DRUŠTVENA PRAVDA JE DRUŠTVENA OSVETA

Voljeni Osho,
što je pravda za buntovnog čovjeka?

Ovo je jedno od značajnijih pitanja iz prostog razloga što do sada čovjek nije ni pokušao da pokrene pitanja pravde. Naprotiv, uobičajeno je bilo da se u ime pravde vrši osveta nad individuom koja se ne bi pokorila društvenim zahtjevima, vlasti, uloženim interesima. Oni bi bili proganjani kao kriminalci, kažnjavani a govoreno je da je pravda uspostavljena. Ustvari, ti ljudi koji su kažnjavani su bili žrtve. Pravda nije zadovoljena. Zapravo, ljudi koji su bazični uzrok nepravde u svijetu sprovode još svoje osvete. Njihove osvete su ispunjene te su tako zaplašili i ostali svijet da se ne protive društvu.

Veoma je čudno da se u dugoj povijesti... i nitko nije ni pokušao da sagleda zašto se nepravda događa. Mi smo samo proganjani individualno, ali oni nisu uzrok već samo simptomi. Na primjer, siromašni čovjek se prisiljava da se kreće u određeni radijus ponašanja. Ako ti stvarno želiš da pravda Buddhe zadovoljena onda ćeš ga morati osloboditi siromaštva. Ali ne, ti to ne radiš već tog siromaha strpaš u zatvor na nekoliko godina i tako pričiniš još više nepravde u društvu - jer tada njegova djeca postaju prosjaci ili džeparoši, a njegova žena se tako prisiljava da se prostituira. A čovjeku kojeg si zatvorio na par godina oduzeo si dostojanstvo, ponos, njegovo samopoštovanje. Ti si toliko toga čovjeku izolirao da povratkom u društvo on sebe samo vidi kao stranca kojem nitko ne vjeruje, koji ne može naći posao, koga svako izbjegava. Nitko ne želi prijateljstvo sa takvim čovjekom. On je ponovo prisiljen krasti.

Poznata je činjenica da kada jednom čovjek Buddhe kažnjen zatvorom on se uvijek ponovo potom vraća u zatvor. Tako zatvor postaje njegov dom, on postaje zatvorski abonent. Vanjski svijet je samo praznični dopust za njega. Tek ponekad je on vani - ali svijet nije spreman da prihvati čovjeka, nije spreman da ga tretira na isti način kao i druga ljudska bića. Uvrijeđen, on također postaje osvetoljubiv.

Osveta ne stvara ništa drugo do osvetu. Mržnja izaziva još više mržnje, osveta još više osvete. U zatvoru on postaje samo ekspert za kriminal. On više nije amater - u početku je bio tek samo naivni prijestupnik. U zatvoru, za koje se govori da su svojevrsni univerziteti za kriminal, ustanove za obuku

kriminalaca, polje na kome cvjeta kriminal... u zatvoru on nauči da nije kriminal to zbog čega je kažnjen, već

da je kažnjen samo zbog toga jer je uhvaćen. Ne dopusti da te uhvate i nećeš počiniti prijestup. Postoje viši eksperti u zatvorima. Oni uče nove, oni upućuju u tajne kriminala. Svaki put kada iziđu iz zatvora oni su spremniji kada je u pitanju kriminal. Ali, možda dosadašnje čovječanstvo i nije zainteresirano  ukloniti kriminal. Cilj svemu tome je izgleda da se samo kažnjavaju neposlušni, neprikladni - oni koji žele da idu svojim putem, oni koji ne žele biti zubac na zupčaniku, oni koji mogu imati određenu individualnost. Nema druge ceste za njih osim prijestupa. Kriminal je njihova vrsta buntovništva.

Buntovni čovjek i njegov svijet je zagledan u uzrok takvog ponašanja. Nitko nije rođen kao kriminalac; svako biće je rođeno čisto, bezazleno. To je stvar odgoja, društva, razvoja, da se čovjek svede na kriminal. Društvo buntovnih ljudi će pokrenuti taj slučaj i razotkriti uzroke. Primjera radi, siromaštvo se neće dopustiti na zemlji. A kada se jednom siromaštvo iskorijeni tada će automatski pedeset procenata postojećeg kriminala nestati. Isto toliko će nestati sudac, sudova, zatvora, zakona isforsiranih autoriteta - i to samo uklanjanjem siromaštva.

Zatim, tu su sigurne tvrdnje naučnika da postoji kriminal koji je nasljedni. Ti samo bespotrebno kažnjavaš takvu osobu - on treba simpatiju, a ne kaznu. Primjer za to su siledžije... u muhamedanskim zemljama ovakav prijestup je toliko ozbiljan da se isključivo smrću kažnjava. Ali silovanja se mogu iskorijeniti sasvim. U aboridžinskim društvima silovanja nema jer se djeci, kada sazru seksualno ne dopušta biti u domovima svojih roditelja. Oni imaju prostoriju u selu: svi mladi žive tu zajedno. Oni se međusobno poznaju. Njima je dopuštena potpuna seksualna sloboda sa samo jednim uvjetom - koji je veoma značajan - da li možeš biti sa jednom istom osobom samo tri dana, onda moraš promijeniti partnera. To pruža mogućnosti svima da se upoznaju pojedinačno. To također pruža pravu priliku da se ljubomora sasvim iskorijeni. U tom slučaju je sasvim nemoguće da budeš ljubomoran jer svog partnera ne možeš zadržati duže. To nisu stalni odnosi - samo tri dana - i ti moraš promijeniti.

Kada dođe vrijeme za brak ti mladi ljudi su sasvim sigurni tko će im biti partner ubuduće jer su promijenili sve i upoznali svakog naosob. Samo tako mogu odabrati osobu sa kojom imaju najharmoničnije međusobne odnose. Sasvim je čudno, ali u tim razvratnim društvima nema silovanja - nikada nije zabilježena

takva pojava - čak ni razvoda braka nije nikada bilo. Oni su našli pravu osobu za sebe jer su imali takvu

priliku. Tako njihova ljubav raste i harmonija se medu njima obogaćuje.

Kod Aboridžina razvod je nepoznata stvar, preljuba također - ne zato što oni imaju takvo naređenje već što se veoma dobro poznaju između sebe: i tako mogu izabrati pravog partnera. Roditelji ne ugovaraju

brakove već to mladi između sebe dogovore.

U buntovnom društvu će biti isti slučaj. A posebno od uvođenja pilule protiv začeća, sasvim je apsurdno da čovjek oženi ženu koju nije intimno dobro upoznao ili da žena uzme čovjeka kojeg ne poznaje. Pilula će biti velika revolucionarna stvar. Ali, sve religije zabranjuju takvu revoluciju. Oni misle da je pilula otkriće satanskih sila i kao takva ne smije biti korištena.

Stara vrsta pilule je bila sigurna tek 99% jer je moguće da osoba ponekad zaboravi da je uzme. No, sada postoje dvije nove vrste pilule. Jedna, koju žena može uzeti poslije seksualnog odnosa te ne postoji bojazan od začeća; druga, koju može i muškarac uzimati tako da nema potrebe da je žena uzima. Sa

mogućnošću korištenja ovih pilula muškarac i žena mogu eksperimentirati sve dok ne dođu do osobe sa

kojom stvarno žele živjeti stalno. A oni ne moraju žuriti da podu u crkvu - mogu sačekati. Za godinu ili dvije oni mogu vidjeti kuda ide njihova intimnost, biva li dublja i bogatija ili, kako vrijeme prolazi, to biva hladna veza. Prije nego se odrediš za životnog partnera logično je da moraš iskusiti više osoba. Preljuba će tako nestati. Silovanja neće biti.

A nauka će otkriti - što je već učinjeno - da postoje prijestupi koji su počinjeni pod utjecajem bioloških zakona - bio je prisiljen da to počini zbog nasljednih osobina. Takva osoba treba liječenje, liječničku brigu; ili, ako nešto nije u redu sa njegovim umom tada on treba psihijatrijsko liječenje. Ali tu ne može biti govora o

tome da se takva osoba proglasi kriminalcem i da mu se odredi kazna. Sve kazne su prijestupi.

Samo zbog toga što nismo sposobni da otkrijemo uzrok... ili što nismo htjeli to otkriti jer bi tako prouzrokovali mijenjanje čitave društvene strukture, mi nismo spremni za veliku revoluciju.

Buntovni čovjek je spreman za svaku revoluciju u svakom aspektu života. Nepravda nestaje... i tako nema riječi ni o pravdi. Veoma je teško zamisliti čovjeka bez ljubomore, bez ljutnje, bez rivalstva, bez težnje za moći, ali ipak je sve to moguće. Mi samo o tome nismo razmišljali: kako da otklonimo uzrok.

Zašto ljudi žele moć? Jer sve što oni rade nije poštovano. Obućar nije poštovan koliko i predsjednik

vlade. Ustvari, on može biti bolji obućar nego što je taj predsjednik. Kvaliteta bi bila cijena – ako je on bolji obućar tada ne bi trebalo da Buddhe zainteresiran da Buddhe predsjednik. Njegova osobna umjetnost, njegovo stvaralaštvo će mu donijeti ugled i dostojanstvo narodu.

To se i dogodilo jer je Linkolnov otac bio obućar, a Linkoln je postao predsjednik. Sva američka aristokracija je bila šokirana što će živjeti pod predsjedništvom obućarevog sina. U Senatu su bili svi aristokrati - veoma bogat svijet. Prvi govor koji je Linkoln održao bio je prekinut upravo sa riječima arogancije i egocentričnosti: “Gospodine Linkoln, vi ste slučajno postali predsjednik ali nikada nemojte zaboraviti da je vaš otac obućar. Zapravo, vaš otac je dolazio da pravi cipele mojoj porodici. Cipele koje ti upravo pokazujem su djelo tvog oca”.

Čitav Senat se smijao; oni su mislili da su ponizili Linkolna. Ali nije bilo lako uniziti čovjeka nalik Linkolnu. Vidjele su se suze u njegovim očima, i on im reče: “Ja sam vam neizmjerno zahvalan što ste me podsjetili na mog oca. On je bio izvrstan obućar. Ja znam da neću moći bili tako dobar predsjednik kakav je on bio obućar. Ne mogu ga nadmašiti. Ali ću pokušati što budem mogao bolje da se približim njegovoj veličini. Kao što je vama radio cipele, ja mogu obavijestiti cijenjeni Senat da je on radio kod još mnogo aristokratskih porodica. Nešto malo od obućarske vještine on je prenio i na mene. Ako njegove cipele ne slute dobro, ako vas žuljaju ili su previše komotne - uvijek ih ja mogu podesiti. Ja sam ponosni sin. Nikada se nemojte osjećati nezgodno - samo mi recite. Ja ću doći i učinili najbolje što mogu. Naravno, neće to biti isto kao što bi uradio moj otac, ali tu se ništa ne može jer je on već umro.”

Zavladala je velika tišina... senatori to nisu mogli vjerovati - od kakve je građe sazdan ovaj čovjek Linkoln? Ne možeš ga nikako povrijediti. On je sposoban da tvoju uvredu okrene u poštovanje. A on je lako skroman, kako ga možeš vrijeđati? Samo arogantna osoba može biti ponižena.

Komuna u kojoj žive buntovni ljudi će biti lišena rivalstva, ona će pružiti podjednake mogućnosti svakom da Buddhe svoj. Biće prihvaćen svako onakav kakav jeste. A svi su podjednako potrebni - obućari, čistači, predsjednici - svi su nam potrebni. Zapravo, doći će vrijeme kada nam neće trebati predsjednici, vladini ministri, vlada - ali nikada neće doći vrijeme kada nam neće trebati obućari, čistači. Oni su daleko potrebniji, oni služe društvu u osnovnim potrebama. Svo poštovanje je na njihovoj strani. Kada svi budu poštovani onakvi kakvi jesu, kada njihove profesije budu poštovane ma koje da su, ti ćeš tada odsjeći stvarni korijen kriminala, nepravde. A kada nestane novca kao sredstvo plaćanja tada neće biti ni bogatih ni siroma- šnih. Magija novca je u tome što se može akumulirati. Ti ne možeš sakupljati pšenicu. Koliko toga možeš akumulirati? To je podložno truljenju. Ti ne možeš skladištiti cvijeće, mliječne proizvode. Koliko dugo to možeš čuvati? Ti treba da to dijeliš i da budeš brz u tome - jer što je to svježije utoliko je bolje. Novčane jedinice nikada ne stare, one ne mogu truliti. Ti to možeš čuvati. Razdor u klasama na bogate i siromašne je upravo zbog novčanih vrijednosti. Buntovnik će iskorijeniti sva sredstva plaćanja, novac.

Svako će moći ispuniti svoje potrebe. Komuna će o tome brinuti. Komuna će učiniti svaki napor da Buddhe bogatija, da Buddhe što zdravija, da živi ugodnije, luksuznije. Ali za to ne trebaš veliki bankovni račun, ne treba podrediti tisuće ljudi gladovanju. Buntovnik će stoga svakom životnom problemu pristupati

temeljito. On neće tretirati simptome već će se okomiti na uzročnike. I ako se svi uzročnici nepravde razore

tada će pravda pobijediti. Sada mi svi živimo pod nepravdom, multidimenzionalnom nepravdom. I da bi tu nepravdu zaštitili oni koriste vojsku, policiju, nacionalne garde, sudove, suce. Sve te profesije su sasvim nekorisne. Sve te ljude bi trebalo naučiti dobrim zanatima: obućarskim, krojački, stolarskim. Ako to ne bi mogli raditi vično mogu biti obični radnici - mogu nositi cigle, učestvovati u izgradnji kuća, ulica. Sigurno bi svi vaši pravnici, suci mogli biti vrtlari. Ali čitava služba pravde zdušno štiti nepravdu na svakom koraku, a ljudi

na vlasti žele da tako i ostane.

Svijet moje vizije - svijet novog čovjeka - će iskorijeniti sve uzroke. Mnogo kriminala - ubice, siledžije, lopovi - je nasljedno. Ti treba promijeniti svoju unutarnju kemiju, tvoji hormoni trebaju promjenu. Neki prijestupi su proistekli iz tvoje loše psihologije; ti trebaš pročišćavanje uma, trebaš jasniju viziju. I tada se sve to neće smatrati kao kazna. Ako netko pati od tuberkuloze ti ga šalješ u bolnicu, ne u zatvor, a biti u bolnici ne predstavlja kriminal. I kada se vratiš iz bolnice zdrav tvoje dostojanstvo nije povrijeđeno.

Postoje mnogi problemi koji nisu bili uočeni od strane čovjeka prošlosti. Oni su te probleme izbjegavali, odlagali. Njihov najviši strah je bio u tome da su moćni ljudi jedan od uzroka kriminala, da su bogati ljudi uzrok kriminala, da su svećenici uzrok seksualnih prijestupa, seksualne perverzije, homoseksualnosti, lezbijstva... Oni nikada nisu te uzroke osvijetlili.

Sada su se sve zemlje u svijetu zainteresirale za AIDS a mnoge zemlje su  proglasile homoseksualizam kriminalom, kažnjavajući ga čak sa po pet godina zatvora. To je stvarno veoma glupo, ne može se zamisliti koliko se čovječanstvo ponaša neinteligentno - pa, svi zatvori su samo pravo mjesto za

razvijanje homoseksualizma. U američkim zatvorima su izvršiti opitni pregled i 30% ispitanika izjavilo da

upražnjava homoseksualnost. A ako se 30% izjasnilo, tada je postotak homoseksualnosti sigurno još i veći. Sada će homoseksualnost biti anatemisana i zabranjivana ali će ona zato i cvjetati u podzemlju. Upravo sada oni imaju svoje klubove, restorane, disko klubove, muške barove. Oni će postati podzemlje i tako će biti znatno opasnije jer neće prihvatiti da su homoseksualci. Skoro je nemoguće testirati pet milijuna ljudi da bi otkrili tko je bolestan od AIDS-a. Baš i u Teksasu, gdje su uveli zakon da je homoseksualizam kriminal i da se treba kažnjavati do pet godina zatvora, tisuće homoseksualaca je protestiralo ispred zgrade vlade. Nitko nije mogao ni pomisliti da Teksas, inače veoma zabačena država u Americi, u pustinji, ima toliko mnogo homoseksualaca... a mora da ih ima i više jer su to bili samo protestanti, a mnogo je i onih koji se zbog straha nisu ni pojavljivali u javnost jer bi tako potvrdili da su homoseksualci.

Ako je takva situacija u Teksasu, kako je onda u Kaliforniji? Jer je u Kaliforniji veoma teško naći nekog da nije homoseksualce. Tamo nema potrebe biti zatvarani. Dovoljno je samo da podignu visoki zid oko čitave Kalifornije. Zašto slati pojedince u zatvor? A ima i na milijune lezbijki u čitavom svijetu.

Pravi krivac za to je religija koja je ljude prisiljavala na celibat. Homoseksualnost je proizvod celibata. Celibat treba proglasiti kriminalom, kažnjavati. No, iza toga stoje ljudi koji su na vlasti - svećenice, popovi, šankarčije, pape, džainčarije, predsjednici nalik R. Reganu. Svi su oni fanatično religiozni. A uočiti da je celibat uzrok toga potrebno je malo više inteligencije. Bilo koji idiot može biti fanatik, zapravo, samo su idioti fanatici. Jedan inteligentan čovjek ne može biti fanatik, nema potrebe za to. On ima argumente, evidenciju, razloge za ono što radi; štogod da je njegov način života to je bazirano na eksperimentu i iskustvu, a ne fanatičnom sljedbeništvu.

Budući čovjek će uništiti svaki uzrok nepravde. A ako nešto čovjek i naslijedi sasvim je sada jednostavno da se liječnički promijene hormoni, promijeni svoja unutrašnja kemija, fiziologija. Ako je nešto loše u tvom umu i to se može operirati. Biti ćeš iznenađen saznanjem da tvoj um ima sedam stotina centara,

a ti centri kontroliraju sve u tvojem životu: ljutinu, žudnju, senzualnost, seksualnost - sve. Ako je nešto loše u

tim centrima, ako oni slabo funkcioniraju to se može ispraviti. Sada je suvremena operacija u poziciji da sazna koji centar kontrolira koju radnju. Uz suradnju nauke, psihologije, psihoanalize, psihijatrije - buntovnik će bili u prilici da iskorijeni sve nepravde, i to veliko pitanje će ostati irelevantno.

Ti pitaš: “Što je pravda za buntovnog čovjeka?” Da uništi sve uzroke nepravde... da pomogne ljudima biti zdraviji, mudriji, uništiti svoj bijes i nasilje kroz promjenu unutrašnje kemije; da pruže svima isto poštovanje. Jer svi podjednako pomažu da društvo Buddhe ljepše i bogatije, da život Buddhe osmišljen i značajan i da svi budu podjednako nagrađeni poštovanjem. Tada bi automatski nestalo politike, nestalo bi tako žudnje za moći. Ako ne bi bilo novaca za krađu tada ne bi bilo ni kradljivaca. Ako su svačije potrebe ispunjene tada ljudi ne bi bili toliko ludi da idu u krađu osim ako nisu kleptomani.

Imao sam jednog profesora koji mi je rekao: “Treba nešto uraditi za mog sina!” Upitao sam ga: “0 čemu je riječ?”

On reče: “Sve je u redu, osim što je on kleptoman. On ima potrebu da krade tuđe stvari. On to ne treba, pa to nije pitanje potrebe. On krade nepotrebne stvari kao na primjer, jednu cipelu. A što bi ti radio sa jednom cipelom? I on to sve čuva u ormaru: složeno, sa datumima, od koga je,...”

Ja sam se sprijateljio sa tim mladićem. Bilo mu je samo četrnaest godina: a to je ranjivo vrijeme jer se

tada postaje seksualno zreo. A njegov otac je bio veoma religiozan tip čovjeka; nije dopuštao da njegov sin ima prijateljstva sa djevojkama. Ja sam ukopčao svu situaciju.

Rekao sam: “Želim da vidim tvoju kolekciju”.

“Stvarno?” - iznenadio se on. “Svi su zabranjivali da pravim ovu kolekciju. Ti si to pravilno nazvao: kolekcija. Oni su govorili da je to krađa.”

Ja mu rekoh: “Ne, zašto bi to bilo krađa? Ti ne trebaš ništa; ti imaš sve što ti je potrebno. To je divna kolekcija, to ukazuje na tvoju inteligenciju - koliko si ljudi prevario?”

On tada reče: “Ti si moj čovjek.”

Samo me ti odvedi do tvoje kolekcije.” On je potom otvorio vrata. Tu je bilo svakakvog smeća. On je bio odnio nečije sjedalo od bicikla - a on to nije trebao što će sa sjedalom od bicikla? A kada sam ugledao samo jednu cipelu, upitah ga: Gdje je druga'?” Odgovorio je: “Ostavio sam je tamo. Ja ne trebam te cipele. Ionako nisu bile moj broj.”

“Ali, zašlo si uzeo i ovu?”

On mi reče: “Profesor misli da je veliki genije. Ti znaš profesora botanike tako arogantan tip - on je kupio nove cipele upravo toga dana. Trebalo mi je nekoliko sati da se vrtim oko njegove kuće i da čekam da bi on izašao... u trenutku kada je on izašao ja sam mu uzeo jednu cipelu i otada stalno traži tu cipelu. Ja nisam dopuštao nikome da vidi tu kolekciju. Ti si prvi.”

Ja sam rekao: “To je povijesna kolekcija.” Vidio sam i par dugmadi, pola naliv-pera, nečiji šešir: on ga je skinuo i primakao - vidjeli se ime onoga kojem je pripadalo, datum kada je uzeto.

Razgovarao sam potom sa njegovim ocem. Rekao sam: “On nije lopov. U čitavoj njegovoj kolekciji nema stvari koja nešto vrijedi. On je samo želio da nešto uradi. On ima previše energije a ti mu nisi dopuštao

da se ispolji.

On me upita: “Što pod tim mislite?”

Rekoh mu: “Samo mu dopustite da nađe djevojku.” On reče: “Vi ćete ga pokvariti.”

Rekoh mu: “Ja samo želim da ga popravim. Vi ste ga pokvarili. Samo mu dajte priliku; inače on će se pretvoriti u velikog lopova, ubrzo će zaboraviti motive koji su ga podstakli da ovo započne.

Kada je jednom našao djevojku, on je prestao da prisvaja tuđe stvari. Jednog dana me je upitao: “Što mislite, mogao bih da vratim vlasnicima ovu kolekciju. Nije mi više potrebna.”

Rekoh mu: “Bilo bi to veliko veselje. Oni bi isto tako uživali. Samo pođi i razdijeli stvari odakle si ih

uzeo.

On reče: “Imam sve zabilježeno.”

Mi treba da gledamo na uzrok toga zašto je nešto učinjeno - zašto je čovjek ubio, zašto je čovjek

izvršio samoubistvo, zašto je bio lopov, zašto je učinio sve te prijestupe. Mora da postoji neki uzrok koji bi se mogao otkloniti.

Kada jednom društvo ne Buddhe pod utjecajem moći - političke, svećeničke, kapitalističke - svi uzroci bi se mogli ukloniti. Ljudi bi sasvim zaboravili na riječ “pravda” jer u egzistenciji nema ni pravde ni nepravde.

Bilo je jedno pleme u Burmi, veoma malo pleme, čija čitava povijest ukazuje na ono o čemu ja govorim. Tamo nije bilo počinjeno nijedno ubistvo, nijedno samoubistvo, silovanje, nikada nije došlo do tuče.

Razlog leži u tome što su oni prakticirali vjekovima nešto nalik dubokoj psihoanalizi o kojoj Sigmund Frojd nije ni mogao znati. Svako bi jutro ispričao svoj san. Većina tih ljudi nije ni sanjala jer nisu imali represivan

život; bez represija snovi ne mogu ni postojati. Ali ponekad netko usnije da je udario nekoga - to je malo

pleme i svi se poznaju - tada bi taj otišao toj osobi sa darovima i cvijećem i tražio oproštaj: “Oprosti mi, ja sam te udario u snu.”

To izgleda luckasto, ali udario ti nekog u snu ili na javi, da li u tvojoj akciji ima kakve razlike? To je ista akcija. Možda si li i htio da sa udariš i na javi ali je nešto tu tvoju namjeru potisnulo: možda je on bio jači od

tebe - zbog toga je san. No, sad ti treba da odeš do njega i da mu poneseš voće i cvijeće, da mu zatražiš

oproštaj. I sve dok ti on ne oprosti ti nećeš napustiti njegov dom.

To društvo je živjelo u takvom miru vjekovima. Ako se to moglo dogoditi u jednom plemenu, tada se može dogoditi u čitavom svijetu. Čovjek je svugdje isti. Pravda će biti samo jedna prirodna stvar. Ponekad bi se i dogodilo da ode krivim putem ali to ne bi trebalo kaznu; to treba pomoć, treba ljubav, treba samilost. Porijeklo toga se mora otkriti - zbog čega se to dogodilo? Taj čovjek bi se morao dati na psihijatrijsko posmatranje. O njemu se treba brinuti sa velikim poštovanjem. A kada se vrati sa liječenjem, on je dobrodošao - on je izliječen.

Svi prijestupi su bolesti, slabosti. To ne treba kaznu. To treba razumijevanje, i treba tretman.