DUGA
Djeca, rođena za vrijeme te nebeske pojave, postat će navodno osobito lijepa i vrijedna. Budući da se duga smatrala djelom božjim, na nju se nije smjelo pokazivati prstom jer bi se on, ako se to učini, sasušio i otpao. Tamo gdje se duga sastaje sa zemljom, nalaze se prema vjerovanju velika podzemna blaga. Ako djevojčica protrči ispod duge, postat će dječak. Siju li se za vrijeme trajanja duge karanfili, vjeruje se da će niknuti šareni cvjetovi.
Naslov izvornika
Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007
* * *
DUGA
Nastanak dvostruke duge na kapljicama vode
Duga je optička i meteorološka pojava višebojnog luka na nebu koji nastaje kada Sunčeva svjetlost obasjava sitne kapljice vode u atmosferi. Boje u dugi čine kontinuirani spektar sa crvenom na vanjskoj i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, modra i ljubičasta ("sedam duginih boja").
Dvostruka duga http://hr.wikipedia.org/wiki/Duga * * *
Po alkemijskim zapisima: Anđeo Ashael je naučio ljude koristiti boje. Najbolje je da počnemo s dugom koja je po Klaiću raznobojna pruga svjetla nastala prelamanjem bijelog svjetla kroz prizmu (sunčana zraka kroz oblake).Dakle, boja je svjetlost, a svjetlost je stvaralački, podržavajući i održavajući uvjet života.
Dugine boje su; crvena, narančasta, žuta, zelena, svjetloplava,tamnoplava ljubičasta. Zašto počinjem s dugom? Zato što u našem narodu postoji prekrasna legenda po kojoj ako se provučemo ispod duge možemo postati svoja suprotnost (djevojčica postaje dječak, dječak postaje djevojčica) drugim riječima stječemo iskustvo cjelovitosti onkraj spolnih ograničenja, jer je duga most koji povezuje nebo i zemlju.. Ići prema dugi znači ići prema horizontu koji se stalno udaljava, znači ići ka samom rubu ljudskog iskustva, a to je dugo putovanje i to uzlaznim putem, jer je duga uzlazni simbol.
* * *
Nijedno praznovjerje ne može umanjiti ljepotu fenomena duge...
DUGME
Ako se dugme otrgne rano ujutro, kaže se da će taj dan donijeti nesreću. I čovjek koji je navodno neranjiv može se ubiti srebrnim dugmetom, isto kao i staklenom kuglom. Ako se radilo o nasljeđenom srebrnom dugmetu, bilo je navodno dovoljno nositi ga u džepu i htjeti usmrtiti nekog neranjivog, i već se time postizao cilj. Ako se nekom momku otrgne dugme na hlačama, vjeruje se da na njega misli draga. —> Odjeća.
Naslov izvornika
Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007
* * *
Istorija dugmića
Prva dugmad su pravljena od kamena, ćilibara i kostiju. Arheološki nalazi su potvrdili da su dugmići od ćilibara stari oko 10.000 godina. U starom Egiptu dugmad su izrađivana od zlatnog lima i glazirane gline. Dalja arheološka iskopavanja su otkrila zlatnu, koštanu i kamenu dugmad iz doba Persije, antičke Grčke i Rimskog carstva. U drevnom Rimu su prvi put napravljeni otvori kroz koje se dugme provlači. Dugmiće sa rupicama su u Evropu doneli krstaši posle osvajačkih pohoda na Istoku.
Dugmiće sa rupicama otkrili su krstaši u osvajačkim pohodima
U narednim vekovima proizvođači, pre svega u Parizu, usavršavali su njihovu izradu, organizovani u esnafe. Dugme postaje statusni simbol. U srednjem veku bila je prava retkost posedovati ovaj mali detalj. Dugmiće su, pričvršćene na haljine ili odela, nosili plemićka elita i aristokrate. Dragocenost dugmadi se vidi i u tome što je ostavljano kao nasleđe. Evropa je bila opčinjena dugmićima toliko da ih je crkva prozvala ”đavolskom zamkom”. Najtraženiji su pravljeni od metala, slonovače, kornjačinog oklopa, dragog kamenja i stakla. Tako oblikovani dugmići presvlačeni su tkaninom.
Susret francuskog kralja Fransoa I (François Ier) i engleskog kralja Henrija VIII (Henry VIII) iz 1520. godine je istorijski dokaz da je dugme igralo ulogu u određivanju klasne pripadnosti. Fransoa je, naime, nosio odoru sa 13.600 dugmadi, а ni Henri nije bio manje okićen. Još jednog francuskog vladara dovodimo u vezu sa dugmićima, Napoleona Bonapartu (Napoléon Bonaparte). On je pozvao svog krojača i naredio mu da vojnicima zašije dugmad na rukave kako ne bi stalno brisali nos uniformom.
Henri VIII u odelu prekrivenom dugmićima od poludragog kamenja
O našoj kulturi dugmića govori zapis iz 18.veka koji oslikava Srbe u vreme Habzburške monarhije. Dugmad su se koristila kao ukras i imala su veliku vrednost. Tako se za dugme od plemenitog metala mogao pojesti ”kraljevski doručak i plemićki ručak ”. U Zapadnoj Evropi dugme više nije bilo privilegija. Proizvodnja postaje masovnija. Pored malih radionica, otvaraju se i velike fabrike. Najčuvenija, zato što je bila prva, je ”Batersi” u Londonu. Sredinom 19. veka dugmad ulaze na vrata ženske mode. Najpopularnija su dugmad od zlata ili pozlaćena, koja su, među bogatima, do tada smatrana vulgarnim. Elita je nosila dugmiće od roga, sedefa, dragog kamenja i stakla. Koristili su dugmad kao nakit. Kada je engleska kraljica Viktorija (Alexandrina Victoria) postala udovica, donet je propis o odeći za žalost na kojoj su dugmad od crnog stakla.
Krajem 19. i u 20. veku upotreba je porasla zahvaljujući novootkrivenim materijalima, krabinog oklopa i veštačkih materijala poput plastike. Kasnije, posle dva svetska rata, velikih kriza i promena, luksuzna izrada biva zamenjena jeftinom. Za vreme Drugog svetskog rata, usled nestašica sirovina, dugmad su izlivana od želatina.
U vremenima kriza dugme počinje da se proizvodi od plastike
Pojava rajsferšlusa šezdesetih godina 20. veka je dugmetu nanela još jedan udarac. Proizvodnja mu je opadala sve do pojave mašinskog prišivanja kada se dugme vraća u svakodnevnu upotrebu.
Savremeno doba donelo je bizarne inovacije. Firma “Romen Žerom” (Romain Jerome) i njen poslovni projekat “DNK čuvenih legendi” pokrenuli su proizvodnju dugmića izrađenih u obliku propelera, od čelika sa “Titanika” (Titanic) i iz brodogradilišta u kojem je brod nastao. Samo par koštao je 552 dolara.
Dragana Janković je umetnik, konceptor, postmodernista, humanista, vajar i tako dalje… I tako dalje. I pre dnevnika i posle dnevnika sluša Dženis Džoplin, a u pauzi isključivo Betovena i Baha. Zna da je jedinstvena, kao i svi ostali. Katarina Anđelić Cakana wannabe. ”Takva sam kakva sam, takva mi je ćud. Kada mi je smešno, prsnem u smeh lud”.
http://wannabemagazine.com/istorija-dugmica/
* * *
Duga istorija dugmeta
U Galeriji Narodnog muzeja u Kikindi izloženo je 1.598 dugmadi iz zbirke Franca Pajtlera, sa istorijatom i zanimljivim pričama koje ih prate.
Izložba "Dugmad iz zbirke Franca Pajtlera" Pokrajinskog muzeja u Celju narednih mesec dana gostuje u Kikindi.
U Galeriji Narodnog muzeja izloženo je 1.598 dugmadi od svih vrsta materijala, boja i oblika, iz zbirke dugmadi Franca Pajtlera koja je prvobitno imala 60.000 primeraka.
Izložba predstavlja istoriju dugmeta koje prelazi dug put od dekorativnog predmeta i statusnog simbola do predmeta za svakodnevnu upotrebu.
"Dugmad se pravila od svakojakih materijala,kao što su kamen, mesing, bronza, zatim od drveta i rogova, a u 20. stoleću od plastičnih masa", navodi autor izložbe i pratećeg teksta Jože Rataj, kustos pokrajinskog muzeja u Celju.
Dugmad se gubi već 10.000 godina
Dugme postaje neizostavni deo odeće i predmet u svakodnevnoj upotrebi većine ljudi tek od poslednje trećine 19. veka, ali se društveni status i dalje merio vrstom dugmadi koja se koristi. Nije bilo svejedno da li je dugme napravljeno od školjke, roga, minerala ili dragog kamenja, ili od veštačkih materijala kao što su bakelit, celuloid, veštačka koža ili tkanina. Dugmad na izložbi predstavljena je u svoj raznovrsnosti oblika i materijala, uz istorijat i zanimljive priče koje ih prate.
Pogotovo je interesantna dugmad od stakla, kaže Jože Rataj: "U vreme kada je kraljica Viktorija postala udovica, oko 1840. godine donet propis o upotrebi odeće za žalost na kojoj je dugmad od crnog stakla."
Uprkos zanimljivoj tehnologiji izrade i modnoj istoriji, može se reći da je i upotreba i proizvodnja dugmadi u osetnom padu. Šezdesetih godina prošlog veka dugme je zamenio patent zatvarač, što je dugmetu koje je uz upotrebnu funkciju imalo i ulogu nakita, znatno umanjilo značaj.
Ipak, poslednjih godina ugledni modni kreatori ponovo u svoje kolekcije vraćaju dugmad napravljenu od prirodnih materijala. To će svakako obezbediti da predmet koji je nastao još u praistoriji (prva dugmad od ćilibara stara su oko 10.000 godina) ne ode u istoriju.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/
57/Srbija+danas/865316/
Duga+istorija+dugmeta.html
* * *
Dugmad za manžetne – historija
Istorija dugmadi za manžetne
Poreklo dugmadi za manžetne je prilično nesigurno. Pre nego što su se ona pojavila, krojači su iznalazili druge načine za tu svrhu – koristili su pertle, kaišiće i špenadle.
Možemo reći da su u XIII veku prva dugmad počela da se koriste – prvo kao dekoracija, a onda su dobila funkciju koju imaju i danas. U doba Renesanse, dugmad dobijaju svoju pravu ulogu, sa pojavom rupica koje su bile ručno opšivane. U postrenesansnom periodu pojavila su se prva dugmad koja su bila sastavljena od dva dela, prikačena tankim lancem i postala su sinonim za englesku buržoaziju. U tom periodu samih početaka, zlatari tog doba su izmislili ono što je kasnije postalo poznato kao ” dugmad za rukave” . Tada su pravljena od srebra i dragog kamenja.
Nakon toga ona toliko ulaze u modu da su ih engleski kraljevići vrlo često nosili i poručivali njihovu izradu za bitne datume, kao što su venčanja, krunisanja i rođenja naslednika.
Iz Engleske ova moda prelazi u Francusku, gde je po prvi put 1788. godine korišćen termin ”dugmad za manžetne”. U stvari, između ove dve zemlje je uvek postojalo rivalstvo oko toga gde su nastala ova dugmad, mada sva istraživanja upućuju svakako na Veliku Britaniju. Prvi put u nekom književnom delu su spomenuta u romanu Grof Monte Kristo – Aleksandra Dime.
Sa industrijskom revolucijom, ona su postajala sve pristupačnija i mogli su ih priuštiti sebi i ljudi koji nisu pripadali visokoj buržoaskoj klasi.
Sa ekonomskim bumom koji je usledio posle Drugog svetskog rata, ovaj aksesoar je postao sinonim za svečane prilike i dostigao je svoj vrhunac, da bi nakon toga skoro potpuno iščezao.
’80 godina je ponovo vraćen u modu i to na velika vrata i danas čini značajan element muške mode, toliko da se sve više koristi i u casual odevnim kombinacijama.
http://www.kosulje.rs/dugmad-za-manzetne-istorija/
* * *
Skulpture od dugmadi
Augusto Esquivel, u domovini poznatiji kao “El Botón Loco”, najveći je pojedinačni potrošač dugmadi u cijeloj Latinskoj Americi. Neki ga čak smatraju spasiteljem argentinske dugmetarske industrije. Evo zašto.
Augusto Esquivel rođen je u Buenos Airesu 1976. godine od majke krojačice i oca djelatnika ma održavanju lokalne nuklearne elektrane. Kada je bio sasvim mali, kaže legenda, Augusto je upao u bačvu punu radioaktivne dugmadi, koju je njegov otac neoprezno držao u nezaključanoj šupi. Iz bačve su ga već za nekoliko minuta izvukli članovi obitelji koji su čuli njegovo zapomaganje, ali od tog dana za Augusta više ništa nije bilo isto, jer je postao ovisan o dugmadi… Naravno, ništa od svega ovoga nije istina, ali Augusto nitko ne može poreći činjenica da od obične dugmadi radi čudesa.
Postupak nastajanja svojih umjetničkih djela od dugmadi Augusto opisuje na sljedeći način: “Kada zapazim predmet koji me zainteresira, primjerice glasovir, detaljno ga istražim. Analiziram dimenzije, boje, broj bijelih i crnih tipaka, različite tipove instrumenta. Zatim izrađujem akrilni nosač na kojemu će visjeti niti, nakon čega bušim rupe. Sljedeći korak je odabir dugmadi, veličine, vrste i količine (za glasovir sam upotrijebio čak 30 kilograma). Zatim na ravnoj površini bojam dugmad, za što koristim boje u spreju. Nakon toga u njih uvlačim niti, vješam ih i pozicioniram na pravo mjesto, kako bih izradio skulpturu. Za svaku od skulptura potrebna je ogromna količina vremena, ali ja uživam u svakom trenutku!” Možda doista jest upao u bačvu.
http://blog.lega-lega.com/2013/03/skulpture-od-dugmadi/
* * *
Rat dugmadi
Francuski književnik Louis Pergaud (1882-1915) jedan je iz generacije francuskih pisaca poginulih na bojištima prvog svjetskog rata. Razočaran ponešto u ljude pisao je najviše priče iz životinjskog svijeta. Djela mu odišu simpatijama za zdravi i spontani seoski život a nadahnuta u tzv. galskim humorom i nadovezuju se na rebelaisa, velikog pisca francuske renesanse, kojeg autor često citira. Sve te značajke najbolje se očituju u njegovu nezaboravnu romanu Rat dugmadi u kome je opisan "strašni" rat između Longveržana i Velranaca, dječaka iz dvaju francuskih sela. I taj je rat, kao i mnogi durgi, izbio iz beznačajnog razloga. Nakon početnog nesnalaženja, dječaci su ustrojili svoje vojske, imaju svoje generale, ratne proračune, rizničare, tajna skloništa, jumake, ali i kukavice i izdajice. Rat se vodio s promjenjljivom srećom, mimo znanja roditelja, učitelja i župnika, ali kas se pojavio kukavica i izdao, stvari su krenule naopako ...
Ovo je najsmješniji i najzabavniji rat u svjetskoj književnosti za mladež, ali za njegove sudionike on je pitanje života ili smrti, ozbiljan kao rat u kome je stradao autor. Evo što o svemu kaže Pergaud u predgovoru: I zato se nisam bojao izraza, pod uvjetom da bude sočan, ni preslobodna ponašanja, pod uvjetom da bude herojsko ... Uostalom, a to mi je najbolja isprika, ova je knjiga nastala u radosnom raspoloženju; pisao sam je sa slašću, zabavljala je nekoliko mojih prijatelja, a moj se izdavač smijao. S pravom se mogu nadati da će se sviđati "ljudima dobre volje" prema Isusovu evanđelju, a što se tiče ostaloga, kao što kaže Lebrac, jedan od mojih junaka, baš me briga.
* * *
Dugmad se gubi, otpada, nestaje netragom...
Sigurno vam se bar jedanput u životu dogodilo da izgubite posebno dugme sa zimskog kaputa ili svečane bluze i da zbog toga morate zamijeniti svu dugmad jer ne možete više nigdje pronaći isto takvo dugme...
Svi u kući imamo neku kutijicu punu raznoraznih gumbića koji se s vremenom nakupe...
Otrgnuto i izgubljeno dugme je često ključ razrješenja zločina u kriminalističkim filmovima...
"Ako se nekom momku otrgne dugme na hlačama, vjeruje se da na njega misli draga." - jako zgodno, kao što su i promišljeno otkopčani gumbi na ženskoj bluzi znak da žena zavodi muškarca pred kojim stoji...
Od svih praznovjerica o dugmadi ipak je najraširenija ona u vezi s dimnjačarom, pa, mislim da dokle god bude dimnjačara ljudi će se hvatati za gumb, kad god ga vide...
DUHOVI
Mislilo se da se može zaštititi od zlih duhova u kući ako se zimzelen, ubran između Velike gospe/15. 08./ i Marijinog rođenja/8. 09./, objesi iznad kućnih vrata. Rodilja bi stavljala češalj u krevet ili muške hlače na krevet da bi zavarala duhove. Vjerovalo se da se duhove može vidjeti kroz ušicu igle kojom je bio ušiven mrtvac. Sva djeca rođena u nedjelju poslije Uskrsa ili u noći sv.Matije /24. 03./ navodno mogu vidjeti duhove. Tko je želio steći tu sposobnost morao je namazati oči pasjim suzama. U noćima između Božića i Bogojavljenja /25. 12. do06. 01./ pojavljivalo se, prema starom vjerovanju, osobito mnogo duhova. Njih se, osobito na Novu godinu, tjeralo pucketanjem biča i pucanjem, ali i pomoću drugih manipulacija /—> Demoni,/ —> Kucanje,—> Svjetlost lutalica,—> Zvonjenje.
DUHOVI /PRAZNIK/
Kiša na Duhove smatrala se lošim predznakom - jer će onda navodno padati četrdeset dana ili šest do deset nedjelja, pa će trećina do polovica poljskih plodova istrunuti zbog kiše, biti će više pljeve nego žita, voće će nezrelo padati s drveća i zemlju će napasti miševi. Ali se vjerovalo da se kiticom svježeg zelenila, koju se na Duhove donese u kuću, može otjerati oluju i bolest, čaroliju i gamad. —> Pogovor str. 214.
Naslov izvornika
Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007
* * *
Što su duhovi (negativne energije) i kako osoba postaje duhom?
1. Što su duhovi?
2. Što odlučuje kuda idemo i što postajemo nakon smrti?
3. Tko će vjerojatno postati duhom?
Kada osoba umre, samo njezino fizičko tijelo prestane postojati. Njezino suptilno tijelo (koje se sastoji od podsvjesnog uma, intelekta, ega i duše, tj. bez fizičkog tijela) nastavlja postojati i prelazi u druga područja univerzuma. Pogledajte sliku ispod za detaljniji pregled onoga od čega se sastojimo i što ostavljamo nakon smrti.
Neka od ovih suptilnih tijela postaju duhovi. Duhovi po definiciji zadovoljavaju sve sljedeće kriterije:
-
Oni su suptilna tijela
-
Pripadaju nižim područjima (Bhuvaloka) ili jednoj od sedam regija pakla, ali se također nalaze i na Zemljinoj ravni.To je zbog toga što duhovi iz suptilnijih regija mogu, po želji, putovati u materijalne regije kao što je Zemlja.
-
Ne postoje u pozitivnim područjima svemira tj. u raju ili višim područjima.
-
Imaju neispunjenih želja kao što su žudnja za seksom, alkoholom (stvarima koje možemo iskusiti samo kroz fizičko tijelo), osvetom itd.
-
Doživljavaju zadovoljstvo time što vrše kontrolu nad ljudima i ostalim suptilnim tijelima ili što ih na drugi način muče. Njihov glavni cilj je usklađen s doprinošenjem stvaranja nepravednosti u društvu.
Suptilno tijelo osobe nakon fizičke smrti definira se kao duh, ako se njegove karakteristike i namjere podudaraju sa gore navedenima. Nema nekog posebnog procesa kroz koji moraju proći kako bi postali duhovi.
2.Što odlučuje kuda idemo i što postajemo nakon smrti?
Kada umremo, o našem tijelu u životu nakon smrti odlučuje nekoliko faktora. Oni uključuju:
-
broj i vrstu impresija koji su stvoreni u podsvijesti, zavisno od toga kako smo živjeli naše živote. Pogledajte članak o impresijama u našem umu koji odlučuju o našoj osnovnoj prirodi i ličnosti
-
naš ego: riječ ego ovdje koristimo u duhovnom kontekstu. Uz to što termin svakodnevno upotrebljavamo da označimo samopoštovanje i samoljublje, on također uključuje stav dualiteta s Bogom. Dualitet znači misliti o sebi kao da postojimo odvojeni od Boga. Ego je funkcija stupnja kojim se identificiramo sa naših 5 čula, umom i intelektom umjesto da se identificiramo sa Dušom ili Bogom u nama
-
vrste djela koje smo radili za vrijeme našeg života
-
količinu i vrstu duhovne prakse koju smo vršili za vrijeme života
-
našu sudbinu
-
vrstu smrti – prirodnu i mirnu, nasilnu ili nesretnim slučajem
-
vrstu pogreba
-
rituale po Duhovnoj znanosti koje čine potomci nakon naše smrti da nam pomognu u životu poslije
3. Tko će vjerojatno postati duhom?
Ljudi će vjerojatno postati duhovi nakon svoje smrti ako:
-
imaju mnogih neispunjenih želja
-
imaju mnoge defekte ličnosti kao što su ljutnja, strah, pohlepa itd.
-
imaju mnogo negativnih utisaka u umu
-
imaju veliku količinu ega
-
štetili su drugima i imaju osnovnu prirodu da štete drugima
-
nedostatak duhovne prakse koja se sastoji od progresivne razine predavanja uma, tijela i intelekta sa namjerom Spoznaje Boga
Samo ljudi koji su dosegli 60% duhovne razine i imaju nizak ego mogu nastaviti putovanje u više sfere raja i ne postaju duhovi. Ostatak čovječanstva, kada umru, nađu se u područjima Čistilišta (Bhuvaloka) i Pakla (Paataal). Većina suptilnih tijela u području Čistilišta (Bhuvaloka) vjerojatno će postati duhovi. Sva suptilna tijela u paklu su duhovi.
U stvari čak i ako je netko džentlmen, ali nema dovoljno duhovne snage zadobijene kroz duhovnu praksu, vjerojatno će kada umre postati duhom. To je stoga što ga napadaju duhovi više razine koji ga kontroliraju. Kao i na Zemlji, tako i u ostalim područjima svemira samo najjači opstaju. Duhovi (demoni, vragovi, negativne energije itd.) višeg stupnja sa njihovom visokom duhovnom snagom potčinjavaju suptilno tijelo «džentlmena» niže duhovne snage. Jači duhovi prisiljavaju ih da urade
stvari protiv njihove volje i tako ih indirektno čine duhovima. Kroz neko vrijeme, suptilno tijelo «džentlmena» podliježe i postaje duhom koji uživa u mučenju drugih ljudi ili ispunjava svoje svjetovne želje posjedovanjem ljudskih bića.
Stoga, ukoliko ne krenemo raditi duhovnu praksu prema šest osnovnih principa Duhovne prakse i ne smanjimo naš ego, vrlo velika je vjerojatnost da ćemo nakon smrti postati duh.
To su obično ljudi koji:
-
čine duhovnu praksu sa namjerom Bogospoznaje (vrhunac duhovnog rasta)
-
imaju manje utisaka u umu, manje mana ličnosti itd.
-
imaju nizak ego
-
iznad su 60% duhovne razine
Kada takva osoba umre, ona prelazi u više sfere tj. raj i dalje. Duhovi na njih ne mogu utjecati ili ih zarobiti zbog njihove duhovne snage i Božje zaštite.
Kroz čitav odjeljak o duhovima govorimo o duhovima više razine koji imaju mnogo duhovne snage kao rezultat intenzivne duhovne prakse i pokore. Kao rezultat toga, imaju visoku duhovnu razinu i mnogo duhovne snage. Ovo se možda čini kontradiktornim i možemo se zapitati: "Kako se može postati duhom, ako se ima visoka duhovna razina?" Duhovna snaga Sveca na 70% duhovne razine i višeg duha kao što je mantrik iz pete regije pakla može biti ista. Ključna razlika među njima je:
-
Svetac čini duhovnu praksu s namjerom da preda svoje tijelo, um, bogatstvo, ego itd. Bogu kako bi se spojio s Njim.
-
Viši duh ili osoba velike duhovne snage (koja nakon smrti postaje duhom) čini duhovnu praksu s namjerom stjecanja nadnaravnih moći i da bi glumio «Boga», te ima visok ego.
Svetac se više poistovjećuje s Božjim principom ili unutarnjom Dušom. Mantrik je s druge strane vrlo ponosan što ima duhovnu snagu i identificira se sa svojim egom tj. sa pet čula, umom i intelektom.
http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/duhovi-definicija
* * *
Duhovi (demoni, vragovi, negativne energije itd) iako nevidljivi za golo oko, i neprimjetni za druga čula, um i intelekt jesu faktori koji utječu na cijeli ljudski rod. Manifestacije problema uzrokovanih duhovima ili negativnim energijama su različite i mogu se kretati od ispoljavanja neuobičajenog ponašanja kod jedne osobo do nastranog nasilnog ponašanja, ovisnosti, različitih psiholoških i fizičkih bolesti, obiteljskih problema, poslovnih problema itd. Fundacija za istraživanje duhovne znanosti je provela obimno istraživanje u ovoj oblasti i posjeduje više od 1000 sati video materijala kojim je snimljen ovaj fenomen. Prezentiraćemo na znanstveni način da bismo demistificirali ovaj fenomen. To treba da pomogne našim čitateljima da prepoznaju i otklone negativne efekte koje uzrokuju duhovi (demoni, vragovi, negativne energije itd) korištenjem isprobanih metoda zasnovanih na duhovnoj znanosti.
Što su duhovi (demoni, vragovi, negativne energije, itd.) i kako osoba postaje duhom?
Gdje duhovi (demoni, vragovi, negativne energije) obitavaju?
Što je cilj postojanja duhova (demona, vragova, negativnih energija)?
-
Da li duhovi imaju spol tj. da li su muškog ili ženskog roda?
-
Koliki je životni vijek duha (demona, vraga, duhovne energije)?
-
Da li duh može postojati/ preživjeti u zemlji, vodi ili vatri?
-
Da li duhovi (demoni, vragovi, negativne energije) imaju obiteljski život?
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Duboka sposobnost da percipiramo paranormalne aktivnosti pomoću našeg šestog čula
Kako se duhovi vide na fotografijama?
Slike duhova prema vrsti i aktivnostima
Koji tip osoba je češće napadan ili obuzet od strane duhova?
Do koje mjere duhovna razina pruža zaštitni omotač protiv djelovanja duhova?
Kako duhovi zaposjedaju osobu (tj. mehanizam iza opsjednutosti)? - Novo!
Postotak svjetskog stanovništva pod utjecajem duhova
Što možemo učiniti da smanjimo rizik da budemo obuzeti?
Gdje duhovi žive u ljudskom tijelu? - Novo!
Da li životinje i biljke/drveće također mogu biti zaposjednute?
Kako možemo intelektom prepoznati osobu napadnutu ili zaposjednutu duhom?
Kako netko zna koja vrsta duha ga muči?
Koje je značenje "manifestiranog" duha u odnosu na "nemanifestiranog"?
Video snimak nasilnih manifestacija demonske posjednutosti
Video snimak jake reakcije duha koji se manifestirao zbog izloženosti SSRF mirišljavim štapićima
Video snimak neuobičajenog ponašanja koje je prouzročila demonska posjednutost - uskoro
Video snimak govorenja čudnim jezikom koje je prouzročila demonska posjednutost
Video snimak mirne manifestacije koja je prouzročena demonskom posjednutošću
Video snimak nekontroliranog i produženog kašljanja kog je uzrokovala demonska posjednutost
Video snimak iskrivljenih pokreta koje je uzrokovala demonska posjednutost - uskoro
Stupnjevi zaposjednutosti duhom (demonska posjednutost)
Koji mogu biti simptomi djelovanja duha na osobu?
Koji su simptomi kuće posjednute duhovima?
Koja sredstva možemo primijeniti da prekinemo posjednutost?
Koje mjere možemo primijeniti kako bismo očistili svoju kuću ili okolinu?
Koja sredstva možemo upotrijebiti da prevaziđemo problem sa duhovima na osobnoj razini?
Da li životinje imaju šesto čulo da osjete prisustvo duhova (demona, vragova, negativnih energija itd.)? Ako je tako, da li se mogu trenirati da nađu duhove i oblasti koje su pod utjecajem duhova?
Spontana izgaranja i zapaljenja stvorena negativnim energijama višeg nivoa
Rupe izazvane negativnim energijama u raznim neživim predmetima i njihov utjecaj
Analiza slučaja – Tokom priprema kokosovih oraha u duhovne svrhe mnogi od njih su spontano pucali
http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/duhovi
* * *
VIDEO: Bojite li ih se?Duhovi su s nama svaki dan, primjećujete li ih?
U proteklih nekoliko mjeseci pisali smo o brojnim viđenjima, ukazanjima i paranormalnim pojavama. Ako ste propustili neke od ovih fenomena, donosimo vam mali pregled.
Neobična pojava u dubrovačkom muzeju!
Samostan koji je pretvoren u 3D muzej Visia Dubrovnik, izgrađen je početkom 14. stoljeća i bio je jedan od najvažnijih ženskih samostana u Dubrovačkoj Republici.
Nakon Napoleonovog osvajanja, Francuzi su ga pretvorili u konjušnicu i skladište streljiva, a nakon Drugog svjetskog rata pretvoren je u restoran i ljetno kino.
Ovakva bogata povijest, prožeta prenamjenama i otporom koji ide uz to, gotovo jamči da je plodno mjesto za paranormalne pojave, a s time se slažu i kamere 3D muzeja koje su zabilježile neobičnu prisutnost.
Osim neidentificirane mrlje na snimci, koju su nam ustupili iz muzeja, a koja bi mogla biti i zrnce prašine blizu objektiva, znakovito je i svjetlo koje se inače pali kad netko prođe pored njega, a koje se prilikom prolaska za sada nepoznate pojave – upalilo.
Snimku tajanstvene pojave pogledajte ovdje:
Šesto čulo razotkrilo brutalna ubojstva
Wayne Lund australski je farmer koji tvrdi da je na svojem zemljištu otkrio prisutnost uznemirenih duhova, od čije ga prisutnosti obuzima jeza.
No, još je bizarnije da nije jedini koji osjeća paranormalnu prisutnost. Iako mu supruga ne vjeruje i misli da je lud, Lund je odlučio svima dokazati da je u pravu.
- Ukleta kućaClaudiji Schiffer može pomoći samo egzorcist
- Misteriozni slučajScarlett Johansson ili duh Marilyn Monroe?
Tako je svoja zapažanja zapisao, a potom pozvao vidovnjakinju koja je trebala donijeti vlastitu procjenu situacije na posjedu. Odmah nakon što je stupila na, navodno, ukletu zemlju, vidovnjakinja se počela tresti i opisivati stravičnu sudbinu obitelji koja je 1930-ih živjela na imanju.
Prema njezinim riječima, obitelj je doživjela stravičnu sudbinu kada ih je u luđačkom pohodu ubio irski doseljenik bez nekog posebnog motiva. Bračni par, njihova trudna kći i dvoje mlađe djece brutalno su ubijeni, a njihova tijela bačena u obližnji jarak.
Farmera je ovo otkriće u isti tren šokiralo i oduševilo jer se u potpunosti slaže s vizijom koju je imao o posjedu, a koju je prethodno i zapisao. Čak i detalj o jarku, kroz koji sada teče potok, u čijoj blizini ne može boraviti jer ima osjećaj da će dobiti infarkt čim mu se približi.
Uznemirujuću auru potoka osjetili su i lovci i radnici koji bi povremeno prolazili uz njega, a vidovnjakinja to objašnjava kao posljedicu intenzivnog nemira zbog nepravde i tragedije koja je snašla obitelj.
Iako je Lund već nekoliko godina svjestan paranormalne prisutnosti, priznaje da mu je bilo nelagodno pričati o događajima za koje je naslućivao da su se odigrali.
Ipak, odlučio je progovoriti kada je lokalni načelnik pozvao mještane da ispričaju svoje priče o duhovima i paranormalnim događajima kako bi mogli dokumentirati što više takvih pojava.
Možda planiraju neku morbidnu turističku kampanju? Ne bismo se čudili s obzirom da se radi o području oko planine Mort, što je latinski naziv za smrt.
Vladimir Lenjin pridignuo se iz sarkofaga?!
Na internetu se prije nekoliko godina pojavila crno-bijela snimka Lenjinovog tijela koje se, balzamirano, čuva u mauzoleju u Moskvi, te je dostupno javnosti.
- Osveta ili podsjetnik?Žrtva brutalnog ubojstva opsjeda sudnicu
Snimka je nastala kasno po noći uz pomoć nadzornih kamera uperenih prema sarkofagu, a na njoj se vidi kako se Lenjin, koji leži u sarkofagu, nakratko podiže prema naprijed gornjim dijelom tijela, nakon čega se vraća u ležeći položaj.
Isprva se oko ovog videa nije dizala velika prašina. Internetska je publika bila uvjerena da je riječ o vještom manipuliranju videomaterijalom, da je snimka prilagođena i da su dodani neki specijalni efekti, te je pala u zaborav.
No, snimka je dospjela u ruke Johna Caprija Juniora, profesora mehanike na Sveučilištu u Philadelphiji i strastvenog istraživača paranormalnih pojava, koji već neko vrijeme traži dokaz za tvrdnju da Kremlin opsjedaju duhovi bivših ruskih vladara, od kojih je najpopularniji Lenjinov duh.
Duhovi vode ljubav u njihovom dnevnom boravku
Kuća u Euclidu u Ohiju privukla je pažnju istraživača paranormalnog kada je dojavljeno da su ukućani primijetili duhove kako vode ljubav u njihovom dnevnom boravku.
Dianne Carlisle tvrdi da je osobno vidjela duhove u akciji, a njezine tvrdnje potvrđuju unuka i kći, koje su također imale bliske susrete s neobičnom pojavom, a u nekoliko su je navrata uspjele zabilježiti i fotoaparatom.
- Profesori prestrašeniZbog duhova ne moraju u školu
Osim za sada nepoznatih nepristojnih duhova, u kući su primijetili još neke neobične pojave. Dianne tvrdi da je njezina pokojna sestra ostavila poruku putem telefonske pošte, a jednom su prilikom uspjeli zabilježiti i nepoznati odraz u ogledalu.
Stručnjaci su podjednako zbunjeni slučajem i tvrde da je ovo prvi poznati slučaj u kojem su zabilježena dva duha koja vode ljubav. Amy Allan, istražiteljica paranormalnih pojava, tvrdi da joj je ovo novost i da je do sada čula samo za situacije u kojima živa osoba vodi ljubav s duhom.
Ipak, Alexandra Holzer, stručnjakinja čiji je otac jedan od pionira ovog područja, tvrdi da su takve pojave rijetke, ali postoje. 'To bi mogli biti duhovi koji su se poznavali dok su bili živi i imaju poseban odnos s kućom. Njihovi intenzivni osjećaji vjerojatno su utkani u kuću, a ovo je način na koji se manifestiraju.'
S obzirom da u kući ima i male djece, vlasnicu prije svega zanima može li ikako spriječiti duhove da vode ljubav pred ukućanima. Holzer savjetuje da im se jednostavno obrati i zamoli da imaju razumijevanja. No, tek treba vidjeti hoće li duhovi smiriti strasti i tako udovoljiti svojim živim cimerima.
Reportažu o nesvakidašnjoj pojavi pogledajte ovdje:
Snimljen duh princeze Diane!
Kineski turisti bili su poprilično šokirani kad su po povratku s putovanja pregledali video snimljen u jednoj crkvi u Glasgowu. U crkvenom vitraju ugledali su lik princeze Diane. No dok su snimali video nisu ništa primijetili.
Je li to optička iluzija ili ukazanje, teško je reći, ali istina je da je prizor uznemirujući.
Snimku su odnijeli stručnjaku za paranormalne pojave Michaelu Cohenu, navodi dailymotion.com.
Pogledajte i prosudite sami:
http://hot.net.hr/planet-x/ukazanja/duhovi-su-s-nama-svaki-dan-primjecujete-li-ih
* * *
Duhovi (blagdan)
Prikaz Giotto di Bondonea (oko 1305. g.
Duhovi tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima. "Duhovi" je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.
Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavni i mnoge druge kršćanske Crkve.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Duhovi_(blagdan)
* * *
Carstvo duhova je čovjeku beskrajno intrigantno od samog postanka i posve je prirodno da nas to zanima, zapravo, bilo bi neprirodno da nas ne zanima. S mješavinom straha, jeze i znatiželje pokušavamo zaviriti s onu stranu zrcala ovog pojavnog svijeta i često vjerovanja i praznovjerja imaju oblik naših strahova, jer diramo u nepoznato i nespoznato. Religije govore o opsjednućima i sve odreda prakticiraju neku vrstu egzorcizma. Naravno, književnost i filmska industrija najviše koriste taj tajanstveni svijet, ali i narod svojim strahovima i vjerovanjima im je beskrajna inspiracija. Jako puno ozbiljnih istraživača se pokušava ovim područjem baviti na egzaktan i provjerljiv način, no teško da će im to poći za rukom…i bolje je tako, jer čovjek uništava svoj svijet, sumnjam da će mu biti dopušteno da napravi zbrku u duhovnim svjetovima…
bglavac
edin.kecanovic
