Tvoja me tamnica ne može zadržati, mali čovječe — na krilima duha proći ću između šipki i vinuti se zlatnom zorom prema planinskom vrhuncu slobode kojega ti možda nikada nisi dosegao.

Knjiga ispravnog osjećaja

Švedski gimnastički sustav je postavljen tako da se jedna skupina tjelesnih mišića suprotstavlja drugoj te su na kraju tako obje razvijene. Nekako na sličan način odvijaju se različite faze ljudske svijesti. Instinktivni um, servirajući jake i različite želje, uzrokuje da se intelekt širi do krajnjih granica. Razvitak intelekta stimulirao je tehnike rješavanja problema kod naših prethistorijskih predaka. Intelekt je polako počeo sazrijevati i počeo je postavljati pitanja: »Zašto sam ovdje?«, »Koja je svrha moga postojanja?«, »Što će se dogoditi nakon moje smrti?« - i stvorila se velika, samotna čeznutljivost. Od tog vremena pa nadalje ne možemo više, kao druge životinje, biti zadovoljni izležavanjem na suncu, pretrpavanjem trbuha hranom, zadovoljavanjem seksualnih apetita i nazivati život dobrim. Razum nam govori da život mora imati Stvoritelja - da je ovaj poredak, savršena shema stvari, bio djelo i rad velike Nadinteligencije.

Napor za ostvarenjem kontakta s tim Stvoriteljem, tom Nadinteligencijom, rezultira postupnom inteligencijom duhovne svijesti. U čovječanstvu kao cjelini, taj najviši oblik svijesti još uvijek je u fazi zametka. Većina nas još uvijek radi na razini intelektualnog i instinktivnog razuma. No, vraćajući se nazad u područje zabilježene povijesti, s vremena na vrijeme rađali su se ljudi koji su djelovali na razini Duhovnog uma. Nesumnjivo su bili razvijeni kao vođe i zakonodavci za ostalu rasu. Nepoznati autori Upanishada, najstarije i vjerojatno religiozno najdublje knjige koja postoji; Mojsije i drugi proroci Starog zavjeta; Buddha; Konfucije; Isus i Muhamed, samo su neki od izabranih. Pomnijim pregledom svjetske povijesti otkrit ćemo imena stotine drugih. Čovjekov duhovni um se razvija, njegov osjećaj za stvarnost i sveprisutnost Apsoluta postaje sve jači i jači, a osjećaj bratstva u svim živim bićima postaje vrlo stvaran. Umjesto da bude usamljeni stranac koji luta u krutom, negostoljubivom svijetu, postaje dobrodošli gost u dvoranama Apsoluta. Tepih od mekane trave, planinski jelen, dostojanstvena planinska ovca, ptica koja cvrkuće, insekti - svi su oni poput nas, gosti Apsoluta.

Kao gostu, dobar je izraz ljubaznog ponašanja odnositi se spram drugih gostiju s ljubaznim stavom i pomažući im. Radeći tako, ne pripomažemo li radu našeg Velikog Gostoprimca? Također ne bismo trebali ništa više od onoga što nam nudi naš Gostoprimac. Moramo shvatiti nerazumnost i glupost postupaka kojima ćemo puniti naše džepove srebrom Gostoprimca, jer uskoro ćemo morati otići i ni na koji način nećemo ga prenijeti i proći pokraj strašnog čuvara vrata.

Možda vas je iznenadila činjenica da konstitucija čovjeka, onako kako je predočena u ovoj knjizi, ima izrazitu sličnost s konstitucijom univerzuma. Naša duša je univerzalni um nas samih.