Drugi (upoznati sebe)
Vanjski događaji nikada ne bi bili toliko važni, koliko način reagiranja prema njima (40)
Naučite se suprotstaviti neprijatnim situacijama praktičnoga života s prikladnim unutrašnjim stavom. (40)
U odnosima s drugim osobama, ako smo u stanju pripravnosti i oprezni kao stražar za vrijeme rata, tada se samootkrivamo. (137) Potrebno je da sami sebe spoznamo, prije nego što ćemo uspjeti spoznati druge.
Jedan od najobičnijih oblika intimnog samopoštovanja je briga o onome što će drugi misliti o nama; možda pretpostavljaju da nismo čestiti, iskreni, vrijedni povjerenja, hrabri itd. Najzanimljivije u svemu tome je da ignoriramo, na žalostan način, ogroman gubitak energije koji nam ova vrsta briga prouzrokuje ... (91, vidi Infantilna samosvijest - 101)
Hitno je da naučimo vidjeti i točku gledišta drugoga. “Sve što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima ...” (Matej 7:12) (84)
Voljeti drugoga je neophodnost, ali netko ne bi mogao voljeti druge, ako prethodno ne bi naučio da se postavi umjesto drugih, u ezoteričkom radu. ... Ako se postavimo umjesto drugih, otkrivamo da psihološke defekte koje izmišljamo drugima, imamo u izobilju u našoj unutrašnjosti. (137,138)
Okrutnost će nastaviti postojati na licu zemlje sve dok ne naučimo postaviti se na mjesto drugih. Ali ako neko nema smjelosti vidjeti samoga sebe, kako će moći postaviti se umjesto drugih? (137,138)
Stoji zabilježeno da je u ezoteričkom Gnostičkom radu duševno uzdignuće moguće samo praštanjem drugima... Gospodnja molitva kaže: “Oprosti nama dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim”... Ako nam drugi duguju, i mi dugujemo ... (92)
Da bi razumio drugu osobu potrebno je razumijeti samoga sebe. (94) Zakon Milosrđa je uzvišenije uticanje nego Zakon violentnog čovjeka (oko za oko, zub za zub). (93)
Početi shvaćati vlastitu ništavnost i mizeriju u kojoj se nalazimo, apsolutno je nemoguće, sve dok postoji u nama onaj koncept upoređenja - “Više”. Primjeri: Ja sam časniji, mudriji, bogatiji, stručniji itd., itd. (106)
Osoba se neće moći mjenjati ako se vezuje za onog koji govori: “Moja kuća (novac, posao, vrline, znanje ...). Ova činjenica vezivanja za “Moje” i “Meni”, više je nego dovoljna da nas spriječava da priznamo našu vlastitu unutrašnju ništavost i mizeriju. (107)
Najzanimljivije je da su nam svima, bilo da smo bogati ili prosjaci, potrebni svi i da živimo na račun svih, iako smo prepuni gordosti i sujete. (105)
Postaje neophodno da znamo voljeti naše bližnje, da proučavamo Gnozu i da prenosimo ovo učenje svim ljudima, inače ćemo pasti u egoizam ... “Onaj koji daje, dobija i koliko više daje, toliko će više dobiti; onaj koji ništa ne daje, oduzet će se čak i ono što ima” Takav je zakon. (140)