DRUGA GODINA: GOVOR

 

            Djetetov prvi rođendan jednako je važna obljetnica za majku i za dijete. Točno godinu dana ranije majka je rađala i živo se sjeća kako se osjećala kad je prvi put primila dijete na ruke. Promjene u drugoj djetetovoj godini bit će jednako dramatične kao i u prvoj. Dvogodišnjak je daleko udaljeniji od snene ovisnosti u kojoj živi beba i puno je jasnije kakva je on osoba.

            Kao što su ovladavanje vlastitim tijelom i hodanje glavne aktivnosti tijekom prve godine djetetova života, tako su ovladavanje jezikom i govor najvažniji zadaci razdoblja od prve do druge godine. Razvoj jezika sastoji se od razumijevanja, koje se prvo razvija, i sposobnosti govorenja. Izgleda da učenje govora, kao i hodanja, uključuje urođenu sposobnost i potrebu za modelom u djetetovom okruženju. Budući da je razumijevanje jezika od temeljne važnosti za sve vrste učenja kasnije u životu i za uspješan razvoj socijalnih sposobnosti, podrobnije ćemo se njime pozabaviti.

Razumijevanje jezika

 

            Nadam se da ćete sa svojom bebom od rođenja razgovarati kao sa osobom dostojnom poštovanja. Ne samo da pažnja i poštovanje osnažuju njen osjećaj samopoštovanja i pospješuju nježnu komunikaciju s vama, nego i kvalitetan jezik (umjesto tepanja) pruža model vrijedan oponašanja.

            Beba obično obraća pažnju na vas kad joj govorite pri mijenjanju pelena ili kupanju. Može čak i djelovati kako razumije o čemu vi pričate (uvjerena sam kako bebe već posjeduju određeno znanje), ali prvi pravi znakovi prepoznavanja riječi obično se javljaju oko osmog mjeseca starosti. Upita li je vaš suprug: "Gdje je mama?" beba će se, kad počinje razumijevati tu riječ, od svih prisutnih ljudi okrenuti upravo prema vama. To, naravno, ovisi o tome koju riječ vi za sebe koristite. Ako vaše dijete samo čuje oca kako vas zove po imenu i ono će vas tako zvati. Važno je da vam se dijete obraća sa "mama i tata" jer je zvuk tih riječi prikladan i lako se uči, te zato što one ujedno izražavaju međusobne odnose (roditelj i dijete, obitelj).

            Zbog velikog značaja razvoja jezika, važno je obratiti pažnju na eventualne djetetove probleme sa sluhom. Javljaju li se kod bebe česte upale uha, dobro bi bilo razmotriti mogućnost alergija ili nekih drugih uzroka nakupljanja tekućine u ušima. Oštećeni sluh može osujetiti razvoj u brojnim drugih područjima tijekom ranog djetinjstva, pa stoga odvedite dijete liječniku i odlučite se za adekvatno liječenje.

            Najbolje što možete učiniti za bebu je da joj pjevate. Melodija jezika i osjećaji prisutni u uspavanki ili pjesmici izuzetno su važni za djetetov razvoj. Razumijevanje nije jedina osobina jezika iako je mi, odrasli, previše naglašavamo. Besmislene pjesmice, kao na primjer "Kriš, kraš, kralj Matijaš..." omiljene su među djecom, a putem njih ujedno uče i melodiju jezika. Ovakva vrsta interakcije dragocjena je, kako za djetetov razvoj, tako i za olakšavanje roditeljskih dužnosti. Tako na primjer navika pjevanja uz aktivnosti kao što je pranje kose ili odlazak na spavanje može oslabiti otpor jednog odlučnog dvogodišnjaka.

            Kako dijete počinje razumijevati određene riječi moći će slijediti jednostavne upute, kao što je mahanje pa-pa ili će sjesti kad mu se to kaže. Nakon što dijete prohoda često će vam dolaziti nešto pokazati ili tražiti pomoć. Takve trenutke, kad nedvojbeno dobijete djetetovu pažnju, vrlo je dobro iskoristiti za komuniciranje. Brojni roditelji nisu svjesni što sve njihovo dijete razumije, ali nikako ne bi trebalo preći u drugu krajnost i sve objašnjavati jednogodišnjaku. Djetetu treba jasno govoriti o tome što se upravo događa - o tome što sada vidi i radi. Između prve i treće godine razumijevanje jezika raste do nivoa kad većina djece razumije većinu riječi koje će koristiti u svakodnevnom razgovoru cijeli život!

Sposobnost govora

 

            Sposobnost govora razvija se puno sporije nego sposobnost razumijevanja. Iako djeca pokazuju sve veće razumijevanje jezika vrlo mali broj progovori prije prvog rođendana. Steiner uzrok vidi u tome što razvoj sposobnosti govora izrasta iz pokreta i sposobnosti hodanja:

            Odnos između fizičke ravnoteže (aktivnosti nogu) i psihičke ravnoteže (aktivnosti ruku) čini temelj koji omogućuje djetetu da ostvari kontakt sa vanjskim svijetom putem jezika.

                        Kad promatramo formiranje zvukova i rečenica (ritam i melodija jezika) možemo primijetiti kakvu ulogu pri tome igraju gornji i donji ekstremiteti. Govor proizlazi iz cijelog ljudskog bića. Vanjski, ritmički element proizlazi iz pokreta nogu, a unutarnji, tematski iz pokreta ruku.

                        Kad dijete čvrsto i sigurno hoda tada ima tjelesno uporište za pravilno odvajanje slogova. To znači da uči formirati rečenice istovremeno kad i hodati. Hoda li nesigurno ustanovit ćemo kako ne opaža u potpunosti dijelove od kojih se sastoji rečenica; misli mu se utapaju u moru riječi.

                        Ne nauči li dijete skladno koristiti ruke govor će mu biti nepovezan, a glas poprilično grub. Ako ne nauči osjećati prstima imat će poteškoća pri razvoju pravog osjećaja za intonaciju.

                        Svako dijete bi najprije trebalo naučiti hodati, a zatim govoriti. Govor se mora temeljiti na ravnoteži pokreta udova. Ukoliko cijelom djetetovom biću nedostaju ovaj temelj, počet će mucati ili cviliti dok govori.11

            Suvremena neurolingvistika podržava postojanje odnosa između učenja hodanja i hvatanja sa učenjem govora. Imamo li to na umu, uz promatranje naše djece kako uče hodati i kvalitete njihovih pokreta, možemo također promatrati razvoj i kvalitetu njihovog govora, te postoji li jasna veza između ta dva procesa. Znamo da je vide fizioterapeuti i logopedi, kako oni konvencionalnog usmjerenja, tako i oni koji rade po Steinerovim napucima. Kako bi se prevladale razvojne poteškoće tijekom takve terapije pokret i zvuk često se koriste odvojeno ili u kombinaciji. 

Razvoj govora

 

            Dr. Karl König, koji je radio sa hendikepiranom djecom i odraslima, razlikovao je tri nivoa u razvoju govora i nazvao ih je izgovaranje, imenovanje i govor.12 Izgovaranje uključuje želju ili osjećaj koji se manifestira u rečenici koja se sastoji od samo jedne riječi, poput: "Evo!" ili "Keksa!". Imenovanje je učenje naziva za stvari i početak misaonih procesa kojima povezujemo koncepte i percepciju, te općenito ("pas") sa određenim ("Fido"). Govor je dijalog. Kako dijete stječe iskustvo svijeta i načina na koji se on manifestira u jeziku, zajedno sa njegovom logikom i gramatikom, između druge i treće godine počinje koristiti cijele rečenice.

Arhetipske slike

 

            Dok malo dijete uči nazive za razne stvari, puno toga se događa na nivou koji prethodi govoru i to tijekom vremena koje dijete predano posvećuje svakom predmetu. Dok će odrasla osoba ili dijete školskog uzrasta uglavnom zanimati što može raditi sa loptom, malo dijete najviše će zaokupiti sama lopta - njen oblik, boja, kakva je na dodir i činjenica da se otkotrlja kad ispadne iz ruku. Naša odrasla svijest izgubila je vezu sa onim što se događa u snenim dubinama djetetove duše, iza njegovih snenih, zainteresiranih ili oduševljenih očiju. U svojoj izvrsnoj knjizi The Young Child (Malo dijete) Daniel Udo de Haes iznosi fantastičnu sliku neizgovorenog "jezika duše" kojim jednostavni predmeti govore djetetu o osobinama duhovnog svijeta i prirode puta koji duša prelazi do zemlje. Udo de Haesove dojmove možemo osjetiti u njegovom opisu fascinacije male djece (i odraslih) vodom:

            Svaka ljudska duša svjesno ili nesvjesno zna da nosi u sebi element vode. Ne težimo li svi za jasnoćom koja živi u čistoj vodi? Ne osjeća li svaka duša da je sposobna teći u svim smjerovima, u valovima ili bujici, ključajući i bacajući se ili mirno razmišljajući? Sposobnost duše da se uzdiže do neba i spušta natrag na zemlju najbolje se izražava u vodi. Malo dijete to sve doživljava puno neposrednije i snažnije od nas, iako manje svjesno i upravo iz tog razloga osjeća svoju vezanost sa vodom, pa se tako prepušta igri s njom.13

            Udo de Haes objašnjava kako dječje veselje pri crtanju kuća ili gradnji kuća od jastuka proizlazi iz buđenja dijela djetetove duše kad susreće "kuće" na zemlji. On piše: "Spuštanjem na zemlju duša sa sobom nosi zadatak pomaganja izgradnje 'kuće' u kojoj će živjeti život koji upravo započinje; njen zadatak je pomoći formirati svoje tijelo. Ne bi nas stoga trebalo iznenaditi veselje s kojim djeca grade male kućice i tako na simboličan način ispunjavaju zadatak izgradnje vlastita tijela."14

            U knjizi The Young Child Udo de Haes stvara vrlo živopisnu (ali nimalo sentimentalnu) sliku djetetova unutarnjeg života koja mi je bila dragocjena kao mogućnost pri promatranju male djece kad razmišljaju o nekom predmetu. Isus je rekao: "Ne promijenite li se i ne postanete li poput male djece, nikad nećete dospjeti u kraljevstvo nebesko." (Matej, 18:3). Kakav je svijet za malo dijete? Ovo pitanje trebaju  postaviti sebi svi koji se njima bave, i to u mjeri da njihovo čuđenje svijetom koji ih okružuje postane i za nas stvarno, jer ponovno otkrivanje tog iskustva bez našeg zamjećivanja može pomoći maloj djeci koja istražuju svijet svojih vlastitih iskustava.

            Uslijed dječje fasciniranosti jednostavnim predmetima i rezonancije kojom oni odzvanjaju u duši, Udo de Haes preporučuje arhetipske igračke poput lopte, zdjelice i šalice (za prelijevanje pijeska ili vode), malu drvenu kućicu, kutije sa poklopcem ili mala kola.

            O činjenici da se predmeti iz prirode i jednostavni predmeti obraćaju djetetovom unutarnjem životu, podsjećajući ga na istine iz duhovnog svijeta govori engleski pjesnik Thomas Traherne koji je živio u sedamnaestom stoljeću:

                        ČUDO

           

            Kako sam sišao poput anđela!

                        Kako su ovdje svijetle sve stvari!

            Kada sam se pojavio kao prvi njegov rad

                        O, kako me je njihova slava okrunila

            Svijet je sličio vječnosti

                        U kojoj je hodila moja duša;

            I sve što sam vidio

                        Meni je govorilo.