12. POGLAVLJE
DUHOVNO BUĐENJE
»Stvorio si nas za sebe, Gospode, i naša su srca nemirna dok ne nađu počinak u tebi.«
Sv. Augustine
Rad na pretvaranju toksičnog stida u zdravi stid vodi neposredno u duhovnost. Zdravi nam stid govori da smo ograničeni; treba nam pomoć; nismo Bog. Ima nešto ili netko veće od nas. Zdravi je stid izvor duhovnosti.
Kada znamo svoje granice, znamo da ima nešto veće od nas. U Programu u 12 koraka to nešto veće zove se Viša sila ili Bog, kako ga vi razumijete. Ja osobno zovem tu silu Bogom. Nadalje, vjerujem da takva sila mora biti veća od osobne moći.
Vrhunac ljudskog života jest osobnost podije-ljena u zagrljaju intimne ljubavi. Ako je Bog Viša sila, Bog ne može biti ništa manje od našeg ljudskog ispunjenja. Ja vjerujem da duhovnost podrazumijeva osobno jedinstvo s osobnim Bogom. Moj način postizanja toga jedinstva jest kroz vezu s Isusom Kristom.
Za osobu utemeljenu na stidu »duhovno buđenje« nije moguće dok se ne obavi rad na »izvanjštenju.« Bez tog rada naš ego ostaje napuknu t i otuđen.
POTPUNA LJUDSKA SVIJEST
Sve vježbe koje sam opisao u prethodnim poglavljima povezane su s obnavljanjem vašeg ega-ja i integriranjem vaših otuđenih energija.
To je posao koji morate obaviti na vašem putovanju prema cjelovitosti. Ali, morate znati da vaš ego-ja nije vaše istinsko ja. Slika 12.1. uobičajen je način predstavljanja cjelovitosti ljudske svijesti.
Mali je krug u središtu vaš ego-ja. Predstavlja vašu ključnu psihosocijalnu granicu. To je sužena svijest i u vezi je s uspostavom socio-kulturnog identiteta. Glavna briga ega jest preživljavanje, a njegova je svrha ega ispuniti naše potreba za osloncem i preživljavanjem. Kada na m je ego snažan, znamo da naše temeljne potrebe mogu biti zadovoljene. Znamo da smo u stanju dobiti dovoljno hrane, odjeće, topline, ljubavi i zaštite. Snažan je ego nužan za preživljavanje.
Drugi je krug u vezi s pohranjivanjem našeg trenutnog i prošlog iskustva. Također predstavlja skladište naših zabra njenih osjećaja, potreba i poriva. Taj se krug zove i krug nesvjesnog ili podsvjesnog. Svi dijelovi nas koji su bili postiđivani i odcijepljeni žive u podsvjesnom. Podsvijest je prebivalište naših podličnosti. Carl Jung je taj dio svijesti nazvao našom sjenom. Kada integriramo sjenu, spremni smo za rast. Rast vodi potpuno m opsegu svijesti. Na slici 12.1. vanjski krug predstavlja taj puni opseg svijesti. Stone i Winkelman zovu to razinom svjesnosti. Transpersonalni psiho lozi često zovu taj krug parasvjesnim ili umom više svijesti.
Parasvjesno je područje naših istinskih bića i istinskih ja. Kada se jednom dostigne, ta razina svijesti djeluje trans- formirajuće. Na toj višoj razini svijesti sve vidimo i doživljavamo drugačije. To je razina otkrića. Tu nalazimo novo ja - sada bolje ja. Na slici 6.1. nazvao sam to otkriće radom treće faze.
DUHOVNO BUĐENJE
Ta proširena svijest može se opisati kao »duhovno buđenje«, bit kojega je rast i širenje svjesnosti. Bit duhovnosti jest cjelovitost i potpunost.
Opasno je i protuproduktivno raditi na tom proširenju dok se niži ja (ego) ne ujedini. Duhovni majstori često govore o procesu integracije ega kao o putovanju u pustinju. U Bibliji Isus odlazi u pustinju na četrdeset dana i četrdeset noći prije početka svojega duhovnog rada. Mistici govore o »tamnoj noći duše«. To je faza pripremanja prije stupanja na »put sjedinjenja«, zapravo na put blaženstva - koji je stanje istinske intimnosti s Bogom.
Duhovni nam učitelji također kažu da ćemo, ne završimo li rad na egu, biti ponovno odvučeni u njega. Većina rada na egu rad je na sputanoj i zamrznutoj energiji prouzročenoj razvojnim zastojem. Ako energija ne bud e oslobođena i odmrznuta, povući će nas natrag u ego. Vidjeli ste da jedan od najvažnijih načina na koji se smrznuta i stidom sputana energija prerađuje jest kroz ponavljanje. To se može zbiti čak i s duhovnošću ako se ne dovrši rad na egu.
DUHOVNO PONAVLJANJE
Pokazao sam vam kako pobožnost i pravednost mogu biti oblici prikrivanja toksičnog stida. Posljedice pobožne pravednosti jesu perfekcionizam, kriticizam i okrivljavanje.
Slika 12.1.
Potpuni opseg ljudske svijesti
Slika 12.2 Hijerarhija ljudskih potreba
Što se mene tiče, otkriti kako određeni stil duhovnosti nije istinska duhovnost, najsigurnije se može primjenom sljedećeg kriterija: koliko u njoj ima kritičnosti ili moralizatorstva?
Bez obzira na to koliko molili i radili, ako postoje nezadovoljene potrebe ega, stalno ćemo padati natrag na razinu nezadovoljene potrebe, sve dok ona ne bude zado voljena.
Tako sam primjerice ja, premda deset godina nisam pio i premda sam poučavao teologiju i istraživao prastare duhovne mudrosti, ipak bio kompulzivan. Bio sam kompulzivan u vezi s mojom duhovnosti. Dijete u meni još uvijek je bilo ozlijeđeno i neizliječeno. Još sam bio u »nezasitnoj potrazi« za ispunjenjem praznine u mojoj psihi. Takva se potraga znatno razlikuje od zdrave čežnje za Bogom o kojoj je pisao sv. Augustin.
Pitanje kompulzivnosti pitanje je nezadovoljenih razvojnih potreba. Premda se sveci mogu doimati kompulzivno, bit njihove čežnje za Bogom nije u prisili. Ona proistječe iz više ljudske potrebe. To je potreba za bitkom a nastaje kada su naše potrebe za osloncem odgovarajuće zadovoljene. Slika
12.2. pokazuje vam moju verziju onoga što je Abraham Maslow zvao hijerarhijom ljudskih potreba.
Donja polovica piramide prikazuje vaše ljudske potrebe za osloncem. Maslow ih je zvao potrebama deficijencije. Zadovoljenje tih potreba ovisi o drugima. Kada se potrebe ne zadovolje, energija koja bi trebala nastati iz njihova zadovoljenja biva zamrznuta. Ta se energija stalno izražava u primjerima kompulzivne projekcije ili ponavljanja.
Prema Maslowu, te su osnovne ljudske potrebe hijerarhične. Neće vas brinuti pitanja strukture i stimulacije ako vam je hladno, ako nemate hranu ili krov nad glavom. Isto vrijedi za potrebe bića. Nećete tražiti istinu, ljepotu ili Boga ako još niste završili posao na svojem egu.
Duhovnost je osnovna ljudska potreba. Zbog nje razvijamo naš ego. Viša stvarnost uvijek objašnjava nižu. Ego služi kao temelj od kojeg treba poći dalje. Ego utemeljen na stidu boji se gubitka kontrole. Na oprezu je; ne smije biti uhvaćen na prepad. Snažna struktura ega dopušta vam da ostavite staro i pođete dalje. Moramo ostaviti staro da bismo se razvili. Kao što ćete uskoro vidjeti, meditacija, pu t prema proširenju svijesti, zahtijeva snažan ego. Da biste dobro meditirali, morate biti spremni odustati od potrebe za kontrolom. Snažan, integriran ego je poput potisne rakete koja vam omogućuje da odete u svemir više svijesti.
MEDITACIJA
Jedan od načina da dostignete višu svijest jest pute m meditacije. Istinska je meditacija krajnje nadilaženje toksičnog stida. Meditacija smjera prema trenutačnom ujedinjenju s Bogom. Tjelesna ljubav daje vam svijest o ujedinjenju. Istinska vas ljubav dovodi do izvora svih jedinstava. Molitva vam omogućuje da uspostavite dijalog s izvorom jedinstva, a meditacija da budete ujedinjeni s izvorom jedinstva kroz odnos blaženstva.
TEHNIKE
Mnogo je načina meditacije. Svi podrazumijevaju neku tehniku. Važno je razumjeti da tehnike nisu cilj meditacije. Nema cilja meditacije u uobičajenom smislu riječi.
Meditacija je potraga za trenutačnom intimnošću s Bogom. Razne tehnike imaju za cilj stvoriti uvjete za takvu intimnost. Glavno ozračje ovog intimnog ujedinjenja zove se »tišina.«
Bez obzira na to koju tehniku meditacije upotrebljavali, cilj je stvoriti »tišinu«. Tehnike su raznovrsne; od jednostavne svijesti o disanju do vježbi okretnih derviša. Između to dvoje stoje mandale, mantre, glazba, manualne vještine, vizualizacija i masaža. Izbor tehnike ovisi o osobnim sklonostima. Nijedna tehnika nema veću vrijednost od druge, a svaka ima svrhu odvući vas od razmišljanja i apsorbirati svu vašu svjesnu pozornost.
Nakon mnogo vježbanja možete stvoriti stanje bez misli. To se stanje zove tišina. Kad se stvori tišina, aktivira se neiskorištena mentalna sila. To je oblik intuicije. Uz pomoć te sile čovjek može neposredno spoznati Boga. Duhovni učitelji prilično jedinstveno svjedoče o tome. O tom intuitivnom znanju govore kao o »ujedinjujućoj svijesti«, o Božjoj svijesti ili višoj svijesti. To je neposredno ujedinjenje s Bogom. U tom jedinstvu čovjek »spoznaje« sebe onakva kakav uistinu jest. To »znanje« nije posredovano. Uz pomoć takve unutarnje vizije čovjek stječe nove uvide i spoznaje.