DIO IV: DODACI

　

　

Sljedeći dio knjige posvećen je ozbiljnom studentu psihologije i možda će se prosječnom čitatelju činiti malo previše teoretskim i tehničkim.

Dodatak I je mali rječnik pojmova koji se odnose na svijest. Dodatak II objedinjuje neka

povijesna i sadašnja djela na području svijesti, uključujući otkrića i opservacije u fizici te neke današnje duhovno orijentirane trendove u psihologiji. Dodaci III i IV usporeñuju zapadne znanstvene koncepte o umu i svijesti s istočnim duhovnim konceptima na način za koji vjerujem da proširuje i produbljuje naše razumijevanje oba koncepta.

DODATAK I

　

Mali rječnik pojmova o svijesti

　

Glavna struja zapadne psihologije smatra da je svijest funkcija ili proizvod uma koji potječe iz fizičkog mozga. Pojmovi i definicije koji se odnose na razne aspekte naše svijesti odražavaju takav stav. Na primjer, mali rječnik Comprehensive Textbook of Psychiatry III (1980., p. 3318), za pojam svijest kaže: vidi osjetilnost, a tada tu riječ definira ovako:

Hipotetički osjetilni centar u mozgu koji se bavi s osjećajem jasnoće svijesti neke osobe o sebi i svojoj okolini uključujući i sposobnost da opazi i procesuira informacije o tekućim dogañajima u svjetlu prošlih iskustava, budućih opcija i sadašnjih okolnosti. Pojam se katkad koristi naizmjenično s pojmom svijesti.

　

Meñutim, mnoga nova otkrića u biheviorističkoj znanosti osporavaju pretpostavku da je svijest funkcija uma povezana s mozgom. Kao što dr. Kenneth Pelletier izjavljuje u svom djelu Toward a Science of Consciousness, "svijest se ne može u potpunosti pripisati epifenomenu neuropsiholoških i biokemijskih procesa jedinstvenih za ljudski mozak…"64

Smatra se da je svijest nastala prije uma, ona zapravo može stvoriti um kao i cijeli kozmos.

Široko je rasprostranjena zabluda koja se odnosi na definiciju i kvalitetu svijesti.

Nakon biheviorističkog prodora starog preko pola stoljeća, američki psiholozi su počeli 1960. godine, najprije samo pokusno, vraćati svijesti njezinu prijašnju središnju poziciju. Zbog toga dugačkog razdoblja za vrijeme kojega nije bilo dopušteno koristiti izraz svijest, izgubili smo vezu s povijesnim korijenima nekoliko različitih, ali legitimnih definicija svijesti. Danas postoje psiholozi široke lepeze različitosti pristupa koji koriste tu riječ i pretpostavljaju da je njezino značenje isto za druge kao i za njih sâme.65

　

　

64 Kenneth R. Pelletier: Toward a Science of Consciousness, New York (Dell Publishing Company, 1978., p. 241)

65 Jack R. Strange: A Search for the Sources of the Stream of Consciousness (naklada Kenneth S. Pope i

Jerome L. Singer, New York, Plenum Press, 1978., p. 9)

Stoga se javlja potreba za novim terminima koji će odražavati našu novu svijest. Ja predlažem sljedeće izraze:

1. Svijest u najširem smislu – naša sposobnost spoznaje. U svom najdubljem i čistom stanju, svijest je bezgranična, apsolutna, vječna i univerzalna. Hinduizam definira svijest kao jedno od triju temeljnih svojstava božanskosti, ostala dva su apsolutna istina i blaženstvo.66

　

Ako je svijest nastala prije uma, um je ne može potpuno shvatiti. Stoga od sâmog početka moramo prihvatiti temeljnu nejasnoću koja odražava nesposobnost uma da potpuno shvati duboku duhovnu stvarnost. Kako bi se precizno odredila vrsta, aspekt, orijentacija i kvaliteta stupnja ograničene svijesti, potrebno ju je pobliže kvalificirati kao u dolje navedenim izrazima.

2. Svjesna svijest - neposredno znanje: percepcije i impresije koje zahtijevaju neposrednu pozornost

3. Nesvjesna svijest – u psihoanalizi to je izraz koji se odnosi na dimenziju psihe ili uma, gdje sav mentalni sadržaj nije uvijek dostupan svjesnoj svijesti uobičajenim načinima. Ako pretpostavimo da postoji jedno područje iznad svjesnog uma, zaključili bismo da je to "sav mentalni i supramentalni sadržaj koji je nedostupan spoznaji uma" i koji nije dostupan svjesnoj svijesti običnim načinima. Ima li netko svijest o nesvjesnom zaključuje se po pojavi nesvjesnog sadržaja u snovima, jezičnim pogreškama i u drugim simptomima.

4. Svijest svjedoka – svijest o sâmom postojanju, onaj aspekt koji odvaja čovjeka od ostatka životinjskog svijeta. Svjedok koji je svjestan svoga postojanja, promatrač koji je svjestan svoje svjesnosti, nalazi se izvan uma i predstavlja transcendentnu svijest.

　

　

　

66 impresivni izvještaj, prvobitno objelodanjen na Istraživačkom institutu Stanford, koji promišlja o porastu poštovanja prema istočnjačkom pogledu na svijest u modernoj teoriji znanosti i predlaže stapanje istočnjačkih i zapadnjačkih stavova. Knjigu Changing Images of Man* napisalo je osoblje i savjetnici Centra za proučavanje društvene politike. Meñu ostalima pisali su je takvi znameniti i ugledni mislitelji kakav je bio dobro poznati mitologist Joseph Campbell te voditelj za društvene znanosti u Institutu Stanford i

predsjednik Instituta za gnoseološke znanosti Willis Harman. Izvještaj objavljuje:

Vrijeme je potpuno zrelo za novu viziju i prirodno je da se prirodno je da se pitamo hoće li ona biti pronañena u epistemologiji sebstva, onoj koja ima svoj utjecaj na Istoku….To ne znači da se sugerira kako moderna znanost mora i treba prihvatiti sva istočnjačka mišljenja o svijesti, već to znači da se ona mogu korisno usvojiti i sintetizirati se s tradicionalnim, zapadnim znanstvenim metodama, kako bi proizvele idući stupanj čovjekova evolucijskog napredovanja.

　

* O.W. Markley, za nakladnika, i ostali, Changing Images of Man, Systems Science and World Order

Library – Pergamon International Library (Oxford, England: Pergamon Press, 1982., p.105)

Ovaj aspekt transcendentne svijesti koji većina ljudi doživljava, vrlo je važan. Kad čovjek postane usredotočen i kad se identificira sa svjedokom, tijekom ozbiljnoga i posvećenog ispitivanja pitanja "Tko sam ja?", to ga može dovesti do potpune svjesnosti o svijesti koja nema nikakvih ograničenja.

5. Niža mentalna, psihička svijest – svijest koja je uglavnom orijentirana na jedan od psiho seksualnih stupnjeva razvitka koje opisuje Freud (vidi 2.poglavlje). Ona je karakteristična za osobe koje su se "fiksirale" ili vezale za misli, fantazije, osjećaje, želje, impulse, strahove, motivacije i ponašanja nižega razvojnog stupnja (oralnog, analnog, faličnog ili genitalnog). Ponašanje je motivirano željom za zadovoljenjem vlastitih potreba, egocentrično je i sebično.

6. Ekstrasenzorna svijest – ekstrasenzorna svijest može se općenito javiti u tri različita oblika. Premda istraživači parapsiholoških fenomena uviñaju da su moguća značajna preklapanja tih oblika, oni ovamo uključuju "telepatiju (komunikacija uma s umom), vidovitost (percepcija dogañaja, predmeta ili ljudi koji su skriveni osjetilima) i prekogniciju (znanje o budućim dogañajima koji se ne mogu percipirati nikakvim poznatim načinima)."67 Ove impresije, izvan vremena i prostora, mogu biti izraz nižeg

uma (kad se radi o osjećanju tuñe boli na daljinu), ili izraz višeg uma (kao što je "znanje" o nekom lijeku koji donosi zdravlje i sreću).

Duhovni tekstovi opominju da ne treba biti previše privučen tom dimenzijom svijesti jer

ona čovjeka može dovesti do stanja kad glorificira sebe i svoju važnost i moć te ga odvlači od prvenstvenoga duhovnog cilja – od postizanja potpune slobode ili doživljaja univerzalne Svijesti.

Sai Babina čuda su drukčije prirode jer su manifestacija univerzalne Svijesti. Govoreći o Svojoj sposobnosti da materijalizira predmete i o Svojim drugim moćima, Sai Baba je rekao:

Neke predmete Svami stvara upravo na isti način na koji je stvorio materijalni univerzum. Drugi predmeti, kao što su satovi, nabavljeni su iz postojećih zaliha. Nema nevidljivih bića koja pomažu Svamiju da nabavi stvari. Njegova božanska volja – saîkalpa, donosi predmet u trenu. Svami je svuda. Njegove kreacije pripadaju prirodnoj, bezgraničnoj moći Božjoj i nikako nisu proizvod moći koje posjeduju jogini, niti su izraz sposobnosti koje imaju čarobnjaci. Kreativnu moć nitko nije ni na koji način izmislio ili razvio, već je posve prirodna…. Zapamtite da ne postoji ništa što Božja moć ne može učiniti. Ona može pretvoriti Zemlju u nebo, a nebo u Zemlju. Sumnjati u nju znači dokazati da ste preslabi shvatiti velike stvari – na primjer veličinu univerzuma.

7. Viša mentalna (psihička) svijest - svijest koja je uglavnom orijentirana prema izražavanju čovjekovih viših potreba, kao što je definirao Maslow (vidi 2. poglavlje). Ponašanje je manje sebično i motivirano je empatijom, suosjećanjem i ljubavlju.

8. Svijest intelekta – buddhi, složenije zaključivanje i apstraktno razmišljanje karakteristično za razvijeniju inteligenciju. Ona uključuje prosuñivanje i razlučivanje, izbor izmeñu dvije alternative.

　

　

67 Russel Targ i Keith Harary: The Mind Race, New York, Villard Books, 1984., p. 53

9. Svijest mudrosti – vijñãna - više znanje, sposobnost da predoče duhovne ciljeve te krajnju svrhu i značenje života, sposobnost rasuñivanja višega reda izmeñu ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, stvarnog i nestvarnog, vječnog i privremenog. Taj aspekt višeg uma usmjerava čovjekovu inteligenciju i misli na ispravan način istraživanja te odlučuje o fokusu individualnog života. Radi se o opsežnoj duhovnoj percepciji koja predočuje stvari u njihovoj bitnosti i potpunosti.

10. Savjest – aspekt mudrosti, sposobnost razlučivanja ispravnog od pogrešnoga te motivi višega reda kojima transcendentna Svijest utječe na ispravno ponašanje. To je sposobnost doživljaja apsolutne dobrote kreacije i odabira da čovjek bude u skladu s njom, čak uz cijenu da žrtvuje svoje niže želje.

11. Supramentalna, transcendentna svijest - impresije, intuicija i vizije višega reda, one iznad riječi i koncepata, koje predstavljaju svijest o dimenzijama iznad uma. Te percepcije mogu biti zastrašujuće, kao kod smrtnog straha koji se javlja kad čovjek osjeti vlastitu prolaznost, ponižavajući misterij smrti i mogućnost nepostojanja. Ili mogu biti ushićujuće, kao onda kad čovjek doista uvidi veličinu Božje kreacije koja izaziva strahopoštovanje, ili kad je potresen poniznim osjećajem Božje prisutnosti, kad osjeti

čudesnost i svetost postojanja. Ova se svijest javlja kad čovjek spozna stvarnost apsolutne

istine i doživi duboko poštovanje, suosjećanje i nesebičnu ljubav za sve ljude. Ili kad osjeti dubok, nepokolebljiv, vječni mir i blaženstvo. Tu se može još uključiti jedinstveno iskustvo neizmjerne povezanosti sa svime što postoji o kojem se govori kao o vrhunskom iskustvu - samãdhi, satori, oceanska jednost sa svime što postoji.

12. Univerzalna Svijest – svjesna Svijest koja nema granica. "Dihotomija subjekt – objekt transcendirana je i ostvaruje se svestrano iskustvo jednosti koje ujedinjuje sve druge oblike svijesti."68 To je sveprisutnost, svemoć, sveznanje – neograničena ljubav, bezgraničnost, vječna, apsolutna Svijest.