Najljepša i najdublja emocija koju možemo doživjeti je osjećaj tajanstvenosti. To je pravi začetnik naše istinske umjetnosti i znanosti. Onaj kome je ta emocija strana, onaj tko se više ne čudi, niti zastaje zaprepašten od strahopoštovanja, taj je već mrtav! Znati da postoji ono što je nedokučivo,  što se manifestira kao najuzvišenija mudrost i najsjajnija ljepota koju naše ograničene sposobnosti mogu shvatiti samo u najprimitivnijom oblicima – to znanje, taj osjećaj je središte prave religioznosti

Albert Einstein

MJEHURIĆ I OCEAN

1. poglavlje

Profesor Preben Plum je predsjednik odjela pedijatrije u sveučilišnoj bolnici u Kopenhagenu, u Danskoj. Istaknuta i poštovana osoba u liječničkim krugovima, on je svu svoju profesionalnu karijeru proveo liječeći i brinući se za djecu  s tjelesnim oštećenjima. Bio je predsjednik Danskog medicinskog istraživačkog savjeta te veoma utjecajan u medicinskim istraživanjima svoje zemlje. Sada, u sedamdeset drugoj godini života, suočivši se s umirovljenjem, skrenuo je svoju pozornost na duhovnost kad je

pročitao moju prvu knjigu Sai Baba, svetac i psihijatar (Sai Baba: The Holy Man and the

Psychiatrist). Javio mi se iz Danske: "Želio bih vidjeti Sai Babu, zanima me mogu li vam se jednog  dana pridružiti."

Susreli smo se u ašramu jednoga kišovitog dana u prosincu 1978. godine. Plum je bio u pratnji svoga prijatelja Hagena Hasselbacha koji se zadnjih 40 godina bavio danskim profesionalnim filmom. Plum se ispričao što smeta, nadao se da ne zauzima previše mjesta u našoj maloj zajedničkoj spavaonici od četiri kvadratna metra koja je bila jednostavna i imala je betonski pod. Na jedan slatki i ponizni način, on je napuhao svoj tanki zračni madrac i udobno se smjestio na podu.

Na ovom putovanju pridružila su mi se već dva psihijatra. Ali Baba nije obraćao mnogo pozornosti na nas, sve do Plumova dolaska. Tada je pozvao njega, mene i Hagena na razgovor.

Sai Baba je sjedio na klupici ispred nas, dok sam se ja smjestio na podu, Njemu s lijeve strane. Profesor je bio ravno ispred Njega, a snimatelj filmova lijevo od profesora u pozadini. U sobi je bilo još desetero drugih ljudi, ali bili su podalje i sjedili su uz zidove.

Dr. S. Bhagavantam, dobro poznati indijski fizičar, nekadašnji glavni znanstveni savjetnik indijske vlade, a sada Babin glavni prevoditelj, pojavio se na ulaznim vratima sobe za razgovor. Baba je rekao: "Ne moraš biti ovdje. Sandweiss će prevoditi."  To je za mene bila iznenañujuća vijest. Premda sam bio zaprepašten, morao sam se smijuckati jer ja jedva znam engleski, a kamo li teluški ili danski. Na sreću, Baba je odabrao govoriti engleski i dopuštao mi da na nekim mjestima popravim svoj izraz – zaustavljajući se kad

je znao da ću možda dodati nešto – te mi na ljupki i pun ljubavi način davao da nešto radim, kako bih mogao osjećati da zaista pomažem.

Baba je nježno pogledao profesora Pluma. Kakva li prizora! Ovaj stari profesor, sada na završetku svoje karijere, sjedio je skromno pred Učiteljem.

Svi su šutjeli ispunjeni dužnim poštovanjem. A tada je Baba upitao Pluma: "Što je znanost? Što je znanstvenik?" Profesor Plum je oklijevao odgovoriti pa je Baba nastavio:

"Znanost je način gledanja umom na vanjski svijet. Priroda uma je dualnost. Um dijeli stvarnost na razna imena i likove. On analizira, usporeñuje, ne slaže se, odvaja, kategorizira – pokušava odrediti i ograničiti stvarnost uz pomoć riječi i koncepata.

Sav taj kozmos – cijeli materijalni univerzum, koji se čini tako golemim prostorom – samo je pahuljica pjene, mjehurić na oceanu zbilje. A um koji ga promatra kroz osjetila i pokušava ga pojmiti i razumjeti – taj um je čak veći od kozmosa. On ga može konačno obuhvatiti i razumjeti. Ali čak i taj golemi um sliči malenom  valu na oceanu zbilje. Vi ste taj ocean. Vi niste tek mjehurić  od pjene, vi niste samo maleni val, vi ste iznad odvojenosti. Vi ste sve to – vi ste ocean.

Um vidi odvojenost, dualnost, ali postoji i drugi put doživljavanja stvarnosti – kao cjeline, doživljavanje srcem, procesom ljubavi.  Ljubav  se širi da bi uronila u drugoga. Dva

postaju jedan. Ljubav vidi jedinstvo. Jer da bi mali, ograničeni val saznao kako je on ocean, on mora uroniti natrag u ocean – uz pomoć ljubavi.

Znanstvenik pita: 'Što je ovo?' – ovo što leži u vanjskom svijetu i koje se spoznaje uz pomoć osjetila. Duhovni aspirant pita: 'Što je ono?' – ono što leži izvan vanjskog svijeta i osjetila, izvan dualnosti kao i izvan uma. Ono je ocean iz kojega nastaje sve ovo."

Baba je dalje pitao: "Zašto svatko kaže ja?" I tada, pokazujući na neke od nas u sobi da bi to naglasio, nastavlja: "Ona kaže ja, on kaže ja, ja kažem ja, ti kažeš ja! Svi mi izgledamo različito, ali postoji zajednički osjećaj jednosti. Što znači sve to? Moramo  pogledati iznad ovoga stalno promjenljivog svijeta različitih imena i likova, kako bismo vidjeli glavnu, nepromjenljivu i konstantnu zbilju koja je uvijek postojala i uvijek će postojati, to

temeljno jedinstvo koje potiče svu tu raznolikost. Kako može znanstvenik svojim umom pokušati dokučiti cjelinu? Um vidi odvojenost, ljubav vidi jedinstvo. Jedini način da

maleni val upozna ocean, jest da uroni natrag u njega – da postane jedno  s njim. Ljubav

je put, uronite u njega s ljubavlju,  uronite svojom odanošću prema Bogu."

Baba je na čas zastao, a tada je opet živnuo. "Moje ime je Sathya, što znači istina. Ja predstavljam ono što je iznad uma. Došao sam vam pokazati tko ste vi – jer zbilja leži iznad uma. Kako me znanstvenik može razumjeti? Ja sam na svim mjestima, u svim vremenima – ja sam sve što je ikad bilo, što će ikad biti. Ja mogu pretvoriti Zemlju u nebo, a nebo u Zemlju." Opet je zastao na trenutak, a u Njegovu oku je zasvjetlucala iskrica nestašnosti. "Ali ne činim to često jer bi to u nekim ljudima  izazvalo nelagodnost."

Svi smo se nasmijali, a Baba se neobično  razveselio našoj sreći. Nastavio je: "Kako znanstvenik može razumjeti moju zbilju? Vidite li, kako to možete razumjeti?" A nakon

toga, Baba je još više živnuo te počeo kružiti rukom po zraku u velikim krugovima. U iznenañujućem trenutku oduševljenja, uhvatio je rukom prekrasni srebrni prsten koji se pojavio u blijesku svjetlosti – u tako dirljivom času duhovne predanosti, da smo svi ostali zaprepašteni, izgubivši dah. Gotovo sam se srušio! Um jednostavno postane ponizan i izgubljen kad se suoči s tim veličanstvenim misterijem.4 Čini vam se kao da sjedite ispred kreativne snage koja je dala život svoj toj materiji.

U tom trenutku, Baba je blistao od sreće. Svima je pokazao taj prekrasni prsten i tada, pogledavši profesora, upitao: "Možeš li ovo objasniti?" Uzeo je profesorovu ruku i Plum se pretvorio u malo dijete. To je bilo vrijedno vidjeti, ovo trenutačno mijenjanje osobe, ovu transformaciju čak i najjačega i onoga koji se najviše opire, u nevino dijete koje se hihoće. Baba je kliznuo prsten na Plumov desni prst i on je odlično pristajao.

Tada, posve iznenada, nagnuo  se k meni i privukao me bliže. Uzeo je moju ruku te pogledao prsten koji mi je materijalizirao prije četiri godine. Skinuvši ga s moga  prsta, pažljivo ga je promatrao. Prsten ja bio izrañen od nekog materijala sličnog srebru, imao je na površini Njegovu sliku koja je izgledala kao emajlirana  slika na bakru. Želeći je zaštititi, preko nje sam premazao dvadesetak slojeva prozirnog laka za nokte.

Pokazujući na široki namaz koji se dizao nekoliko milimetara iznad prstena, upitao je što je to.

"Svami, pokušao sam zaštititi prsten od ogrebotina." odgovorio sam.

Pogledavši me nestašno, rekao je: "Donio si ga na pravo mjesto na popravak – ja ću to srediti." Držeći prsten izmeñu palca i kažiprsta Svoje desne ruke, tako da su ga svi mogli vidjeti, polako je puhnuo u njega tri puta. Pažljivo sam promatrao,  s najvećom usredotočenošću i iznenada, prsten se odmah pred mojim očima potpuno promijenio.

Sada to više nije bio isti prsten – bio je različita obruba i slike – bio je to posve drukčiji prsten, a ipak iste veličine. Baba ga je nježno namjestio na isti prst i savršeno mi je pristajao.

Napustili smo sobu za razgovor oduševljeni. Prsten koji je Baba dao Plumu bio je veći od moga, savršeno je pristajao na njegov veći prst, ali bio je izgledom sličan mom prstenu. Stvaranje prstena izazvalo je u nama osjećaj strahopoštovanja i čuñenja, izazvalo je to posve novo poštovanje beskrajne Svijesti koja je stvorila svu materiju. Odgovarajuće veličine prstenja izazivale su osjećaj nekoga intimnog odnosa - On nas je poznao mnogo bolje nego mi sami sebe. Bila je to duboka osobna povezanost s transcendentnim bićem punim ljubavi. Sveta atmosfera budila je u nama poštovanje i odanost. A Babino nježno suosjećanje i strpljiva, zaštitnička, prisna ljubav - ljubav koja se ne može izraziti riječima - potaknula je u nama jednu vrstu radosti i blaženstva koje čovjeka nadahnjuje da se okrene k Bogu. To je jednostavni čin, ali ima dubok utjecaj.

4 za kratki opis naročitih moći koje se pripisuju Sai Babi, uključujući i materijalizaciju predmeta ni iz čega, vidi bilješku 3 u Uvodu

Neko smo vrijeme hodali tiho, dopuštajući iskustvu da se slegne. Konačno  sam rekao: "Znaš, Praben, kladim se da je to znak kako je Baba bio s tobom cijeli tvoj život – kako te je shvaćao onda kad si mislio da si sam. Kako ti je davao snage onda kad si mislio da nikog nemaš. Kako je prekrasno osjetiti Njegovu sveprisutnost – kako je čovjek ispunjen kad zna da je On vidio, razumio i bio zadovoljan s njegovim  nesebičnim žrtvovanjem djeci s tjelesnim oštećenjima u Danskoj, borbom s njihovim problemima i bolima. Sve to vrijeme mora da je Baba bio veoma sretan zbog požrtvovnosti i ljubavi koju si darovao

toj Njegovoj djeci koja su je trebala. Sada te je doveo k Sebi da ti dade najsvetiji dar –

Svoju sveprisutnu ljubav. Ja znam da je prsten koji ti je dao znak Njegove intimne bliskosti, jedna vrsta tvoga vjenčanja s Njim."

Pogledao sam ga. Stari je profesor plakao.

* * *

Za vrijeme ove kratke drame s profesorom Plumom, Sai Baba mi je dao malenu ulogu "prevoditelja", premda smo oba znali da to ne bih mogao obaviti bez Njegove pomoći. Je li mi On pokazao kroz ono inspirativno predavanje i promjenu prstena onu vrstu nevine ljubavi koja rastapa ego, koja se pretvara  u odanost i pomaže da mali val uroni natrag u ocean? I jesam li mogao doživjeti u tom intimnom, osobnom iskustvu nagovještaj još općenitijeg veličanstvenog vjenčanja izmeñu znanosti i duhovnosti koje će se dogoditi u bliskoj budućnosti? Kao odgovor na ta pitanja, s ohrabrenjem  i snagom toga iskustva, pokušavam pisati ovu knjigu. S Njegovom pomoći pokušat ću interpretirati Njegovu

poruku o duhu i umu svojim kolegama biheviorističkim znanstvenicima.5

Naše vrijeme je obilježeno čudesnim dostignućima na polju znanstvenog razumijevanja i tehničke primjene tih spoznaja. Ali ne zaboravimo da samo znanje i razna umijeća ne mogu čovječanstvo dovesti do sretnog i dostojanstvenog života. Čovječanstvo ima mnogo razloga postaviti one koji zastupaju visoke moralne standarde i vrijednosti iznad onih koji otkrivaju istine pojavnog svijeta. Ono što čovječanstvo duguje osobama kakav je bio Budha, Mojsije ili Isus, po mom mišljenju, zaslužuje više mjesto od svih dostignuća istraživačkog i stvaralačkog uma.

Albert Einstein