Dualistički pristup
Teme koje se obrađuju na ovom portalu podrazumijevaju stvari i pojave koje moderna znanost neće ni priznati ni podržati dok god ne promijeni svoj strogo materijalistički pristup1 stvarnosti. Tematika koja je ovdje predstavljena zalazi u područja psihologije i parapsihologije, koje znanstveni krugovi svrstavaju u "meku" (soft) znanost, nasuprot područjima tzv "tvrde" znanosti ("hard science").
"Meka" znanost daje kakav-takav prostor za proučavanje onima koji su se odvažili uzeti u obzir neke nematerijalne aspekte stvarnosti, a da ne budu unaprijed prozivani i ometani u njihovom proučavanju i radu. Osim toga, kako bi se olakšalo opisivanje i razumijevanje određenih stvari i pojava, potrebno je uvrstiti neke metafizičke ideje i pojmove. Među njima je i među mnogim znanstvenicima ismijavani i osporavani "dualizam", koji uz materijalnu uključuje i nematerijalnu ili duhovu dimenziju stvarnosti.
Najbliže grane priznate znanosti koje u velikoj mjeri dotiču teme u nastavku su psihologija i njezina ・tvrđa・ sestra psihijatrija.
Spomen psihologije često asocira na S. Freuda koji nosi titulu ・oca moderne psihologije・, mada bi možda svi skupa bolje prošli da je 1 Ovo se još naziva materijalistički redukcionizam, koji pokušava objasniti stvarnost kao cjelinu koja nije ništa drugo do skup sastavnih dijelova. Sitni problem kod ovakvog svjetonazora predstavlja činjenica da se pod "sastavnim dijelovima" podrazumijeva samo ono što je na neki način manifestirano, vidljivo ili opipljivo. To čini okosnicu "tvrde znanosti", pa tragom toga pokušajmo u skladu s njom zamisliti da današnji mobilni telefon dođe u ruke znanstvenicima u 19.stoljeću. Što bi oni rekli o istome? Da sadrži nakupinu nepoznatog materi jala (nama poznatog kao plastika), koji u jezgri sadrži neke metalne listiće (tzv. čipove), koji su povezani na nešto što pokazuje određeni električni potencijal (baterija), a sve skupa pritiskom na određenu tipku rezultira čudovišnim pojavljivanjem pokretnih slika (pozdravna animacija), na nečemu nalik staklenoj pločici (zaslonu) nakon čega se ispiše: "Mreža nije pronađena"! U daljnjoj analizi bi vjerojatno shvatili da "metalne pločice" u osnovi sadrže silicij ili da baterija sadrži litij, ali ne puno više od toga. Svoje suvremenike koji bi se usudili pomisliti da je animacija i ispisani tekst na zaslonu zasluga nečega potpuno nevidljivog i nedokučivog (softver) te da se isti možda koristi za komunikaciju s drugim sličnim uređajem preko nečega trećega (mobilne mreže), lako bi osudili zbog bujne mašte, nerazumnosti, ili haluciniranja i postali bi predmet sprdnje ili proglašeni hereticima.
Ovdje bi bila primijenjena ona ・prvi mačići se u vodu bacaju・. Obzirom da je Freud ostao "ocem" i stotinu godina nakon njegovog djelovanja i dalje, većina stručnjaka iz ovog područja s ponosom spominju da su oni (stara dobra) ・Freudova škola・.
U priči o Zlome ova je škola vrlo značajna iz najmanje dva razloga: prvo, zato što u radu s ljudima minimizira ili u potpunosti isključuje utjecaj Zloga (Freud je i umro u uvjerenju da je sama čovjekova priroda zla), drugo, i možda još dalekosežnije, jest djelovanje Freudova nećaka E. Bernaya koji se odlučio pozabaviti ljudskim rodom po gore spomenutoj teoriji prirode zla, postavši tako ocem propagande čije katastrofalne učinke osjećamo i danas, bez prave naznake promjene kursa s globalnog konzumerizma kojem je propaganda (odnosi s javnošću,2 oglašavanje i marketing kako se to "stručno" naziva) od neizmjerne važnosti. Na ovu temu postoji odlična mala dokumentarna serija The Century of the Self, 2002.
Tako je Freud postao zvijezda novije povijesti zbog tvrdnje koja je svojevrsna znanstvena potvrda (jer je Freud inzistirao da je to što on radi znanost) judeo-kršćanske doktrine po kojoj je čovjek zaslužio nositi epitet "prirodno zlog" zbog svog pada, istočnog grijeha (a posredno možda i zbog nećakove probitačnosti i upornosti svoje kćeri, Anne Freud). Freud je kroz svoj rad pokušao racionalizirati postojanje ljudskog zla zbog društvenih potreba, na što bi se vjerojatno mogla nadovezati ona ・čovjek je čovjeku vuk・.
Od Freuda do naših dana znanost nas uvjerava kako je puno toga napravljeno i otkriveno. To se ne može poreći, ako ni zbog čega drugog, onda zbog zanimljivih i zabavnih opisa neopipljivog realiteta ljudske psihe. Pokušavalo se svašta kako bi se izbjeglo sporni E. Bernay za svoju manipulativnu praksu nije htio koristiti izraz "propaganda" jer mu je zvučao previše grubo, a i nacisti u Njemačkoj su ga već uvelike koristili. Tako je izmislio pojam "Vijeće za odnose s javnošću" (od engl. Council for Public relationship), što je kasnije postalo poznato kao PR, koji danas predstavlja okosnicu konzumerističkog društva kojega su oblikovale korporacije uspješno zamijenivši potrebitost za poželjnost onoga što nam prodaju.
3 Na ovo bi se mogla primijeniti i slijedeća napomena Gurđijeva: "ljudi ne razumiju sasvim jasno što 'razumijevanje' znači. Po pravilu, kada ljudi shvate da ne razumiju stvar oni pokušaju pronaći ime za ono što ne 'razumiju', a kada ga pronađu oni kažu da 'razumiju'. Ali 'pronaći ime' ne znači 'razumjeti'." Usp. P. O. Ouspensky: In Search Of the Miraculous, The Teachings of G. I. Gurdjieff, San Diego, Harcourt, Inc., 2001. (c1949.), str. 68 njene suštine, pa tako postoje divni i opsežni opisi ljudskih "stanja" koji znaju nalikovati pokušaju opisa ptičjeg leta bez spominjanja ・krila. Eto, ptica leti, ali za krila i aerodinamiku ne pitajte, riječ je o nečem drugom. Ponuđen nam je i niz, rekli bismo, grotesknih teorija, kao što je npr. ona o memima, mentalnim virusima, koja nas svodi na puke prenosioce (replikatore) istih. Time nam memetika nudi novu priliku za izbjegavanje odgovornosti prema vlastitom životu i djelovanju, svodeći nas na sofisticirane strojeve4.