3. SVETA NOĆ JARAC

(čitati 26. prosinca uvečer)

Regija Jarca je povezana je s Hijerarhijom Arhanđe1a. U izmjeni godišnjih doba utjecaj ove konstelacije odgovara najmračnijem razdoblju godine. Štoviše, upravo u toj dubini zimske noći pojavljuje se rođenje novog duhovnog Sunca, a Arhanđeli imaju poseban odnos prema ovom rođenju. Kako bismo razumjeti njihovo sudjelovanje u ovom događaju, nužno je prisjetiti se zadaće koju su Arhanđeli ispunili na starom Suncu. Jer u to vrijeme oni su već bili tako visoko razvijeni, da su bili u stanju dati nešto čitavom svjetskom prostoru. A to što su tada dali bila je svjetlost, supstanca svjetla.

Rudolf Steiner kaže za njih: „U stanovitom smislu oni (Arhanđeli) su se razvili na Suncu do takvog stupnja da su bili u stanju dati svjetlost svjetskom prostranstvu“ (GA 110, 13.04.1909). A u drugom predavanju opisuje on ovu njihovu misiju čak i mnogo jasnije: „…Arhanđeli su... tvorci svjetlosti... stoga trebamo reći: kada nam se objavljuje svjetlost, Arhanđeli su iza nje…“ (GA 12, 07.11.1911). Takvo je bilo djelovanje Arhanđela na starom Suncu. No, od tog vremena stvari su se razvile dalje tako da se u Zemljinoj epohi Arhanđeli pojavljuju ne samo kao kreatori vanjskog svjetla, već prvenstveno i najprije kao stvaratelji duhovnog svjetla. Tako da blistanje duhovnog Sunca u tami Božićne noći izranja van iz snaga Arhanđela. Kada u Božićno vrijeme vidoviti kontemplira Ponoćno Sunce, prva bića koja mu se pojavljuju u njegovom okruženju su dvanaest Arhanđela koji oblikuju njegovu pratnju ili moglo bi se reći neku vrstu kozmičke aure za Kristov impuls koji se treba roditi u sferi Zemlje. Još u prošlim vremenima Zaratustra je dao nagoviještaj o ovoj dvanaestorici Arhanđela kada je govorio o 12 Amshaspand – poslanika velikog Sunca-Duha, Ahure Mazdao.6

U našoj epohi, ovih 12 Arhanđela javljaju se, u određenom smislu kao nositelji 12 aspekata Kristovog impulsa, koji se uzdiu u našem kozmosu kao rezultat njegovog prolaska kroz krug Zodijaka (* - vidi dio 1, poglavlje 2). Oni su također nebeski čuvari i inspiratori 12 Svetih noći, čiji se položaj u toku godine nalazi pod uticajem snaga iz regije Jarca. U ovo doba godine također dolaze dvije važne kršćanske svetkovine, Božić i Epifanija (Bogojavljanje, krštenje na Jordanu), od kojih je svaka na svoj način povezana sa sferom djelovanja Arhanđela. Tako je misterij rođenja Isusa Mariji iz Lukina Evanđelja navijestio Arhanđel Gabrijel. A u vrijeme Krštenja na Jordanu, Krist silazi izravno iz regije Arhanđela u ovoje Isusa iz Nazareta – prolazeći regijom Anđela (GA 152, 01.06.1914, četiri Kristove Žrtvove) čime u zemaljsku evoluciju unosi novu mogućnost krštenja, ne vodom već Duhom i vatrom (Matej: 3,11). Jer prema Rudolfu Steineru, jedine supstance na Zemlji iz kojih Arhanđeosko biće može stvoriti sebi fizičko tijelo jesu zrak i vatra (GA 110, 16.04.1909).

Na starohebrejskom, ruach znači vjetar, zrak, dah, a isto tako i Duh.

6 U predavanju od 3l. prosinca 1910. (GA 126) Rudolf Steiner govori o tome kako je kroz utjecaj dvanaest Amshaspands (Arhanđeli) stvoreno 12 glavnih živaca koji povezuju ljudski mozak s ostatkom organizma: „Dvanaest Arhanđeoskih bića djelovalo je iz dvanaest područja Zodijaka – na taj način su to pojmili stari Perzijanci, a ako bi postupno prizvali ono što se danas pojavljuje kao naša intelingencija, oni su djelovali kro danaest zraka u ljudsku glavu“. Zbg tga je ljudsko mišljenje, ljudska inteligencija najbudnija, najprosvjetljenija upravo u vriieme godine koje se nalazi pod vladavinom kozmičkih snaga koje se izviru iz područja Jarca (Prosinac-Siječanj).

Ovih dvanaest arhanđela bili su prvi među bićima Hijerarhije Arhanđela koji su prmili Krista usebe za vrijeme epohe stare Perzije. (GA 15, poglavlje 3)

U suvremeno doba je za čovjeka osobito nužno doći u kontakt sa sferom Arhanđela tijekom spavanja; a za ovo mora postići najviše moguće produhovljavanje svojih riječi, svoje sposobnosti govora za vrijeme budnog dnevnog života (GA 22, 11.03.1923). Snage koje teku iz regije Jarca mogu mu u ovome posebno pomoći, jer one su uvijek inspirirale ljude u pronalaženju duhovnih koncepcija svijeta (GA 151, 22.01.1914).

7 Arhanđel Mihael ima sasvim osobit odnos prema pripremi za godišnje rođenje duhovnog Sunca Krista u Zemaljskoj sferi.

Rudolf Steiner objašnjava to slijedećim riječima: „Dok Zemlja ljeti izdiše (ovo upućuje na odlazak duše i duha Zemlje iz njenog planetarnog tijela u ljetno vrijeme), ona se ahrimanizira. Jao, što bi bilo da se rođenje Isusa dogodilo na ovoj ahrimaniziranoj Zemlji! Prije nego što se završi ciklus godine i dođe prosinac (kada se Kristov impuls može roditi unutar Zemlje koja je opet udahnula svoju dušu), Zemlja mora biti pročišćena duhovnim 7

Vidi također i bilješku 58 (navedena u nastavku).

Treba dodati da je u toku godine vrijeme pod uticajem snaga regije Jarca razdoblje najveće budnosti Zemlje, kada njena duhovna svijest doseže najveću jačinu. U životu čovjeka, ovo stanje se odnosi na njegov uspon nakon smrti u sferu Arhanđela, kroz čiju se aktivnost unutar čovjeka budi „jaka, jasna“ svijest o duhovnom svijetu što ga okružuje. (Vidi GA 174, 22.01.91, Misterij života nakon smrti).

Bilješka 58:

Uzrok ovome leži ne samo u samom Goetheu, već isto, i možda prije svega, u činjenici da je on živio još u vremenu Kali Yuge, kada se svjesni ulazak u duhovni svijet mogao postići samo na vrlo visokom stupnju inicijacije. No, ovo se stanje potpuno izmijenilo poslije kraja Kali Yuge. Tako Rudolf Steiner govori o dubkoj pote u naše vrijeme, pronalaska puta koji vodi od idealizma s kraja 18. i 19. stoljeća (s tim uvezi nabraja Hegela, Fichtea, Schellinga i Goethea) do duhovne znanosti 20. stoljeća – tj antropozofije: „Zaista se mora razumjeti da se idealizam Srednje Europe mora razviti u duhovnu znanost kao što se dijete razvija u čovjeka…“ (GA 174 b, 13.12.1915 ) snagama od zmaja, od ahrimanskih snaga. Stoga se Mihaelova snaga mora sjediniti sa onim što utječe, kao Zemaljski udah od Rujna do Prosinca. S tim udisanjem mora se sjediniti pročišćavajuća Mihaelova snaga koja svladava zlu moć Ahrimana, tako da blagdan Božića može doći na ispravan način, da se rođenje Kristovog impulsa može na ispravan način dovršiti (GA 223, 31.03.1923., Tok godine kao proces disanja Zemlje).

Godišnja Mihaelova bitka sa zmajem koja je ovdje opisana, doseže svoj vrhunac u posljednjem tjednu Adventa, kada Zemlja ulazi u sferu aktivnosti Jarca. Jer Ahriman se uvijek iznova nada da će u ovo najmračnije i najhladnije doba godine spriječiti rađanje Duhovnog Sunca u Zemaljskoj sferi. I svaki put iz godine u godinu, savladava ga Arhanđel Mihael, tako da se Krist Sunce može neometano roditi za Zemlju pod regijom Jarca.8

U planu povijesnog razvoja čovječanstva, ovaj kontrast između tame vanjske prirode i uzlazećih snaga Duhovnog Sunca pojavit će se u drugoj polovici šeste epohe i svoj će vrhunac doseći u sedmoj (američkoj) kulturnoj epohi koja će se nalaziti pod znakom snaga Jarca.

Postoji još jednja daljnja veza između regije Jarca i buduće Hijerarhije Arhanđela koja se mora ovdje spomenuti. Kao što je dobro poznato, regija Jarca je povezana s ljudskim organizmom kroz koljenični zglob koji je sprijeda zatvoren koljeničnom čaškom. Sukladno duhovnoj nauci, u epohi Venere iz ove će se koljenične čašice – nakon što prođe odgovarajući razvoj na Jupiteru – razviti vanjski oblik ljudske glave. I tada će iz nje8

Ovdje se treba zapamtiti da se, prema uputama Rudolfa Steinera, glavna aktivnost Ahrimana manifestira u sferi Arhanđela (GA 154, 25.05.1914), gdje se on pojavljuje kao njihov glavni protivnik. Stoga su se u srednjem vijeku njegovi vanjski atibuti sastojali od svih negativnih karakteristika životinjske prirode Jarca, i Sotona je uvijek prikazivan s rogovima i donjim dijelom tijela Jarca (tradicija koju je slijedio i Goethe u svom prikazu Mefista).

izlaziti sile koje će oblikovati cjelokupan vanjski izgled čovjeka Venere, koji će doseći evolutivnu razinu Arhanđela.9

9 Dakle, ispravan vanjski izraz za nutarnje stanje ljudske individualnosti koje se približava svom Anđelu je stav u kojemu on ostaje stajati i sklapa svoje ruke preko grudi u molitvanu gestu, dok je njegov pogled usmjeren prema gore da susretne blagost koja struju od Anđela. S druge strane, vanjski stav koji pristaje nutarnjem približanju jednom Arhanđelu je ovaj: ljudska figura koja kleči, ruku položenih na grudi u obliku križa, pognute glave, kao onaj koji se klanja pred duhovnim snagama koje dolaze od Arhanđela (GA 154, 25.05.1914. i GA 156, 06.10.1914, Okultno čitanje i okultno slušanje).

Oba stava se mogu često sresti, u različitim varijacijama, u srednjevjekovnim slikama svetaca, pustinjaka i redovnika.