1 SVETA NOĆ RIBE

(čitati na Badnju večer)

Prvi međusobni korelacijski odnos između regije Riba u zodijaku i bića čovjekova može nam postati razumljivijim ako uzmemo u obzir da je znak Riba povezan sa stupnjem evolucije kojeg je čovječanstvo dostiglo u vrijeme kada se Sunce odvojilo od Zemlje u sredini hiperborejske epohe (GA 106, 10.09.1908).

Nakon toga Sunce nije više duhovno sjalo iznutra kroz zemaljska bića, već ih je samo osvjetljavalo izvana. Rudolf Steiner opisuje to stanje ovako: „Tad je došlo vrijeme kad je Sunce otišlo od Zemlje. Nakon ovog odvajanja, ono šalje svoje zrake na Zemlju izvana ... Tad je počela rasti tama u čovjeku. To je bio početak njegova razvoja prema onoj točki u budućnosti kada će on (čovjek) nanovo pronaći svjetlo koje sja u njemu. Čovjek mora proći kroz tamu, on mora naučiti prepoznavati stvari na Zemlji svojim vanjskim osjetilima, i čovjek se počeo razvijati prema vremenu kada će viši čovjek, Duhovni čovjek, opet žariti i sjati u njemu. Iz svjetlosti kroz tamu do svjetlosti – to je put ljudske evolucije“ (GA 96,17.12.1906, Božić).

Ovaj razvojni put simboliziraju Ribe. Snage regije zodijaka koje njima odgovaraju zračile su nadolje svoj utjecaj kada je Kristovo Biće napustilo Zemlju zajedno sa Suncem; i one će opet biti aktivne kada se nutarnje duhovno Sunce počne uzdizati u čovjeku koji se u tami duše probio do individualne slobode, kada Krist, nakon što se sjedinio sa zemaljskom evolucijom kroz Misterij na Golgoti, postupno probudi višeg Sunce-čovjeka u ljudskoj duši.

Tek s početkom tog buđenja, čovječanstvo će stupiti na put prema postajanju Desetom Hijerarhijom, odnosno prema ostvarenju onog cilja koji mu je predodređen u kozmosu. A početak te epohe pada u naše vrijeme koje opet stoji u znaku Riba i čovječanstvo može, predvođeno vodeđeim arhanđelom Mihaelom koji sada vlada, doći do iskustva Krista u eterskom, kao unutarnjeg Sunca duše (GA 152, 02.05.1913, Okultna znanost i okultni razvoj i GA 26, 31.08.1924).

Dakle, za prve kršćane simbol Riba upućuje ne samo na vrijeme kada je Krist napustio Zemlju zajedno sa Suncem već i proročki, na ono vrijeme kada će Krist opet sjati kao Sunce u slobodnoj i sasvim svjesnoj ljudskoj duši. Tada će m Krist voditi takvu dušu do njezinog višeg cilja da postane članom Desete Hijerarhije – da uđe, kao posljednji, usavršeni član u veliku hijerarhijsku cjelinu. Zato i nalazimo Alfu i Omegu cjelokupnog ljudskog razvoja u znaku Riba, u znaku koji izražava pravu suštinu ljudske prirode, ili Antroposa. Iz ovoga je isto tako jasno da je prvo ljudsko biće koje će primiti Krista u sebe na Zemlji – Isus iz Nazareta (odnosno natanska duša koja dolazi izravno iz starih lemurskih vremena i kojoj je prethodna epoha Riba pripravila put) – treba primiti kao pripremu za svoju misiju posvećenje u Ribama (GA 124, 06.12.1910), koje se sastoji od pronicanja u misterij iz kojeg će čovjek u budućnosti, kroz sjedinjenje sa Kristom kao pravim Suncem duše, postati Desetom Hijerarhijom. I zato se mi posvuda u ezoternim školama ili zajednicama gdje se posjeduje znanje o toj budućoj sudbini čovječanstva i gdje se traži put ka njegovoj realizaciji, uvijek susrećemo sa simbolom Riba. Primjerice, najbliži učenici Krista-Isusa bili su ribari jer su oni imali predstavljati prvi embrion budućeg čovječanstva kao Desete Hijerarhije. „Krist privlači k sebi sve one koji traže Ribe. Stoga su njegovi prvi učenici Ribari“, kaže Rudolf Steiner s tim u vezi (GA 124, 12.12.1910).

Riječi koje Krist upućuje Petru: „Odsad ćete biti ribari ljudi“ (Luka 5:10) ukazuje na ovu istinu. Na isti način treba shvatiti i ezoternu kršćansku tradiciju koja je čuvaru Grala dala ime Kralj-Ribar. A slične naznake nailazimo i u pred-kršćanska vremena.

Tako veliki Manu naučava o predstojećoj poplavi riba (Mahabharata III i Matyapurana 1,2), dok u Epu o Gilgamešu, Enkidu nosi ime „Sin Ribe“.

U ljudskom organizmu stopala odgovaraju Ribama. Njihov oblik i njihova izvijesnost u obliku luka može biti takva samo kod bić

a koja stoje uspravno – u čemu leži, kao što je Goethe zapazio, glavna razlika između čovjekova i životinjskog tijela. Kroz stopala je, također, uređen ispravan odnos čovjeka prema snagama Zemlje. U pradavna vremena dostizanje uspravnog držanja bila je prva i najvažnija posljedica izlijevanja Jasupstance u čovjeka. Ribe-stopala – skrivaju na neki način u ljudskom tijelu skriveno sjećanje na ovaj važan trenutak ljudske evolucije, iz kojeg je čovjek krenuo na put svojih zemaljskih lutanja. Stopala čuvaju u sebi u stanovitom smislu duboku tajnu čovjekovog fizičkog bića. Tako genealogija Lukinog Isusa (nazaretske duše) ide unatrag kroz cijelu evoluciju čovječanstva do Adama i čak do Boga, označujući tako porijeklo tog fizičkog tijela u koje je Krist trebao kasnije sići. Ljudska stopala čuvaju u sebi i ovaj misterij porijekla Kristovog fizičkog tijela. Upravo onaj koji je trebao dati svoje fizičko tijelo Kristu, morao je imati znanje o tom misteriju koje je, opet, bilo moguće steći samo kao reultat posvećenja u Ribama. Priprema tog posvećenja bila je zadaća Ivana Krstitelja, o kojem Rudolf Steiner kaže: „Ivan priprema posvećenje u Ribama u kojem Nazarećanin (Isus iz Nazareta) mora sudjelovati kako bi mogao primiti Krista u sebe“ (GA 124, 18.12.1910)1. „Odatle poznati znak Riba za Nositelja Krista, koji je jedan drevni simbol. Jer... možemo reći da je posvećenje...koje je vršeno tajno u svim misterijima koji su se događali oko Isusa, bilo posvećenje u Ribama“ (GA 124, 12.12.1910).

__________________

1

U sukladu s Petim Evanđeljem, natanski Isus i Ivan Krstitelj susretali su se često i razgovarali tijekom sedam godina koje prethode Isusovom krštenju na Jordanu (GA 148, 04.10.1913). Peto Evandelje, Rudolf Steiner.