6
(čitati 29. prosinca uvečer)
Regija
Vage je povezana sa Hijernrhijom Dinamisa ili Duhova pokreta. Možemo zadobiti osjećaj za ovaj odnos ako razmatramo slijedeće. Ako promatramo naš sunčani sistem kao cijelinu, Sunce i planete koje oko kruže, jedna stvar će nas posebno dojmiti (koja je, štoviše, priznata od prirodne znanosti), naime: sve planete uključujući i Sunce oblikuju tako stabilan i samo-regulirajući sistem zato što se neprestano kreću u stanju ravnoteže jedan spram drugoga. S duhovnog gledišta, razlog ovog kretanja u međusobnoj ravnoteži svih planeta našeg sunčevog sistema proizlazi iz aktivnosti Duhova pokreta.
Prema Rudolfu Steineru ovi Duhovi borave uglavnom na Suncu dok njihove snage djeluju sa Sunca na planete i s planeta na Zemlju (GA 136, 13.04.1912), postižući tako redovito kretanje pojedinih planeta i shodno tome stabilnost i ravnotežu svih sila koje djeluju unutar Sunčevog sistema.13 S gledišta inspirativnog znanja, ovakva recipročnost 13
Ono što je ovdje rečeno nije u suprotnosti s navodima Rudolfa Steinera iz predavanja 10. travnja 1912. (GA 136), u kojem on govori kako su Duhovi pokreta više povezani s unutarnjim kretanjem planeta, dok njihovo vanjsko kretanje kroz prostor ostvaruju Duhovi volje, a harmonija i red cijelog planetarnog sustava djelo su Kerubina. No, sve je u potpunosti objašnjeno kada navedemo ono št je Rudolf Steiner dalje iznio u istom ciklusu: „Serafimi, Kerubini, Troni, Duhovi mudrosti – s obzirom na njih, rezultat okultnog razmatranja je isti za svaki pojedinačni planet bez obzira da li promatrate Mars, Jupiter, Merkur ili Veneru. Svugdje, kada promatrate aktivnosti Serafima, Kerubina, Trona i Duhova mudrosti, nalazite iste rezultate. S druge strane, više ne nalazimo iste rezultate za pojedinačne planete našeg sustava kada se zadržimo na aktivnostima koje dolaze od Duhova pokreta i Duhova oblika… Stoga tada moramo razlučiti određene Duhove oblika, određene Duhove pokreta za svaki pojedinačni planet našeg planetarnog sustava.“ Iz ovih riječi vidimo da Kerubini i Troni između svih snaga našeg sunčevog sistema pod vodstvom Duhova pokreta nalazi izraz u onome što su Pitagorejci u drevnim vremenima nazivali Muzikom Sfera; ovo je živi izraz za tu pokretnu ravnotežu koja vlada u našem planetarnom kozmosu.
Ono nalazi odraz na Zemlji u kemijskim svojstvima materije, koja su temeljena na ravnoteži između procesa spajanja i rastavljanja u fizičkom svijetu. No, Duhovi pokreta ispunjavaju još jedan sasvim specifičan zadatak u odnosu na Zemlju, jer djeljujući sa periferije iz sfere planeta, oni obuzdavaju i balansiraju snage Trona koje zrače iz središta Zemlje – što za posljedicu ima uzdizanje kako površine, tako i čitave konfiguracije Zemlje. „Ono što uistinu postoji u protuteži snaga i u – da ga tako nazovemo – dogovoru između Duhova volje i Duhova pokreta rezultira značajnom različitošću Zemljine konfiguracije“ (GA 121, 11.06.1910).
Sve ono što je opisano o Duhovima pokreta može doći samo kroz njihovu vezu sa zodijačkim područjem Vage čije su se duhovne snage počele iskazivati kroz Duhove pokreta na Starom Mjesecu.
Jer već tada je njihov glavni zadatak bio da dovedu u stanje ravnoteže i ispravnog odnosa tijela Sunca i Mjeseca, koja su se odvojila jedno od drugoga i čiji je položaj u kozmosu u to vrijeme nalikovalo na dvije zdjele divovske Vage koje je trebalo balansirati. U duševnoj egzistenciji bića na Starom Mjesecu, njihovo iskustvo ovoga neuravnoteženog položaja probudilo je zbližavaju i harmoniziraju kretanje planeta, krećući od toga što je isto za sve planete. No, Duhovi pokreta iz njihovog glavnog prebivališta na Suncu (GA 136, 13.04.1912), dovode planete u stanje ravnoteže, krećući od kvaliteta i posebnosti koje daju kretanju svakog planeta individualniji karakter, različit za svaki pojedinačni planet. Moguće je također reći da općenitije kozmičke utjecaje proizašle iz Kerubina i Trona prvo individualiziraju, a potom balansiraju Duhovi pokreta, rezultat čega je to da je naš planetarni sustav tako različit i bogat oblicima u svojim pojedinačnim dijelovima, a pored toga potpuno harmonična cjelina.
osjećaj unutarnje melankolije; dok im je s druge strane, stanje ravnoteže uspostavljeno od Duhova pokreta pružilo zadovoljstvo i mogućnost daljnjeg razvoja (GA 132, 21.11.1911).