Dušo
Dušo da ne stremim Vječnosti
ne bih čuo melodiju koju samo Vrijeme pjeva Već bih život prekratio
i od tijela načinio tajnu koju groblje skriva
Kad se ne bih dušo kupao suzama i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, s noktima u očima i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje
ali ima sjemenku koja ostaje i tajnu vječnosti krije
bglavac
irida
edin.kecanovic
