Edukacija

Što  je  učenje?

Učenje  nije  znanje.  Učenje   se  prečesto  poistovjećuje sa znanjem. Ono je upravo suprotno od znanja. Sto je čovjek učeniji, manje je sposoban učiti. Zato  su  djeca  sposobnija učiti nego odrasli. Ako i odrasli žele i dalje nešto učiti, moraju zaboraviti sve  što  su naučili. Štogod  su naučili, trebaju zaboraviti. Ako skupljate  znanje,  vaš  unutarnji  prostor  postat će  pretežak od  prošlosti.  Skupljate  previše  smeća.

Učenje se događa samo onda kad u vama ima prostora. U djetetu postoji to prostranstvo, nevinost. Ljepota djeteta sastoji se u tome da djeluje od stanja neznanja i to je temeljna tajna učenja — djelovati iz stanja neznanja.

Promatrajte , gledajte, primjećujte, ali nika d ne zaključujte. Ako ste stigli do zaključaka, učenje se zaustavlja. Ako već znate, što se ima za naučiti? Nikad ne djelujte iz pozicije gotovog odgovora do kojega ste stigli čitajući svete tekstove koje ste dobili na sveučilištu, od učitelja i roditelja ili možda iz vlastita iskustva.

Sve što ste saznali, treba biti odbačeno u korist učenja. Tada  ćete  rasti,  tada  nema  kraja  dozrijevanju.  Čovjek  do kraja života ostaje poput djeteta, nedužan, pun zadivljenosti i strahopoštovanja. Čak i kad umire, on nastavlja učiti. On uči o životu, uči o smrti. A čovjek koji je naučio što je život a što smrt, uzdiže se iznad oboje, postaje transcendentan.

Učenje je prihvaćanje, učenje je ranjivost, učenje je otvorenost, otvorenost do  kraja.

Čovjek je rođen kao sjemenka, rođen je kao potencijalna mogućnost. On nije rođen kao netko tko se ne mijenja. On je nešto vrlo posebno, nešto izvanredno. U svemu stvorenom samo je čovjek rođen tako, sve druge životinje rođene su tako da se ne mijenjaju.

Pas je rođen kao pas, on će ostati isti cijeli svoj život. Lav je rođen kao lav. Čovjek nije  rođen  kao  čovjek, već ako sjemenka: on može nešto postati ili ne postati. Čovjek ima budućnost, nijedna životinja nema budućnosti. Sve su životinje rođene savršene u svojim instinktima. Samo je čovjek nesavršena životinja. Zato je moguć njegov rast i evolucija.

Edukacija je most između mogućnosti i nečega što se mijenja. Edukacija vam pomaže da postanete ono što već jeste ali samo dok ste u obliku sjemenke.

A to je ono što ja ovdje radim — ovo je mjesto edukacije. Ono što se radi u običnim školama, koledžima, na sveučilištima, nije edukacija. Ono vas samo priprema da dobijete dobro mjesto, dobru plaću. To nije prava edukacija, ona vam ne daje život. Možda vam daje bolji životni standard, ali bolji životni standard nije bolji standard života. To nisu sinonimi.

Takozvana edukacija koja se odvija u svijetu priprema vas samo da zaradite kruh. No i Isus  je  rekao:  "Čovjek  ne može živjeti samo od kruha." A upravo to rade vaša sveučilišta

-    pripremaju vas da zarađujete kruh na bolji način, na udobniji način, s manje truda i uz manje teškoća. To je vrlo primitivna vrsta edukacije. Ona vas ne priprema za život.

Zato danas ima tako mnogo robota na svijetu. Oni su savršeni kao službenici, kao šefovi, kao inkasatori. Tu su oni savršeni i vješti. Ali ako pogledate duboko u njih, oni su samo prosjaci i ništa više. Oni nisu okusili ni trunak života, nisu naučili što je život, što je ljubav i svjetlost. Nisu naučili što je božanskost, nisu okusili postojanje, ne znaju kako pjevati i plesati, kako nešto proslaviti. Oni ne znaju gramatiku života, oni su potpuno glupi. Da, oni zarađuju - zarađuju više od drugih, vrlo su vješti i uzdižu se sve više na ljestvici uspjeha

-     ali nekako duboko u sebi ostaju prazni i bijedni.

Edukacija vam mora pružiti unutarnje bogatstvo. Ona nije zato tu da vas što više informira. Takva ideja o edukaciji je vrlo primitivna. Zovem je primitivnom jer ima korijene u strahu: "Ako nisam dovoljno obrazovan, neću moći preživjeti." To zovem prirmitivnim jer duboko u sebi takva je edukacija neobično nasilna - ona vas uči natjecati se, čini vas ambicioznima. Ona nije ništa drugo nego  priprema kako uništiti druge, kako se natjecati u svijetu u kojem je svatko neprijatelj onoga drugoga.

Zato je svijet postao ludnica. Tu se ljubav ne može dogoditi. Kako se ljubav može roditi u nasilnom, ambicioznom, natjecateljskom  svijetu  gdje  je  svatko  konkurent  onoga drugoga? To je vrlo primitivno jer se temelji na strahu: "Ako nisam dovoljno obrazovan, možda neću moći preživjeti u životnoj borbi." Život je ovdje samo borba.

Evo moje vizije edukacije: život se ne smije doživljavati kao borbu za preživljavanje, već  kao  slavlje.  Život  ne  smije biti natjecanje, on mora biti i radost. Pjevanje, ples, pjesništvo, glazba i slikarstvo i sve drugo što je dostupno čovjeku u svijetu, edukacija vas mora pripremiti da se uskladite sa svim tim — s drvećem,  s  pticama i nebom,  sa Suncem i Mjesecom.

Edukacija vas mora pripremiti da budete svoji. A upravo sada vas priprema da budete imitatori, poučava vas kako postati kao drugi. To je pogrešna edukacija. Prava edukacija će vas naučiti kako da budete ono što jeste, da budete autentični. Vi ste jedinstveni, nema nikoga poput vas, nikad ga nije bilo i nikad ga neće ni biti. To je velika čast kojom vas je obdarilo postojanje. Tu ste se dokazali da ste jedinstveni. Nemojte imitirati druge. Nemojte postati kopije.

Ali upravo to vaša edukacija radi od vas: indigo kopije. Ona uništava vaše originalno obličje. Riječ edukacija ima dva značenja, oba su prekrasna. Jedno značenje je vrlo dobro poznato premda se ne primjenjuje, a to je: izvući nešto iz čovjeka. Dakle, edukacija znači izvući iz vas ono što je već u vama, učiniti vaš potencijal stvarnim, kao što se izvlači voda iz bunara.

Ali to se ne primjenjuje u procesu edukacije. Naprotiv, u vas se stvari ulijevaju, a ne izvlače se. U vas ulijevaju zemljopis i povijest, znanost i matematiku. Tako vi postajete papige. S vama postupaju kao s kompjutorima — kao što hrane kompjutore, tako hrane i vas. Vaše obrazovne institucije su mjesta na kojima se informacije trpaju u vašu glavu.

Prava edukacija trebala bi poticati ono što je skriveno u vama — ono što je postojanje položilo u vas kao svoje blago — to bi  edukacija trebala otkrivati,  kako  biste postali  prosvijetljeni.

A drugo značenje te riječi koje je još mnogo dublje dolazi od riječi educare, što znači voditi vas od tame do svjetlosti. To je neobično važno značenje — voditi vas od tame do  svjetlosti.

Čovjek živi u tami, u podsvijesti, a može postati pun svjetlosti. Plamen je tu, treba ga samo potaknuti. Svijest je ovdje, ali treba je probuditi. Dobili ste sve, donijeli ste sa sobom sve. Ali ideja da ste postali čovjek zato jer imate ljudsko tijelo je pogrešna. Ta ideja je bila uzrok strašnih nevolja u proteklim razdobljima.

Čovjek je rođen kao povoljna prilika, kao slučajnost. A samo mali broj ljudi zaista postaju ljudi - kao na primjer Isus, Buddha, Muhamed, Bahandin. Samo malobrojni zaista postaju ljudi kad postanu puni svjetlosti, kad u njima nema više tame, kad ne postoji podsvijest koja se zavukla negdje u dubinu duše, kad je sve svjetlost, kad ste samo svijest. Tada je život doista dobročinstvo.

Edukacija vas mora dovesti od tame do svjetlosti. To upravo ja radim. Ja vas poučavam da budete neustrašivi, da ne podliježete društvenim pritiscima. Učim vas da ne budete konformist, da ne čeznete za udobnostima i lagodnim životom jer budete li za tim čeznuli, društvo će vam sve to dati, ali vi ćete to platiti. A cijena je visoka: dobit ćete udobnost, ali ćete izgubiti svijest. Dobivate udobnost, ali gubite dušu.

Možete uživati u svom ugledu, ali tada to više niste vi. Vi ste pseudo ljudsko biće, izdali ste postojanje i sebe. A društvo upravo želi da vi izdate sebe. Ono vas želi iskoristiti kao stroj, želi da budete poslušni. Ono vas ne treba da djelujete kao inteligentno biće jer inteligentno biće ponašat će se na inteligentan način i možda će biti trenutaka kad će reći: "Ne, to ne mogu učiniti."

Na primjer - ako ste doista inteligentni i imate razvijenu svijest, ne možete biti dio nijedne vojske. To bi bilo nemoguće. Da biste bili dio bilo koje vojske, osnovno što je potrebno jest da budete neinteligentni. Zato u svakoj vojsci na sve moguće načine nastoje uništiti vašu inteligenciju. Godine su potrebne da se to učini. Oni to zovu vježbanjem. Treba slijediti glupe naredbe: na lijevo krug, na desno krug, naprijed marš, natrag čelom — ovo i ono — i to se ponavlja svaki dan, ujutro u navečer. Polako, polako čovjek postaje robot, počinje djelovati kao stroj.

Čuo sam da je neka žena došla k psihijatru i rekla: "Vrlo sam zabrinuta, ne mogu spavati. Moj suprug je pukovnik u vojsci. Uvijek kad dođe kući na dopust, to za mene postaje noćna mora. Kadgod spava okrenut na desnu stranu, on hrče tako glasno da ne uznemiruje samo mene, nego i susjede. Možete li mi nešto savjetovati? Sto da redim?"

Psihijatar je malo razmišljao, a onda rekao:  "Učinite jednu stvar, noćas učinite ovo, možda će djelovati." Dao joj je recept koji je djelovao. A recept je bio vrlo jednostavan. Rekao joj je: "Kad vaš muž počne hrkati, recite mu da se okrene na lijevo."

Ona nije mogla vjerovati da je to tako jednostavno, ali kad je postupila prema savjetu, djelovalo je. Njezin je suprug hrkao samo kad je bio okrenut na desnu stranu. Kad bi mu ona šapnula polako i nježno: "Okreni se na lijevo!", on se po staroj navici okrenuo na lijevo i hrkanje je prestalo čak i u snu.

Sve vježbe u vojsci imaju svrhu uništiti vašu svijest, učiniti vas automatskim strojem. Tada možete ići i ubijati. Inače, ako vam je ostalo još malo inteligencije, vidjet ćete da je onaj koga ubijate nevin. On nije učinio ništa ni vama ni ikomu drugom. Vjerojatno ima kod kuće ženu koja ga čeka da se vrati. Možda ima i malu djecu koja će postati prosjaci. Možda ima staru majku i oca koji će poludjeti. "Zašto ubijam toga čovjeka? Jer je oficir rekao: 'Počni ubijati. Pali!'"

Inteligentan čovjek neće opaliti.  Inteligentan  čovjek će odabrati da radije sam umre, nego da ubije nevina čovjeka. Zato jer se neki glupi političar želio uplesti u rat, jer se neki glupi političar želi domoći vlasti, zato jer je rat započeo zbog nekih glupih izjava političara. On neće ubijati!

To ja zovem edukacijom: učiniti ljude inteligentnima. A to i ja radim. Ako se ta vatra proširi, trulo društvo neće preživjeti. Ono preživljava na vašoj podsvijesti, ono živi na vašoj podsvijesti.

Edukacija koje je postojala do danas nije bila prava, nije služila čovječanstvu.  Naprotiv, služila je  određenim interesima, služila je prošlosti. Učitelj je zastupao prošlost, djelovao je kao posrednik prošlih vjerovanja, orijentacija i pretpostavki novoj generaciji — da otruje, zagadi novu svijest koja se dizala na horizontu.

I zbog edukacije, čovjekova je evolucija bila vrlo slučajna i krivudava. Ali do danas nije bilo drugog puta jer je u prošlosti postojalo ovo: znanje se razvijalo tako polako da je stoljećima bilo gotovo jednako. Stoga je učitelj bio vrlo djelotvoran u obavljanju svoga posla. Štogod se znalo, bilo je statično. Nije raslo, niti se razvijalo.

Ali sada postoji eksplozija znanja. Stvari se mijenjaju tako brzo da je odgojno-obrazovni sistem, da je cijeli odgojno- obrazovni sistem zastario, jednostavno je izišao iz mode. Trebalo ga je napustiti, trebao se pojaviti posve novi sistem. Sada je to moguće učiniti, do sada je to bilo nemoguće.

Morat ćete shvatiti što mislim kad kažem: "eksplozija znanja". Zamislite lice sata koje ima šezdeset minuta. Tih šezdeset minuta predstavljaju tri tisuće godina ljudske povijesti, ili svaka minuta pedeset godina, a svaka  sekunda  približno  jednu  godinu.  Na toj skali nije  bilo  nikakvih  važnih  posrednih  promjena  sve do prije deset minuta. Tada se pojavio tiskarski stroj. Prije tri minute pojavio se telegraf, fotografski aparat i lokomotiva. Prije dvije minute pojavio se telefon, rotacijski stroj, pokretna slika, automobil, zrakoplov, radio. Prije minute pojavila se slika koja govori. Televizija se pojavila zadnjih deset sekundi, kompjutor zadnjih pet, a komunikacijski sateliti zadnje  sekunde.  Laserska zraka pojavila se tek prije  djelića  sekunde.

To ljudi zovu eksplozijom znanja. Promjena nije nova. Nov je samo stupanj promjene.  U tome je sva razlika jer u izvjesnom smislu kvantitativne promjene postaju kvalitativne.

Zagrijavate li vodu,  do  devedeset  devet  stupnjeva  još se uvijek radi o vodi — možda je vruća, ali još je voda. Samo jedan stupanj  je potreban da  se voda počne isparavati,  događa se dakle kvalitativna promjena. Samo nekoliko sekundi  prije, voda je bila vidljiva, a sada je nevidljiva. Samo prije nekoliko sekundi voda je tekla dolje, a sada se diže gore. Ona je svladala gravitaciju, zakon gravitacije više ne djeluje na nju.

Zapamtite, na određenoj točki kvantitativna promjena postaje kvalitativnom promjenom. I to se dogodilo. Promjena nije ništa novo, ona se uvijek događala. Ali brzina promjene potpuno je nova. Prije se to nije događalo tako brzo.

Razlika između fatalne i terapeutske doze strihnina samo je stvar stupnja, kako kaže Norbert Wiener. Otrov može djelovati kao lijek u malim dozama, ali isti lijek bit će fatalan ako se uzima u većim dozama. Tada više nije lijek, nego otrov.

Sada je promjena tako velika da učitelj više ne može služiti u stilu prošlosti, edukacija više ne može djelovati na prijašnji način. Prije je ona pomagala ljudima pri memoriranju. Do sada ona nije bila edukacija inteligencije, već samo memorije, sjećanja. Prošla generacija prenijela je sve to znanje novoj generaciji, a nova generacija je trebala to zapamtiti. Zato su inteHgentnima smatrali ljude koji su imali dobru memoriju.

Sada to nije neophodno potrebno. Bilo je genija čija je memorija bila gotovo na nuli. Albert Eistein nije imao dobru memoriju. Bilo je ljudi čija je memorija bila čudesna, ali nisu uopće bili inteligentni.

Memorija je mehanička stvar vašega uma. Inteligencija je svijest, ona je dio vašega duha, memorija je dio vašeg mozga. Memorija pripada tijelu, inteligencija pripada vama.

Inteligencija treba poučavati jer promjene su tako brze da memorija nije dovoljna. Dok nešto  uspijete  memorirati, ono je već zastarjelo. Događa se ovo: edukacija ne uspijeva, sveučilišta ne uspijevaju jer još uvijek rade na stari način. Naučili su trik - to su radili tri tisuće godina i sada su to tako dobro naučili da ne znaju ništa drugo raditi.

Sada je opasno davati djeci stare informacije jer im one neće omogućiti da žive u budućnosti, već će samo sprečavati njihov rast. Sada im je potrebna inteligencija da žive s brzim promjenama — to se sada događa.

Još samo prije sto godina milijuni ljudi nisu nikad napuštali gradove u kojima su živjeli, ili se nisu udaljavali od njih više od pedeset milja. Milijuni su od rođenja do smrti živjeli na istome mjestu. Sada se sve promijenilo. U Americi prosječni čovjek živi samo tri godine u istom gradu, a upravo to je i vremenski limit trajanja jednoga braka. Nakon toga vremena čovjek počne mijenjati grad u kome živi, posao i bračnog  partnera.

Mi živimo u posve novom svijetu. A vaše obrazovanje jednostavno vas pretvara u pokretne enciklopedije, ali zastarjele. Razlika nije ništa novo - ono što je novo je stupanj promjene.

Na našem satu prije gotovo tri minute pojavila se kvalitativna razlika u karakteru promjene: promjena se promijenila.

Sada moramo poučavati inteligenciju kako bismo osposobil i djecu da žive s novi m stvarima koje će se svakodnevno događati. Nemojte ih opterećivati s onim što im neće biti ni od kakve koristi u budućnosti. Stara generacija ne smije poučavati ono što je ona naučila, već mora pomoći djetetu da bude inteligentnije kako bi moglo spontano odgovoriti novoj realnosti koja dolazi. Stara generacija ne može ni sanjati o tome kakva će to realnost biti!

Vaša će djeca možda živjeti na Mjesecu. Atmosfera u kojoj će živjeti bit će posve drukčija. Vaša će djeca možda živjeti na nebu jer Zemlja postaje prenapučena. Vaša će djeca možda živjeti pod zemljom ili pod morem. Nitko ne zna kako će ona morati živjeti. Možda će živjeti samo od tableta i vitaminskih pilula. U svakom slučaju, živjet će u posve drukčijem svijetu. Zato nema nikakva smisla davati im enciklopedijsko znanje prošlosti, već ih treba pripremati da se suoče s novim realnostima.

Moramo ili pripremati za svijet, za meditaciju. Tada će edukacija biti ona prava i neće služiti prošlosti i mrtvima, već budućnosti i živima.

Prema mojoj viziji - prava edukacija mora biti rušilačka i buntovna. Do sada je bila ortodoksna, bila je dio društvenog uređenja. Prava edukacija mora poučiti stvari koje ne može poučiti ni jedna druga institucija. Ona mora postati anti- entropijski posao.

Država, društveno uređenje i sve institucije društva, sve one ograničavaju rast - zapamtite to. Zašto to čine? Jer svaki rast je izazov, a svi su se već zbrinuli. Tko želi ostati nezbrinut? Oni koji su na vlasti da bi voljeli da se išta novo dogodi jer to bi promijenilo ravnotežu moći. Oni koji su na vlasti ne bi željeli da se ikakve nove stvari oslobode ili pojave jer nove stvari dale bi vlast novim ljudima. Svako novo znanje donosi novu moć na svijet. A starija generacija ne bi željela izgubiti svoju vlast i svoju dominaciju.

Edukacija mora služiti evoluciji. Ali obično služi vladi, svećenicima i crkvi. Na vrlo suptilan način ona priprema robove

-     robove koji će služiti državi, robove koji će služiti crkvi. Prava svrha edukacije treba biti rušenje staromodnih stavova, vjerovanja i pretpostavki koje više ne služe razvoju i čovjeku te su štetni i pogubni.

Jednom je neki novinar upitao Ernesta Hemingwaya: "Možet e li navesti neku bitnu osobinu koja čini pisca velikim?"

Hemingway je odgovorio: "Da, ima jedna. Kako bi bio veliki pisac, čovjek mora imati ugrađenu zaštitu od šoka i detektor za glupost."

A takva je i moja ideja o pravoj edukaciji. Djecu treba izvježbati, disciplinirati kako bi mogla otkriti glupost. Prava inteligentna osoba zna otkriti glupost. Ona odmah zna, onoga časa kad to izreče, je li to važno ili je to samo sveta kravlja balega.

Evolucija ljudske svijesti nije ništa drugo nego duga povijest borbe protiv divljenja gluposti. Ljudi i dalje štuju i dive se gluposti i besmislici. Devedeset devet posto njihovih vjerovanja su same laži. Devedeset devet posto njihovih vjerovanja upereno je protiv čovjeka, protiv života, devedeset devet posto njihovih vjerovanja su tako primitivna, tako barbarska, tako potpuno neuka da je upravo nevjerojatno kako ljudi i dalje vjeruju u njih.

Pravo obrazovanje pomoći će vam da napustite sve te besmislice — koliko god one bile drevne, ugledne, poštovane. Ono vas treba naučiti stvarnosti, a ne nekakvim predrasudama, već kako živjeti radosnije. Mora vas naučiti afirmaciji života. Naučit će vas da poštujete život i ništa više. Naučit će vas kako da duboko volite postojanje. Ono neće samo odgajati duh, nego i srce.

Pomoći će vam također da postanete otvoreni za prihvaćanje novih ideja, da se prestanete oslanjati na um. To je dimenzija koja danas nedostaje u edukaciji. Ona vas jednostavno uči da se što više uključite u mentalne koncepte, izgubljene u umu. Um je dobar, koristan, ali on nije vaša cjelovitost. Postoji i srce koje je zapravo mnogo važnije od uma — jer um može stvoriti bolju tehnologiju, može vam dati bolje strojeve, bolje ceste i kuće, ali ne može od vas učiniti boljeg čovjeka. Ne može od vas učiniti ljubaznije, poetičnije, skladnije biče. Ne može vam dati radost života, veličanstvenost života. Ne može vam pomoći da postanete  pjesma i ples.

Istinsko obrazovanje mora vas naučiti i puteve srca, mora vas naučiti  kako da  budete transcendentni.  Um služi znanosti, a srce umjetnosti, poeziji, glazbi, dok nadnaravnost služi religiji. Ako edukacija ne služi svim tim stvarima, ona nije prava. A to nije postiglo nijedno obrazovanje.

Ne iznenađuje da mnogi mladi ljudi napuštaju vaše koledže - jer vide da je sve to besmislica, čini im se da su sve to gluposti.

Nijedna institucija to ne može učiniti, samo edukacija. Sveučilišta moraju posijati sjeme promjene - jer na Zemlju mora stići novi čovjek.

Već su stigle prve zrake. Novi čovjek dolazi svakog dana i mi moramo pripremiti Zemlju da ga primi. A s novim čovjekom dolazi i novo čovječanstvo, novi svijet. Ne postoji druga mogućnost osim edukacije da dočeka novog čovjeka, da pripremi teren za njega. Ako mi ne možemo pripremiti tlo za njega, osuđeni smo na propast.

Pokusi koje ovdje radimo zaista su nastojanje da se stvori nova vrsta sveučilišta. To treba učiniti po cijelom svijetu, na mnogim mjestima. Taj pokus treba učiniti u svakoj zemlji. Samo neki će prihvatiti izazov, ali ta nekolicina bit će glasnici. Ta nekolicina će objaviti novo doba, novog čovjeka, novo čovječanstvo.

Walt Whittman je pisao:

Kad sam  čuo  učenog  astronoma, kad  su  se preda  mnom   nicali  stupci,   dokazi,  pojave, kad  su  mi  pokajali  tabele  i  dijagrame da ih  zbrojim,  odbijem i izmjerim, kad sam, sjedeći slušao astronoma dok je držao predavanje uz  veliki  pljesak  u  predavaonici, kako sam brzo, nebrojeno mnogo puta postao umoran i bolestan.

Tada sam se podigao i šuljajući se izgubio se  u mističnom,  vlažnom  noćnom  zraku, povremeno gledajući  zvijezde  u savršenoj tišini.

Nova edukacija, prava edukacija neće vas poučavati samo matematiku, povijest, zemljopis i znanost. Ona će vas morati naučiti pravu moralnost: estetiku. Estetiku zovem pravom moralnošću. To je osjetljivost da se osjeti ljepota jer božanskost se javlja kao ljepota. U cvijetu ruže, u lotosu, u izlasku i zalasku Sunca, u zvijezdama i pjevu ptica rano ujutro, u rosnim kapljicama, u krilu ptice.. .istinska edukacija treba vas dovesti što bliže prirodi jer samo kad se približite prirodi, bit ćete sve bliže Bogu.

Ako je  intelekt  takva  zapreka  putovanju  prema  sebeostvarenju,   nije li beskorisno vježbati  i izoštravati ga? Zar nije moguće da djeci  treba pomoći, zbog njihove nedužnosti i snage izražavanja, da uđu direktno u meditaciju, a ne da prethodno   razidjaju   svoj intelekt?

Vrijedno je primijetiti, važno je i prirodno da se postavlja pitanje — ako je intelekt tako velika zapreka, zašto ga je potrebno na prvom mjestu vježbati? Zašto ne uvesti djecu u meditaciju dok su još nevini i jednostavni, umjesto da ih šaljemo na sveučilište?

Umjesto  da  oblikujemo  njihovu  sposobnost  logike i razmišljanja, umjesto da ih odgajamo, zašto ih ne privući meditaciji dok su još nedužni i jednostavni? Ako je intelekt zapreka, zašto mu pomažemo da se razvije? Zašto ga se ne oslobodimo  prije nego što ga razvijemo?

Sve bi bilo u redu da je intelekt samo zapreka. Ali zapreka može postati i sredstvo za postizanje cilja.

Kad hodate puteljkom, naiđete na golemu stijenu koja leži na vašem putu. To je zapreka. Možete se vratiti misleći da put ne vodi dalje. Ali ako se popnete na stijenu, otkriva vam se novi put - koji je na posve drukčijoj razini od prijašnje niže razine. Otvara se nova dimenzija.

Neinteligentan čovjek će se vratiti, smatrajući stijenu zaprekom. Inteligentan čovjek iskoristit će stijenu kao stepenicu. Inteligencija i mudrost je nešto posve različito od onoga što zovemo intelekt.

Ako ne vježbaju intelekt, djeca će ostati slična životinjama. Ona neće postati mudra, ostat će poput divljih životinja. Naravno, ona neće imati nikakvih zapreka, ali neće imati ni sredstava da se popnu, A zapravo, niti je stijena zapreka, niti je stepenica neka pomoć.

Zato je potrebno da svako dijete prođe kroz postupak vježbanja intelekta. A što je vježbanje ljepše, što je strože, to ova stijena intelekta postaje jača, veća, silnija i čvršća jer jednako tako ona je i sredstvo da se čovjek uzdigne na više vrhunce. Onaj tko se smrvi pod tom stijenom je učenjak. Onaj tko stane na vrh te stijene je mudrac, a onaj tko se iz straha niti ne približi stijeni, neznalica je.

Intelekt neznalice nikad nije bio vježban. Intelekt učenjaka se podvrgavao vježbama, ali on se nije mogao vinuti iznad njega, intelekt mudrog čovjeka nije bio samo vježban, nego se mudrac uspio popeti iznad njega.

Neće koristiti da nešto izbjegavate, morate proći kroz neke stvari i uzdići se iznad njih. Bez obzira na iskustvo, čovjek prolazi kroz njega, ono ga jača i čini bistrim.

Stoga intelekt djeteta treba vježbati, njegova logika morat će se izoštriti, tako da postane poput mača. A tada, hoće li se on porezati na oštricu mača, počiniti samoubojstvo, ili spasiti nečiji život, sve to ovisi o njegovoj inteligenciji.

Logika je samo sredstvo. Možemo je koristiti da uništimo život - tada je ona rušilačka. Možemo je koristiti da stvorimo život — tada je kreativna. Ali jedno je sigurno - djeca neće postati inteligentna ako ih lišavamo intelekta. Ona će biti nedužna poput životinje, ali neće biti sklona meditaciji poput mudraca.

Mnogo puta se dogodilo da je neki vuk odveo dijete u šumu. Prije četrdesetak godina pronađene su dvije takve djevojčice u šumama pokraj Kalkute. Prije deset godina u šumama pokraj Lucknowa pronašli su dijete koje su odgojili vukovi.

To dijete bilo je već odraslo, imalo je oko četrnaest godina. Dijete nikad nije odgajao čovjek, nikad nije išlo u školu niti živjelo u društvu čovjeka. Oteli su ga vukovi dok je bio još u kolijevci. I tako je odrastao s vukovima. On nije mogao ni stajati na dvije noge jer i to je dio ljudskog odgoja. Nemojte nikad misliti da stojite na dvije noge sami od sebe. To su vas naučili.

Ljudsko tijelo je građeno tako da hoda četveronoške. Ni jedno dijete se ne kreće na dvije noge kad se tek rodi, već puže. Hodati na dvije noge su ga naučili. Pitate li znanstvenike i psihologe, oni će vam reći čudne stvari. Rekli bi vam da ljudsko tijelo nikad ne može biti zdravo kao tijelo životinje, jer je građeno da hoda četveronoške, a čovjek je sve pobrkao. On hoda na dvije noge i zato je cijeli njegov tjelesni sistem poremećen. To je kao da se automobil, koji nije građen za penjanje, želi popeti na planinu. Zakoni gravitacije su poremećeni — jer kad hodate četveronoške imate ravnotežu, vaša težina se posve raspoređuje na četiri noge a vaše tijelo je paralelno s gravitacijom. Jednaka količina gravitacijske snage raspoređuje se po vašoj kralježnici i nema problema. Ali kad se podignete na dvije noge, ravnoteža se poremeti. Krv mora teći u suprotnom smjeru, prema gore, pluća moraju nepotrebno raditi dodatnim kapacitetom. Cijelo vrijeme čovjek se bori s gravitacijom. Zemlja ga privlači dolje. Ako čovjek umre od srčane kapi, nije nikakvo čudo.

Ni jedna životinja ne umire od toga. Životinje ne mogu imati slabo srce. Čovjek to ne može izbjeći i čudo je ako se to ne dogodi. Inače, općenito se to mora dogoditi jer sve to kolanje krvi u suprotnom smjeru odvija se neprestano — to se mora tako odvijati, ali priroda to nije tako zamislila.

Dakle, onaj dječak nije mogao hodati na dvije noge, već je trčao na sve četiri. Ni njegovo trčanje nije sličilo trčanju čovjeka, već je trčao kao vuk, Jeo je sirovo meso kao i vukovi. Bio je vrlo snažan - čak osmero jakih ljudi teško su ga držali da ga svezu, on je bio gotovo vuk. Znao je ugristi, oderati dio čovjekova tijela - kako okrutno. On nije postao svetac sklon meditaciji, sve što je postao bila je divlja životinja. A slično se događalo i na Zapadu - djecu su u šumi odgojile životinje pa su ih ljudi pronašli kao životinje.

Tada su se potrudili da vježbaju onoga nađenog dječaka. On je šest mjeseci dobivao sve vrste masaža i električnih tretmana, no jedva bi neko vrijeme stajao na dvije noge i ponovno bi padao na sve četiri. Vrlo je teško stajati na dvije noge. Nemate pojma kako je ugodno stajati na sve četiri, zato stojite na dvije noge i patite.

Dječaku su dali ime. No umorili su se poučavajući ga, a sve što je dječak uspio naučiti i reći prije nego što je umro, bila je jedna jedina riječ - Rama. Mogao je izgovoriti samo svoje ime. Umro je nakon godine i pol vježbanja. Znanstvenici koji su proučavali dječaka kažu da je umro zbog svih tih vježbi jer kad su ga pronašli on nije bio ništa drugo, već mladunče jedne divlje životinje.

To također pokazuje kako velik dio djetetovog života jednostavno uništavamo, šaljući ga u školu. Mi ubijamo njegovu radost, uništavamo njegovu divlju prirodu. To je prava nevolja sa školama. Razred od tridesetak djece - tih tridesetero divljih životinja — mi uručujemo učitelju. U njegove ruke je zapala zadaća da ih civilizira. Stoga nema ni jedne druge profesije koja bi bila napornija od profesije poučavanja. Nijedno drugo biće nije jadnije od učitelja. Njihov posao je doista težak.

Ali tu djecu treba odgojiti, inače ona neće moći postati ljudska bića. Bit će nedužna, ali ta nedužnost bit će zapravo neznanje. I čovjek je nedužan jer ne zna, ali ako ostane nedužan i nakon saznanja, procvjetat će u njemu cvijet života.

Vježbanje  intelekt a  je  potrebno ,  a  potrebn o  je i transccndiranje intelekta. A kako da izgubite ono što nemate?

Kako možete doživjeti mir?

Taj će mir biti neusporediv jer to će  biti  mir  nakon  oluje. Vaša oluja još nije stigla. Okus koji čovjek osjeća kad odbaci intelekt nakon mnogih vježbi sliči okusu čistog zdravlja što ga čovjek osjeti nakon što se oporavi poslije bolesti. Odricanje je velik blagoslov jer je udovoljavanje željama koje je prethodilo odricanju, bila velika nevolja.

Prođite kroz nevolje intelekta kako biste mogli postići blagoslov  mudrosti.  Prođite  kroz  tjeskobu  svijeta,  kako biste mogli osvojiti krajnji zanos kad se probudite u osjećaju božanskosti.