Duhovni razvitak i Bog

Pitanje: Moje vlastito osjećanje je da moj duhovni razvitak nije u mo-jim rukama. Praveći vlastite plano-ve i provoditi ih ne vodi nigdje. Ja se samo vrtim u krugu oko sebe. Kada Bog bude smatrao da je voće zrelo, On će to ubrati i jesti. Koje god voće Njemu bude izgledalo zeleno On će ga ostaviti na stablu svijeta za drugi dan.

Maharaj: Ti misliš da Bog tebe poznaje? Čak ni svijet On ne poznaje.

Pitanje: Tvoj Bog je različit. Moj je različit. Moj je milosrdan. On pati sa nama.

Maharaj: Ti moliš da spasi jednog dok tisuće umiru. I ako svi presta-

nu umirati onda na zemlji neće biti mjesta. - Pitanje: Ja se ne bojim smrti. Moja briga je patnja i bijeda. Moj bog je jednostavan i više bespomoćan. On nema moć da nas prisili da budemo mudri. On može samo čekati.

Maharaj: Ako si ti i tvoj Bog oboje bespomoćni, zar to ne ukazuje da je svijet slučajnost? I ako je to tako, onda jedina stvar koju ti možeš učiniti je da ideš iznad toga svijeta.

Pitanje: Bez Božje moći ništa ne može biti učinjeno. Čak ni ti ne bi ovdje sjedio i sa nama razgovarao.

Maharaj: Sve On čini, nema su-mnje. Što je to sve za mene, kada ja ne želim ništa? Što mi Bog može dati, ili mi oduzeti? Ono što je moje to je moje i bilo je moje čak i prije nego je bio Bog. Nara-vno, to je vrlo mala stvar, djelić osjećaja "ja sam", Zemlja je moja:

ono što raste na njoj jeste Božje.

Pitanje: Da li je Bog od tebe unajmio zemlju?

Maharaj: Bog je moj obožavatelj i sve je ovo učinio za mene.

Pitanje: Zar osim tebe nema Boga?

Maharaj: Kako bi to moglo biti? "Ja sam" jeste korijen, Bog je stablo. Koga ja da obožavam, i zbog čega?

Pitanje: Da li si ti obožavatelj ili objekt obožavanja?

Maharaj: Nisam ni jedno, ja sam samo obožavanje.

Pitanje: Nema dovoljno obožava-nja u svijetu.

Maharaj: Ti uvijek misliš o po-boljšanju svijeta. Da li ti stvarno vjeruješ da svijet čeka tebe da bi bio spašen?

Pitanje: Ja ne znam koliko mnogo mogu učiniti da spasim svijet. Sve što ja mogu učiniti je da pokušam. Da li ti želiš nešto drugo da ja učinim?

Maharaj: Da li bez tebe postoji svijet? Ti znaš sve o svijetu ali o sebi ne znaš ništa. Ti sam si alat svoga rada, ti nemaš nikakve druge alate. Zašto se ti prvo ne pobrineš za alat prije nego li misliš o radu?

Pitanje: Ja mogu čekati, dok svijet ne može.

Maharaj: Ne ispitujući ti ostavljaš svijet da čeka.

Pitanje: Čeka, za što?

Maharaj: Za nekoga tko ga može spasiti.

Pitanje: Bog upravlja svijetom. Bog će ga spasiti.

Maharaj: To ti kažeš! Da li je Bog došao tebi i rekao ti da je svijet Njegova kreacija i briga, a ne tvoja?

Pitanje: Zbog čega bi to bila samo moja briga?

Maharaj: Promisli. Svijet u kojem ti živiš, tko drugi za njega zna.

Pitanje: Ti ga znaš, svatko ga zna.

Maharaj: Da li je bilo tko došao iz vanjskog svijeta da ti to kaže? Ja i svatko drugi se pojavljujem i ne-stajem iz tvoga svijeta. Svi smo mi u tvojoj milosti.

Pitanje: To ne može biti tako loše! Ja postojim u tvome svijetu kao i ti u mome.

Maharaj: Ti nemaš dokaza o mome svijetu. Ti si kompletno omotan u svijetu koji ti sam stvaraš.

Pitanje: Ja vidim. Kompletno, ali bespomoćno?

Maharaj: Unutar zatvora tvoga svi-jeta pojavljuje se čovjek koji ti govori da je svijet bolnih supro-tnosti, koji si ti stvorio, nije ni stalan ni trajan i temelji se na kri-vom shvaćanju. On te moli da iz njega izađeš vani, na isti način na koji si ušao u njega. Ti si ušao u to zaboravljajući ono što ti jesi i izaći ćeš iz toga spoznajom onoga što ti jesi.

Pitanje: Na koji način to djeluje na svijet?

Maharaj: Kada si slobodan od svijeta, onda u vezi toga možeš nešto učiniti. Sve dok si njegov zatvorenik, ti si bespomoćan da to promjeniš. Nasuprot, što god budeš činio to će pogoršati situaciju.

Pitanje: Ispravnost će me oslobo-diti.

Maharaj: Ispravnost će bez su-mnje učiniti tebe i tvoj svijet udo-bnijim, čak mjestom sreće.

Ali od kakve je to koristi? U tome

nema stvarnosti. To ne može trajati

Pitanje: Bog će pomoći.

Maharaj: Da bi ti pomogao Bog mora znati za tvoje postojanje. Ali si ti i tvoj svijet stanja sna. U snu možeš patiti u agoniji. Nitko za njih ne zna, i nitko ti ne može pomoći.  

Pitanje: Dakle, sva moja pitanja, moja istraživanja i proučavanja nemaju koristi?

Maharaj: To su samo poticaji čo-vjeka koji je umoran od spavanja. Ona nisu uzroci buđenja, nego njegovi rani znaci. Ali, ti ne smiješ pitati bezvezna pitanja, na koja ti već znaš odgovore.

Iz knjige I AM THAT, 1992 - Nisargadatta Maharaj - Published by Chetana Press, Bombay. 1992 

Indija  -  www.chetana.com

- Prebivati u znanju "Ja sam" jeste istinska religija – svadharma. Ali umjesto da to slijediš, ti si se opre-dijelio da budeš nereligiozan pod-vrgavajući se diktatima svojih kon-cepata, koji su te odveli u to da vjeruješ da si tijelo. Ova kriva pretpostavka vodi samo strahu i smrti.

- Nemoj sljediti ono što drugi go-vore, već iskreno govori ono svoje  vlastito, samo direktno iskustvo.

- Što su sve te religije i kultovi?

Zar one ne propagiraju samo lijepe ideje mudraca i proroka kojima su se pojavili neki duhovni koncepti? Ovo se je moglo dogoditi jer su mudraci i proroci u početku pre-poznali osjećaj bivanja. Zatim su meditirali i prebivali u tome i napokon transcendirali to, što je dovelo do konačnog ostvarenja. Dakle, koje god znanje je u njima izniklo spontano su postale religije i kultovi njihovih sljedbenika, zbog njihovog dubokog emociona-lnog uključivanja.

- Ako se dogodi da se susretneš sa mudracem koji je ostvario svoju istinsku prirodu, onda neće biti po-trebno da obavljaš neke duhovne discipline. Ovo je zbog toga što će on kroz svoja učenja, tebi otkriti tvoju istinsku prirodu, kao da po-stavlja ogledalo ispred tebe.

- Sve dok ne ostvariš svoju istinsku prirodu, ti nećeš imati mira. Bez obzira koliko ti težiš da stekneš bilo kakve svjetovne dobiti, one će morati proći; isto tako i tvoji koncepti. Čak i ako ti slijediš bilo koju religiju u nadi da ćeš doseći nešto trajno izvan sebe, ti ćeš biti bolno razočaran. Glavna svrha istinske duhovnosti jeste da sebe u potpunosti oslobodiš od nečijih koncepata i uvjetovanja. Sljeđe-njem bilo koje religije, kulta ili vjerovanja, postajemo neizbježno uvjetovani, zato jer smo obavezni da se prilagođavamo i prihvaćamo discipline, i fizičke i mentalne. Ne-tko može privremeno dobiti malo mira za neko vrijeme, ali takav mir neće trajati dugo. U svojoj istin-skoj prirodi, ti si znalac konce-pata i zbog toga im prethodiš.

- Mnogi ljudi koji gaje duhovne stavove nisu skloni tome da od-bace svoj tjelesni identitet. U ime duhovnosti, oni slijede vjere i dis-cipline. Ali oni ne odbacuju svoje obožavane identitete, niti teže pre-ma unutra svome Sebstvu.

- Ja, u stanju Krishne, ne pripada hinduističkoj, kršćanskoj ili musli-manskoj vjeri. Zašto? Zato jer ja nisam tijelo i zbog toga ja prebi-vam u hindusu, kršćaninu, musli-manu - u svakome i svemu. Pokaži mi muslimana ili kršćanina bez ti-jela. Možeš li mi bilo koga takvo-ga pokazati? Sve religije i vjero-vanja su na tjelesno-umnom nivou.

- Bog je riječ koju si ti čuo, dok je duša direktno iskustvo nečijeg postojanja. . . . -  Činjenica je, da je um univerzalni dinamički prin-cip, ali mi ga ograničavamo na tijelo i zatim o njemu ovisimo - iz toga proizlaze svi problemi. . .

- Vaš teret je sastavljen od lažnih identifikacija - napustite ih sve. 

Iz NEKTAR BESMRTNOSTI

U samo-budnosti vi učite o sebi

Maharaja: . . . On (Guru) zna da ako učenici ne uče iz njegovih riječi, oni će naučiti iz njihovih vlastitih grešaka. Iznutra on ostaje tih i smiren. On nema osjećaj da je odvojena osoba. Cijeli Univerzum je njegov vlastiti, uključujući nje-gove učenike sa njihovim bezna-čajnim planovima. Ništa posebno ne utječe na njega, ili, što je isto, cijeli Univerzum utječe na njega u jednakoj meri. 

Pitanje: Neki učenici su spremni, zreli, a neki nisu. Zar Guru ne mo-ra praviti izbor i donositi odluke?

M: Guru zna Konačnu istinu i ne-umorno gura učenike prema njoj. Učenik je pun prepreka, koje on sam mora prevazići. Guru se ne zanima puno zbog površnosti uče-nikova života. To je kao gravita-cija. Voće mora otpasti kada ga ništa ne drži.

P: Ako učenik ne zna cilj, kako on može stvarati prepreke?

M: Guru je pokazao cilj, prepreke otkriva učenik. Guru nema priori-tete, ali oni koji posjeduju prepreke da ih prevaziđu, izgleda da zao-staju.  U realnosti učenik nije razli-čit od Gurua. On je isti bezdimenzi -onalni centar opažanja, i ljubavi u akciji. To je samo njegova imagina -cija, i samo-identifikacija sa zami-šljenim,  ono što ga zarobljava i pretvara u osobu. Guru je malo zabrinut za osobu. Njegova pažnja je na unutarnjem posmatraču. Cilj posmatrača jeste da razumije i po-moću toga odstrani osobu. Dok po-stoji milost s jedne strane, mora postojati posvećenost zadatku s druge. 

P: Ali osoba ne želi biti uklonjena?

M: Osoba je samo posljedica krivog shvaćanja. U stvarnosti, ne postoji takva stvar. Osjećaji, misli i djela protiču beskrajno ispred posmatrača, ostavljajući tragove u umu i stvarajući iluziju kontinui-teta. Odraz posmatrača u umu stvara osjećaj “ja“ (op.prev. ego) i osoba dobiva naizgled neovisno postojanje. U stvarnosti ne postoji osoba, samo promatrač koji sebe poistovjećuje sa “ja“ i „“moje“. Učitelj govori posmatraču: ti nisi to, u tome nema ništa tvoje, osim male točke „“ja sam“, što je most između posmatrača i njegovog sna. “Ja sam ovo, ja sam to“ to je san, dok čisto “ja sam“ ima pečat stvarnosti u sebi. Ti si iskusio tako mnogo iskustava - i sva su se pokazala ništavnima. Samo osjećaj “ja sam“ opstaje nepromjenjen. Ostani u nepromjenjivom usred promjenjivom, sve dok ne budeš sposoban uzdići se iznad toga.

P: Kada će se to dogoditi?

M: To će se dogoditi čim ukloniš prepreke.  --  P: Koje prepreke?

M: Želju za lažnim i strah od istinitog. Ti, kao osoba, zamišljaš da se Guru zanima za tebe kao osobu. Ali to uopće nije tako. Za njega ti si samo prepreka i smetnja koju mora ukloniti. On ustvari teži da te odstrani kao faktora (činioca) u svjesnosti.

P: Ako sam ja odstranjen, što će preostati?

M: Ništa neće preostati. Osjećaj identiteta će preostati, ali više neće biti osjećaja poistovjećenosti sa određenim tijelom. Biće-svjesnost-ljubav će zasjati u svom punom sjaju. Oslobođenje nikada nije od određene osobe, to je uvijek oslo-bođenje od osobe.

P: I ne preostaje ni traga od osobe?

M: Maglovita sjećanja ostaju, kao sjećanje sna ili sjećanja iz ranog djetinjstva. Konačno, što ima da se

pamti? Protok događaja, uglav-nom, većinom, slučajnih i besmi-slenih. Niz želja i strahova i pra-znih, grubih, grešaka. Postoji li nešto vrijedno pamćenja? Osoba je samo ljuštura, omotač, koji vas zarobljava. Slomite ljušturu. 

Q:  Od koga vi tražite da slomije ljusku?

M: Slomite okove memorije i samopoistovjećivanja i ljuska će se slomiti sama od sebe. Postoji cen-tar koji daje stvarnost bilo čemu što opaža. Sve što ti trebaš razu-mijeti jeste da si ti izvor stvarnosti, da ti daješ stvarnost umjesto što je primaš, da tebi ne treba podrška niti potvrda. Stvari su onakve kakve jesu, zato jer ih ti prihvaćaš onakvima kakve jesu. Prestani ih prihvaćati i one će nestati. O čemu god ti misliš sa željom i strahom to se tebi pojavljuje kao stvarno.

Gledaj na to bez želje ili straha i to će izgubiti suštinu. Užitak i bol su trenutni. Jednostavnije ih je napu-stiti nego na njih djelovati.

P: Ako stvari imaju kraj, zašto su se onda uopće pojavile?

M:  Stvaranje je u samoj prirodi svjesnosti. Svjesnost stvara pojave. Stvarnost je iznad svjesnosti.