Sunčevo svjetlo lišava noć njene tajanstvenosti i sve stvari čini prepoznatljivima. Ali ipak, to svjetlo čuva svoje tajne - gledajte u njih i oči će vam postati nekorisne, budite uporni i oslijepit ćete. Uživajte u njegovom svjetlu koliko želite, ali ne gledajte predugo u sunce, djeco moja!

Knjiga ispravnog osjećaja

Predrsko bi bilo upustiti se u tumačenje Univerzalnoga uma i Apsolutnog duha. Mrav bi se s više opravdanja mogao upustiti u tumačenje moždanih procesa Alberta Einsteina. Univerzalni um nikada nije rođen, nikada ne umire, nije podvrgnut dimenzijama vremena i predstavlja izvor iz kojeg proizlazi sveukupno znanje. O velikim umjetnicima malo možemo saznati iz slika koje su naslikali; o znanstvenicima malo prema njihovim otkrićima, a pisci nam malo govore o sebi u svojim knjigama. No upoznavši čak i to malo, učimo ih voljeti. U ovom univerzumu posvuda nam se ukazuju djela velikog Znanstvenika - Umjetnika - Učitelja. Prikupljenim znanjem tako učimo voljeti. S time moramo biti zadovoljni.

Razdoblje nakon Darwina je vrijeme kada materijalizam postaje modom, jer je veliki znanstvenik dokazao da ljudi žive u razvijajućem okruženju i da su posljedica evolucije; dakle, zbog toga što živimo u skladu s fizičkim zakonom, ne može postojati Apsolut. Ipak, danas su mnogi veliki znanstvenici duboko religiozni ljudi; njihova religioznost nije zasnovana na jednom uskom vjerovanju u Boga koji posjeduje sve ljudske nedostatke - ljubomoru, ljutnju i mržnju, koji nagrađuje svoje izabrane koji mu jednom tjedno pjevaju himne i ode, već religiozni u smislu da nas istraživanja vode k dubljem znanju i dubljem poštovanju predivne cjelovitosti i neopisive potpunosti kojom se svaki i najmanji problem prirode uspješno rješava.

Mislim da nije potrebno dokazivati ono očito. U razumu inteligentne osobe ne može postojati sumnja da iza te zamršene sheme stvaranja mora postojati prvi uzrok — inteligencija toliko viša od naše kao što je naša viša od inteligencije mušice. Zato kao prvi stup naše »radne hipoteze« možemo koristiti sljedeći zaključak: iza sveukupnog stvaranja, svih zakona, sveukupne sile, evolucije i svega što razlikuje univerzum od hladne, tamne i tihe praznine nalazi se moćan Prvi uzrok kojega možemo nazvati Apsolutom.

Besmisleno je mozgati o prirodi tog Apsoluta (Prvi uzrok). Da bismo o bilo čemu stvorili jasnu koncepciju, moramo utemeljiti standard uspoređivanja ili stupnjevanja, a Apsolut je neusporediv. Ne možemo ga razmotriti u svjetlu vremena i prostora, jer u stvarnosti je vrijeme izum ljudi koji razdoblje Zemljinog putovanja oko Sunca nazivaju »godinom«, a zatim to razdoblje koriste kao jednu mentalnu mjeru. Za jednog kukca, životni vijek kojeg traje jedan sat ili slično, vrijeme je potpuno drugačije, ukoliko taj posjeduje intelekt kojim će ga spoznati. Također je drukčija situacija s reptilima, životni vijek kojih je dulji od jednog stoljeća. Na jednak nam je način teško pojmiti bilo što »beskonačno«, jer mentalno smo vezani za ono što je učinila jedna osoba kada je podijelila štap na sto jednakih dijelova - na jedinice koje je nazvala centimetrima. O svim udaljenostima i prostoru nastojimo misliti u terminima stopa, milja, kilometara, metara, itd., ali Indijanac koji mjeri udaljenost prolaskom dana ima o tome potpuno drukčiju koncepciju, jednako kao i motorist iz današnjeg vremena, ili astronom koji razmišlja u terminima »svjetlosnih godina«.

Stoga, kada razmišljamo o Apsolutu kao o beskonačnom i »bezvremenom«, naša imaginacija ostaje preneražena. Čovjek može otići u dobro opremljenu tvornicu, odvojiti nešto vremena i strpljivo pregledati strojeve. Tada može sjesti i razmisliti o ogromnoj količini inteligencije koja je unesena u zgradu sa strojevima - čak i ta velika količina inteligentnog rada može, s većom ili manjom sigurnošću, biti točno ustvrdena. Ako pođete u šetnju prirodom i pokušate odrediti inteligenciju koja se očituje posvuda oko vas u finim bojama cvijeća, građi drveta, radu vrijednih kukaca, pticama koje izgrađuju svoja gnijezda noseći grančicu za grančicom kao odgovor na unutarnju, bez riječi izraženu želju; u kišnom oblaku koji prekriva planinski vrhunac i koji izražava život tako što prenosi vlagu s dalekog oceana, stvarajući živahne potoke što prolaze brežuljcima i dolinama, šireći se u rijeke koje se pak ulijevaju u mora, odakle njihove vode i potječu. Stanite pod zvijezde i promatrajte njihov nebeski poredak i disciplinu, i pokušajte si predočiti da je Apsolut veliki izvor svega postojećeg. Možda će nakon toga božanske osobine beskonačnosti, sveprisutnosti i svemoći dobiti dublje značenje. Možda ćete se tada složiti s antičkim mudracem i njegovim riječima:

»Pjesnik, matematičar ili luđak mogu biti dovoljno drski da pokušaju protumačiti veliki bezuzročni uzrok; ali meni je dovoljno čuti ga u pjevanju vjetra; vidjeti ga u zalasku sunca; omirisati ga u miomirisu vlažne zemlje; okusiti ga u soku manga i dotaknuti ga u meditaciji. «