DUBOKO SE UPUSTITE U SADAŠNJI   TRENUTAK

NE TRAGAJTE ZA SOBOM U UMU

Osjećam kako postoji još mnogo toga što moram naučiti o radu svoga uma prije nego što se makar imalo približim punoj svjesnosti ili duhovnom prosvjetljenju.

Ne, nije tako. Problemi uma ne mogu se rješavati na razini uma. Je- dnom kad shvatite temeljnu poteškoću, zapravo i nema mnogo toga drugoga što biste trebali naučiti ili razumjeti. Proučavanjem složeno- sti uma možete postati dobar psiholog, ali to vas neće odvesti s onu stranu uma, upravo kao što ni proučavanje ludila nije dovoljno da proizvede zdrav um. Već ste shvatili temeljnu mehaniku nesvjesnoga stanja: poistovjećivanje s umom, koje stvara lažno ja, ego, kao zamje- nu za vaše istinsko ja ukorijenjeno u Biću. Poistovjetite li se s umom, postajete kao »mladica odrezana s trsa«, kako je to Isus rekao.

Potrebe ega su beskrajne.  Osjeća se ranjivim i ugroženim, pa živi u stanju straha i nestašice. Jednom kad spoznate na koji način djelu- je temeljna poteškoća, nema nikakve potrebe za istraživanjem svih njezinih bezbrojnih  očitovanja,  nikakve  potrebe  da  od  toga  napravi- te složen osobni problem. Ego to, naravno, voli. On uvijek traga za nečim za što bi se mogao vezati i što će ga pridržavati i jačati njegov varav osjećaj vlastitoga ja, a rado će se vezati za vaše probleme. Zato je kod mnogih ljudi veliki dio njihova osjećaja vlastitog ja blisko po- vezan s problemima. Jednom kad se to dogodi, više ih se uopće i ne žele osloboditi: to bi značilo da će izgubiti sebe. U boli i patnji može se nalaziti veliki dio nesvjesnog ega.

Stoga, jednom kad shvatite korijen nesvjesnog kao poistovjećenje s umom, što naravno uključuje i emocije, iskoračili ste iz poistovjećenja.

Postali ste prisutni. Kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku, možete mu dopustiti da bude takav kakav jest, bez ikakvih neprilika. Sam po sebi, um nije nesposoban. To je prekrasno oruđe. Poteškoće se poja- vljuju kad u egu tražite vlastito ja i kad pomislite da ste vi ego. Um tada postaje egoističan i preuzima vlast nad cijelim vašim životom.

OKONČAJTE PRIVID VREMENA

Čini se gotovo nemogućim da rastvorimo poistovjećenje s umom. Svi smo mi uronjeni u um. Kako biste ribu mogli naučiti letjeti?

Evo kako: okončajte privid vremena. Vrijeme i um su neodvojivi. Odstranite vrijeme iz uma i on će se zaustaviti - osim ako ne odlučite koristiti se  njime.

Poistovjetiti se s umom znači biti uhvaćen u zamku vremena: prisila da živimo gotovo isključivo kroz uspomene i predviđanja bu- dućnosti. To dovodi do beskonačne zaokupljenosti prošlošću i budu- ćnošću te nespremnosti da poštujete i priznate Sadašnji trenutak i da mu dopustite da postoji. Do prisile dolazi zato što vam prošlost pruža identitet, a budućnost nosi obećanje spasenja i ispunjenja u bilo ko- jem obliku. I jedno i drugo su prividi.

Ali, ostanemo li bez osjećaja vremena, kako bismo djelovali u ovome svi- jetu? Više ne bi bilo nikakvih ciljeva kojima bismo mogli težiti. Ne bih čak znao ni tko sam, jer iz prošlosti sam izrastao ovakav kakav sam da- nas. Mislim kako je vrijeme nešto vrlo dragocjeno, te da bismo radije tre- bali naučiti kako se njime mudro koristiti, umjesto da ga odbacimo.

Vrijeme uopće nije dragocjeno, zato što je privid. Ono što smatrate dragocjenim nije vrijeme, nego jedna jedina točka koja se nalazi izvan vremena: Sadašnji trenutak. To je uistinu dragocjeno. Sto se više us- redotočite na vrijeme - na prošlost i budućnost - to više propuštate Sadašnji  trenutak,  najdragocjenije  što  postoji.

Zašto je to najdragocjenije? Ponajprije zato što to jedino postoji. Ničeg drugog nema. Vječna sadašnjost prostor je u kojemu se odvija cijeli vaš život, jedini čimbenik koji ostaje trajan. Život je sada.  Nika- da nije bilo razdoblja u kojem vaš život nije bio sada, niti će ga ikada biti.  Drugo, sadašnji trenutak jedina je točka koja vas može odvesti s onu stranu granica uma. To je jedina točka pristupa bezvremenom i bezobličnom carstvu Bića.

NIŠTA NE POSTOJI IZVAN SADAŠNJEG TRENUTKA

Nisu li prošlost i budućnost podjednako stvarne, a katkad i stvarnije, od sadašnjosti? Napokon, prošlost određuje tko smo, kako promatramo stva- ri i kako se ponašamo u sadašnjosti. A ciljevi budućnosti određuju kojih ćemo se aktivnosti prihvatiti u sadašnjosti.

Još niste shvatili suštinu onoga što govorim, jer pokušavate mentalno shvatiti. Um ovo ne može razumjeti. Samo vi to možete. Molim vas, samo slušajte.

Jeste li ikada iskusili, napravili, pomislili ili osjetili bilo što izvan Sadašnjeg trenutka? Mislite li da ikada hoćete? Je li moguće da se ne- što dogodi ili postoji izvan Sadašnjeg trenutka? Odgovor je očit, zar ne?

Ništa se nikada ne događa u prošlosti; dogodilo se u Sadašnjem trenutku.

Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti; dogodit će se u Sa- dašnjem trenutku.

Ono za što mislite da je prošlost uspomena je na prethodni Sa- dašnji trenutak pohranjena u mislima. Sjetite li se prošlosti, vi ponov- no budite uspomenu - a to činite sada. Budućnost je zamišljen Sada- šnji trenutak, projekcija uma. Kad budućnost dođe, ona dolazi kao Sadašnji trenutak, razmišljate li o budućnosti, to činite sada. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti. Upravo kao što Mjesec ne posjeduje vlastiti izvor svjetlosti, nego može samo odražavati svjet- lost Sunca, tako su prošlost i budućnost samo blijedi odrazi svjetlo- sti, moći i stvarnosti vječne sadašnjosti. Oni svoju stvarnost »posuđu- ju« od Sadašnjeg trenutka.

Suština ovoga što govorim ne može se shvatiti umom. Onoga trenutka kad je shvatite, u svijesti dolazi do pomaka od uma prema Biću, od vremena u prisutnost. Iznenada se sve doima oživljenim, zrači energijom i iz svega zrači Biće.

KLJUČ DUHOVNE DIMENZIJE

U hitnim situacijama u kojima vam je ugrožen život, do pomaka u svijesti od vremena u prisutnost katkad dolazi na prirodan način. Osobnost koja posjeduje prošlost i budućnost na trenutak se povlači, a zamjenjuje ju snažna svjesna prisutnost, vrlo mirna, ali istodobno i vrlo budna. Reakcija koja je potrebna u tome trenutku tada izvire iz toga stanja svjesnosti.

Razlozi zbog kojih se neki ljudi vole upuštati u opasne djelatno- sti, kao što su planinarenje, automobilističke utrke i tako dalje, iako oni toga možda nisu svjesni, jest u tome što ih te aktivnosti prisiljava- ju da budu u Sadašnjem trenutku - u tom intenzivno budnom sta- nju oslobođenom od vremena, problema, razmišljanja i tereta osob- nosti. Udalje li se makar i na trenutak iz Sadašnjeg trenutka to može izazvati smrt. Na nesreću, postepeno postanu ovisni o toj djelatnosti kako bi doživjeli takvo stanje. Ali ne morate se penjati na sjevernu stranu Eigera. Ovoga trenutka možete zakoračiti u to stanje.

Od drevnih vremena, duhovni majstori sviju tradicija ukazivali su na Sadašnji trenutak kao na ključ koji otvara vrata duhovne dimenzije. Unatoč tome, čini se da je taj nauk ostao tajna. Svakako o njemu ne govore u crkvama i hramovima. Idete li u crkvu, možda ćete čuti sti- hove iz Evanđelja, kao što su: »Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!« Ili: »Onaj tko stavi ruku na plug i osvrne se unazad nije prikladan za Kraljevstvo Božje.« Ili biste mogli čuti odlomak o krasnom cvijeću koje ne brine za sutrašnji dan, nego živi u bezvremenoj sadašnjosti jer se za njega Bog brine. Dubina i radikalna narav tih učenja nije prepoznata. Čini se kako nitko ne shvaća da bi takva učenja trebalo živjeti i na taj način izazvati dubo- ku unutarnju preobrazbu.

Cijela se suština zena sastoji  u  hodu  oštricom  Sadašnjeg  trenutka  - biti toliko krajnje i potpuno prisutan da u vama ne može opstati nije- dan problem, nikakva patnja,  ništa što  niste  vi u svoj  svojoj  suštini. U Sadašnjem trenutku, u odsutnosti vremena, svi se vaši problemi razrješavaju. Patnji je potrebno vrijeme i ona ne može preživjeti u sa- dašnjosti.

Kako bi pažnju svojih učenika odvratio od vremena, veliki maj- stor zena Rinzai često bi podigao prst i polagano upitao: »Što nedo- staje u ovom trenutku?« To je snažno pitanje koje ne zahtijeva odgo- vor na razini uma. Smišljeno je da vam pažnju odvuče dublje u Sada- šnji trenutak. Slično pitanje u tradiciji zena glasi: »Kad, ako ne sad?«

Sadašnji trenutak također je najvažniji u učenju sufizma, mističkog ogranka islama. Sufiji imaju izreku: »Sufi je sin sadašnjeg vremena«. A Rumi, veliki pjesnik i učitelj sufizma, tvrdi: »Prošlost i budućnost kriju Boga od našega oka; i jedno i drugo sagori ognjem«.

Meister Eckhart, duhovni učitelj iz trinaestoga stoljeća, to je pre- krasno sažeo: »Vrijeme je ono što ne dopušta svjetlosti da nas dotak- ne. Od vremena nema veće prepreke do Boga.«

KAKO PRISTUPITI MOĆI SADAŠNJEG TRENUTKA

Maloprije, dok ste govorili o vječnoj sadašnjosti i nestvarnosti prošlosti i budućnosti, zagledao sam se u stablo pokraj prozora. Već sam ga i prije nekoliko puta promatrao, ali sada je bilo drukčije. Vanjski opažaj nije se jako promijenio, osim što mi se boje čine svjetlijima i življima. Ali sada sam uočio još jednu dimenziju. Teško mi je to objasniti. Ne znam kako, ali bio sam svjestan nečega nevidljivog što sam osjetio kao suštinu toga stabla, njegov unutarnji duh, ako hoćete. Nekako sam i ja bio dio toga duha. Sada shvaćam da prije nisam uistinu vidio to stablo, nego samo njegovu plošnu i mrtvu sliku. Pogledam li ga sada, dio te svjesnosti još je prisutan, ali osjećam da se gubi. Vidite, iskustvo se već povlači u prošlost. Može li nešto nalik na to ikada biti više od prolaznog uvida?

Na trenutak ste bili oslobođeni vremena. Zakoračili ste u sadašnji tre- nutak i zato uočili stablo bez zastora uma. Svjesnost Bića postala je dio vašeg opažaja. S bezvremenom dimenzijom dolazi i različita vrsta spoznavanja, ona koja ne »ubija« duh što živi u svakom stvorenju i svakoj stvari. Spoznaja koja ne uništava svetost i tajanstvenost života, nego sadrži duboku ljubav i poštovanje prema svemu što jest. Spo- znaja o kojoj um ništa ne zna.

Um ne može spoznati stablo. On može znati samo činjenice ili informacije o stablu. Moj um ne može upoznati vas, nego samo oz- nake, prosudbe, činjenice i mišljenja o vama. Samo Biće izravno spo- znaje.

Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu svakodnevnog života. Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove vašega života,  uključujući  i  odnose  s  drugim ljudskim  bićima i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li nji- me, mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog doma- ćina.

Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše opažaje. Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili du- boko, nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo.

Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenu- tku. Prakticirajte povlačenje pažnje iz prošlosti i budućnosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga dana, što je češće moguće. Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sa- dašnji trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklonost uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budućnost najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti. Ako je zamišljena budućnost bolja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u vaš život automatski ulazi više prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati um, više niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što ne pripada umu: prisutnost svjedoka.

Budite prisutni kao promatrač uma - promatrač misli i emocija, kao i reakcija u različitim situacijama. Budite barem podjednako za- interesirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju. Također zamijetite koliko se često vaša pažnja pre- mješta u prošlost ili budućnost. Ne prosuđujte i ne analizirajte ono što ste zamijetili. Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte re- akciju. Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisut- nost koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog promatrača.

Snažna je prisutnost potrebna kad neke situacije potaknu reakciju praćenu jakim emocionalnim nabojem, kao što je situacija u kojoj je ugrožena vaša slika o sebi, kad se u vašem životu pojavi izazov koji potiče strah, kad stvari »krenu nizbrdo« ili kad izroni neki emocio- nalni sklop iz prošlosti. U takvim trenucima skloni ste postati »ne- svjesni«. Prevladaju vas reakcija ili emocija - i vi »postajete« ta reakci- ja ili emocija. Tada ih izražavate. Opravdavate se, pogrešno postupa- te, napadate, branite... ali to niste vi, to je obrazac reakcije, um u svom uobičajenom obrascu opstanka.

Poistovjećivanje s umom daje mu više energije; promatranje uma oduzima mu energiju. Poistovjećivanje s  umom još  više  stvara vrije- me; promatranje uma otvara dimenziju bezvremenosti. Energija koju oduzimate umu pretvara se u prisutnost. Jednom kad uspijete osjeti- ti što to znači biti prisutan, postaje vam mnogo lakše jednostavno odabrati izlazak iz dimenzije vremena kad god vam vrijeme nije po- trebno za neke praktične svrhe. Tada se dublje prepuštate Sadašnjem trenutku. To ne oštećuje vašu sposobnost korištenja vremenom - prošlošću ili budućnošću - kad vam je ono potrebno da se njime poslužite u neke praktične svrhe. To također ne slabi vašu sposobnost korištenja umom. Zapravo je poboljšava.  Kad se koristite umom on će biti  oštroumniji  i  usredotočeniji.

OTPUŠTANJE PSIHOLOŠKOG VREMENA

Naučite se koristiti vremenom u praktičnim vidovima života - to možemo nazvati »satnica« - ali čim obavite te praktične zadatke, vra- tite se svjesnosti Sadašnjeg trenutka. Na taj način nećete više nagomi- lavati »psihološko vrijeme«, koje predstavlja poistovjećivanje s pro- šlošću i trajnu kompulzivnu projekciju u budućnost.

Satnica nije samo dogovaranje sastanaka ili planiranje izleta. Ona obuhvaća učenje na temelju prošlosti, tako da iste pogreške ne pona- vljamo uvijek iznova. Obuhvaća postavljanje ciljeva i rad na njihovu ostvarivanju. Predviđanje budućnosti uz pomoć obrazaca i zakona, fi- zikalnih, matematičkih i tako dalje, učenje na temelju prošlosti i po- duzimanje prikladne akcije na temelju predviđanja.

Ali čak i ovdje, u sferi praktičnog života, u kojoj ne možemo dje- lovati bez osvrtanja na prošlost i budućnost, Sadašnji trenutak ostaje suštinski čimbenik. Svaka pouka iz prošlosti postaje značajna i prim- jenjuje se sada. Svako planiranje, kao i rad prema postizanju stanovi- ta cilja, obavlja se sada.

Žarišna točka pažnje prosvijetljene osobe uvijek je sadašnji tre- nutak, ali ona je i dalje  marginalno  svjesna vremena.  Drugim  riječi- ma, nastavlja se koristiti satnicom, ali se oslobodila psihološkog vre- mena.

Dok vježbate svjesnost, budite oprezni, tako da satnicu nena- mjerno ne pretvorite u psihološko vrijeme. Primjerice, ako ste u pro- šlosti napravili pogrešku i iz nje sada učite, tada se koristite vreme- nom sata. S druge strane, ako se mentalno zadržavate na njoj, ako se prekoravate, žalite ili osjećate krivnju, tada se pretvarate u pogrešku: prihvaćate je kao dio osjećaja za vlastito ja i ona postaje psihološko vrijeme, koje je uvijek povezano s lažnim osjećajem identiteta. Neo- praštanje svakako podrazumijeva težak teret psihološkog vremena.

Postavite li cilj i radite na njegovu ostvarenju, tada koristite vri- jeme sata, kao i tada kad ste svjesni kamo želite stići, ali poštujte ko- rak koji upravo sada poduzimate i dajte mu svoju potpunu pažnju. Ako se u takvom slučaju pretjerano usredotočite na cilj, možda zato što tragate za srećom, ispunjenjem ili potpunijim osjećajem vlastito- ga ja, tada više ne poštujete Sadašnji trenutak. On se svodi na puko sredstvo koje vas vodi do budućnosti, bez ikakve vlastite vrijednosti.

Tada se satnica pretvara u psihološko vrijeme. Vaše životno putovan- je više nije pustolovina, nego opsesivna potreba da stignete do cilja, da ga postignete, da uspijete. Više ne vidite i ne mirišete cvijeće po- kraj puta, niti ste svjesni ljepote i čuda života koji se razvija posvuda oko vas kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku.

Uviđam vrhovnu važnost Sadašnjeg trenutka, ali ne mogu se dokraja složiti s vama kad kažete da je vrijeme isključivo privid.

Kad kažem da je vrijeme privid, nije mi namjera izreći filozofsku tvr- dnju. Samo vas podsjećam na jednostavnu činjenicu - činjenicu koja je tako očita da bi vam moglo biti teško prihvatiti je, pa biste je čak mogli smatrati i besmislenom - ali jednom kad je dokraja shvatite, prodrijet će kao mač kroz sve umom nataložene naslage složenosti i

»problema«. Dopustite mi da ponovim: Sadašnji trenutak jedino je što uvijek imate. Ne postoji vrijeme kad vaš život nije »ovaj trenu- tak«. Zar to nije činjenica?

LUDOST PSIHOLOŠKOG VREMENA

Promotrite li kolektivna očitovanja vremena, u vama neće ostati ni tračka sumnje u to da je psihološko vrijeme mentalna bolest. Kolek- tivna se očitovanja pojavljuju u, primjerice, obliku ideologija kakve su komunizam, nacionalni socijalizam ili bilo koja vrsta nacionaliz- ma ili u krutim religijskim vjerskim sustavima koji djeluju pod neiz- rečenom pretpostavkom kako se najviše dobro krije u budućnosti te kako stoga cilj opravdava sredstvo. Cilj je ideja, točka u umom pro- jiciranoj budućnosti, kad dolazi do spasenja u bilo kome obliku - u obliku sreće, ispunjenja, jednakosti, oslobođenja i tako dalje. Nije ri- jedak slučaj da su sredstva dostizanja cilja ropstvo, mučenje i ubijan- je ljudi koji sada žive.

Primjerice, procjenjuje se kako je ubijeno otprilike pedeset mili- juna ljudi da bi se ostvario komunizam, da bi se u Rusiji, Kini i dru- gim zemljama uspostavio »bolji svijet«. To je zastrašujući primjer ka- ko vjera u budući raj u sadašnjosti stvara pakao. Može li biti ikakve sumnje da je psihološko vrijeme ozbiljna i opasna mentalna bolest?

Kako taj obrazac uma djeluje u vašem životu? Pokušavate li uvi- jek stići na neko drugo mjesto koje se razlikuje od onoga na kojemu jeste? Je li vaše djelovanje većinom sredstvo dosizanja nekakva cilja? Je li ispunjenje uvijek odmah iza ugla i svodi li se na kratkotrajna za- dovoljstva kao što su seks, hrana, piće, droge, zanosi i uzbuđenje? Je- ste li uvijek usredotočeni na postajanje, postizanje ili dobivanje ili na- izmjence jurite za novim uzbuđenjima i zadovoljstvima? Vjerujete li da ćete, budete li više toga posjedovali, biti ispunjeniji, bolji ili pot- puniji u psihološkom smislu? Čekate li muškarca ili ženu koji će dati smisao vašem životu?

U uobičajenom, s umom poistovjećenom, neprosvijetljenom stanju svijesti, moć i beskonačni stvaralački potencijal koji prebivaju u Sadašnjem trenutku potpuno su zamagljeni psihološkim vreme- nom. Tada vaš život gubi živost, svježinu i osjećaj čuda. Stari obrasci misli, emocija, ponašanja, reakcija i želje izražavaju se u beskona- čnom ponavljanju, kao scenarij vaših misli koji vam pruža neku vrstu identiteta, ali iskrivljuje ili prikriva stvarnost Sadašnjeg trenutka. Um tada stvara opsjednutost budućnošću kao bijeg iz nezadovoljavajuće sadašnjosti.

NEGATIVNOST I PATNJA UKORIJENJENI SU U VREMENU

Ali vjera kako će budućnost biti bolja od sadašnjosti nije uvijek privid. Sadašnjost može biti užasna, a budućnost može biti bolja. Cesto je tako.

Budućnost je najčešće preslika prošlosti. Površne su promjene mogu- će, ali stvarna preobrazba je rijetka i ovisi o tome jeste li postali do- voljno prisutni da rastvorite prošlost otkrivanjem moći Sadašnjeg tre- nutka. Ono što zamišljate kao budućnost sastavni je dio vašeg sada- šnjeg stanja svijesti. Nosi li vaš um težak teret prošlosti, budućnost će vam biti ista kao sadašnjost. Prošlost se obnavlja kroz nedostatak pri- sutnosti. Ono što oblikuje budućnost kvaliteta je vaše svijesti u ovo- me trenutku, a budućnost, naravno, možete iskusiti samo kao sada- šnji trenutak.

Možete osvojiti deset milijuna dolara, ali ta vrsta promjene vrlo je površna. Jednostavno ćete nastaviti djelovati iz istih uvjetovanih obrazaca, samo u raskošnijem okružju. Ljudska bića su naučila rascijepiti atom. Umjesto da ubiju deset ili dvadeset ljudi drvenom palicom, sada jedan čovjek može ubiti milijune ljudi jednostavnim pritiskom dugmeta. Je li to stvarna promjena?

Ako kvaliteta vaše svijesti u ovom trenutku određuje budućnost, što, dakle, određuje kvalitetu vaše svijesti? Stupanj prisutnosti. Stoga je Sadašnji trenutak jedino mjesto na kojem može doći do istinske promjene i u kojem možete rastvoriti prošlost.

Sveukupnu negativnost uzrokuje nagomilavanje psihološkog vreme- na te nijekanje sadašnjosti. Nelagodu, tjeskobu, napetost, stres, zabri- nutost - oblike straha - uzrokuje previše razmišljanja o budućnosti, i nedovoljna prisutnost u sadašnjosti.  Krivnju, žaljenje, mržnju, ne- volje, tugu, ogorčenost i sve oblike neopraštanja uzrokuje pretjerano razmišljanje o prošlosti i nedovoljna prisutnost u sadašnjosti.

Većini je ljudi teško povjerovati kako može postojati stanje svije- sti u kojemu nema nikakve negativnosti. Pa ipak, to je oslobođeno stanje o kojemu govore sva duhovna učenja. To je obećanje spasenja, ne u izmišljenoj budućnosti, nego upravo ovdje i sada.

Možda će vam biti teško spoznati kako je vrijeme uzrok vaših patnji ili problema. Vjerujete da njih uzrokuju osobite životne situa- cije, a gledano s konvencionalnog stajališta, to je istina. Ali sve dok se ne pozabavite s temeljnom pogreškom uma koja izaziva probleme - njegovom vezanošću za prošlost i budućnost te nijekanjem sadašnjeg trenutka - problemi zapravo zamjenjuju jedni druge. Kad biste se danas na neki čudesan način riješili problema ili uzroka patnje i ne- sreće, ali kad ne biste postali prisutniji, svjesniji, uskoro biste se našli preplavljeni sličnim problemima ili uzrocima patnje, kao sjenkom koja vas slijedi kamo god pošli. U konačnici, postoji samo jedan pro- blem: sam um vezan vremenom.

Ne mogu vjerovati da bih ikada mogao stići do trenutka u kojem bih bio potpuno oslobođen sviju problema.

U pravu ste. Nikada ne biste mogli stići do toga trenutka, jer se sada

nalazite u tom trenutku.

Spasenje se ne odvija u vremenu. Ne možete se osloboditi u bu- dućnosti. Ključ slobode je prisutnost, stoga slobodni možete biti jedi- no sada.

OTKRIVANJE ŽIVOTA U POZADINI ŽIVOTNE SITUACIJE

Ne shvaćam kako bih sada mogla biti slobodna. Kako sada stvari stoje, u ovom sam trenutku neizmjerno nesretna. To je činjenica i zavaravala bih se kad bih se pokušala uvjeriti da je sve dobro, budući da to zaista nije. Za mene je sadašnji trenutak vrlo nesretan; uopće se ne osjećam oslo- bođenom. Ono što me održava na životu jest nada ili mogućnost pobolj- šanja u budućnosti.

Mislite da vam je pažnja usmjerena na Sadašnji trenutak, a zapravo je potpuno obuzeta vremenom. Ne možete istodobno biti i nesretni i potpuno prisutni u Sadašnjem trenutku.

Ono o čemu govorite kao o svom »životu« točnije bi bilo nazva- ti »životnom situacijom«. To je psihološko vrijeme: prošlost i budu- ćnost. Stanovite stvari u prošlosti nisu se odvijale kako ste željeli. I da- lje se opirete onome što se događalo u prošlosti, a sada se opirete ono- me što jest. Nada je ono što vas drži na životu, ali nada vas usmjera- va budućnosti, to stalno usredotočenje na budućnost potiče nijekan- je Sadašnjeg trenutka, a time i nesreću.

Istina je da je moja sadašnja životna situacija rezultat onoga što se dogo- dilo u prošlosti, ali to je ipak sadašnja situacija, a nesretna sam zato što se ne mogu izvući iz nje.

Zaboravite na trenutak svoju životnu situaciju i obratite pažnju svo- me životu.

U čemu je razlika?

Životna situacija postoji u vremenu.

Život se odvija sada.

Životna situacija proizvod je uma. Život je stvaran.

Pronađite »uska vrata koja vode u život«. To je Sadašnji trenu- tak. Svedite svoj život do ovoga trenutka. Životna situacija može biti prepuna problema - kao većina životnih situacija - ali pogledajte imate li bilo kakvih problema u ovom trenutku. Ne sutra ili za deset minuta, nego sada. Imate li sada problema?

Kad ste prepuni problema, ništa novo ne može ući i nema mje- sta za rješenje. Stoga, kad god to možete, napravite malo mjesta, stvo- rite malo prostora kako biste ispod životne situacije mogli pronaći ži- vot.

U potpunosti se koristite osjetilima. Budite ondje gdje  jeste. Ogledajte se naokolo. Samo se ogledajte, nemojte tumačiti. Uočite svjetlost, oblike, boje, tkanine. Budite svjesni tihe prisutnosti svake stvari. Budite svjesni prostora koji svemu što jest omogućuje postoja- nje. Osluškujte zvuke; nemojte ih prosuđivati. Osluškujte tišinu u pozadini zvukova. Dodirnite nešto - bilo što - te osjetite i priznajte njegovo biće. Pratite ritam vlastita disanja: osjećajte zrak koji udišete i izdišete, unutra i van. Dopustite bivanje sviju stvari. Duboko se spustite u Sadašnji trenutak.

Iza sebe ste ostavili umrtvljujući svijet mentalnih apstrakcija, svi- jet vremena. Iskoračili ste iz poludjelog uma koji vam crpi životnu energiju, upravo kao što polagano truje i uništava Zemlju. Budite se iz sna o vremenu u sadašnjost.

SVI PROBLEMI SAMO SU PRIVIDI UMA

Kao da mi je s ramena spao težak teret. Osjećam lakoću. Osjećam jasno- ću... ali moji me problemi i dalje čekaju, zar ne? Nisu razriješeni. Mo- žda ih samo privremeno izbjegavam?

Nađete li se u raju, um će vjerojatno uskoro reći: »Da, ali...« U kona- čnici, ovdje nije riječ o rješavanju problema. Riječ je o spoznaji da ih nema. Postoje samo situacije - da se s njima sada pozabavite ili da ih ostavite na miru i prihvatite kao dio postojanja Sadašnjeg trenutka sve dok se ne promijene ili dok ih ne budete mogli razriješiti. Proble- me je izmislio um i da bi preživjeli potrebno im je vrijeme. U stvar- nosti Sadašnjeg trenutka ne mogu preživjeti.

Usredotočite pažnju na Sadašnji trenutak i recite mi kakvih pro- blema sada imate.

Nisam dobio nikakav odgovor, jer je nemoguće imati problema kad vam je pažnja potpuno usmjerena na Sadašnji trenutak. Možda po- stoji situacija s kojom biste se trebali pozabaviti ili je prihvatiti - to da. Zašto od nje praviti problem? Zašto od bilo čega praviti problem? Nije li život ionako već dovoljno izazovan? Zašto su vam potrebni problemi? Um nesvjesno voli probleme, jer mu oni pružaju nekakvu vrstu identiteta. To je normalno, a ujedno i bezumno. »Problem« znači da se mentalno zadržavate u nekoj situaciji bez ikakve iskrene namjere ili mogućnosti da sada nešto poduzmete te da je nesvjesno prihvaćate kao dio svoga ja. Životna situacija toliko vas je obuzela da gubite osjećaj života i Bića. Ili u mislima nosite suludi teret stotinu stvari koje ćete morati ili nećete smjeti učiniti u budućnosti, umjesto da pažnju usredotočite na ono jedino što sada možete učiniti.

Kad stvarate problem, stvarate bol. A potreban je samo jedno- stavan odabir, jednostavna odluka: što god se dogodilo, sebi više neću stvarati bol. Više neću stvarati probleme. Iako je to jednostavan izbor, ujedno je i vrlo radikalan. Nećete moći tako odlučiti ako uistinu niste iscrpljeni patnjama, ako vam uistinu nije dosta. A nećete ga moći provesti ako ne budete imali pristupa moći Sadašnjeg trenutka. Ne budete li sebi više stvarali boli, tada nećete stvarati bol ni drugima. Također više nećete trovati prekrasnu Zemlju, svoj unutarnji prostor i kolektivnu ljudsku psihu negativnošću stvaranja problema.

Ako ste se ikada našli u situaciji opasnoj po život, tada znate da ona nije problem. Um nije imao vremena da vas zavara i pretvori tu situa- ciju u problem. U pravoj hitnoj situaciji um se zaustavlja; tada ste potpuno prisutni u Sadašnjem trenutku i nešto beskonačno moćnije preuzima upravljanje. Zato  ima toliko mnogo izvještaja o običnim ljudima koji iznenada postanu sposobni za nevjerojatno hrabra djela.

U hitnom slučaju ili preživite ili ne preživite. Kako god bilo, uopće nije riječ o problemu.

Neki se ljudi razbjesne kad me čuju kako govorim da su proble- mi prividi. Osjećaju da ih time ugrožavam, da ću im oduzeti ono što im pruža osjećaj identiteta. Mnogo su vremena uložili u lažno ja, mnogo godina nesvjesno su definirali cijeli svoj identitet u smislu svojih problema ili patnji. Tko bi bili da toga više nemaju?

Veliki dio onoga što ljudi govore, misle ili rade zapravo je motivi- rano strahom, koji je, naravno, uvijek povezan s usredotočivanjem pažnje na budućnost i prekidom dodira sa Sadašnjim trenutkom. Bu- dući da u sadašnjosti nema nikakvih problema, nema ni straha.

Pojavi li se situacija s  kojom  biste  se  odmah  trebali  pozabaviti, vaš će postupak, izvire li iz svjesnosti o Sadašnjem trenutku, biti jasan i siguran. Također je vrlo vjerojatno da će biti učinkovit. Neće to biti reakcija koja izvire iz prošlog uvjetovanja vašega uma, nego intuitivan odgovor na situaciju. U drugim slučajevima, kad reagira um vezan vremenom,  otkrit ćete kako je mnogo  učinkovitije ništa ne poduzeti

- samo ostanite usredotočeni u Sadašnjem trenutku.

KVANTNI SKOK U EVOLUCIJI SVIJESTI

Imao sam nekoliko uvida u to stanje oslobodenosti od uma i vremena ka- kvo opisujete, ali prošlost i budućnost toliko su snažne da ih ne mogu du- go  zadržati  na  udaljenosti.

Oblik svjesnosti sputan vremenom duboko je utisnut u ljudsku psi- hu. Ali ono što mi ovdje radimo duboka je preobrazba koja se odvi- ja u kolektivnom nesvjesnom planete i oko nje: buđenje svijesti iz sna o tvari, obliku i razdvojenosti. Okončanje vremena. Uništavamo ob- rasce uma koji su tisućljećima dominirali ljudskim životom. Obrasce uma koji su stvorili nezamislivu patnju u cijelome svijetu. Ne kori- stim se riječju zlo. Mnogo je korisnije nazivati to nesvjesnim djelova- njima ili ludošću.

Uništavanje starog oblika svijesti ili, bolje, nesvjesnog: je li to nešto što moramo učiniti ili će se ionako dogoditi? Hoću reći, je li ta promjena neizbježna?

To je pitanje stajališta. Učiniti nešto i pustiti da se dogodi zapra- vo je jedan te isti proces; budući da ste jedno sa sveukupnošću svije- sti, to dvoje ne možete razdvojiti. Ali ne postoji apsolutno jamstvo da će ljudska bića u tome uspjeti. Proces nije neminovan ni automatski. Vaša je suradnja suštinski dio toga procesa. Kako god gledali na to, to je kvantni skok u evoluciji svijesti, kao i naša jedina mogućnost da kao rasa preživimo.

RADOST POSTOJANJA

Da biste shvatili kako ste si dopustili da psihološko vrijeme preuzme vlast, možete se poslužiti jednostavnim mjerilom. Postavite si pitan- je: postoje li radost, ugoda i lakoća u onome što radim? Ne postoje li, tada vrijeme prekriva sadašnji trenutak, a život smatrate teretom ili borbom.

Nema li radosti, ugode ili lakoće u onome što radite, to ne mora odmah značiti da morate mijenjati ono što radite. Moglo bi biti do- voljno da promijenite način rada. »Način« je uvijek važniji od toga Što radite. Provjerite biste li mogli pružiti više pažnje radu nego rezul- tatu koji želite postići radom. Svu pažnju posvetite onome što Sada- šnji trenutak iznese pred vas. To podrazumijeva da isto tako potpu- no prihvatite ono što jest, jer ne možete punu pažnju posvetiti neče- mu čemu se istodobno opirete.

Čim počnete poštovati Sadašnji trenutak, nestaju sve nesreće i borbe, a život počinje teći s radošću i lakoćom. Kad izražavate svje- snost Sadašnjeg trenutka, sve što radite prožeto je kvalitetom, bri- žnošću i ljubavlju — čak i najjednostavniji postupci.

Stoga se ne brinite za plodove svojih djela - tek usmjerite pažnju sa- mom djelu. Plodovi će doći sami. To je moćna duhovna praksa. U Bhagavad giti, jednom od najstarijih i najljepših duhovnih učenja ko- ja postoje, nevezanost za plodove rada naziva se karma joga.  Opisuje se  kao  put  »posvećena djelovanja«.

Kad kompulzivno nastojanje koje vas udaljava od Sadašnjeg tre- nutka prestane, radost Bića pretače se u sve što radite. Onoga časa kad vam se pažnja usmjeri na Sadašnji trenutak, osjetit ćete prisut- nost, duboku tišinu i spokojstvo. Za ispunjenje i zadovoljstvo više ne- ćete ovisiti o budućnosti - nećete ondje tražiti spasenje. Stoga nećete biti vezani za rezultate. Ni neuspjeh ni uspjeh neće imati moć promi- jeniti vaše unutarnje stanje Bića. Otkrili ste život u pozadini svoje ži- votne situacije.

U nepostojanju psihološkog vremena osjećaj vlastitoga ja crpite iz Bića, a ne iz osobne prošlosti. Stoga više ne postoji psihološka po- treba da postanete nešto drugo od onoga što već jeste. U svijetu, na razini životne situacije, možda ćete uistinu postati bogati, puni zna- nja, uspješni, oslobođeni, ali u dubljoj dimenziji Bića potpuni ste i cijeli već sada.

Hoćemo li u tom stanju cjelovitosti i dalje biti u stanju i biti voljni ost- varivati ciljeve u vanjskome svijetu?

Naravno, ali nećete posjedovati nikakvih lažnih očekivanja da bi vas nešto ili netko u budućnosti mogao spasiti ili usrećiti. Sto se tiče vaše životne situacije, možda će biti nekih stvari koje ćete trebati postići ili steći. To je svijet oblika, dobitka i gubitka. Na dubljoj, pak, razi- ni vi ste već potpuni, a kad to shvatite, u svemu što radite očitovat će se zaigrana i radosna energija. Budući da ste oslobođeni psihološkog vremena, svoje ciljeve više nećete pokušavati ostvariti mračnom odlu- čnošću, tjerani strahom, bijesom,  nezadovoljstvom ili potrebom da postanete netko. Niti ćete ostati neaktivni zbog straha od neuspjeha, koji egu znači gubitak samoga sebe. Izvire li vaš dublji osjećaj vlasti- ta ja iz Bića, kad se oslobodite psihološke potrebe da postanete netko, ni vi ni vaša sreća, ni osjećaj vlastitoga ja ne ovise o ishodu, a time se oslobađate i straha. Trajnost ne tražite ondje gdje je ne možete pro- naći: u svijetu oblika, gubitka i dobitka, rađanja i umiranja. Nećete zahtijevati da vas usreće situacije, uvjeti, mjesta ili ljudi, a tada patiti zato što nisu odgovorili na vaša očekivanja.

Sve trebate poštovati, ali ništa nije važno. Oblici se rađaju i umi- ru, a vi ste, pak, svjesni vječnoga koje se krije ispod oblika. Vi znate da ništa što stvarno postoji ne osjeća prijetnju.

Postane li ovo stanje vašeg Bića, kako biste mogli ne doživjeti us- pjeh? Ta već ste uspjeli.