Sai Baba nam govori o svetoj mantri koja se zove hamsa54 ili so'ham mantra.55 To je neprestani popratni zvuk svakoga udaha i izdisaja, koji nas potiče da se stopimo s drugim ponavljajući so'ham, so'ham, ja sam On, ja sam On. Sa svakim udahom, On ulazi u

mene i stapa se sa mnom, a sa svakim izdisajem ja sam prenesen u Njega i postajem mi.

Na takav način dvoje postaje Jedno i dualnost se transcendira.

Isto se dogaña i sa sâmim zvukovima. Odvojeni zvuk so koji nastaje sa svakim udisajem

i zvuk ham koji nastaje sa svakim izdisajem, uranjaju jedan u drugoga i postaju oî.56 Taj zvuk hinduisti zovu pranãva, sveti praiskonski zvuk – osnovna vibracija na kojoj počiva

sve stvoreno.

Svaki čovjek roñen je s pitanjem na usnama: Tko sam ja- ko'ham? A odgovor dobiva svakim dahom: On sam ja - so'ham. Udisaj šapuće so – On, a izdisaj ham – ja. Ali to pitanje je um izbrisao, nestrpljiv da se uplete u svijet kojeg zamišlja poput zabavišta. Ego je zabranio pristup razumijevanju odgovora jer na taj način dobiva prolazno zadovoljstvo. Shvatite da vaš dah točno odgovara na ovo pitanje i živite u svijesti da ste vi val Onoga koji je beskrajna Svijest, da ste vi Bog. Neka u vašem umu ne bude valovitih gibanja, neka on bude tih, jednolik, smiren – kako bi se nebeski labud koji simbolizira so'ham, mogao u njemu igrati.

Godinama sam vježbao meditaciju so'ham. Ona je za mene imala duboko i trajno značenje, bila mi je izvor velike snage. Najprije sam mislio da se radi samo o jednostavnoj vježbi promatranja daha koji ulazi i izlazi. Ali tada se nešto dogodilo – počeo sam doživljavati kako se proširujem. Sa svakim izdisajem osjetio sam kako se nešto u meni oslobaña i postaje neki suptilni prostor ispunjen svjetlošću. I sa svakim

54 hamsa – nebeski labud, vozilo je Brahme, hinduističkog Boga Stvoritelja. Taj legendarni labud čistoće, čije je perje savršeno bijelo, kažu da ima moć da uvijek razluči što je pravo, a što krivo. On je sposoban uzdignuti čovjeka iznad dualnosti. Cijela kreativna moć univerzuma počiva na njegovim ramenima. So

'ham mantra je labud koji je došao spasiti čovječanstvo

55 mantra - sveta riječ ili formula koja ima moć duhovnog prosvjetljenja. Kad čovjek meditira putem

mantre, dobiva mogućnost osloboñenja

56 praiskonski kozmički oî je vitalna vibracija koja ispunjava univerzum. Oî je originalni zvuk, simbol Boga (brahman) - sveprožimajući, golem, imanentan, bez imena i lika, vječan, apsolutan, temelj na kojem počiva univerzum

udisajem osjetio sam tu energiju, tu svjetlost u koju uranjam i koja daje energiju mojem osjećaju Sebstva.

To iskustvo je postalo postupno sve intenzivnije, zarobljavalo je moju svijest, povlačeći me sve dublje u svoju tišinu i mir. Posve prirodno i dosljedno, budio sam se rano ujutro izmeñu tri i šest sati kako bih meditirao i iznenadio sam se kad sam saznao da su to vrijeme jogini smatrali najpovoljnijim vremenom za meditaciju, vremenom nazvanim brahmamuhþrta. To je postalo vrijeme velikog pomlañivanja i komunikacije sa Sai Babom. Jer u ovom unutarnjem prostoru uzvišene svijesti i mira, bio sam najsvjesniji Babine uzvišene prisutnosti.

Meditacija so'ham ne samo da me je dovela u tu unutarnju dimenziju dubokog mira tijekom ranih jutarnjih sati, već je taj mir ostajao sa mnom cijeli dan. Postao je moj stalni prijatelj i pratitelj, a bilo je začuñujuće da je bio najočitiji i koristan u vrijeme koje sam provodio sa svojim pacijentima. Često, dok sam slušao pacijente, ulazio sam u duboko unutarnje stanje meditacije. Na neki čudan način otkrio sam da se moja unutarnja reakcija na to što pacijent govori, mogla iskoristiti za pojačanje moje so ' ham meditacije

– a meditacija je za uzvrat izoštrila moje razumijevanje pacijenata. Ona se činila izvorom moje intuicije, usmjeravajući me kamo da krenem, pokazujući mi što je važno a što ne u tretmanu pacijenata.

Nadasve, za mene je bilo najvažnije, da je sâm moj rad postao izražavanje odanosti Bogu - bilo je to vrijeme povišene svijesti o veličanstvenosti Božje kreacije i moje ljubavi spram Boga dok sam Ga doživljavao kroz lik Sai Babe. Mantra so'ham mi je pokazivala kako da funkcioniram sretno i djelotvorno ovdje na Zemlji dok je moja duša veselo lebdjela u nebeskim visinama. Kad sam pošao u New Delhi, znao sam da će me ona voditi i štititi te ako se budem vjerno pridržavao svih pravila, privući će me bliže do Kõšïine flaute.

Sljedeća Babina priča pokazuje odnos ove meditacije prema Kõšïinoj flauti – muralì, snagu toga sredstva koje nas vodi prema ljubavi za Gospoda, pokazuje prirodu ove sveobuhvatne ljubavi kad se ona potpuno razvije u nama. Rãdhã je ponovno glavni lik.

Rãdhã, velika Kõšïina poklonica, razboljela se i umirala je zbog bola odvojenosti i tuge kad je Kõšïa otišao. Premda se on javljao preko glasnika, pastirice - gopì, Kõšïine najbliskije poklonice, nisu htjele slušati samo riječi, već su željele Kõšïu i fizički. Govorile bi: "Hoće li biti moguće osloboditi se sve te tame samo porukom o nekoj blistavoj svjetlosti? Hoće li siromaštvo jadnog čovjeka nestati ako on samo sluša o moći bogatstva? Hoće li glad gladna čovjeka biti uklonjena ako on bude samo slušao opise jela? Hoće li bolest oboljela čovjeka biti izliječena ako mu samo opisujete jakost raznih lijekova? "

Glasnik Udhava je otkrio da je zbog patnje fizička snaga pastirica postupno slabila jer nisu jele niti pazile na svoja tijela. Rãdhã je bila tako slaba da se pripremila umrijeti – kako bi se stopila s Kõšïom.

Na nekom osamljenom mjestu, ispunjena svetom namjerom da utisne Kõšïinu sliku u svoje srce, rekla je: "Sve te dane Kõšïin lik bio je u jezeru moga uma. Štitila sam ga

suzama ljubavi. Tijekom vremena ovo je jezero počelo isušivati. Tada sam njegov lik čuvala u očima i hranila ga suzama. No čak i tih suza sada polako nestaje. Na koji drugi način mogu zaštititi Kõšïin lotos? Vrijeme brzo protječe i možda ću uskoro napustiti ovo tijelo. Svjetlost moga života mora se stopiti s Božjom."

Dok je tako razmišljala sa snažnom silinom osjećaja, pojavio se Kõšïa. Imala je samo jednu, posljednju želju – željela je čuti Gospoda kako pjeva i svira flautu. Dok ga je slušala, napustila je svoj život. Od toga dana, Kõšïa je ostavio svoju sviralu koja je uvijek bila s njim tijekom njegove mladosti.

Morali bismo prepoznati blisku vezu koja je postojala izmeñu Rãdhe i flaute. Ljudsko tijelo, kao i svirala, ima devet otvora. Rãdhã je bila poput svirale, nije gajila u sebi nikakvih svjetovnih želja. Vinula se iznad njih. Takva Rãdhã je izronila iz svirale i vratila se natrag svirali. Ovdje svirala – muralì označava tijelo. Udisanje i izdisanje predstavljaju Božju volju - samkalpa. Taj se fenomen zove i so' ham – ja sam On, a ima oblik mantre hamsa gãyatrì, one mantre koja vas oslobaña od vezanosti kad je ponavljate. Ona nam

daje ideju: ja sam On, ja sam On! Ista ideja opisuje se izričajem tat tvam asi57 - ili To si ti. Svi su jedno s Bogom, ali samo su malobrojni svjesni toga. Rãdhã je meñutim doista