DUH I UM

Dr. Samuel H. Sandweiss

Omotnica

Japanski fotograf Shiro Shirahata proveo je 18 mjeseci u nepalskom lancu Himalaje baveći se fotografskim projektom čiji je rezultat njegova veličanstvena knjiga Himalaja Nepala. Njegove fotografije u ovoj knjizi prikazuju planinu Sharpu (na tibetanskom shar znači istok, pu znači visoko mjesto u dolini) koju smatraju visokom 7.200 metara. Taj dio Himalaje pojavljuje se na prvoj i zadnjoj stranici omotnice ove knjige. Snaga i veličina ove krševite i divlje planinske scene stijenja, leda i olujnih vjetrova koji fijuču oko vrhunaca na vrtoglavim visovima, čini se da je prikladno božansko boravište te dramatični izraz božanske svemoći. I zaista se vjeruje  da Gospod Ûiva, hinduističko

božanstvo koje uništava zapreke što vode do spoznaje Boga, boravi i pleše meñu visokim vrhuncima himalajskih visova. Ovdje, gdje se zemaljski elementi  susreću s nebom u tako prirodnoj ljepoti i radosti, gdje se um kreće od nepropusnog masivnog snijega i kamena da bi se uzdigao nebu pod oblake u vrtložnim prostranstvima, ovdje možemo osjetiti odnos duha i uma. Autor se zahvaljuje nakladničkoj kući Shiro Shirahata i Yama Kei

koja je dopustila korištenje ove prekrasne fotografije.

KNJIGA JE POSVEĆENA SRI SATHYA SAI BABI

Zahvale

Dick Croy, pisac i snimatelj filmova iz Los Angelesa, bio je neophodan i kao urednik i kao savjetnik pri tiskanju ove knjige. Kao i u svojoj prvoj knjizi, neprestano sam se oslanjao na njegovo organizatorsko i spisateljsko umijeće kao i na njegov senzibilni odnos prema pisanom materijalu. Njegov doprinos bio je neprocjenjiv i najdublje ga

cijenim. Toplo se zahvaljujem Lili Youngs čija je istančana osjetljivost za detalje u vrijeme

zadnjih faza ureñivanja  i korekture knjige, osigurala sretni završetak posla.

Duboku zahvalnost upućujem Larry Smithu, umjetniku i dizajneru iz San Diega, za pomoć u oblikovanju grafičkog izgleda i naslovnice. Zahvalan sam i Richardu

Kalpowitzu, Peteru Keyseru, Peteru Raeu i Davidu Lenhoffu za korištenje fotografija koje

su ponudili. Osobito sam zahvalan gospodinu R.K. Karanjiji, glavnom nakladniku časopisa Blitz na dopuštenju da u potpunosti tiskamo njegov uzbudljiv intervju sa Sathya Sai Babom koji otkriva mnoge tajne.

Zahvalan sam sljedećim nakladničkim kućama za dopuštenje korištenja opširnih citata i navoda: nakladničkoj kući Sage Publications za korištenje materijala Kena Wilbera koji je objavljen u časopisu Journal of Humanistic Psychology,  Vol. 22, No. 1, Winter 1982,

pp. 57 – 90, udruženim nakladnicima Harper and Row Inc. za citat Ericha Fromma koji je objavljen u knjizi: Zen budizam i psihoanaliza /Zen Buddhism and Psychoanalysis/, makladničkoj kući Vedanta  Press za citate iz Bhagavadgìte .koje su preveli Svami Prabhavananda i Christopher Isherwood, tiskari Free Press, odjelu nakladničke kuće Macmillan Publishing za navode  iz knjige Ernesta Beckera Poricanje smrti /The Denial of Death/, medicinskom časopisu M. D. za navode članka Stanley R. Deana Psychiatry and

 

Psychosocial Futurology, piscu W. A. Macintoshu za korištenje dijela njegova članka koji je objavljen u londonskim novinama Psychic News u prosincu 1977. godine.

Posebno sam zahvalan članovima svoje obitelji koji su mi bili stalni izvor snage i podrške

– svom ocu i majci koji su neumorno vodili brigu o mom životu u kritičnim godinama moga razvoja, zahvaljujem se svojoj djeci Ruth, Rachel, Beth i Judy za razumijevanje zašto je njihov tata bio zaključan u svojoj sobi dugo vremena te bio nedostupan onda kad su oni željeli da bude drukčije, zahvaljujem se za pomoć pri tipkanju i objavljivanju kao i za postavljanje naivnih i bitnih pitanja koja su utjecala na razmišljanje u ovoj knjizi.

Izražavam vječnu ljubav i zahvalnost svojoj dragoj i odanoj supruzi Sharon koja je moja najbliskija suradnica, osoba od povjerenja i kritičarka gotovo četvrt stoljeća.

SADRŽAJ

Uvod

Prvi dio: Univerzalna Svijest

1. Mjehurić i ocean

2. Temeljne pretpostavke

3. Smrtni strah od nepostojanja

4. Vrijednost smrtnog straha od nepostojanja

5. Avatar

6. Otpor psihijatrije, intervju

7. Razlike psihologijskog i duhovnog pristupa terapiji

8. Slojevi straha, razine ljubavi

9. Dilema psihoterapeuta

10. Potvrda

11. Lekcija smrti

12. Suñenje

13. Bhagavadgìtã

14. Sai ljubav

15. Ljubav je Bog

Drugi dio: Psihijatri se susreću sa Sai Babom

16. Ûiva

17. Um

18. Daršan

19. So' ham

20. Psihijatri

21. Razgovor u Delhiju

22. Prva lekcija

23. Susret

24. Nastajanje psihoterapeuta novog doba

25. Samopožrtvovnost

Treći dio: Učitelj svijeta

26. Svjetska konferencija

27. Znakovi i čuda

28. Pitanja i odgovori

29. Ponuda

Četvrti dio: Dodaci Dodatak I Dodatak II Dodatak III Dodatak IV

Mali rječnik

UVOD

Živimo u povijesno doba. Glavna transformacija dogaña  se u umu čovjeka. Stare ideje umiru, nove se rañaju. Počinjemo shvaćati da naš temeljni identitet nije um niti tijelo, vezano rañanjem i umiranjem, vremenom i prostorom - već da je to Duh, nešto mnogo dublje – da je to jedna beskrajna Svijest koja je univerzalna i vječna. U nama sviće spoznaja da Svijest nije funkcija uma usredotočena u fizičkom mozgu. Ne, posve suprotno od toga. Beskrajna Svijest, naše istinsko Sebstvo, stvorila je um kao i kozmos. Svijest je iznad vremena, ne dodiruje je smrt.

Danas postoji sve veća znanstvena potvrda da je Svijest temelj svega - beskrajna i vječna, da nas naš um vara kako bismo vjerovali drukčije. Otkrića iz tako različitih izvora kao što su Jungova psihologija i analiza snova, eksperimenti iz područja ekstrasenzorne

percepcije u parapsihologiji, hipnotičke  regresije u prošle živote i u prošlost ovog života, izvještaji o izvantjelesnim iskustvima i iskustvima na granici života i smrti, kao i kvantna fizika1 učinili su mnogo da pokažu svijetu kako Svijest nije ograničena vremenom ni prostorom.

Danas je općenito prihvaćen fenomen vidovitosti i telepatije, proročanskih snova i neuobičajene percepcije na daljinu koja je opisana u slučaju Edgara Caycea. On je na primjer mogao dijagnosticirati i uspješno liječiti bolest neke osobe, često na daljinu, katkad telefonom, a katkad samo držeći predmet koji je pripadao toj osobi. A Carl Jung je svojim radom pokazao da su ljudi u intenzivnoj analitičkoj terapiji mogli steći informacije kroz snove i intuitivnom spoznajom jedne dimenzije koja je izvan njihova osobnoga životnog iskustva – mogli su doći u dodir s onim što je Jung nazvao kolektivno nesvjesno – dimenzija u kojoj je pohranjeno  sve iskustvo čovječanstva od početka vremena naše vrste na Zemlji, obuhvaćajući  svu širinu i dubinu našeg postojanja.

Dodajte tome uvjerljive dokaze živopisnog sjećanja ljudi iz njihovih prošlih života, njihovo pričanje o pojedinostima nekih posebnih dogañaja, spominjanje nekih imena, datuma i mjesta s iznenañujućom točnošću – nešto što oni očito nisu mogli saznati na drugi način, nego tako da su bili ondje i sami to doživjeli u tom vremenu. Danas postoji jedno golemo tijelo iskustva koje raste, koje se više ne može zanemariti ni smatrati običnim maštarijama imaginacije.

Čak i egzaktne znanosti poput fizike približavaju se sve više shvaćanju temeljnih zakona duhovnosti. Jedan od najizazovnijih dokaza fizike jest otkriće da naš planet nije odvojeni komad mrtvog minerala u indiferentnom, neljubaznom univerzumu  bez svijesti. Kozmos i sve u njemu uskoro će biti prepoznati kao jedan entitet: neodvojiv, cjelovit i živ u svijesti. On je manifestacija jedne univerzalne Svijesti prožete ljubavlju. Jednost univerzuma prepoznaje se kao materijalni izraz jednosti svijesti koja se u srcu doživljava kao ljubav.

U svojoj knjizi TheTao of Physics, fizičar koji se bavi istraživanjem, Fritjof Capra, istražuje paralele izmeñu moderne fizike i istočnjačkog misticizma. On izvještava o svjetonazoru

koji izranja iz teorije o subatomskoj fizici, iz teorije relativnosti i astrofizike, a proteže se do mističnih tradicija hinduizma, budizma, taoizma, zena i I Chinga. Iz svega toga izranja

1 vidi Dodatak II,

 

slika univerzuma modernog  fizičara koja sliči slici istočnjačkog mistika, ili kao što tako dobro kaže knjiški moljac: "To je univerzum koji je zabavljen stalnim kozmičkim plesom - to je sistem neodvojivih i uvijek pokretnih komponenata koje meñusobno djeluju, pri čemu je promatrač i sâm integralni dio svega." Sve više znanstvenika, poput Einsteina, zaprepašteni su veličinom  kreacije te brzo spoznaju jedinstvo i cjelovitost koja se kroz sve

provlači, a koju oni prepoznaju kao svetu.2

Kako se dualnost – doživljavanje stvarnosti kao zasebnih i udaljenih entiteta suprotstavljenih jednoj jedinstvenoj cjelini - ruši - tako nastaju i razlike meñu ljudima i religijama.  Razvija se znanost o Svijesti koja ne pripada ni jednoj sljedbi i koja odreñuje zakonitosti i principe prema kojima se Svijest širi. Ta nova znanost približava postojeću znanost duhovnosti, a velike duhovne sisteme jedne drugima. Počinjemo  shvaćati da sve velike religije svijeta izranjaju iz jedne opće univerzalne zbilje i premda koriste različite simbole, obrede i oblike štovanja, sve one izražavaju prirodu i dinamičnost jedne univerzalne i vječne Svijesti, to jest Boga, iz kojega nastaje sva ta materija i energija.

Ako je sve to doista istina, ako su sve religije u svom temelju jedno, ako je cijeli kozmos manifestacija univerzalne Svijesti, te ako smo i mi sâmi zapravo univerzalna Svijest, izvan svih ograničenja, ako je naše pravo Sebstvo zapravo beskrajno i vječno – zašto nismo toga svjesni?

Znanost počinje od duhovnosti tražiti odgovore na to bezvremeno pitanje – od velikih svjetskih religija koje su odmah u početku objavile da je materijalni svijet manifestacija Duha ili bezgranične Svijesti. Drevno znanje mudraca i svetaca govori nam da bit problema leži u umu koji pogrešno navodi čovjeka da vjeruje kako je odvojen i ograničen.

Vječni ocean duha je Jednost bez drugoga, ali beskrajna Svijest izvodi tajanstvenu čaroliju stvarajući um. I tako, privučena moćnim snagama uma, dvostrukim svijetom zadovoljstva i bola, želja i poticaja, ega i osjetila, beskrajna Svijest pogrešno percipira različitosti i ograničenja, odvojena imena i likove – privid da je odvojena od sebe. Zašto

je Bezgranični htio stvoriti taj privid – to je najveća tajna Božje kreacije. Ponudit ću jedno

objašnjenje na kraju četvrtog poglavlja.

Veliki duhovni sistemi opisuju um kao mjehurić vala na bezgraničnom, golemom oceanu Duha ili čiste Svijesti. Bezgranična Svijest prianja uz krhku opnu mjehurića uma, pogrešno se poistovjećujući s odreñenim  i ograničenim  sadržajem u sebi. Ali mjehurić se može rasprsnuti. Varljiva koprena koja sprečava našu osobnu svijest da shvati svoju univerzalnu prirodu, može se rasplinuti, dopuštajući osobnosti da uroni natrag u univerzalnost – da ostvari neograničenu, vječnu Svijest, čisto, neograničeno postojanje, bezuvjetnu ljubav i blaženstvo. Duhovnost ima mnogo toga naučiti psihologiju o ovom putu do transcendentnosti.

2 "…Svatko tko se ozbiljno bavi znanošću dolazi do uvjerenja da se Duh manifestira u zakonima

univerzuma – jedan duh mnogo superiorniji od čovjeka, onaj pred kojim se moramo osjećati ponizni, mi sa svojim skromnim snagama." (Albert Einstein)

Helen Dukas i Banesh Hofmann, nakladnici djela Albert Einstein - Human Side, New Glimpses from His

Archives, (Princeton, New Jersey: Princeton University Press, 1979, p. 33)

 

Zapadna psihologija prodrla je duboko u misteriju čovjekova uma, odreñujući njegovu prirodu, princip dualnosti na kojem on počiva, različite razine mentalne evolucije kao i njegove razne jakosti i strahove. Vanjska granica ove mlade znanosti sada se približava kraljevstvu mudrosti velikih, drevnih duhovnih sistema. Kao u poznatoj Michelangelovoj freski na stropu Sikstinske kapele – čini se da dostižemo onaj zanosni trenutak vremena kad Bog, dozivajući s neba uspavano čovječanstvo da se probudi, zapravo dodiruje nas i potiče nas da ustanemo i postanemo svjesni svoje božanske prirode. Namjera ove knjige jest usredotočiti se na prirodu toga dodira koji budi te na ushit koji se pri tom javlja u čovjeku.

U ovoj knjizi pričat ću vam o jednom svetom čovjeku iz Indije, o avataru3 koji se zove Sathya Sai Baba te o Njegovoj misiji i poruci jer sam uvjeren da Njegov život i učenje predstavljaju najprivlačniji živi dokaz postojanja univerzalne Svijesti, to jest Boga. Kad postanemo svjesni Njegova značenja, to će nam pomoći da premostimo ponor izmeñu Boga i čovjeka, pomoći će nam da shvatimo odnos duha i uma, duhovnosti i znanosti te odnos univerzalne Svijesti prema čovjekovoj osobnoj svijesti.

Budući da su ljudi skeptični i zaziru od propovijedanja i okupljanja pristaša, želio bih da vam već na početku bude jasno kako nisam zainteresiran promovirati Sai Babu. Nemam namjeru dodati još jedno ime listi duhovnih učitelja koji se natječu  za prevlast i širenje svojih poruka, nemam namjeru pokušati utjecati na čitatelje da se okrenu prema jednom putu, niti da ih odvratim od drugoga. Moja je namjera da sve nas podsjetim na sljedeću činjenicu – kako se znanost i duhovnost sve više približavaju jedna drugoj, kako različite religije pronalaze sve više dodirnih točaka pa je posve razumljivo da će nove spoznaje i napredovanje u razmišljanju doći od "znanstvenika Svijesti" ili duhovno razvijenog učitelja koji je spreman govoriti univerzalno razumljivim jezikom.

I moram vam reći da osjećam kako se Sai Babin utjecaj na naše doba ne može dovoljno naglasiti u tom pogledu. Uvjeren sam da On ne samo govori o univerzalnoj Svijesti, već je i sâm ta univerzalna Svijest. Tajanstveni i neobjašnjivi dogañaji i čuda koja su dio

3 ãvatãr - sanskrtska riječ izvedena iz glagolskog korijena tri što znači prijeći i prijedloga ava koji znači dolje. U oksfordskom rječniku riječ je objašnjena kao silazak božanstva u ljudski lik. Avatãr dolazi dolje, silazi meñu ljude da im otkrije njihovu istinsku prirodu, da pokaže i izvede sveta djela te svojom božanskom ljubavlju i snagom privuče čovjeka bliže k Bogu; prema hinduističkim tradicionalnim svetim tekstovima, pravi avatãr manifestira šesnaest posebnih osobina. Najintenzivnija osobina, kao i ona osobina koja ga jasno razlikuje od običnog čovjeka je njegova potpuna vlast nad fizičkim svijetom, njegova transcendencija toga svijeta, uključujući i sposobnost da materijalizira predmete kad ih poželi. Zatim je tu osobina

sveznanja, svemoći i sveprisutnosti, sposobnost da manifestira tijek čiste i neiscrpne ljubavi te posebna milost koja nadilazi sve uvjete karme, karmičkog zakona koji upravlja svim akcijama i njihovim neminovnim posljedicama za činitelja  tih akcija, i omogućuje avataru da na čudesan način transformira

život pojedinca činom božanske volje. Prema tradiciji, zadnji puni avatãr u hinduističkoj religiji bio je Kõšïa,

prije oko pet tisuća godina. Bhagavadgìtã (IV.6-8) koju mnogi smatraju hinduističkom biblijom, ovako objašnjava avatãra:

"Premda neroñen i neuništiv  u vlastitom  biću, premda gospodar nad ograničenim životom,  ja ipak kao osnovu uzimam materijalno postojanje i pojavljujem se sa svojom moći.

Kadgod dolazi do pada ispravnosti, a neispravnost je u porastu, ja se objavljujem.

Za  zaštitu   dobrih,  za   uništenje   zlih,   te  za   ponovno  uspostavljanje   ispravnosti,   ja  se   povremeno utjelovljujem."

 

Njegova života konkretni  su i uvjerljivi dokazi supramentalne, transcendentne, duhovne dimenzije i znakovi jedne Svijesti koja nema granica.

Ako je to istina, kakve li jedinstvene prilike da se prodre u samo središte naše najdublje stvarnosti – prilike koju je čovječanstvo dobilo možda tri ili četiri puta u cijeloj svojoj zabilježenoj povijesti i koju nikad prije nije dobilo u tolikim razmjerima. Nikad prije nije takav izrazit dokaz univerzalne Svijesti u obliku zaprepašćujućih čuda koja prate duboka djela suosjećajnosti i nesebične ljubavi, imao tako mnogobrojne, tako različite svjedoke te uključivao tako mnogo ljudi.

A ipak, u nama postoji golem otpor prema takvoj materiji – mi je izbjegavamo u samoobrani, izbjegavamo ispitati mogućnosti naše besmrtnosti. Kad shvatimo značenje i važnost našega stvarnog identiteta koji je univerzalna Svijest, naš život doslovno će se transformirati. Ali u meñuvremenu taj otpor ima goleme razmjere. Ništa kao religija ili politika ne može zapaliti emocije i stvoriti sukobe. To sam neprestano zapažao tijekom moga profesionalnog rada s klijentima.  Promatrajući  sebe i mnoge tražitelje na duhovnom putu, uočio sam da su oklijevanje  i izbjegavanje ispitivanja naše besmrtnosti uzrokovani silnim unutarnjim strahovima. A postoji i razlog za to.

Dio našega skepticizma i oklijevanja možda je rezultat toga što smo mnogo puta prije bili izigrani i što smo naučili da više ne budemo tako naivni i idealistički raspoloženi. Naše doba je idealiziralo tako mnogo puteva koji su se, nakon pomnije provjere, pretvorili u puteve što nikud ne vode. Osim toga, mnogi od nas koji su vjerovali u psihologiju, nadali su se da će u njoj pronaći novi uvid u značenje života. A psihologija je bila uglavnom skeptična kad se radilo o duhovnosti, možda generalizirajući i suprotstavljajući joj se više nego što je bilo opravdano,  zbog psihološke štete koja se pojedinačno  dogañala kao rezultat veoma strogih duhovnih pristupa.

Osim toga, mnogi od nas imaju vlastito snažno religijsko uvjerenje koje, kad se susretne sa strogošću, blokira otvorenost i osjetljivost na vrijednu ali neobičnu informaciju. Budući da osobna uvjerenja sadržavaju odgovore na najosnovnija pitanja našeg postojanja, štite nas od nepoznatoga te nam daju osjećaj pripadnosti i sigurnosti u svijetu koji bi inače mogao izgledati previše tajanstven i neshvatljiv. Zato je razumljivo da ta osobna

uvjerenja moramo cijeniti i štititi. Ali kad se to radi na previše ograničen i krut način, na

štetu naše otvorenosti, osjetljivosti i poštovanja drugih, ona se mogu nametnuti, blokirajući veliki segment stvarnosti.

Oni koji ozbiljno proučavaju  svete tekstove znaju da su iskusni i istinski duhovni učitelji izrekli opomene o tome kako je moguće biti duhovno prevaren. Oni nas ispravno opominju da izbjegavamo biti lakovjerni i previše otvoreni ondje gdje je u pitanju takva važna dimenzija života, već da ozbiljno ispitujemo i proučavamo. Ali zašto se onda opiremo tom ispitivanju i proučavanju kad saznamo za mnoge neobične dokaze koji su već postali opće poznati – mnogi od njih bit će predstavljeni u ovoj knjizi.

Nadasve, osjećam da većina našeg otpora potječe iz dubokoga,  sveopćeg, iracionalnog  i temeljnog straha koji um osjeća prema duhu. Da bi um ozbiljno razmatrao mogućnost čovjekove besmrtnosti, odnosno postojanja koje je iznad svih granica, uključujući i granice života i smrti, on mora biti otvoren kako bi se ozbiljno suočio s našom očitom

 

smrtnošću – sa smrću i mogućnošću našeg nepostojanja. Mi moramo biti sposobni suočiti se sa smrću i stalno zavirivati u njezine dubine. To je sâmo po sebi dovoljno zastrašujuće. A intuicija uma da će u stapanju s drugim izgubiti svoj dugo njegovani ego, osjećaj

vlastita identiteta i vlastitih vrijednosti, predstavlja još opasniju i izazovniju prijetnju.

Kakve li zadaće! Jer postati jedno s univerzalnom  Sviješću znači transcendirati dualnost – transcendirati sva ograničenja – biti neosjetljiv na zadovoljstva ili boli, na želje ili prijetnje egu, povući osjetila od napasti vanjskoga svijeta odvojenih imena i likova. Naravno, pomisao da se odreknemo  svega što smatramo stvarnim, prisiljava nas da ustuknemo u strahu.

Na kraju krajeva, čak i čovjek koji je bio tako razborit i intuitivan kao Jung, čovjek koji je uveo u psihologiju ideju kolektivnog  nesvjesnog, čak ni on nije mislio da je čovječanstvo sposobno transcendirati um te se uzdići iznad osjećaja odvojenog  ega. Nije nikakvo čudo da će um, koji shvaća u punoj mjeri ovaj izazov, posrtati, izbjegavati i opirati se putu vlastite transcendencije.

Ova knjiga je dakle moj pokušaj da istražim duhovnu zbilju i izrazim je jezikom koji je razumljiv psihijatriji. Knjiga je podijeljena na četiri dijela. Prvi dio istražuje rastuću potrebu da se ujedine  duhovni i mistični pogledi o dinamici svijesti u Zapadnoj psihologiji. Takoñer ćemo istraživati prirodu i dubinu našeg otpora prema duhovnosti.

Kretat ćemo se iznad teorije da bismo istražili vrijednost duhovnog pogleda u iskušenjima svakodnevne psihijatrijske prakse. Izvještavat ću vas o svakodnevnim pojavama

suptilnog, a ponekad i ne tako suptilnog duhovnog fenomena, kao i o nekim dramatičnim čudesnim dogañajima koji zahtijevaju proširivanje naših koncepata, kako bismo ih mogli shvatiti.

Ispitivat ćemo kliničku evidenciju koja potpomaže hipotezu da svi strahovi – oni pacijenata kao i oni koji potiču naš vlastiti otpor prema duhovnosti – nastaju iz straha da ćemo se suočiti sa zabludom dvojnosti, straha koji je jednak strahu od smrti. Razgovarat ću s glasovitim psihijatrom koji dokazuje i potpuno priznaje takav otpor.

Poći ćemo i korak dalje. Moje iskustvo sa Sai Babom dokazat će vam da apstraktni koncepti o svijesti, dualnosti, ljubavi i prioritetu duha nešto znače čak i onim znanstvenicima koji znanosti prilaze na objektivan način, kao što su bihevioristi koji vjeruju da se krajnji lijek za patnju može pronaći u kemiji mozga i psihofarmakologiji. Za njih nema nikakva smisla veza izmeñu biologije  s jedne strane i moralnosti, odanosti i više razine svijesti s druge strane. Ali ako su Sai Babine vidljive materijalizacije izraz Njegove volje, koju On zove izrazom ljubavi, zaista stvarne, tada smo svjedoci konkretnog dokaza da je materija u funkciji svijesti, a ne obratno. Ako su više razine svijesti temelj biologije,  tada se možemo konačno nadati da ćemo jednog dana postići ta stanja svijesti koja će biti lijek za sve zemaljske bolesti.

U drugom dijelu knjige ponudit ću vam sugestije o vrsti obrazovanja i vježbanja koje je potrebno da bi se razvila svijest psihoterapeuta Novog doba. Na temelju svojih iskustava sa Sai Babom pokušat ću opisati u kakvom je odnosu duhovni uvid psihoterapeuta prema njegovom osobnom rastu, njegovom načinu

shvaćanja psiholoških problema,

 

njegovu terapeutskom pristupu i konačno, njegovoj sposobnosti terapeuta. Na kraju ću ispričati neka humoristična i dirljiva iskustva koja sam doživio kad sam pokušao predstaviti duhovnost svojim kolegama psihijatrima.

U trećem dijelu razmatrat ću mogućnost da Sathya Sai Baba postane autentični učitelj svijeta koji će imati globalni utjecaj u godinama koje dolaze. Iznijet ću jedan Njegov govor u kojem vlastitim riječima objašnjava značenje Svojih čuda, opisat ću meñunarodnu konferenciju o temi Kako služiti čovječanstvu koja se održala u Njegovu ašramu u studenom 1980. godine i kojoj je prisustvovalo oko 200.000 ljudi iz gotovo svih zemalja svijeta. Opisat ću jedan osobito važan intervju koji je On dao glasovitom nakladniku najvećih nacionalnih indijskih novina Blitz, u kojem Sai Baba opisuje Svoju svjetsku misiju.

Četvrti dio knjige sastoji se iz dodataka i posvećen je posebno, premda ne isključivo, psihoterapeutima. Dodatak I je mali rječnik termina koji se odnose na Svijest. Savjetujem vam da ga konzultirate od sâmog početka čitanja knjige kako biste izbjegli eventualno nerazumijevanje cijelog teksta. Dodatak II objedinjuje neke od suvremenih duhovno orijentiranih trendova u psihologiji, neurologiji i fizici. Dodaci III i IV usporeñuju zapadne znanstvene koncepte o umu i Svijesti s istočnjačkim duhovnim konceptima te nude konceptualni okvir koji pokazuje odnos viših razina Svijesti s onima s kojima smo već upoznati. Ovaj radni model hijerarhije Svijesti ide čak i dalje. On nas potiče da uzmemo

u obzir novi način shvaćanja bolesti, moguće uzroke bolesti različite od onih prihvaćenih;

širi opseg terapeutskih intervencija te mogućnost postojanja raznih razina djelovanja i zdravlja koje još moraju ustanoviti psihijatri.

A sada počnimo s jednim dogañajem iz prosinca 1978. godine koji je bio od najveće važnosti u mom životu i duboko je djelovao na moje razmišljanje o prirodi i odnosu duha i uma.