9. SVETA NOĆ RAK

(čitati 01. siječnja uvečer)

Regija Raka je povezana s Hijerarhijom Kerubina ili Duhova harmonije. Sam znak Raka je preinaka jednog starog okultnog simbola, vortexa (vrtloga) koji izražava skladan odnos dvaju procesa ili ciklusa i njihov prijelaz iz jednog u drugi u harmoniji s Mudrošću svijeta.

 „U višim svijetovima“, kaže Rudolf Steiner, „postoji proces koji se javlja i u fizičkom svijetu: rotacija vortexa.

Možete promatrati ovu pojavu ako gledate zvjezdanu maglu – nebulu, npr. onu Oriona. Tamo vidite spiralu. To je na fizičkoj razini. Ali, vi to možete promatrati na svim razinama. Otkrivate da se jedna spirala kovitla u drugu“ (GA 96, 20.l0.1906, Put spoznaje i njegovi stupnjevi).

Kako bi se ovi prijelazi iz jednog procesa ili vrtloga u drugi mogli odvijati u skladu s Mudrošću svijeta, na svim razinama postojanja vode ih Kerubini. Jer Mudrost svijeta koja je bila dovedena do najvišeg stupnja harmonije, „...takva Mudrost kakva se nakupila kroz tisuće, kroz milijune godina svjetske evolucije struji da bi nas susrela sa uzvišenim snagama Bića, koje nazivamo Kerubini“ (GA 136, 07.04.1912).

Ako se sada okrenemo procesima kojima upravljaju Kerubini sukladno zakonu harmoničnog vrtloga – vortexa, prije svega moramo obratiti pozornost na one među njima koji su povezani s izvornim planetarnim stanjima i njihovim prijelazima iz jednog u drugo; primjerice, izdizanje Starog Saturna iz onog stanja koje je opisano u okultizmu kao „blaženo počivanje u vječnosti“ (GA 104, 19.06.1908) i dalje, prijelaz iz Saturna u Staro Sunce itd. U ovim slučajevima, spirale vortexa odgovaraju stanjima objave ili „manvantara“, dok prostor između njima odgovara „pralaji“. Uz pomoć Hijerarhija nižih od Kerubina ovi se procesi ponavljaju u manjim ciklusima, npr. kod prijelaza iz jednog kruga u drugi itd. Slične procese možemo promatrati i u vanjskoj prirodi. Biljka koja se ljeti pojavljuje u cijelosti razvijena, mijenja se u jesen u sjeme koje tijekom zime „umire“ u zemlji, drugim riječima ona prolazi kroz svojevrsnu mikrokozmičku pralaju kako bi došla do nove objave slijedećeg proljeća (GA 97, 16.02.1907). Sve ove procese, sve dok oni upravljaju svoj tok kroz sferu harmonične Mudrosti – bilo u vanjskoj prirodi ili na višim razinama postojanja, sve do one najviše – vode i usmjeravani Duhovi Harmonije, Kerubini. Ako Serafimi prime viši zadatak neposredno od Boga Oca, Kerubini rade na njemu tako da on može dati početni impuls (iz središta vortexa, gdje su spirale „otvorene“) za novu objavu, koju Troni vode dalje do konačnog ispunjenja (GA 110, 14.04.1909). No, ovi prijelazi iz jednog stanja u drugo mogu poprimiti dramatičniji karakter. Jedan primjer za to, kojega je opisao Rudolf Steiner, bio je odbijanje stanovitog broja Kerubina da prime kozmičku žrtvu koju su im na Starom Suncu ponudili Troni. Stoga je ovaj događaj utjecao na cjeloviti budući razvoj i potaknuo podizanje posebnog vortexa – vrtloga u evoluciji svijeta (GA 132, 14.11.1911).

Ovaj vortex impuls tada djeluje na posve drugačiji način u epohi kada stoji izravno pod utjecajem znaka Raka, što označava prijelaz iz Atlantskog u post-Atlantsko doba. I opet se ovaj impuls pojavljuje na posve različit način u vrijeme Kristova ulaska u Jeruzalem, koji je opisan u 21. poglavlju Matejevog Evanđelja (GA 123, 11.09.1910), gdje se objavljuje slika bića Krista kako ulazi u kulturno-povjesnu evoluciju čovječanstva, što uzrokuje posve novi vortex17.

U svim ovim događajima, iako na 17 Ulazak novog vrtloga u zemaljski kulturno-povijesni razvoj čovječanstva opisan je u Matejevom Evanđelju na neobičajeno dramatičan način. Tako 21. poglavlje opisuje porijeklo ove spirale u okrilju četvrte kulturne epohe (Kristov ulazak u Jeruzalem, čišćenje hrama). Zatim u 22. poglavlju nalazimo naznaku evolucije vrtloga u petoj kulturnoj epohi (razgovor s Farizejima i Saducejima, koji predstavljaju buduću materijalističku civilizaciju). U 23. poglavlju veoma različite načine, djeluju snage koje dolaze iz sfere Kerubina, preoblikujući sebe u kozmičkoj regiji Raka što stvara vortex impuls koji omogućuje prijelaz evolucije iz jednog ciklusa u drugi. Neophodno je ukazati na dvije daljnje činjenice u vezi sa znakom Raka i aktivnošću Kerubina. Prvo, postoji bitna činjenica da su Kerubini oni Duhovi među višim Hijerarhijama koji su tijekom Starog Sunca stvorili cijeli krug Zodijaka u približno istom obliku u kojem on još i dan danas postoji. Istina je da je krug Zodijaka postojao već na Starom Saturnu, ali u to vrijeme, prema riječima Rudolfa Steinera, njegovi „znakovi“ su bili „…ne tako gusti, tako kompaktni kao tijekom egzistencije Starog Sunca“ (GA 110, 17.04.1909).

I tako ono „što danas nazivamo Zodijakom… možemo pratiti unatrag do plesa Kerubina, koji su radili s periferije svijeta dolje na Starom Suncu i zračili svoju moć kao snage svjetla u svemir“ (GA 110, 13.04.1909). Drugim riječima, Kerubini stvaraju oko Starog Sunca neku vrstu zaštitnog ovoja koji obgrljuje cijeli postojeći krug Zodijaka i povezan je naročito s kozmičkom regijom Raka. Ovo nam još potvrđuje i sam oblik ovog znaka koji stoji na najvišoj točki zodijačkog kruga; jer njegov oblik tako reći okružuje određenu sferu i zatvara je za „vanjski“ svijet. Na suprotnoj strani Raka je Jarac iz kojeg djeluju snage Arhanđela i ova polarnost oblikuje cijelo postojanje Starog Sunca. (Prema Rudolfu Steineru, Duhovi Hijerarhija koji su neposredno sudjelovali u evoluciji Starog Sunca došli su iz duhovnih redova koji se nižu od Kerubina do Arhanđela: GA 132, 07.11.1911). Uz to, znak Raka je povezan u ljudskom organizmu s prsnim košem, čiji su prvi tragovi nastali na Starom Saturnu. Kasnije kada je dvanaestočlani zodijak konačno oblikovan na Starom Suncu (na Saturnu još nije bilo 12 opisano je djelovanje vrtloga u šestoj kulturnoj epohi (osuda Farizeja i progon Proroka). Na kraju, tema 24. i 25. poglavlja je vrhunac svih razvoja u sedmoj kulturnoj epohi i prijelaz kroz razdoblje „Rata sviju protiv svih“ u novi ciklus evolucije (mala Apokalipsa, razaranje hrama, rat, progon, dolazak sina čovječjega i suđenje narodima).

članova), i kada je nastala i prva klica budućeg srca, tada je, pod uticajem snaga Raka, struktura ljudskog prsnog koša postala odraz velike makrokozmičke cjeline: u središtu – srce (Sunce)18, zatvoreno ovojem prsnog koša koji se sastoji od dvanaest pari rebara, kao odraz dvanaestočlanog kruga zodijaka, kojega su stvorili Kerubini na Starom Suncu s naročitim sudjelovanjem snaga iz kozmičke regije Raka. Druga činjenica koju je neophodno navesti je da je Ivan Krstitelj rođen u znaku Raka.

Ako je znak Vodenjaka prije svega nagovještaj toga da određeno Anđeosko biće djeluje izravno kroz njega, povezanost Ivana Krstitelja s regijom Raka karakterizira za nas njegov individualitet i njegovu misiju predvoditelja i pripravitelja zemaljskog puta Krista Isusa, sa posebnog aspekta i točno u vezi s Hijerarhijom Kerubina. Jer upravo ova Hijerarhija igra sasvim posebnu ulogu u njegovoj sudbini. Preko Rudolfa Steinera nam je poznato da se u osobi Ivana Krstitelja, ili Ilije, susrećemo s najstarijom ljudskom individualnošću, u stanovitom smislu s individualnošću samog Adama (GA 114, 19.09.1909). S druge strane, poznato nam je iz Biblijske priče o Padu da je, nakon progona Adama iz Raja, Bog postavio pred vrata Raja „Kerubina s plamenim mačem“ (Knjiga Postanka 3:24), zbog čega je čovječanstvo odsječeno od makrokozmičke sfere Boga-Oca koja se prostire iza zodijaka i iz koje je Krist sišao na Sunce19. To iskustvo Kerubina s plamenim mačem koji priječi čovjeku ulazak u ovu najvišu regiju, nastavilo je živjeti kao moćni duhovni18

Prvi tragovi ljudskog srca sežu u vrijeme Starog Saturna. Oni se javljaju u to vrijeme kroz hijerarhiju Trona koji djeluju iz regije Lava.

Dakle, srce nije povezano jedino s elementom života (krv-cirkulacija) – ova je funkcija primljena tek na Suncu – već je isto tako organ za percepciju duševne topline (GA 110, 17.04.1909)19

Sukladno Ptolemejskom sustavu, Kerubini su povezani samo sa sferom zodijaka. Sve Hijerarhije koje stoje ispod njih, povezane su i sa planetarnim sferama (GA 110, 15.04.1909): Troni (Prijestolja) – Saturnom; Kyrioteti (gospodstva) – Jupiterom; Dynamisi (Sile) – Marsom

impuls kroz sve naredne inkarnacije ovog individualiteta, sve do njegove inkarnacije kao Ivana Krstitelja. Tada je taj impuls postupno transformiran u čisto nutarnju sposobnost koju sada poznajemo kao glas savjesti, koji prema duhovnim istraživanjima Rudolfa Steinera dolazi u svom najvišem aspektu iz Hijerarhije Kerubina. Jer, što je glas savjesti? Ništa drugo do li sposobnost razumijevanja Kristova događaja, a ona se javlja u ljudima istovremeno kada i taj događaj: „Tako vidimo kako se na zemlji tamo na Istoku rađa Ljubav, a ovdje na Zapadu Savjest. To su dvije stvari koje idu skupa – Kristova pojava na Istoku i buđenje Savjesti na Zapadu, tako da Savjest može primiti Krista. U tom istovremenom nastajanju činjenice Kristovog događaja i razumijevanja tog događaja (kroz Savjest)... vidimo djelovanje bezgrani��ne Mudrosti kroz cijelu našu evoluciju (GA 116, 02.05.l9l0). I tako da se impuls savjesti prvi put javlja na Zapadu.

Oko 500 godina prije rođenja Krista – savjest je ušla u Grčku (GA 116, 02.05.1910); zatim na prekternici vremena, u osobi Ivana Krstitelja ona ulazi u Palestinu kako bi tamo susrela Krista po prvi put20.

Savjest je, kaže Rudolf Steiner, „...osjećaj Ja, koji nosi čovjeka od nižih ka višim stvarima, (koji) govori kao glas Božji u Duši osjećaja gdje inače jedino nagoni, požude i strasti20

Prema navodima Rudolfa Steinera, impuls savjesti je među Germanskim i sjeverno-europskim narodima prije šestog predkršćanskog stoljeća pripremao budući Gautama Buddha, koji je u to vrijeme bio Bodisattva, i koji je djelovao među njima pod imenom „Wotan“ (vidi GA 116, 25.10.1909. i GA 105, 14.08.1908). Kasnije se ovaj impuls proširio postupno prema Istoku sve do Grčke. No, za Hebrejski narod, koji je bio odgajan na Mojsijevom zakonu, ovaj impuls koji se tiče glasa savjesti koji govori unutar nas, bio je u vrijeme događaja u Palestini još uvijek vrlo neobičan. Stoga je Ivan Krstitelj bio potpuna iznimka u svojoj sredini, uvjetovan prvenstveno svojom vlastitom karmičkom prošlošću. Ovaj poseban položaj Ivana Krstitelja među Hebrejima, koji proistječe u svoj svojoj jasnoći iz njegovih vlastitih riječi upućenih Farizejima i Saducejima (Matej 3:7-12), bio je kasnije glavnim uzrokom njegove mučeničke smrti.

govore; i tamo savjest govori snagom čežnje za ispravnim djelovanjem, tako kao da hita prema Višem Ja (GA 116, 02.05.1910).

Svaka nečista duša opustošena je svojim strastima i požudama; zbog njih ona postaje neplodna, jalova pustinja, ali iz te pustinje može zazvučati Božji glas savjesti, najvljujući približavanje „gospodara“ Duše, „Kyriosa“, „Ja“ (GA 124, 06.12.1910)21. Tako je mudrost vodstva Svijeta odlučila da Ivan Krstitelj treba biti prvi koji će sresti Krista na Zemlji, prepoznati ga iz snaga svoje savjesti i pokazati ga cijelom čovječanstvu. I Ivan to izvršava ukazujući na Krista kao Jaganjca Božjeg (Ivan 1:36), svjedočeći tako njegovo kozmičko porijeklo, njegovu vezu sa zvjezdanim svjetovima, sa sferom zodijaka, koji je nastao na Starom Suncu djelovanjem Kerubina. Upravo je onaj impuls savjesti taj koji u Ivanu izaziva tu „inspiriranu imaginaciju“ (GA 214, 28.07.1922, Misterij Trojstva), koja ima svoj najviši izvor upravo u toj Hijerarhiji.

Na kraju se može dodati još jedno. Kao što znamo iz predavanja Rudolfa Steinera, duhovno biće Ilije – Ivana Krstitelja postalo je nakon njegove smrti grupna duša Apostola, čime se stvara čuvajuća i zaštitnička atmosfera budne pažnje oko Krista Isusa u kojoj je on mogao izvršiti svoja djela na najbolji mogući način (GA 139, 20.09.1912). Ako se ne bojimo jedne prividno paradoksalne usporedbe, Sada je moguće reći da je ova zaštitnička dijelatnost nadosjetilnog bića Ilije – Ivana bila slična onom zadatku kojega u ljudskom organizmu ima prsni koš sa srcem, unutarnje Sunce čovjekova fizičkog organizma. 21 Matej 3:3 i Marko 1:3. Usporedi i sa navodima Rudolfa Steinera da je Ilija, u određenom smislu, bio Duh Hebrejskog naroda, djelujući kao Duh Ja, koji se je u vrijeme zemaljskog života Ivana Krstitelja imao razviti iz grupnog duha u individualni Ja – impuls koji živi u svakoj pojedinačnoj ljudskoj duši (GA 139, 17.09.1912).