Svijet Hopija obiluje duhovima, kao i bogovima Sunca, Mjeseca i zvijezda.

Bogovi atmosfere upravljaju kišom, vjetrom, munjama, grmljavinom i dugama. U nekim potocima žive zmijska božanstva, koja upravljaju količinom vode (Talayesva, 1942., str. 17). No, na početku svijeta, postojao je samo stvoritelj Taoiwa, koji je obitavao u beskonačnom, bezvremenom svemiru, Tokpeli. Naumivši stvoriti prolazan svijet, Taoiwa je stvorio Sotuknanga, kojemu je rekao: "Stvorio sam te kao prvu silu i oruđe u obliku osobe, da ostvariš moj naum o životu u beskonačnom svemiru. Ja sam tvoj stric. Ti si moj nećak. Sada odlazi i rasporedi ove univerzume ispravnim redom kako bi mogli zajedno skladno djelovati sukladno mome planu."

(Sproul, 1979.). Sotuknang potom stvori 7 svjetova koje će nastanjivati živa bića koja će stvoriti. Osim tih 7 svjetova, stvorio je i kraljevstvo za sebe, a Taiowa je, naravno, imao svoje kraljevstvo. Nakon toga je Sotuknang došao Kokyangwuti, Paučići, koja je iz zemlje stvorila ljude različitih boja. Sotuknang ih je obdario sposobnošću govora i mudrošću, kao i moći da stvaraju svoje potomke. Rekao je ljudima: "Uza sve ovo, dao sam vam ovaj svijet da u njemu sretno živite. Od vas tražim samo jedno.

Uvijek štujte Stvoritelja svih vremena. Iskažite mudrost, sklad i štovanje za ljubav Stvoritelja koji vas stvori. Neka raste i nikada ga ne zaboravite dok ste živi." (Sbroul, 1979., str. 272).

Prema jednom stajalištu, izvjesno su razdoblje živjeli s Hopijima podarivši im mnoge blagodati. No, kada su ih Hopiji počeli uzimati zdravo za gotovo, Kachine su se vratile u Podzemlje. Prije odlaska, podučili su neke mladiće kako da se odijevaju kao Kachine i izvode obrede. "Kada su ostali Hopiji spoznali taj gubitak, pokajnički su pribjegli ljudskim zamjenskim Kachinama, i od toga se vremena održavaju obrede."

U kozmologiji Hopija nalazimo ključne elemente vedskog kozmološkog obrasca. Obje razlikuju vrhovnog boga i boga ili bogove stvoritelje, koji su stvorili ljude i druga živa bića. Obje kozmologije prikazuju složeni svemir.

Veliki duh živio je daleko, na dvanaestom i najvišem nebu iznad Zemlje (Eliade, 1967., str. 12-13).

Poglavice Lenapa izgovaraju sljedeću molitvu pri obredima koji se održavaju u plemenskoj Velikoj kući: "Čovjek ima duh, a tijelo je pokrivač toga duha. Stoga ljudi moraju skrbiti o svojim duhovima kako bi mogli stići na Nebo, gdje će biti primljeni u Stvoriteljevo prebivalište. Nakon određenog vremena koje nam je dano da živimo na zemlji, naši duhovi moraju otići.

Svatko kome stigne čas da napusti ovu zemlju, mora otići Gicelemu 'kaongu i radovati se zbog toga. Svi Mu se moramo moliti da se pripremimo za buduće dane, kako bismo mogli biti s Njime nakon što napustimo zemlju ... Kada stignemo na to mjesto, nećemo morati ništa raditi, niti se brinuti ni o čemu, već samo sretno živjeti. Znamo da su mnogi naši očevi napustili ovu zemlju i sada žive na tom sretnomu mjestu u Zemlji duhova ... Ondje je sve ljepše nego ovdje, sve je novo, vode, plodovi i ostalo, sve je dražesne Ondje ne sja Sunce, već svjetlo mnogo veće od Sunca, jer ga Stvoritelj pojačava svojom moći. Svi ljudi koji ovdje umru, mladi ili stari, ondje će biti iste starosti; a oni ranjeni, osakaćeni ili slijepi, izgledat će zdravi kao svi ostali. Samo je meso ranjeno: duh je uvijek zdrav." (Eliade, 1967., str. 160).

Velika kuća Lenapea je model univerzuma. "Središte je štap Velikog Duha, čije se stopalo nalazi na Zemlji, a vrh seže do ruke Vrhovnog božanstva.

Pod Velike kuće je plosnata Zemlja ... Zemlja ispod Velike kuće je podzemlje, dok se iznad krova prostire dvanaest velikih ravnica ili razina, koje sežu do prebivališta Velikog Duha, čak i do Stvoritelja." (Speck, 1931., str. 22-23). Velika kuća sadrži i Bijeli put, koji odgovara Mliječnoj stazi i kojim duša putuje u duhovno kraljevstvo Velikog Duha.

Vrhovno biće Indijanaca Omaha zove se Wakonda. Njihova slika stvaranja ljudi nalikuje konceptu ljudske devolucije izraženom u ovoj knjizi. Jedan Omaha Indijanac izvješćuje: "Na početku sve su stvari bile u Wakondinu umu. Sva stvorenja, uključujući čovjeka, bili su duhovi. Kretali su se svemirom između Zemlje i zvijezda (nebesa). Tragali su za mjestom na kojemu će se moći utjeloviti." Najprije su otišli na Sunce i Mjesec, no ta im mjesta nisu odgovarala. Potom su stigli na Zemlju, koja je prvotno bila prekrivena vodom. Kada se voda povukla, pod njom se razotkrila suha zemlja. Omaha Indijanac pripovijeda: "Na zemlju se spustila četa duhova i ondje postala tijelo i krv. Hranili su se sjemenkama trave i plodovima drveća, a zemlja je vibrirala od njihovih izraza radosti i zahvale Wakondi, tvorcu svih stvari." (Eliade, 1967., str. 84-85).