"Duhovno iscjeljenje" dječjih bolesti (N. Koroleva)

U budućnosti će se medicinska praksa promijeniti u korist metoda duhovnog i mentalnog iscjeljenja, posebno u pravcu onih koji rade na uspostavljanju harmonije izmedju Duše i Svijesti. Ove će metode odstraniti uzroke oboljenja.

U vrijeme tehnokratske tehnologije čovjek je dosegao točku iz koje može uništiti sam sebe i cijelo čovječanstvo. Ljudi oboljevaju češće od onkoloških bolesti, nego od gripe. Svakodnevno umire stotine tisuća djece, jer ne postoje medikamenti, koji bi ih iscijelili od najtežih bolesti.

Čovjek se sve češće obraća Bogu. Zašto? Čovjek moli za pomoć, zdravlje, uspjeh i ostalo. Čovjek moli svog Stvoritelja za ono savršenstvo, koje mu je prvobitno podario. Samo pojedinci mole Boga da dobiju znanje o tome tko smo mi - mi, ljudi? S kakvim mogućnostima mi raspolažemo i kako smo ih prvobitno od Stvoritelja dobili, te kako ih možemo primijeniti u svrhu učenja i podučavanja drugih.

Mi nudimo konkretne tehnologije, koje funkcioniraju jednostavno, ako čovjek vjeruje u Boga i svoje božansko porjeklo.

Promatrajmo situaciju na jednom primjeru dječje bolesti: Šarlah. Upravilu su ovom bolešću pogodjena djeca u starosti 3 - 8 godina. To je uzrast u kojem dijete percipira svijet izravno kroz Dušu. Njegova Duša dijagnosticira dogadjaje 14 dana unapred. Promatramo li vrijeme od momenta oboljenja do ozdravljenja, vidimo da dijete percipira buduće negativne dogadjaje iz svog socijalnog okruženja, te ih kroz bolest transformira. Dijete transformira buduće dogadjaje i odnose izmedju roditelja i/ili blize rodbine. Ono pokušava skrenuti pažnju na buduće dogadjaje, kako bi stvorilo razumijevanje za te situacije. Ali, da bismo to razumjeli, neophodno je ići putem duhovnog razvoja, putem "Spoznaje".

Roditelji nemaju pojma zbog čega je njihovo dijete bolesno. Današnja medicina smatra da se bolest prenosi infekcioznim putem - naravno!

Kao obrazloženje se uzima da se dijete zarazilo kontaktom sa oboljelom osobom. Ali, to nije ispravno. Djeca su došla na svijet sa zadatkom da ga transformiraju, poboljšaju, očiste i načine boljim i kreativnijim. I što je dijete mladje, to je veća vjerovatnost oboljevanja.

Smatra se da je kod male djece imunitet još veoma slabo razvijen. Mimislimo da to nije tako. Kod takve djece je struktura Svijesti još jako mala, a Svijest je alat za transformaciju.

Dijete djeluje iz Duše, ali njegova Svijest još nije u stanju pratiti proces, što može dovesti do obljenja.

Pogledajmo drugu variantu, u kojoj dijete ide u vrtić ili školu. Djeca koja pohadjaju ovakve ustanove počinju jedni drugima pomagati. To znači da oni preuzimaju na sebe probleme druge djece, pomažući im na takav način. Oni se počinju razboljevati. Iako bolest još nije manifestna na fizičkoj razini, ne znači da ju dijete ne vidi. Dijete vidi probleme vanjskog svijeta i sa razine Duše ono saopćava svom drugu:

"Ja ću ti pomoći"- i pomaže! I drugo i treće dijete počinje pomagati. 

No, postavlja se pitanje - kako to da se sva djeca ne razbole? Djeca ne uče samo na fizičkoj razini, već prvenstveno na duhovnoj. Jednom djetetu je dovoljno promatrati i ono sve razumije. Drugo dijete mora proći kroz dogadjaje. Tako dobije razumijevanje o tome kako se treba ponašati u odredjenoj situaciji, kako da izgradi odnose, te kako se sve to u unutrašnjem i vanjskom svijetu iskustveno proživljava. Čovjek dobiva ovo znanje stalno. Pri susretu sa vanjskim svijetom, dijete počinje nevjerojetnom brzinom nadoknadjavati ono znanje, koje mu  je prilikom rodjenja izbrisano. Kad se jednom neke bolesti prebole, razvije se imunitet.

Imunitet nije ništa drugo do ono znanje koje dobivamo na razini Duše, Duha i Svijesti. Kad je dijete jednom prošlo kroz dogadjanja na duhovnom planu, zna točno kako da u budućnosti izgradi odnose i dogadjaje.

Kako ovo možemo spriječiti i zadržati normalno zdravstveno stanje?

Potrebno je razviti duhovnu vidovitost, kako bi roditelji i djeca mogli bilo koju situaciju transformirati prije njenog projiciranja u fizički plan! U pogledu dječjih bolesti možemo reći da je neophodno buduća dogadjanja i odnose roditelja i djece izgraditi. Takodjer, odnose roditelja sa njihovim roditeljima. To znači da dogadjanja, koja imaju direktan odnos sa obitelji, ovdje igraju značajnu ulogu. Ove odnose uvijek možemo s ljubavlju korigirati, ako i ne posjedujemo veliko znanje o duhovnom upravljanju.

Ako je dijete malo, roditelji bi trebali sjesti nasuprot njega i gledajući mu u oči reći slijedeće:

"Ja izvlačim iz Tvoje Duše sve negativne emocije, misli i dogadjanja, u koje si ti stupio i na sebe ih preuzeo. Ti ćeš moći učiti i usvajati znanja, bez stupanja u ova negativna dogadjanja."

Čim se dijete složi s tim (kaže DA ili potvrdi glavom), recite još slijedeće:

"Osvijetli"!

http://www.scribd.com/doc/133788348/
129501924-Grigoria-Grabovoi-SVJETLO-VJEČNOSTI