11. SVETA NOĆ BIK

(čitati 03. siječnja uvečer)

Regija Bika je povezana sa principom kozmičkog Duha, koji zrači svoje snage u planetarno postojanje kroz ovu regiju.

Za bolje razumjevanje ove ne tako očite neposredne povezanosti, kao polaznu točku odabrat ćemo ideju koja može isprva izgledati neočekivana.

Kada današnji inicirani vidovito promatra Bika ili Kravu, njihova moćna probavna aktivnost pojavljuje mu se kao čitav kozmos. „Probavni proces krave je, kada se posmatra na astralnoj razini, nešto sasvim veličanstveno, nešto od ogromne duhovnosti“, kaže Rudolf Steiner (GA 230, 19.10.1923).

Ako sa svojom imaginativno-inspirativnom svijesti inicirani slijedi dalje trag predodžbe krave u astralnom kozmosu (koji je u duhovnoj sferi zatvoren zodijačkim krugom), krava poprima, pod uticajem snaga inspiracije, imaginativnu predodžbu Ptice. Rudolf Steiner upućuje na ovo ovim riječima: „Astralno, to (krava) postaje ptica... Što je astralno u Ptici, postaje fizičko u Kravi. Naravno, izgled ovih životinja nije isti u astralnom svijetu, ali ipak je to tako“ (GA 230, 19.10.1923).28 Ovo također objašnjava zašto je Duh-princip u astralnom okruženju Zemlje (u Mjesečevoj sferi) bio objavljen Ivanu Krstitelju pri krštenju Isusa na Jordanu u imaginaciji Golubice (Ivan 1: 32-34).29 S druge strane, sada 28 U predavanju GA 230 od 19.10.1923. Rudolf Steiner citira Mahatmu Gandhija kao primjer nekoga tko se, zbog svog europskog obrazovanja i njegove vanjske političke aktivnosti, ogradio prilično čvrsto od tradicionalne indijske mudrosti i „…tko je u svom prosvijetljenom hinduizmu, zadržao samo jedan element njegove stare religioznosti – obožavanje Krave“. A to je potpuno razumljivo, jer on je kroz takav kult na posve direktan način zadržao posljednju vezu s Duhom.

29 Rudolf Steiner govori na slijedeći način u jednom od svojih predavanja o ovoj Ivanovoj viziji pri krštenju Isusa: „Ovo je bez sumnje vidoviti opažaj. I veoma je malo istine u tome ako se kaže da se to misli možemo razumjeti potpuni smisao kulta Bika ili teleta u drevnim kulturama: Indija, Egipat, Babilon30, Grčka i Mala Azija. Iz duhovne nauke znamo nadalje da je u našem sunčanom sustavu Duh-princip djelovao naročito kroz sferu Mjeseca, a Sin-princip, s druge strane, kroz sferu Sunca. Tako je Bik, kao zemaljski odraz aktivnosti Duha, uvijek povezan sa Mjesecom (primjerice Sumerski bog Mjeseca Sin je naslikan s tijelom bika). Dobro je poznato da je Egipatska boižca Izida također povezana sa sferom Mjeseca. U misterijima starih Egipćana njezina predodžba izranja iz sjedinjavanja dviju kozmičkih struja koja dolaze iz nebeskih oblasti Djevice i Bika u lunarnoj sferi. Ako je uticaj Djevice prevladao, tada je u predodžbi Izide mnogo naglašenija njena povezanost s Dušom Svijeta, božanskom Sofijom, a također i njena veza sa Horusom preko kojega je bila povezana sa svijetom ljudi. Ali, ako s druge strane prevlada uticaj Bika – Izida je zorno prikazana sa bikovskim rogovima na svojoj glavi – veći je naglasak dan njenoj povezanosti s makrokozmosom; ovo upućuje na to da pod uticajem snaga Bika, ona nalazi ispunjenje kroz Duh Svijeta i tada stremi gore prema bogu Suncu, Ozirisu. Sam Oziris, premda njegov kult u svojoj slavi izranja u epohi Bika (treća kulturna epoha), kroz svoju povezanost sa Kristom (njegov lik je proročanska najava dolaska Krista na Zemlju) ipak dobiva vezu sa kozmičkom regijom Ovna.31 I tako ovo stremljenje Izide iz samo alegorijski ili simbolički. To je jedna stvarna, vidovito opažena, duhovna činjenica koja za vidovitu percepciju stvarno postoji na astralnoj razini“ (GA 112, 03.07.1909) 30 Okultno znanje o ovoj povezanosti Krave s astralnim likom Ptice, bilo je poznato među mnogim narodima staroga svijeta. Npr. u Egiptu se mogu naći prikazi Boga Sunca Ra u liku sokola, koji na svojoj glavi nosi sunčani krug i sjedi između dva roga nebeske krave; ili u Babilonu, likovi krilatih Bikova (Shedu) koji su predstavnici Duha zaštitnika čovječanstva. (Usporedi ovo s onim što je dalje rečeno o Biku).

31 Veza koja je ovdje bila navedena između Izide – Sofije (Djevica), Duha svijeta (Bik) i Kristova impulsa koji se približavao Zemlji, djelujući iz njenog okružja kroz lik Ozirisa (Ovna), bila je preuzeta, u

Bika ka Ovnu ili, unutar Sunčevog sistema, iz sfere Mjeseca ka onoj Sunca, nalazi izraz u daljnjoj preobrazbi njenog vanjskog izgleda: između dva lunarna bikova roga pojavljuje se sunčani krug. Ova transformirana predodžba Izide proročanski je nagovještaj prijelaza iz epohe Mjeseca ka epohi Sunca ili, više u duhu okultnog jezika, iz Lunarnog Logosa ka Sunčevom Logosu (GA 227, 29.08.1923), što se podudara u povijesti razvoja čovječanstva sa prijelazom iz treće u četvrtu kulturnu epohu.32

Zanimljiva poredba sa ovom preobrazbom lika Izide je odgovarajuća promjena lika Bika u egipatskom Apis kultu. Ovdje se također, onoliko koliko se taj kult približio kultu Ozirisa (Apis postepeno postaje Ozirisov bik), pojavljuje između rogova – koji imaju oblik vodoravno položenog Mjesečevog srpa – Sunčev krug. U prijelazu iz trećeg kulturnog perioda u četvrti (tj. od Bika ka Ovnu) ova se dva kulta sjedinjuju u potpunosti u novi kult Ozarapisa (Oziris – Apis) ili Serapisa. Ovaj novi kult koji se prvo pojavljuje u Egiptu, tada je široko rasprostranjen preko cijelog preobraženom obliku, u ezoterno kršćanstvo. Stoga se također upućivalo na pročišćeno astralno tijelo kao Sofiju (Djevicu), kao i na silazak u takvo astralno tijelo (prosvjetljenon Sofijom) principa Svetoga Duha ili Svijetskog Ja (Bik). No, najvažniji aspekt ovoga za ezoterno Kršćanstvo bilo je, jedino zbog Misterija na Golgoti i sjedinjavanja bića Krista (Ovan) sa čitavim planetarnim tijelom Zemlje, otvorivši mogućnost za svakog pojedinca da dosegne ova dva cilja (Djevica Sofija i Sveti Duh): „U našoj epohi razvoja, čovjek je sposoban na prethodno navedeni način, primiti Djevicu Sofiju, pročišćeno astralno tijelo, i Duha Svetoga, prosvjetljenje. Jedino je Krist-Isus bio u stanju dati Zemlji što je bilo neophodno za takvo razumijevanje“.

32 Ivan Krstitelj također upućuje na ovaj prijelaz (od Duha ka Sinu i proročanski od Sina ka novom Duhu) kada kaže: „Vidio sam Duh gdje siđe s neba kao golub i ostade na Njemu. Ja ga nisam poznavao, ali mi Onaj koji me posla da krstim vodom reče: „Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je Onaj koji krsti Duhom Svetim“. I ja to vidjeh i svjedočim da je Sin Božji“. (Ivan 1: 32-34)

grčko-latinskog svijeta sa dolaskom zadnje pred-kršćanske vladavine Mihaela (550-200. godine prije Kristova rođenja). Pod dinastijom Ptolomeja, Serapis postaje vrhovni bog Egipta i posebni zaštitnik njegovog glavnog grada Aleksandrije.33 Kako bilo, lik Bika igra još jednu, bitno različitu, ulogu u starom svijetu. Jer koliko god s jedne strane, onoliko koliko je on nositelj Sunčevog kruga i proročanski ukazuje na prethodno spomenuti pomak od Bika ka Ovnu, on postaje izraz istinskog Duha vremena, s druge strane, ako se Bik ne želi pokrenuti u smjeru Ovna, ako ne želi doći u dodir sa sferom Sunca već radije sebično zauvijek ostaje u sferi Mjeseca, on tada stoji protiv istinskog razvoja i djeluje u svijetu kao lažni, luciferski Duh vremena. Tada lik Bika postaje znak za snage Lucifera, koji izobličava kozmički princip Duha.34

U tom obliku, Bik postaje izraz ljudske sebičnosti i divljih, neobuzdanih strasti, i ne srećemo se rijetko s Bikom u ovakvoj ulozi kod naroda drevnih vremena. To je nebeski Bik kojega je poslala božica Venera – Ištar protiv Eabanija i Gilgameša u Epu o Gilgamešu; to je Bik kojega pobjeđuje Boga Sunca – Mitra.

Konačno, to je zlatno tele35, kojemu su se Židovi klanjali dok je Mojsije bio na gori Sinaj (Knjiga Izlaska 32: 1-4; Prva knjiga o kraljevima 12: 25-30).36

33 U ovoj sveopćoj rasprostranjenosti kulta Serapisa u epohi Mihaelove vladavine možemo također vidjeti zemaljski odraz nadčulne činjenice Mihaelove pripreme za ovaj prijelaz iz služenja sfere Mjeseca (Jahve) ka služenju sferi Sunca (Krist).

34 Iz ovog razloga, kada bude oslobođen djelovanjem Kristovog impulsa u dušama ljudi, Lucifer će postati u svijetu novi sluga Svetog Duha (GA 107, 22.03.1909, Kristovo djelo i duhovne protusnage).

35 Zlato je Luciferov metal (GA 136, 14.04.1912).

36 činjenica da je obožavanje zlatnog teleta smatrano naročitim smrtnim grijehom protiv Jahve, ima, između ostaloga, i slijedeći 48

U zaključku možemo razmatrati daljnji posebno znaćajan aspekt koji povezuje utjecaj iz područja Bika sa budućim djelovanjem Duha Svetoga. Kao što je dobro poznato organ unutar ljudskog organizma koji je oblikovan pod izravnim utjecajem područja Bika je organ govora ili grlo. Rudolf Steiner govori o tome, a također i o preobrazbi kroz koju mu je predodređeno proći u budućnosti, slijedećim riječima: „…mi moramo razumjeti grlo u njegovoj punoj transformaciji, i kada čovjek postane ponovo čedan, grlo će se opet pretvoriti u duhovno Sunce (usporedi s onim prije rečenim). Čaška cvijeta razvila se u oblik od krvi i mesa ispunjen strastima; i opet će grlo postati čisti, čedni kalež, da bi bio oplođen Duhom, da bi bio ponuđen Svetom Koplju raz1og: sam Jahve, kao božanstvo povezano sa Mjesečevom sferom, ima posebno duboki odnos sa principom Duha Svetoga koji djeluje unutar njrga (GA 96, 01.04.1907, Svetkovine godišnjih doba). Stoga je u Starom Zavjetu značenje izraza 'ABIR JA'AKOB (Knjiga Postanka 49: 24; Psalmi 132, 2 i 5) i 'ABIR JISRA'EL (Izaija 1:24) takvo da se riječ 'ABIR može prevest i kao „Bog“ i kao „Bik“ (a obično je prevedena kao „Svemoćni“, „Svemogući“, „Svevišnji“). Kako je misija starog židovskog naroda bila da iskusi Duh Jahvea u nutrini Ja, svako njegovo vanjsko predstavljanje je neminovno smatrano luciferski (zbog čega je tele moralo biti zlatno). Ali Jahvin zadatak naročito je bio zaštititi židovski narod od ikakvog luciferskog utjecaja, što je došlo do izražaja u drevnim židovskim ezoterijskim učenjima kroz predstavljanje Jahvea kao glavnog protivnika Lucifera (GA 136, 14.04.1912). No, ak je štovanje Ja-duha, Jahvea, u njegovom fizičkom liku (zlatno tele) smatrano smrtnim grijehom, štovanje njega u liku u kojem se pojavio u imaginaciji u astralnom okruženju Zemlje, bilo je, naprotiv, smatrano visokim stupnjem židovske inicijacije. Ivan Krstitelj je, npr. bio na takvom stupnju kada je kod Krštenja na Jordanu iskusio astralnu protusliku Bika u imaginaciji Golubice, koja je bila navjestitelj rođenja Krista u Isusu kroz princip Duha Svetoga ljubavi. Ovo je također simbol Svetog Grala, njegov visoki Ideal“ (GA 98, 05.11.1907).37

37 Postoji svjetska tajna povezanost s obožavanjem Bika (Apisa) u ezoerijskim misterijima Egipta i Kaldeje koju Rudolf Steiner malo dotiče na kraju predavanja GA 110 od 17.04.1909. On tu naznačuje da treća epoha, Egipatsko-Babilonsko-Kaldejska, je svojevrsna minijaturna refleksija stare Lemurske epohe kada je po prvi puta Japrincip ušao u ljudsko biće. U to vrijeme tamo je došao iz određenog područja Zodijaka, koje je kasnije primilo ime Bika, duhovni impuls koji je doveo sva ljudska bića – koja su tada sadržavala samo fizička, eterska i astralna tijela – u kretanje na Zemljinoj površini. Posljedica ovoga je da je „…ono čemu je impuls bio dan (čovjek sa svoja tri člana) postalo, nakon što je jednom bilo okrenuto (na Zemljinoj površini), dovoljno zrelo da primi prvu klicu Ja. Ovo se dogodilo u staroj lemurijakoj epohi. I zbog izvora ovih događaja, ljudi su usmjereni k onom mjestu u Zodijaku kojega danas zovemo Bik... Ova određenost je proizašla najvećim dijelom iz Egipta i Kaldeje. Ovo je bio izvor tog imena, i jedino u pravom ezoternom učenju danas postoji svijest o pravom značenju ovih riječi. Prva klica „Ja jesam“ izražena je u govoru, zvuku.

Tako ovdje imamo nagovještaj duboke povezanosti kozmičkih snaga regije Bika s jedne strane, i uranjanja Ja-principa u čovjeka, pojavu njegovog umijeća govora, s druge strane. Iz znanja ovih tajni u Egipatskom i Kaldejskom obožavanju Apis-Bika izranja predodžba o kojoj smo govorili, s ponešto drugačijeg gledišta, u vezi s kultom Serapisa: predodžba Bika čiji rogovi oblikuju vodoravno položen Mjesečev srp u kojem počiva Sunčev krug. Nije teško u ovoj slici vidjeti jednu vrstu proročanskog predviđanja kasnije kozmičke imaginacije Svetog Grala. (GA 149, 02.11.1914)

Može se još dodati da su pri stvaranju Zemaljskog ljudskog Ja u lemurijskoj epohi njegovi stvaraoci Elohimi trebali primiti impuls za njegovo stvaranje iz duhovne regije koja leži iznad sfere Serafima (Blizanci), tj. iz sfere Svetog Duha (Bik). (GA 122, 22.08.1910)