Dopustite mi da vas sada upoznam, toliko jednostavno koliko mogu, s objašnjenjem kako se taj postupak točno odvija. To će biti od neprocjenjive vrijednosti kasnije, kada razmotrimo što se događa u trenutku smrti.

U Dzogchenu se temeljna, bitna priroda svega, zove „Temelj Svjetlosti" ili „Majka Svjetlosti". To prožima naše cjelokupno iskustvo, i zbog toga je također bitna priroda misli i osjećaja koji se pojavljuju u našim umovima, iako ih mi ne prepoznajemo.

Kada nas učitelj uvodi u istinsku prirodu uma, u stanje Rigpe, to je kao da nam on ili ona daju „glavni ključ". Mi to u Dzogchenu zovemo ključ, koji će u nama otvoriti vrata cjelokupnog znanja „Put Svjetlosti" ili „Dijete Svjetlosti".

Temeljna Svjetlost i Put Svjetlosti su u biti isti, naravno, i jedino zbog nakane objašnjenja i prakse oni su razvrstani na taj način. Ali kada jednom imamo ključ Puta Svjetlosti kroz uvođenje učitelja, možemo ga upotrijebiti po želji za otvaranje vratiju urođene prirode stvarnosti. To se otvaranje vrata u Dzogchen praksi zove „Susret Svjetlosti Temelja i Puta" ili „Susret Svjetlosti Majke i Djeteta".

Drugi način da se to kaže jest da, čim se misao ili osjećaj pojavi, Put Svjetlosti - Rigpa - trenutno ju prepoznaje za ono što je, prepoznaje njenu bitnu prirodu, Temeljnu Svjetlost. U tom trenu prepoznavanja, dvije se svjetlosti stope i misli i osjećaji su oslobođeni u svojem pravom temelju.

Bitno je usavršiti tu vježbu stapanja dvije svjetlosti i samo - oslobođenje ojačavanja u životu, jer ono što se svakome događa u trenutku smrti, jest ovo: Temeljna Svjetlost sviće u beskrajnom blistavilu, i donosi sa sobom mogućnost sveukupnog oslobođenja - ako, i samo ako ste naučili kako ju prepoznati.

Sada će možda biti jasno, da je to stapanje svjetlosti i samo - oslobođenje misli i osjećaja meditacija u svom najdubljem stupnju. U stvari, pojam kao „meditacija" nije doista primjeren za Dzogchen praksu, jer u konačnom smislu to podrazumijeva meditirati ,,o" nečemu, dok je u Dzogchenu sve jedino i vječito Rigpa. Dakle tu se ne radi o odvajanju meditacije od jed­nostavnog ostajanja pri čistoj prisutnosti Rigpe.

Jedina riječ koja bi možda mogla to opisati je ,,ne-meditacija". U tom stanju, učitelji kažu, čak da i tražite obmanu, niti jedna nije preostala. Čak ako tražite obične kamenčiće na otoku zlata i dragulja, nećete imati priliku pronaći niti jedan. Kada je Mišljenje postojano i tijek Rigpe pouzdan, i sta­panje dvije svjetlosti stalno i spontano, svaka je moguća zabluda oslobođena u svom samom korijenu, i vaše cjelokupno zapažanje niče, bez prestanka, kao Rigpa.

Učitelji naglašavaju kao neophodno, da bi se Mišljenje u meditaciji usta­lilo, prije svega, obaviti tu praksu u posebnoj okolini usamljenog utočišta, gdje su prisutni svi povoljni uvjeti; usred rastresenosti i poslovnosti svijeta, kako god mnogo meditirali, pravo se iskustvo neće roditi u vašem umu.

Drugo, premda u Dzogchenu nema razlike između meditacije i svakodnev­nog života, sve dok niste našli istinsku ravnotežu kroz primjenu prakse u pravom smislu, nećete biti kadri uklopiti mudrost meditacije u svakodnevnost.

Treće, sve da i vježbate, mogli biste biti sposobni ostati u stalnom toku Rigpe s povjerenjem u Nazor; ali ako niste u stanju nastaviti taj tok svo vrijeme i u svim situacijama, miješajući vašu praksu sa svakodnevnim živo­tom, ona vam neće služiti kao lijek kada nastanu nepovoljni uvjeti, i vi ćete biti zavedeni u obmanu mislima i osjećajima.

Postoji zabavna priča o Dzogchen yoginu koji je živio nerazmetljivo, ipak okružen i slijeđen mnoštvom učenika. Izvjestan svećenik, koji je imao preu­veličano mišljenje o svom vlastitom učenju i naobrazbi, bio je ljubomoran na yogina, za kojega je znao da uopće nije bio načitan. Mislio je: „Kako se on, samo jedan običan čovjek, usudi poučavati? Kako si usudi uobražavati da je učitelj? Ići ću i ispitati njegovo znanje, raskrinkati ga kao varalicu koja je, i poniziti ga pred njegovim učenicima, tako da će ga oni ostaviti i slijediti mene."

Jednoga je dana, dakle, posjetio yogina i rekao s omalovažavanjem:

„Ti iz Dzogchenove klape, je li meditacija sve što si vazda radio?"

Odgovor yogina ga je zatekao potpunim iznenađenjem:

 „Što to ima o čemu bi se moglo meditirati?"    .

„Ti dakle, čak niti ne meditiraš?", učeni poviče pobjednički.

„Ali kada sam ja uopće nesabran?", odgovori yogin.