Društvo za parapsihološka istraživanja
Godine 1876., britanski fizičar Sir William Fletcher Barrett, poslije akademik Kraljevskog Društva, pročitao je rad o telepatiji pred Britanskim udruženjem za promicanje znanosti. Barrett je zatražio da se osnuje znanstveno vijeće za istraživanje takvih pojava. Tu su ideju odbacili mnogi ugledni britanski znanstvenici, no podržali su je fizičari Sir William Crookes i lord Rayleigh. Barrett je uz pomoć znanstvenika, kao što su Henry Sidgwick, F. W. H. Myers i Edmund Gurney, 1882. utemeljio Društvo za parapsihološka istraživanja (SPR, DPI). Godine 1884. postao je prvi urednik časopisa tog društva. Prilikom posjeta Sjedinjenim Državama, nadahnuo je Williama Jamesa i druge američke učenjake da osnuju Američko društvo za parapsihološka istraživanja. Do 1887. godine među članovima Engleskog društva za parapsihološka istraživanja nalazili su se Gladstone (bivši premijer), Arthur Balfour (budući premijer), osam članova Kraljevskog Društva (prirodoslovac Alfred Russel Wallace; astronom John Couch Adams iz Cambridgea; fizičar lord Raylegih; fizičar Oliver Lodge; A. Macalister; matematičar John Venn, koji je izumio Vennove dijagrame; fizičar Balfour Stewart; fizičar J. J. Thomson (koji je otkrio elektron), dva biskupa i književnici Alfred Lord Tennyson i John Ruskin. Član tog društva bio je i Lewis Carroll, autor knjige
Alisa u zemlji čuda (Gauld, 1968., str. 140).Među članovima Američkog DPI-a nalazili su se mnogi glasoviti američki astronomi, uključujući Samuela Pierponta Langleya (1834.-1906.), tajnika Instituta Smithsonian (NASA-in Istraživački centar Langley dobio je ime po njemu), Simon Newcomb (1835.-1909.), kanadski astronom, koji je ujedno bio i predsjednik Američkog DPI-a. Osim toga, potonji je bio i admiral američke ratne mornarice i profesor matematike pri Pomorskom opservatoriju. Među drugim astronomima članovima Američkog društva za parapsihološka istraživanja bili su Percival Lowell (1855.-1916.), harvardski profesor astronomije i utemeljitelj Lowellova opservatorija u Arizoni; Edward C. Pickering (1846.-1919.), profesor fizike na MIT-u i profesor astronomije na Harvardu, te William Henry Pickering (1858.-1938.).
Istraživanja Williama E Barretta
Osim što je pomogao osnutku Društva za parapsihološka istraživanja, Sir William E Barrett je i sam bio istraživač. Jedan od svojih prvih pokusa izvršio je u Dublinu krajem 19. st., kada je prisustvovao seansi na kojoj je medij bila kći poznatog fotografa, koju je nazivao gospođica L., a njezina oca gospodin L. Seansa je održana u dobro osvijetljenoj sobi, tako da je Barrett mogao vidjeti sve prisutne i sve predmete u njoj. U sobi su se nalazili samo Barrett, gospođica L. i gospodin L. i svi su sjedili za stolom. Barrett se prisjeća (1918., str. 44): "Svi smo uklonili dlanove i odmaknuli se od stola, koji se počeo pomicati na neugodan način, premda smo svi mogli vidjeti jedni drugima ruke i noge i
nitko od nas nije dodirivao stol. Bio je to težak stol s četiri noge. Na moj su se zahtjev najprije prve dvije meni najbliže noge stola, a potom dvije stražnje noge uzdignule 20-25 cm iznad poda, lebdjevši u zraku nekoliko trenutaka; za to vrijeme nitko nijednom nije dotaknuo stol. Odmaknuo sam svoj stolac još dalje od stola, koji se počeo pomicati prema meni - gospodin i gospođica L. ga uopće nisu dodirivali - sve dok se nije približio stolcu na kojemu sam sjedio i tako me zarobio u njemu. Tada se preda mnom stol iznova počeo dizati, čime sam se posve uvjerio, nakon što sam ga dotaknuo, da uistinu lebdi i da nitko od prisutnih ljudi nije ni na koji način izazivao ta ili druga kretanja. Sumnjičava imaju pravo nagađati da je neki skriveni pomagač, koji je pritom zacijelo nevidljivo lebdio u zraku, možda pokretao stol nekim nevidljivim ili nepostojećim nitima."Dr. Crawford, predavač mehaničkog inženjeringa pri Queen's University u Belfastu, upoznao je Barretta u prosincu 1915. s obitelji koju je potonji opisao kao: "veoma uglednu i inteligentnu" Crawford je istraživao parapsihološke pojave koje su se događale među članovima te obitelji tijekom seansi. Medij je bila najstarija kći, koja je imala sedamnaest godina.
Tijekom tih seansi kojima je prisustvovao Barrett, soba je bila osvijetljena crvenom plinskom svjetiljkom. Opisujući niz iskustava, Barrett je napisao (1918., str. 47-48): "Limena truba koja se nalazila ispod stola, provirila je svojim manjim vrhom ispod površine stola pokraj mjesta na kojemu sam sjedio. Premda su mi dopustili da je pokušam uhvatiti, iznova mi je izmicala, i to na veoma zabavne načine; medij nasuprot mene sjedio je posve mirno, a na moj zahtjev, svi prisutni su se međusobno primili za ruke kako bih se uvjerio da nitko od njih ne dira trubu ... Onda se stol uzdignuo oko 45 cm iznad poda, pri čemu je posve ravno lebdio. Bilo mi je dopušteno da se popnem na njega i uvjerio sam se da ga nitko ne dodiruje, budući da je sestre od stola razdvajao uski prostor. Pokušao sam spustiti stol pritiskom i, premda sam upirao svim snagama to nisam uspio; kada sam se potom uspeo i sjeo na stol, pri čemu su mi stopala bila iznad poda, počeo sam se njihati naprijed-natrag, dok se konačno nisam prevrnuo. Onda se stol sam od sebe naglavce okrenuo, premda ga nitko nije dotaknuo. Pokušao sam ga podići s poda, no nisam uspio; činilo se kao da je čavlima zabijen o pod.
Na moj su zahtjev sestre uzdignule svoje sklopljene dlanove iznad svojih glava i vidio sam da nitko ne dira stol. Kada sam odustao od pokušaja da ga podignem s poda, stol se ispravio sam od sebe, bez ičije pomoći... Teško je zamisliti kako je neki domišljati opsjenar sa složenim napravama mogao izvesti ono što sam opisao."
bglavac
edin.kecanovic
