2. SVETA NOĆ VODENJAK 

(čitati 25. prosinca uvečer)

Regija Vodenjaka je povezana s Hijerarhijom Anđela; od svih zemaljskih supstanci voda je ta s kojom imaju vrlo posebnu vezu.

Voda na Zemlji je fizički odraz supstance svjetskog etera, iz koje su oblikovana eterska tijela Anđela i ljudskih bića. Etersko tijelo ima dvije posebne kvalitete: život i sjećanje. Iz ovog razloga susrećemo u pričama i legendama najrazličitijih ljudi sliku „žive vode“ ili „vode života“ kao simbol snaga kozmičkog etera koje daju život. U knjizi „Kako se stječu spoznaje viših svjetova?“, Rudolf Steiner u poglavlju o inicijaciji, govori o dva aspekta koja učenik mora njegovati, pamćenje i zaboravljanje, u kojima je naznačena druga značajka ili osobina eterskog tijela. (Slične slike nalazimo u Danteovoj „Božanskoj komediji“ gdje se, prelazeći iz duševnog svijeta u Duhovnu Zemlju, Dante mora okupati u vodama rijeka sjećanja i zaborava, u Lethe i Eunoe.)

Za razliku od čovjeka, anđeli kao najniži član svog bića nemaju fizičko već etersko tijelo (GA 99, 03.06.1907)2. Zato ih u „Okultnoj znanosti“ Rudolf Steiner naziva „Sinovima Života“.

No ako bi oni željeli iz svoje vlastite volje kreirati sebi neku vrstu fizič

kog tijela, koje je za njih uvijek samo odraz viših duhovnih principa (članova), voda je najgušći element od kojeg mu mogu dati oblik. (GA 110, l6.04.1909)3.

2

Iz ovograzloga, Anđeli su bili ti koji su upotriebli posebno jak utecaj na oblik i karakter stare Indijske kulturne epohe (GA 126, 31.12.1910) , jer je zadatak starih Indijaca nadasve bio razvoj eterskog tijela (GA 103, 30.05.1908)

3

U vezi s ovim Rudolf Steiner je rekao slijedeće u jednom drugo ciklusu predavanja: Tako za onoga koji promatra svijet vidovitim očima, ono što mi poznajemo kao tekući element – naročito vodas – Ova veza Hijerarhije Anđela s elementom vode ide natrag do epohe Starog Mjeseca. Jer Stari Mjesec, na kojem su prošli svoj ljudski stupanj razvoja, sastojao se samo od vodenastog, tekućeg elementa. U to su vrijeme Anđeli ulili u ljudski organizam, tada još na životinjskom stupnju, ono što je u njemu kasnije postalo supstanca krvi i 1imfe: „Ovo je bila zadaća Anđela... da oni dopuste da se ove krvne tekućine uliju u čovjeka“ (GA 99, 03.06.1907). Stoga će budući Jupiter, na kojem će čovjek današnjice doseći stupanj Anđela, imati vodu kao najgušći element. Na Zemlji je Anđelima povjerena misija vođenja individualnih ljudskih bića tokom njihovih uzastopnih zemaljskih života. Oni su „budna bića koja takoreći čuvaju sjećanje prijašnjih inkarnacija tako dugo dok to čovjek ne može sam za sebe raditi“ (GA 110, 15.04.l909).

U zodijačkom krugu znak Vodenjaka predstavlja sliku idealnog, produhovljenog ljudskog bića; otuda i njegova posebna veza sa Hijerarhijom Anđela. Jer svaki Anđeo otkriva čovjeku njegove najintimnije duhovne ideale, najviši idealni razlog njegovih duhovnih stremljenja: „Zaista je tako kao da je od početka svojih zemaljskih lutanja čovjek bio spreman pogledati gore prema veličanstvenom Duhu, svom duhovnom arhetipu ili modelu, koji je sposoban potpuno vladati njegovim astralnim tijelom (slika Vodenjaka koji izlijeva čistu vodu u potpunom miru i harmoniji), i koji mu kaže: „Takav moraš biti, kada konačno iskoračiš iz ovog zemaljskog razvoja...“ I ako se kaže da čovjek gleda u višeg sebe (Manas), kojemu bi trebao sve više nalikovati, ili ako se kaže da on gleda gore prema Anđelu kao svom velikom uzoru, to nije oživljen i prožet samo stvorenjima kao šo s vodena bića, ribe i drug; jer takva osoba zna da je usprkos tekućoj formi ovaj fluidni element, iako ni jedan obik u njemu nije fiksan, ipak nastanjen duhovnim bićima. I ona zaista žive u njoj, na ispravan način inkarnirani u element vode, u tekuće i uvijek mijenjajuće oblike koji ne mogu biti opaženi vanjskim okom. Tamo ona žive, ta bića koja smo nazvali Anđelima.“ (GA 105 07.08.1908) je, duhovno gledano, jedna te ista stvar“ (GA 105, 06.08.l908).

Za čovjeka koji se nije uputio putem individualnog okultnog razvoja, najranija mogućnost svjesnog približavanja ovom visokom idealu pojavit će se u šestoj kulturnoj epohi, pod znakom Vodenjaka. U to će vrijeme cijelo čovječanstvo biti „prirodno“ ozračeno Manas-supstancom, koju će mu anđeoska bića poslati dolje kao dar iz nebeskog svijeta. I poto će se u šestoj kulturnoj epohi oblikovati svojevrsni duhovni nukleus kroz slavenske narode, u njima se naročito izravnati i intimna veza između pojedinca i anđeoskog bića koje ga vodi počinje razvijati već danas.

4

Štovšie, postizanje izravnijeg odnosa s Anđelom u suštini je moguće za svakog pojedinca našeg vremena, samo ako on svjesno odluči uputiti se stazom duhovnog razvoja koja je sada otvorena svim ljudskim bićima kroz suvremenu duhovnu znanost.

Polazna točka i najčvršći temelj za takvu stazu je unutrašnje proučavanje i produhovljenje ljudskog mišljenja. Kao rezultat takvog višeg razvoja, ljudsko mišljenje mora biti potpuno živo i „tekuće“ poput vodene supstance, i na kraju potpuno etersko.

Kada se ovo postigne, čovjek je u situaciji da može primiti impulse Anđeoskog bića u svoje oživljeno etersko mišljenje.

Tada je takav pojedinac vođen Anđelom u svijet imaginacije, u etersko okruženje Zemlje (mjesečeva sfera), gdje sam Anđeo postaje njegov viši vodič.

Na kraju, neophodno je također razmotriti činjenicu da je Ivan Krstitelj primio posebnu inicijaciju koja je bila povezana s

4 Rudolf Steiner govori o tome slijedećim riječima: „Duša čovjeka putuje stazom svojih inkarnacija kroz sve moguće narode i mora isto proći kroz onu inkarnaciju (u jednom od slavenskih naroda), gdje prima impuls za zbližavnje s anđeoskim bićem, sjedinjavanje s Anđelom, da gleda njegovim duhovnim okom u duhovni svijet“ (GA 158, 09.11.1914).

Vidi također motiv „Slavenskog čovjeka“ u maloj kupoli Prvog Goetheanuma.

kozikom regijom Vodenjaka: „Pogled Ivana Krstitelja bio je osposobljen na takav način da je noću mogao gledati kroz materijalnu Zemlju u konstelaciju Vodenjaka (GA l24, 06.12.1910). Kao posljedica takve izuzetne inicijacije, određeno biće koje je pripadalo Hijerarhiji Anđela moglo je radit kroz njega – duhovna činjenica koja e navedena u Evanđelju (npr. Marko 1,2). Kroz njegovo krštavanje vodom, Ivan je izazivao u ljudima koji su dolazili k njemu, djelomično odvajanje njihovog eterskog tijela od fizičkog, što im je davalo izravno iskustvo njihovog Anđela čuvara. Takav je Anđeo čuvar mogao tada duši za koju je bio zadužen pokazati Kristovo biće koje se približilo Zemlji.5

5 Prema navodima Rudolfa Steinera, Anđeli su primili Kristov impuls za vrijeme Egipatsko-Kaldejske kulturne epohe, (GA 15, poglavlje 3).