Materijalizacije vibhþtija, svetog praha, raznih religijskih predmeta, amajlija i raznih darova, riba i kruha za siromašne, uskrsnuća mrtvih… Što znače ti znakovi i čuda, kakva im je svrha, koji im je cilj? Jesu li to doista obilježja više, možda univerzalne Svijesti? Ako je to tako, može li se individualna čovjekova svijest proširiti i doslovno se stopiti s univerzalnom Sviješću? Kako se ona razvija do te dimenzije?

Sai Baba je govorio o tim pitanjima u božanskom govoru koji je održao na Svoj roñendan 23. studenog 1976. godine. Govor je tiskan pod naslovom Znakovi i čuda a govori o duhovnim konceptima koje Zapadna filozofija nije jasno razumjela. Pokušajmo shvatiti što oni znače.

Nikad nema kraja sukobima izmeñu ljudi koje prihvaćaju Boga i onih koji Ga negiraju, onih koji izjavljuju da se Boga može pronaći na nekom odreñenom mjestu i onih koji tvrde da Ga se nigdje ne može pronaći. Taj se sukob nastavlja stoljećima. Razmatrajući tu situaciju, treba se prisjetiti da nije potrebno probuditi osobu koja je već budna, a lako

je probuditi nekoga tko spava, dok nekoga tko se pretvara da spava ne možemo probuditi, kolikogod to pokušavali! Oni koji su svjesni da ne znaju, mogu uz pomoć jednostavnih primjera naučiti to što ne znaju. Ali oni koji su zaraženi s polovičnim znanjem i ponosni su na njega, ne mogu ništa više naučiti.

Dva oka daju sliku golemog prostranstva svemira. Ali ne mogu vidjeti lice kojem pripadaju. Oči su važan instrument tijela, ali ne mogu vidjeti cijelo tijelo – leña su izvan njihova dohvata. Kad želite vidjeti svoje lice i leña, morate staviti jedno zrcalo ispred, a drugo iza tijela i uz pomoć prednjeg zrcala možete vidjeti odraz svojih leña. Jednako tako, ako želite saznati svoju stvarnost – lice – i svoju budućnost – leña – morate namjestiti zrcalo samopouzdanja (pouzdanja da ste vi Sebstvo) ispred i zrcalo božanske milosti iza sebe. Bez ta dva zrcala čista je fantazija tvrditi da ste svjesni svoje istine i svoje sudbine.

Bog se sada prikazuje različitim riječima koje su uobičajena valuta što kola uz pomoć ograničenih ljudskih vokabulara.Te riječi opisuju i pokušavaju otkriti značenje Božjih čuda, čarolija, čudesnih dogañaja i ostalih sličnih stvari. Naravno, ljudi ne mogu zadržati u svojim umovima više nego što u njih stane. Oni riječima ne mogu izraziti ono što se ne može izraziti. Samo oni koji su zaronili duboko i dodirnuli glavni princip – Ljubav, mogu donekle jasno opisati Boga. Bog koji Ja jesam, nije bio stečen niti zaslužen, niti ga je itko dodao meni, ili ga otkrio nakon nekoliko godina moga života.

Bog mora sebe otkriti kroz manifestacije koje je uglavnom oblikovala i modificirala priroda vremena odreñenog područja i kulturnog okruženja. Znakovi i čuda koje Ja manifestiram dobili su imena koja ne pokazuju ni njihovu svrhu ni njihov cilj. Ona se mogu kvalificirati kao čuda – camatkãra i voditi do unutarnjeg poriva koji upućuje na djelovanje – saîskãra, te potaknuti čovjeka na služenje dugima – paropakãra, rezultat čega je izravna spoznaja, izravno duhovno iskustvo Boga – sãkšãtkãra. Čudo je svaki čin koji privlači zbog svoje neobjašnjivosti. A aspekt privlačnosti uroñen je svakom avataru. I sâmo ime Rãma znači onaj koji razveseljava ili uzrokuje radost. Kõšïa znači onaj koji privlači ili vuče prema sebi – karšatìti kõšna. Ta osobina privlačnosti božanska je karakteristika.

Zašto Bog privlači? Je li to zato da prevari ili zavede na krivi put? Ne, već zato da transformira, ponovno sagradi, preoblikuje a sve je to proces djelovanja – saîskãra. Kakva je svrha ponovne izgradnje? Da čovjek postane koristan i služi društvu, da pročisti svoj ego, da u sebi učvrsti jedinstvo svih bića s Bogom. Čovjek koji se podvrgnuo takvom djelovanju postaje ponizan, sućutan sluga onih koji trebaju pomoć. To je stupanj služenja drugima. Takvo služenje koje se čini s poštovanjem i nesebično, priprema čovjeka da spozna Jednoga koji prožima sve. Zadnji stupanj je izravno duhovno iskustvo Boga - sãkšãtkãra. Vede javno obznanjuju da je vječnost, taj stupanj kad se čovjek stapa s entitetom koji se ne raña niti umire, koji je univerzalan, moguć samo odricanjem i nevezanošću, a ne ritualima, potomstvom ili bogatstvom. Kad se čovjek odrekne sebične želje, njegova ljubav se proširi do najudaljenijih područja univerzuma, sve dok on ne postane svjestan kozmičke ljubavi koja hrani sva tri prije spomenuta procesa. Važno je da znate taj temeljni poticaj koji se nalazi u svemu što ja radim.

Pogledajmo sada čuda – ono što privlači i izaziva čuñenje. Na primjer, kad ugledate cvijet, poželite ga uzeti u ruke samo onda ako je privlačne boje i mirisa. Doñete na tržnicu i vidite gomile voća. Ako voće nije privlačno, nemate poticaja da ga kupite i jedete. Privlačnost je sâma priroda Boga.

Kad je čovjek privučen bliže Bogu, počinje proces saîskãra. Bez toga čovjek ostaje neplodan i slab. On nema dostojanstva ni osobnosti. Čisti čelik vrijedan par novčića pretvara se vještom manipulacijom i rekonstrukcijom u maticu vijka, zavrtanj, oprugu – pretvara se u sat vrijedan dvije ili tri stotine rupija. To je rezultat procesa saîskãra koji je čelik pretvorio u korisni instrument koji pokazuje vrijeme. Tako se i čovjek može transformirati u plemenitoga, djelotvornog, sretnog i discipliniranog člana društva, ako se u njega ugrade dobre misli, plemeniti osjećaji, ako čini dobra djela, ako su mu emocije plemenite. Čovjek se može transformirati u veliku dušu - mahãtman. Takvi ljudi

spontano će se baviti zadaćom unapreñivanja ljudskog blagostanja. Oni će promovirati ideale bratstva meñu ljudima i njihova očinstva s Bogom.

Ljudi koji nemaju iskustva ili znanja o duhovnosti, niti koncepta o Bogu, daju izjave o stvarima u koje nisu sigurni. Oko vidi, ali ne čuje. Jezik može govoriti, ali ne čuje. Uho čuje, ali ne može ni vidjeti ni govoriti. Svako od njih mora prihvatiti svoja ograničenja i biti zadovoljno. Boga se može shvatiti samo ljubavlju, vjerom i duhovnim radom koji je prožet univerzalnom ljubavi. Razum je preslab instrument da je izmjeri. Poricanje Boga ne može Ga negirati, logika Ga ne može otkriti. Sve tirade o Bogu dolaze od ateista koji su oportunisti. Zato je vaša dužnost uvijek sačuvati svoje ravnovjesje. Budite ono što jeste, ne kolebajte se! Mene ne dira ni pohvala ni prijekor. Moja ljubav i suosjećanje obuhvaćaju sve. Moju milost mogu dijeliti svi. Govorim to zato da se sa svim tim možete hrabro suočiti. Što dublje kopate rupu, hrpa zemlje uz nju postaje sve veća. Što vas više hvale, to će vas više ismijavati. Ljudi koji imaju začepljen nos, ne mogu uživati u mirisu cvijeta. Oni koji ne cijene niti prepoznaju Boga, pate od bolesti koja ih opterećuje i ugrožava.