Velik broj podataka prikupljenih u prirodnim znanostima, kao što je fizika i u društvenim, kakva je psihologija, predstavljaju izazov uobičajenim konceptima o materiji, svijesti i čovjekovom temeljnom identitetu. Ta otkrića nagovješćuju da se naš ljudski identitet može proširiti iznad vremena, prostora i fizičkog tijela koje zamjećuju naša osjetila. Ta su otkrića mnogo učinila kako bi potaknula opće buñenje zanimanja za duhovnost koja je u porastu na Zapadu, odvojeno od prevladavajućeg mišljenja psihijatrije. Slijedi kratak pregled nekih od tih otkrića.

Ranih 1990.- ih godina Carl Jung je predstavio koncept kolektivnog nesvjesnog te ideju da se čovjek može proširiti izvan vremena i prostora i konačno postati dio jedne više

68 John R. Battista: The Science of Consciousness, The Stream of Consciousness, u nakladi Kenneth S. Popea i Jeroma L. Singera, New York, Plenum Press, 1978., p. 61

dimenzije stvarnosti, nego što je ona koju predstavlja fizički svijet. On je vjerovao da se naša svijest može uključiti u tu višu stvarnost dobivajući iz nje intuitivne i kreativne uvide, mudrost i usmjeravanje. To kolektivno nesvjesno stanje koje je u najnovije vrijeme nazvano objektivnom psihom, bio je najdublji sloj nesvjesnoga, kako je to osjećao Jung, obično nedostupan svjesnoj razini svijesti. Ono je predstavljalo daleko najveći dio uma i njegov sadržaj nije izvirao iz životnog iskustva jednog čovjeka, već iz životnog iskustva cijele ljudske rase – iz cijele povijesti psihičkog djelovanja.

Jung je vjerovao da kolektivno nesvjesno stanje predstavlja mudrost epohe, jedno znanje koje je mnogo superiornije od znanja pojedinca. Sadržaj toga znanja ili njegovi

arhetipovi i njihovo simbolično predstavljanje – arhetipske slike – izražene su u glavnim slikama i temama svih religija, mitologija, legenda i bajki svih epoha. Ti arhetipovi su se takoñer pojavljivali kroz snove i vizije, u slučajevima dubokih psiholoških analiza, u dubokim subjektivnim iskustvima te kod većine mentalnih tegoba.

Jungov rad s arhetipovima uvelike je proširio našu viziju Sebstva, kad je pronašao slojeve svijesti koji transcendiraju prostor i vrijeme i zajednički su svim ljudima - te predstavljaju unutarnje pamćenje našega cjelokupnog ljudskog iskustva. Te arhetipske slike tako su različite i brojne da se opiru opsežnom nabrajanju. Ali opisat su četiri velike kategorije i ovdje ih ukratko prikazati. To su – arhetip velike majke, duhovnog oca, arhetip transformacije (koji se odnosi na psihički proces rasta, promjene i tranzicije), te središnji arhetip – Sebstvo, koji izražava psihičku cjelovitost i potpunost. Taj arhetip koji se pojavljuje kao središnji i predstavlja duboku duhovnu svijest, može se prikazati u obliku posebnog geometrijskog crteža nazvanog mandala. U svom najjednostavnijem obliku mandala je kružnica u kvadratu koja kombinira elemente kružnice s kvadratom, križem ili nekim drugim izrazom četverostrukosti. Ona predstavlja temeljni zajednički i

integralni princip koji leži u sâmom korijenu psihe. Iz Jungovih analiza stječe se dojam da se potpuno razvijena mandala obično pojavljuje u snovima nakon dugog procesa čovjekova psihološkog razvitka. Ona može biti praćena osjećajem razrješenja sukoba koji se na drugi način nije mogao svladati i može navijestiti proširenu svijest o jednosti cijele Božje kreacije. 69

Novi pravci razvoja u psihologiji u zadnjih 20 godina, najprije slobodno združeni pod općim nazivom Nova psihologija, a u zadnje vrijeme pod nazivom Humanistička psihologija, istraživali su mogućnost proširenja svijesti, kako bi unaprijedili kreativnost i otkrili dublje značenje i svrhu života.

Pokrenuta od Abrahama Maslowa, humanistička psihologija uvela je istraživanje ljudskih potencijala u psihologiju i 1973. godine Američka psihologijska asocijacija prihvatila ju je kao svoju najnoviju granu. Maslow je bio prvi vodeći američki psiholog koji je zastupao tvrdnju da je čovjek biće koje se razvija, čija viša priroda teži svome ostvarenju jednako tako kao i njegova niža priroda, a bolest se javlja onda kad je spriječena ta evolucija, ta potreba za samoaktualizacijom. Maslow kaže: "Viša priroda uključuje potrebu za smislenim djelovanjem, za odgovornošću, kreativnošću, za pravičnim i pravednim

životom, za obavljanjem onoga što je vrijedno truda i za sklonošću da se to dobro obavi." To je suprotno od čovjekove niže prirode koja traži sebičnu nagradu svojih životinjskih pobuda i instinkta.

Izrazi te nove psihologije, kao što su vrhunski i ekstatički doživljaji, transcendencija i samoaktualizacija, protok energije i energetska polja, ljubav, svijest, duhovna dimenzija – ti izrazi stvaraju jezik sličan jeziku mistika i duhovnih tražitelja. Znanstvenici vjeruju da se vrijedni podaci mogu dobiti tako da se dožive promijenjena stanja svijesti što je moguće

u meditaciji, hipnozi i kod senzorne deprivacije.

Kao što je spomenuto u 2. poglavlju, Maslow je opisao moćno transcendentno stanje koje je nazvao vrhunsko iskustvo u kojem je osoba doživjela osjećaj povišene spoznajne jasnoće i shvaćanja, silnu euforiju te shvaćanje holističke, sjedinjujuće i cjelovite prirode univerzuma kao i čovjekovo jedinstvo s njim. On se nadao da će proučavanje takvih vrhunskih iskustava pomoći da se premosti ponor izmeñu relativnog i apsolutnog te se utvrdi znanstveni temelj za doživljaje jedinstva i vječnosti.

U zadnje vrijeme znanstvenici su pokazali povećano zanimanje za proučavanje parapsiholoških fenomena. Stanley Krippner piše: "Moguće je da je procvat objavljivanja knjiga o parapsihologiji dostigao svoj vrhunac u godinama 1974 – 1976.70 U svojoj bibliografiji on nabraja 93 knjige s 14 tematskih naslova. Evo nekih od njih: Medicina, psihijatrija i parapsihologija, Parapsihologija i ostale znanosti, Filozofija i parapsihologija, Religija i parapsihologija.

Pitanja o prirodi svijesti te o odnosu mozga i svijesti stara su stoljećima. Pruski profesor logike i metafizike koji je živio u 19. stoljeću, Immanuel Kant, izjavio je: "Nikakvo iskustvo mi ne govori da sam zatvoren negdje u svom mozgu." S druge strane, Charles Darwin je rekao: "Zašto je misao kao izlučevina mozga čudesnija od gravitacije, koja je svojstvo materije?" Neki, zbunjeni ovim spornim pitanjem, mogli su se poput satiričara poigravati riječima:"What is mind? No matter. What is matter? Never mind!" (neprevodiva igra riječima koja govori da um nije materija i da materija nije um) Schopenhauer je nazvao

taj ćorsokak izmeñu uma i materije "svjetskim čvorom".

Na području fizike i neuroloških znanosti pitanje odnosa izmeñu mozga i svijesti postavljeno je izrazima um i mozak ili um i materija. U ovoj knjizi ja zastupam mišljenje da je svijest nastala prije uma i mozga i da je um poput mjehurića u usporedbi s oceanom svijesti – svijesti koja je zapravo stvorila i um i mozak. Budući da su znanstvenici u prošlosti bili nejasni u razlikovanju svijesti i uma, možda bismo u njihovim izjavama mogli zamijeniti riječ um za riječ svijest. Po mom mišljenju, osobine uma ne mogu se pripisati funkciji mozga kao što su zaključivali znanstvenici u prošlosti, već su one funkcija svijesti.

Dr. Wilder Penfield, glavni istraživač mozga i neurokirurg, eksperimentirao je preko 50 godina da dokaže kako se mozak može smatrati umom, to jest sviješću. No problemi koji

70 Advances in Parapsychological Research, 1. Psychokinesis, (New York and London, Plenum Press,

1977., p. 191)

su se javili u pokušaju da ga se učini odgovornim za svijest, konačno su ga doveli do ovog mišljenja: "Na kraju sam zaključio da nemam dovoljno dokaza, unatoč novim metodama, kao što su korištenje stimulirajućih elektroda, unatoč proučavanju svjesnih pacijenata i analizi epileptičkih slučajeva, nemam dakle dokaza da samo mozak može izvesti posao koji izvršava um. Zaključujem da je lakše racionalno objasniti čovjekovo

biće na temelju dva elementa nego na temelju jednoga."71

Dr. Candace Pert koja pripada biološko – psihijatrijskoj grani nacionalnog Instituta za mentalno zdravlje, vjeruje da će jednog dana i to vrlo uskoro, neurološka znanost biti u mogućnosti da prikaže mapu mozga u boji. Meñutim, ona poriče da će takav dijagram predstavljati svijest. "Upravo kao što netko može potpuno shvatiti televizijski aparat – može ga rastaviti i ponovno sastaviti, ali pri tom ne razumije ništa od elektronskog zračenja, i mi možemo proučavati mozak kao input- output sistem, to jest podražaje kao input i reakcije kao output. Mi radimo mape, ali nikad ne smijemo zamijeniti mape s teritorijem. Prestala sam smatrati mozak početkom i krajem svega. On je onaj koji prima, proširuje, on je mali vlažni mini- primatelj kolektivne stvarnosti." Ali što je sa sviješću? Pert tvrdi: "Mislim da je svijest iznad mozga. Mnogi ljudi vjeruju u život poslije smrti, a mozak nije potreban za svijest. Svijest se može projicirati na različita mjesta. To je poput pokušaja da se opiše što se dogaña kad tri čovjeka imaju nevjerojatno konstruktivan razgovor. Čini se kao da je bilo prisutno četvero ili petero ljudi. Cjelina je veća nego zbir

njezinih dijelova."72

Na kraju krajeva, istraživanja svijesti na Zapadu postaju neobično cijenjena. Nobelovac

Roger Sperry, poznat po svom radu o funkcioniranju moždanih hemisfera objavio je

1981. godine u časopisu Anual Review of Neurosciences sljedeće:

Sadašnji koncepti o odnosu um – mozak nastoje ukinuti dugogodišnju prevlast materijalističke i biheviorističke doktrine koja je mnoga desetljeća dominirala u neurološkim znanostima. Umjesto da napusti ili ignorira svijest, nova interpretacija odaje puno priznanje prvenstvenom postojanju unutarnje svjesne svijesti kao uzročne stvarnosti… Kad znanost jednom izmijeni svoje tradicionalno materijalističko – biheviorističko mišljenje i počne u teoriji prihvaćati, a u praksi obuhvaćati, u okviru njezine kauzalne domene, cijeli svijet čovjekova unutrašnjeg, svjesnog, subjektivnog iskustva, odnosno svijet čovječanstva, tada će se izmijeniti i sâma priroda znanosti… Najnoviji koncepti u neurološkim znanostima koje se bave odnosom um – mozak, odbijajući redukcionistički i mehanistički determinizam na jednoj te dualizam na drugoj

71 Wilder Penfield: The Mystery of the Mind, New Jersey: Princeton University Press, 1975., p. 114

Dr. Wilder Penfield (1891–1976), jedan je od glavnih istraživača i neurokirurga dvadesetog stoljeća. U Montrealu, u Kanadi je osnovao Neurologijski institut. On je locirao nekoliko funkcionalnih područja moždane kore kod čovjeka razvijajući kirurški tretman epilepsije. Penfield je otkrio da stimuliranje interpretativnog dijela kore velikoga mozga aktivira neuronski zapis prošlog iskustva. Nakon toga je razvio svoju centro – cefalnu hipotezu o kontroli memorije.

72 intervju s Candace Pert, časopis Omni, February, 1982., pp. 64 and 112

strani, pročišćavaju put za racionalni pristup teoriji i odreñivanju sistema moralnih vrijednosti kao i prirodno spajanje znanosti i religije.73

Neposredna percepcija vodi nas do jedne neosporne činjenice koju imamo o univerzumu u kojem živimo – vodi nas do ljudske svijesti. Zapadna znanost sada želi bolje razumjeti

tu svijest koja je tako dugo bila predmet spekulacije raznih teoretskih sistema. Mnogi fizičari poput Eugena Wignera74, smatraju uključivanje istraživanja svijesti bitnim za daljnje širenje znanstvenog razumijevanja. I kao što zaključuje fizičar Sir Arthur

Eddington: "Spoznajom da je fizički svijet potpuno apstraktan i nije stvaran ako ga promatramo odvojeno od svijesti, mi ponovno vraćamo svijest njezinoj temeljnoj poziciji, umjesto da ju predstavljamo kao nebitnu komplikaciju koja se povremeno susreće usred anorganske prirode, kako se smatralo na zadnjem stupnju evolucijske povijesti.75"

U australskom časopisu Gazette (prosinac 1984. godine, str. 14), Brian McCusker, profesor nuklearne fizike na sveučilištu u Sydneyu, u Australiji, poznati istraživač kozmičke radijacije, izjavljuje da kvantna mehanika, dokazana pokusima kao najtočniji opis fizičkog univerzuma koji je ikad čovjeku bio dostupan, nalaže da se univerzum mora smatrati jednom cjelovitom, neodvojivom i svjesnom cjelinom, a promatrač toga univerzuma je njegov bitni dio. Logična implikacija takva mišljenja, tvrdi on, jest - da bi znanstvenik mogao ispravno proučavati univerzum, on mora proučavati svoju svijest.

Premda je njegovo istraživanje dalo dokaze o slobodnom kvarku – za koji se misli da je temeljna grañevna jedinica fizičke materije, to jest najmanja komponenta elementarnih čestica, sada u svojoj novoj knjizi The Quest for Quarks koju je izdala tiskara sveučilišta u Cambridgeu, izjavljuje da materijalistički pogled na univerzum jednostavno ne odgovara činjenicama koje pokazuju pokusi te da je istraživanje temeljnih grañevnih jedinica materije beskorisno. "Jasno je da one ne postoje. Nakon kvarkova javit će se i neka

druga proliferacija čestica… Materijalizam je poput igre s dječjim vlakovima – to je najbolja zabava na svijetu kad imate šest ili sedam godina, ali kad vam je 40?"

73 citat iz knjige Russela Targa i Keith Harary: The Mind Race, New York, Villard Books, 1984.,p.15

74 Eugene Wigner je ugledni fizičar poznat po svome radu na filozofskim implikacijama kvantne mehanike. Dobio je tri nagrade: nagrada Atomi za mir, 1960., Nobelova nagrada za fiziku, 1963. i Nagrada Albert Einstein, 1972. godine

75 Arthur S. Eddington: The Nature of the Physical World, Cambridge: Cambridge University Press, 1931.,

p. 332

Profesor McCusker izvještava da su provjere Bellova teorema,76 koje su bile završene u Parizu prije dvije godine, pokazale kako univerzum nije skup odvojenih čestica meñu kojima se nalazi prazan prostor, već je to jedan meñusobno povezani fenomen, a način na koji će stvari utjecati jedna na drugu ovisi o njihovoj prošlosti, bez obzira na ono što vi mislite o njihovoj meñusobnoj udaljenosti." On zaključuje da su levitacija, ekstrasenzorna percepcija (ESP), tarot karte i mnogi drugi parapsihološki fenomeni znanstveno

osnovani.

Područje istraživanja ljudske svijesti rascvjetalo se na polju parapsiholoških, odnosno psi fenomena. Godine 1969. Američko društvo za razvoj znanosti dopustilo je Parapsihološkom društvu da se učlani u njihove redove. Tijekom desetak godina američka vlada osnovala je multimilijunski dolarski program u Kaliforniji, u Menlo Parku pri organizaciji SRI International. Program uključuje istraživanje tehnike sposobnosti opažanja koja je nazvana gledanje na daljinu. To gledanje, jedna vrsta psi ili parapsihološkog funkcioniranja, dogaña se mnogim ljudima prilično često, naravno tijekom raznih dnevnih dogañaja. Odnosi se na svijest o mjestima, dogañajima i predmetima koje je inače nemoguće spoznati našim osjetilima, posebno zbog daljine. Kao što je Odbor za znanost i tehnologiju izvijestio Kongres: "Najnovija istraživanja fenomena gledanja na daljinu i druga proučavanja u parapsihologiji nameću misao da postoji "meñusobna povezanost" ljudskog uma s drugim umovima i materijom…Dublji smisao tih pokusa jest taj da ljudski um može dobiti informaciju neovisno o

zemljopisnom položaju i vremenu…77

Premda je Freud u početku negirao postojanje parapsiholoških fenomena, zadnjih je godina promijenio svoje mišljenje. On je bio član i Američkog i Britanskog društva za parapsihološka istraživanja. Uvjeren u telepatsku komunikaciju izmeñu analitičara i pacijenta, Freud je zastupao mišljenje da je to drevni način kontakta, kasnije

nadomješten osjetilnom komunikacijom. Godine 1924. on je pisao Ernestu Jonesu u vezi

svoje namjere da "telepatiji ponudi pomoć psihoanalize." Jones, očito bojeći se

76 te provjere koje se odnose na jedan aspekt paradoksa Einstein-Podolsky-Rosen, čini se da potvrñuju fenomen koji je predvidjela Bellova matematika- to jest da način na koji čovjek mjeri jednu česticu iz para čestca koje su jednom bile u dodiru, istog trenutka djeluje na ponašanje druge čestice čak i tada ako su one vrlo udaljene, i to na način koji ne razumiju sadašnji zakoni fizike. To govori da je stupanj meñusobne povezanosti meñu predmetima daleko veći nego što se to prije u fizici moglo pretpostavljati.

Einstein je bio zbunjen tom mogućnošću jer je takva trenutačna reakcija pobijala njegovo vjerovanje da neki predmet ne može prenijeti informaciju drugom odvojenom predmetu brzinom većom od brzine svjetlosti u vakuumu. Neki fizičari smatraju da je taj fenomen kao i psi fenomen aspekt inteligencije subatomskog ali univerzalnog sistema koji prima, integrira i šalje informaciju na razini mnogo dubljoj nego što su osjetilne spoznaje onoga što nazivamo prostorom, vremenom i odvojenošću. I tako se sada u fizici javlja ozbiljno pitanje je li univerzum konstruiran od odvojenih i udaljenih predmeta, ili je zapravo u svojoj biti jedna jedinstvena cjelina – izraz jedne osnovne bezgranične svijesti

77 Comittee of Science and Technology, (U.S. House of Representatives), Survey of Science and

Technology Issues Present and Future, June 1981.

podcjenjivanja psihoanalize, odvratio ga je od javne izjave. Takoñer ga je odvratio od prezentacije članka pod naslovom Psihoanaliza i telepatija na meñunarodnom kongresu psihoanalitičara održanom 1922. godine. Taj se je esej ipak pojavio nakon Freudove smrti.78

Stanley R. Dean, doktor medicine, profesor na Klinici za psihijatriju sveučilišta u Miamiju na Floridi, osnivač društva za istraživanje šizofrenih oboljenja i osnivač Američkoga društva za metapsihijatriju, autor gotovo deset stručnih članaka, zastupa širenje medicinskih horizonata istraživanjem parapsiholoških fenomena. Metapsihijatrija, izraz koji je on prvi puta predložio 1971. godine, sada je uključen u službeni rječnik Američkog društva za psihijatriju te u Internacionalnu enciklopediju neurologije, psihijatrije, psihoanalize i psihologije. U stručnom medicinskom časopisu M.D. od prosinca 1978.

godine, u članku pod naslovom Metapsihijatrija i psihosocijalna futurologija 79, on je dao

"Metapsihijatrija je semantički sukladan izraz nastao iz potrebe da se označi važna, ali do sada neklasificirana interakcija izmeñu psihijatrije i misticizma… To nije sinonim za parapsihologiju jer uključuje cijelu abecedu parapsiholoških fenomena od aure do

zena… Možete je zamisliti kao osnovu piramide čije su strane psihijatrija, tehnologija,

parapsihologija i misticizam." (Misticizam se može smatrati "bilo kojim vjerovanjem u postojanje stvarnosti iznad perceptivne ili intelektualne spoznaje, ali koje je glavno za opstanak i dostupno je svijesti".)

Dr. Dean piše: "Po mom mišljenju, parapsihološko istraživanje je legitimna briga psihijatrije, ta je medicinska specijalnost najbolje kvalificirana da istražuje takve fenomene, procjenjuje im vrijednost te otkriva zablude u stvarima koje se tiču uma. Ne treba sumnjati da će visoki stupanj recipročnog objašnjenja dati rezultate ako psihijatrija ponudi svoje akademske i taksonomijske ekspertize religioznim i filozofskim teorijama koje su zaposjele to polje."

Dr. Dean tvrdi da se psihijatrija prirodno javlja na tom polju, podsjećajući nas da je "psihijatar dr. Maurice Bucke u svojoj glasovitoj knjizi Cosmic Consciousness koja je objavljena 1898. godine, razvio teoriju da je prividno čudesno viša svijest koja se povremeno javlja već tisućljećima, zapravo prirodni, a ne okultni fenomen, da je ona prisutna u svima nama i da se zapravo radi o evolucijskom procesu koji će konačno rezultirati jednom višom razinom postojanja cijelog čovječanstva."

U svom članku dr. Dean dalje kaže: "Do sada je većina pažnje u književnosti bila usredotočena na opise parapsiholoških fenomena, ali nije dovoljno naglašavala njihovu svrhu. Zbog toga ne želim samo ispitati koji su to fenomeni, već kakvo dobro oni donose." On dalje opisuje brojne moguće namjene, uključujući i funkciju očuvanja života kao kod ekstrasenzorne percepcije koja je slična mehanizmu letenja ili borbe te samoobrambenom mehanizmu koji se javlja kod trauma i bolesti. On se poziva na

78 Arthur Koestler:The Roots of Coincidence, New York, Random House 1972., p. 101

79 Stanley R. Dean, doktor medicine: Metapsychiatry and Psychosocial Futurology, M.D. 22/ 12, pp. 11-

doktora Williama Tillera, vrlo savjesnog istraživača na sveučilištu Stanford, koji je optimista u odnosu na buduću korist Kirlianove fotografije kao sistema koji pokazuje energetska polja životne energije. (Kirlianova fotografija je fotografska tehnika koja na objektivni način otkriva pulsirajuća energetska polja što ih emitiraju svi živi oblici. Ta polja su vjerojatno sposobna da meñusobno komuniciraju s drugim energetskim poljima

prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.) Zato bi se mogao razviti vjerodostojni kontrolni sistem

za otkrivanje fizičkog, emocionalnog i mentalnog raspoloženja ljudskih bića. Bilo bi moguće razviti mjerne sisteme koji će odreñivati optimalne mogućnosti sudionika u kritičnim timskim aktivnostima te razviti vrlo potrebno objektivno mjerilo za psihijatrijsko istraživanje i terapiju."