DODATAK III Psihologija i duhovnost

Odnos izmeñu psihologije i duhovnosti najbolje ćemo razumjeti ako promatramo ta dva područja kao različite pristupe proučavanja  svijesti koja se razvija. Joseph Campbell,80

Kenneth Wilber, 81autori iz područja transpersonalne psihologije, i ja82 istakli smo kako

Freudovi psihoseksualni razvojni stupnjevi blisko odgovaraju nižim stupnjevima svijesti koje opisuju jogini. A Wilber je demonstrirao djelotvornost promatranja svih razina psihološkog razvoja pomoću evolucije svijesti. On povlači paralele izmeñu zapadnih psiholoških razvojnih stupnjeva uma te razina svijesti koje su definirali filozofi, teolozi, mistici i učitelji mnogih duhovnih tradicija, kao i suptilnih stanja svijesti koja su proučavali jogini.

Svaka od tih razina definirana je cijelom konstelacijom uzbuñenja, stilova, oblika te sadržaja misli, bihevioralnih i motivacijskih uzoraka, njihova odnosa prema ranim determinantama okoline i vrstama iskustava – i onih interpersonalnih i onih intrapersonalnih – koja su potrebna da bi se promovirala evolucija od jedne do druge razine (više o tome kasnije). Dodat ću da su neke od duhovnih tehnika, koje su korištene zato da pomognu ljudima u napredovanju od nižeg do višeg stupnja, vrlo slične psihologijskim tehnikama i obratno.

Pogledat ćemo neke osnovne psihologijske i duhovne koncepte da vidimo, je li moguće pronaći neke meñuodnose na kojima možemo temeljiti duhovnu psihologiju. I dok razvijamo teoretski temeljni rad, imajmo na umu jednu vrlo važnu empirijsku opservaciju koja ističe kompleksnost odnosa izmeñu duhovnosti i psihijatrije.

Ljudi koji su na višim razinama psihologijskog razvitka ne moraju neophodno pokazivati više stupnjeve duhovnog razumijevanja skrivenih istina, dok ljudi s ozbiljnim

80 Joseph Campbell - Myths to Live by, New York, Bantam Books, 1978., pp. 108 –116

81 Ken Wilber- Journal of Humanistic Psychology, Vol. 22, No.1., Winter 1982., pp. 57 – 90

82 Samuel H. Sandweiss – Sai Baba, svetac i psihijatar (Sai Baba, the Holy Man and Psychiatrist), San

Diego, Birth Day Publishing Company, 1975.

emocionalnim problemima mogu imati veoma visok stupanj duhovnog razumijevanja tih istina. Bankarski službenik na visokom položaju može se slabo zanimati za duhovna pitanja i pokazivati neznatne duhovne kvalitete kao što su suosjećanje, nevezanost i odanost Bogu. S druge strane, ozbiljno nesposoban alkoholičar  može doživljavati autentične duhovne vizije i čak duboka mistična iskustva. On će možda interpretirati duhovne teme i osjećaje na jedan iskrivljeni način jer previše misli da je duhovnost obmana i način izbjegavanja psihološki važnih tema, ali unatoč tome imat će autentična iskustva.

William James je zapravo pisao da populacija koja je, psihologijski gledano, bolesna ima autentična mistična iskustva češće od normalnih ljudi. I Krist je rekao: "Siromašni duhom naslijedit će kraljevstvo na Zemlji." Govorio je i ovo: "Lakše je devi proći kroz ušicu igle, nego bogatašu stići do kraljevstva Božjega."

Neprestano sam se uvjeravao,  raspravljajući s ljudima o svojim iskustvima sa Sai Babom, da nikad ne mogu unaprijed reći, na temelju psihološke snage nekog čovjeka i njegova uspjeha u vanjskom svijetu, tko će od njih odgovoriti suzama i strahopoštovanjem, a tko će na moje riječi ostati posve ravnodušan – tko će razumjeti tu jednu dublju razinu, a tko ne. Zar onda te dvije dimenzije nisu srodne? Sadašnje rasprave izmeñu onih koji vjeruju da se čovjek razvio evolucijskim procesom, bez posredovanja neke više sile, i onih koji vjeruju da je u tome sudjelovao na neki način Bog, pokazuju koju poteškoću imamo u prihvaćanju mogućnosti meñuodnosa izmeñu materijalne i duhovne dimenzije.

PSIHOLOGIJSKI KONCEPTI Razvojne teorije u psihijatriji

Koncept o evoluciji zajednički je psihologiji i duhovnosti. U osnovi one tvrde da se svaki sljedeći razvojni stupanj u životu biljaka i životinja temelji i razvija iz prethodnoga razvojnog stupnja. Može se postaviti hipoteza da su se neke genetski determinirane ljudske funkcije razvile na temelju onoga što se dogodilo na prethodnim stupnjevima i da na njih neznatno utječe okolina ili psihološki faktori, ali u većini slučajeva čini se da je prilagoñavanje na nižim razinama razvoja značajno i duboko utječe na način na koji se organizam stvara, razvija i širi.

U životinjskom carstvu, na primjer, embrio u svom individualnom razvoju ponovno evocira evolucijski proces krećući se kroz stupnjeve nižih životinjskih oblika, dok ne dostigne karakterističnu tjelesnu konfiguraciju svoga taksonomičnog stupnja i vrste: ontogenija rekapitulira filogeniju. Ova ista shema evolucije od primitivne i manje diferencirane do kompletnije i više funkcionalne, vidljiva je i u našem psihološkom razvoju. Razvitak uma i osobiti načini na koje organizam uspostavlja odnos sa svojim uroñenim potrebama i zahtjevima te uvjetima okoline, opisan je u psihoanalizi izrazima – stupnjevi razvoja. Na primjer, razvoj odnosa pojedinca s objektom podijeljen je na pet stupnjeva.

Freudova psihoanaliza

　

1. autoerotički stupanj, od roñenja do otprilike treće godine. 2. narcisoidni stupanj, od treće do šeste godine. 3. homoerotički stupanj, od šeste godine do puberteta. 4. heteroerotički stupanj, za vrijeme adolescencije i 5. aloerotički stupanj, stupanj zrelosti.

Razvojne promjene unutarnjih impulsa i sklonosti pojedinca u odnosu na stvarnost, opisane su u tri razvojna stupnja:

1. razdoblje seksualnosti prije nastanka superega, traje od roñenja do oko šeste godine, a uključuje: a) oralnu fazu od roñenja do oko druge godine, b) analnu fazu, od druge do četvrte godine i c) falusnu fazu, od četvrte do šeste godine.

2. razdoblje latencije, od šeste godine do puberteta i

3. genitalno razdoblje, razdoblje spolnosti. Erikson

Erik H. Erikson je ustanovio osam stupnjeva čovjekova psihosocijalnog razvoja. Od primitivnih do razvijenijih, to su sljedeći stupnjevi:

1.povjerenje nasuprot nepovjerenju, stupanj koji se proteže za vrijeme prve godine

života i odgovara Freudovoj oralnoj fazi.

2. autonomija nasuprot sumnje, druga i treća godina života (Freudova analna faza)

3. inicijativa nasuprot krivice, četvrta i peta godina (Freudova falusna faza)

4. marljivost nasuprot inferiornosti, od šeste do jedanaeste godine (Freudov period latentnosti, vrijeme kad dijete uči zaključivati deduktivno)

5. identitet nasuprot zbrke uloga, adolescencija, uglavnom od dvanaeste do osamnaeste godine, vrijeme u kojem se javlja izrazita promjena u mentalnoj aktivnosti s pojavom apstraktnijeg razmišljanja te duboko vrednovanje složenosti života. Pojedinac postaje samosvjesniji, pitajući se što drugi misle o njemu, u njemu

se razvija osjećaj spoznaje tko je on, gdje je bio i kamo ide. On će možda usporeñivati svoju obitelj u društvu s onim što smatra idealnom obitelji ili društvom.

6. intimnost nasuprot izoliranosti, od adolescencije do ranih srednjih godina.

7. produktivnost nasuprot udaljavanja od sebe, srednje godine. Na tom stupnju pojedinac se počinje zanimati za druge ljude izvan svoje obitelji te za prirodu društva i svijeta u kojem će živjeti buduće generacije.

8. integritet nasuprot očaju, starost.

　

Piaget

　

Piaget opisuje četiri glavna stupnja kognitivnog razvoja:

1. senzomotorni stupanj, od roñenja do osamnaest mjeseci, za vrijeme kojeg dijete počinje razvijati sposobnost rezoniranja jer mentalnu metodu pokušaja i pogrešaka zamjenjuje metoda pokušaja i pogrešaka u akciji. U dobi od osam do devet mjeseci dijete počinje zadržavati u sjećanju mentalnu sliku predmeta.

2. predoperativni stupanj, od osamnaest mjeseci do sedam godina. Razvija se simbolička misao, ali dijete još uvijek nije u mogućnosti rezonirati logički ili deduktivno. Njegovo mišljenje karakterizira egocentrizam, sebičnost, usporeñivanje i transduktivno mišljenje, kod kojeg se dogañaji i predmeti asociraju primitivnim logičkim povezanostima, kao što su – biti prisutan jedan uz drugoga, radije nego

slijediti hijerarhiju i logiku klase. Nalaze se odgovori prema tome što najviše privlači pažnju u okruženju, a ne uz pomoć razumijevanja. Simbolična igra, grafička slika, mentalna slika i jezik obično se usklañuju izmeñu druge i četvrte godine.

3. stupanj konkretnih operacija, od sedme do jedanaeste godine, kad dijete više nije

vezano svojim percepcijama u danom trenutku i može primijeniti rezoniranje.

4. stupanj formalnih operacija od jedanaeste godine na dalje, u kojem mladi adolescent sada može koristiti hipoteze, pokuse, može zaključivati i oblikovati ideje.

　

Vjera i moralnost

Pedagozi i psiholozi takoñer su usmjerili svoju pažnju na stupnjeve razvoja čovjekovih viših aspekata, kao što je razvoj njegovih ljudskih vrijednosti, moralnosti i vjere. Na primjer, Lawrence Kohlberg, koji je nedavno utemeljio Centar za moralni razvoj u Školi za dodiplomski studij Sveučilišta u Harvardu, definirao je šest stupnjeva čovjekova razvoja moralnosti – u odnosu na njegovu dublju društvenu svijest i sposobnost za intuitivno, apstraktno i logičko mišljenje te sposobnost razumijevanja skrivenih istina. A James W. Fowler, doktor filozofije na teološkoj školi u Hardvaru, definira šest stupnjeva u razvoju vjere, koji odgovaraju Piageovim kognitivnim, Kohlbergovim moralnim i Eriksonovim psihosocijalnim stupnjevima.

Svaki od tih razvojnih stupnjeva može se odrediti brojnim parametrima, uključivši vrijeme dogañanja, asocijaciju s odreñenim dijelom tijela, karakteristične razvojne rezultate, kao što su ovisnost, povjerenje i autonomija, posebni impulsi, potrebe i želje; kritične zadaće kao što su hodanje, kontrola mjehura i socijalizacija; naročita konstelacija osjećaja i emocija; karakteristični stilovi i uzori misli; načini ponašanja, motivacije, strahovi i aspiracije i njihov odnos prema utjecaju okruženja (obitelji, društvu, kulturi, ekonomiji); razine zrelosti regulativnih mehanizama, kao što je ego, superego i obrambeni mehanizmi ega; snage i mogućnosti evolucije; karakteristični konflikti i zapreke; specifične tehnike i pristupi za transcendenciju.

Ispravno i puno nastajanje svakoga razvojnog stupnja pretpostavlja zdrav i potpun razvoj ranijeg stupnja s razrješenjem njegovih razvojnih izazova, problema i sukoba. Ako postoji neki nezavršeni posao iz prethodnog stupnja, on se nastavlja u sljedećem kao neriješeni sukob koji još uvijek zahtijeva pažnju. Stoga pojedinac može u bilo koje vrijeme izraziti sukobe, emocije i motivacije koje su karakteristične za velik broj različitih razvojnih stupnjeva. Čovjek može pokazati razne stupnjeve zrelosti i nezrelosti koji odgovaraju njegovim razvojnim uspjesima i neuspjesima.

Ograničenja

　

Suvremene teorije psihologije nesposobne su pokazati odnos meñu mnogim našim psihoterapeutskim praksama. Kakav je na primjer odnos mentalno orijentiranih terapija putem razgovora u modernoj psihologiji prema fizičkim položajima tijela i praksama disanja u jogi, ili prema protoku suptilne energije kod akupunkture ili tijekom bioenergetskih tretmana, ili prema nekliničkoj, ali ne manje terapeutskoj praksi pobožnosti u duhovnim sistemima?

Duhovni sistemi tvrde da se dinamika uma – aspekt svijesti kojim se psihologija bavi, ne primjenjuje u psihologiji potpuno na širi i temeljitiji duh iz kojega je um nastao. U redu, dakle prihvaćanje duhovne perspektive ne znači neophodno napuštanje teorija i tehnika psihologije, već zapravo nudi mogućnost da one postanu još djelotvornije – na taj način da ih promatramo unutar jednoga sveobuhvatnijeg sistema za razumijevanje ljudskog ponašanja.

Pogledajmo jedan takav duhovni sistem. Slijedi pregled hinduističkog shvaćanja skrivenih istina u dinamici svijesti. Isprva će riječi i ideje biti možda malo čudne, a materijal će se činiti teško shvatljivim. Ali savjetujem vam, približite mu se otvorena uma jer ćete uskoro pronaći zanimljive i važne povezanosti.