IBOGAIN
drogom protiv droge?

Jedna je droga, koja se nalazi na listi broj 1 zabranjenih u SAD, u društvu heroina i kokaina, zaplijenjena u 30 godina zabrane u količini od svega tri grama ! Čudno za tvar, koju smatraju halucinogenom što na ljudski mozak djeluje tako da potiče vrlo uzbudljive vizije i, navodno, snažne psihoterapeutske efekte. Riječ je o ibogainu, indolskom alkaloidu izoliranom iz grma Tabernanthe iboga, koji nalazimo u afričkoj državi Gabonu i na jugu susjednog Zaira. Ovu biljku koristi pleme Bwiti, kao pomoć za izoštravanje čula lovaca i u većim količinama kod inicijacije mladih članova plemena kojom oni postaju ravnopravni, odrasli muškarci.

Biljka je, prema legendi, nastala negdje na početku Vremena. Razljućeni je Stvoritelj raskomadao tijelo Pigmejca i razbacao dijelove, iz kojih su izrasli cvjetovi. Udovici, nad kojom se sažalio, savjetovao je da, ako kroz nadnaravnu komunikaciju želi razgovarati sa svojim pokojnim suprugom, pojede korijen biljke.

Prije no što ga velikim dozama ritualne droge uvedu u stanje preko kojeg će postati odrasli muškarac, pripadnici plemena Bwiti podvrgavaju mladog kanditata višednevnom gladovanju i potpunoj seksualnoj apstinenciji. Prvoga dana ceremonije njegov mu vodič daje gorki korijen iboge, koji će žvakati nekoliko narednih dana, kada će sviješću putovati po svijetovima s one strane tjelesnog iskustva i tako potvrditi svoje članstvo u plemenskoj zajednici. Aktivni se princip iboge ustvari nalazi u smeđoj kožici korijena, koji će u početku izazivati povraćanje. To se prihvaća kao još jedan oblik pročišćavanja. I, kako piše Jan Thatcher Adams “...Kako nastupaju učinci droge, čovjek ima viziju putovanja izvan vremena, kroz simboličnu smrt i ponovo rođenje. To podrazumijeva susret s Točkom Biti, starcima, precima, duhovima, Suncem i Mjesecom. Kroz to ga putovanje vode i podržavaju njegovi suplemenici, osobito kroz fizičke aspekte njegova umiranja i novog rađanja. Poslije toga, njegov se život zauvijek mijenja i on postaje ravnopravan s ostalim muškarcima iz plemena.”

Grm biljke iz suptropskih kišnih šuma zapadne Afrike izaziva neobičan tip ludila kod medvjeda, što je privuklo pažnju istraživača negdje na početku ovog stoljeća. U četrdesetima i pedesetima farmaceutske su tvrtke utvrdile da ekstrakt iboge djeluje kao stimulativ, a do 1966. godine je prodavan kao sredstvo protiv depresije i kroničnog umora. Osobitu je popularnost iza Drugog svjetskog rata uživao kod atletičara. Ovaj grm iz porodice Apocynaceae jedini je u ovoj obitelji od čak 1.700 članova, koji pokazuje psihoaktivno djelovanje, a može zbog svojih lijepih žutih i ružičastih cvjetova biti i ukrasna biljka.

Njegovo su uzimanje kod gabonskih i kongoanskih domorodaca poticali svi. Stranci zato, što je droga domoroce stimulirala na povećane napore kod izgradnje željeznice (Nijemci su u osamdesetim godinama prošlog stoljeća gabonskim domorocima davali ibogu za vrijeme izgradnje pruge Donala–Yaounde,op.a.), a domaći plemenski vračevi zato, što je predstavljala bitni dio religijskih vjerovanja kojima su se suprotstavljali prodoru kršćanstva i Islama. Ibogi mnogi pripisuju jaka afrodizijačka svojstva i djelovanje na čula lovaca, koji pod njenim utjecajem mogu sjediti u gustišu potpuno nepomično i nekoliko dana. Najčešće čekajući lava. I to su razlozi redovita korištenja droge među pripadnicima plemena Bwiti. Kod ritualne uporabe droge iskustva se potiču i plesom, te bubnjanjem, različitim kod raznih plemena, a postoji i naročiti instrument ngombi, neka vrsta primitivne harfe, čiji zvuk ima osobito jako djelovanje na uživatelje iboge. Svirači ngombija potvrđuju da instrument utječe na kvalitetu doživljaja za vrijeme seanse, a neki od njih vjeruju da njihovom svirkom, nakon što su i sami uzeli ibogu, upravljaju više sile.

Melem za teške droge

Zanimljivo je da su još 1956. godine istraživači švicarske kompanije CIBA-Geigy utvrdili da ova supstanca ublažava tegobe izazvane apstinenskom krizom kod ovisnika o morfiju. Taj se podatak nekim čudom zagubio, ali je jasno da je opasnost od ibogaina uočilo vrlo moćno podzemlje narkotika. Netko je dokučio da bi odvikavanje od kokaina i heroina jednom drugom drogom moglo gadno pokvariti biznis, pa nije čudno da je ibogain zaplijenjen na crnom tržištu u zapanjujuće malim količinama. Dakle, praktično ga ni nema.

Usprkos skeptičnom odmahivanju glavom nekih eksperata za borbu protiv ovisnosti, vjerojatno će 1962. godina ući u povijest kao razdoblje u kojem je ovisnik o heroinu i filmadžija iz New Yorka, Howard Lotsof, nabasao na rijetku afričku biljku, od koje je očekivao nova, uzbudljiva iskustva. Ono što je dobio nakon 36 sati djelovanja ekstrakta iboge, bila je neka vrsta express psihoterapije. Štoviše, kako to sam opisuje, primjetio je da mu i više dana nakon slučajne terapije s ibogainom heroin više ne nedostaje. Bilo je to pravo čudo za teškog ovisnika i Lotsof je odlučio istom eksperimentu podvrgnuti još šest teških narkomana koji su uzimali heroin ili kokain. Navodno je njih pet bez ikakve apstinencijske krize ostavilo drogu i na više mjeseci, čak godina. Ovakvi čisto anegdotalni dokazi bacili su sasvim novo svjetlo na ibogain.

Godine 1966. George Buchi, američki Švicarac i pasionirani planinar, na MIT-u razvija prvu sintezu ibogaina, koja je, međutim, prilično složena, pa svi oni koji su na sebi isprobali iscjeljujuće djelovanje ove droge, kojom se pokušavaju suzbiti ostale droge, zapravo govore o uporabi ekstrakta dobivenog iz gabonske biljke. Howard Lotsof, pionir primjene ibogaina u liječenju ovisnosti o heroinu, kokainu, morfiju i amfetaminima, ali i alkoholu i nikotinu, odlazi iz SAD i provodi ovu terapiju na svoju ruku u Panami, a kasnije u Nizozemskoj, gdje radi toga nema previše problema. Ekstraktom droge se snabdijeva iz pogona kojeg instalira u Belgiji. Tako je bilo do nedavno, kada su od njegove terapije umrla dva teška ovisnika, pa je Lotsof morao svoje aktivnosti opet nastaviti u nešto sigurnijoj Panami. Navodno je smrt dvoje liječenih ibogainom nastupila zato, što su oboje na svoju ruku za vrijeme djelovanja ibogaina uzeli i heroin. Obzirom da je ovakvo polulegalno liječenje izvanredno skupo, Lotsof je do sada jednoj ili više seansi s ibogainom podvrgnuo četrdesetak ovisnika koji su zbog toga putovali iz SAD u Europu ili Panamu.

Svojedobno je u nizozemskom gradu Leidenu uspio na suradnju privoliti i nekoliko liječnika, a cijeli je postupak tamo pratila i dr. Deborah Mash, neurolog iz UM School of Medicine s Brains Endowment Bank u Miamiju i ugledni stručnjak za Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Izgleda da su istraživanja doista nešto pokazala, jer je 1986. godine Lotsof utemeljio međunarodnu organizaciju za pomoć ovisnicima i patentirao liječenje ibogainom. Nakon obavljenih ispitivanja na tridesetak narkomana u Leidenu, dr. Mash i njen kolega dr. Lee Hearn, ravnatelj Metro Dade Medical Examiners Department, daju ohrabrujuće izjave o djelotvornosti ibogaina. Prema posljednjim informacijama, dr Deborah Mash i dr Juan Sanchez-Ramos završili su prvu fazu od Vlade odobrenih ispitivanja iboge, pa se očekuje da službene institucije pronađu sredstva za daljnje testove.

Zanimljiva su istraživanja dr. Stanleya Glicka, voditelja Odjela za farmakologiju i toksikologiju na Albany Medical Collegeu. On je uvježbao štakore ovisne o morfiju da pritiskom na dugme po želji uzimaju dozu narkotika, ali su oni nakon injekcije ibogaina za to pokazivali daleko manje interesa. Glick tumači da glavnu ulogu kod ovisnosti igra neurotransmiter dopamin. Mnoge supstance koje izazivaju navikavanje okidač su za lučenje dopamina u različitim djelovima mozga, uključujući i specifične jezgre kao tzv. “centar za nagrađivanje”. Ovdje dopamin izaziva eurofično stanje i stvara jaku ovisnost. Povećana koncentracija dopamina, međutim, nije otkrivena u “centru za nagrađivanje” laboratorijskih životinja kojima je ubrizgan ibogain prije no što im je dopušten pristup morfiju.

Glick je zamijetio da je taj efekt različit kod raznih štakora, pa katkada traje nekoliko dana, a u drugom slučaju i više tjedana. Iako to nije potvrđeno biokemijskim testovima, Glick nagađa da ibogain u živčanom sustavu životinje može prijeći u oblik koji će se u moždanim strukturama zadržati duže.

Dr. Patricia Broderick s CUNY Medical School koja je u mozgove štakora ugradila osobite senzore koji prate oslobađanje ključnih tvari, misli da ibogain smanjuje efekte kokaina supresijom proizvodnje dopamina u mozgu. Preciznije rečeno, čini se da ibogain potiče lučenje jednog drugog neurotransmitera, serotonina, koji pak u nazočnosti kokaina inhibira stanice koje luče dopamin. Ima špekulacija prema kojima ibogain razara Purkinjeove stanice, čime utječe na proces sjećanja i učenja, u ovom slučaju navodno na mehanizam ovisnosti o narkoticima.

Magični metak

Da pravog tumačenja za neobično djelovanje ibogaina za sada zapravo nema tumači i dr. Henry Sershan, neurolog s Nathan S. Kline Instituta za psihijatrijska ispitivanja u Orangeburgu u saveznoj državi New York. Nije jasno na koje se receptore u mozgu hvataju molekule ibogaina, a na jedno neobično svojstvo ove afričke ritualne droge upozorava Eric Taub, uz Lotsofa glavni promotor ibogaina kao sredstva za liječenje ovisnosti: “... Uzmete li ibogain, on će izazvati vizije, ne halucinacije, samo ako doista imate psihičkih tegoba. Ovu su supstancu proglasili halucinogenom, iako za vrijeme njena djelovanja nećete, kao kod LSD-a, u kutu sobe vidjeti ružičastog slona koji ovamo ne spada ni u kojem slučaju. Vratiti ćete se u sjećanju na već potisnute i zaboravljene doživljaje koji utječu na vaše današnje psihičko stanje. Potisnute su emocionalne traume mnoge dovele do ovisnosti o narkoticima. Kada u sjećanje prizovete kosture iz svog ormara, moći ćete ih se riješiti i tako suzbiti i ovisnost. Ništa vam u tome ne može pomoći kao iboga. Ne kažem da je u pitanju magični metak kojim iz ponora teške ovisnosti možete izbaviti svakog, ali mislim da je upravo čudesna činjenica da ibogain, ako ste kroz seanse s njime razriješili svoje nesvjesne konflikte, ili neku ovisnost, više uopće na vas ne djeluje ! Ja smatram da psihička nestabilnost podrazumijeva i određene promjene u kemizmu mozga koje ibogain korigira. Kada je biokemija mozga normalna, droga uopće ne djeluje...”.

Ibogain se najlakše dobije izolacijom iz korijena iboge, a za jednu srednju dozu od 650-750 miligrama potrebno je oko devet kilograma korjenske mase..

Taub tvrdi da ibogain nikada ne odvodi na loši, neugodni trip, a vizije prošlosti mogu biti trodimenzionalne i sasvim realne. Što ćete proživljavati pod utjecajem droge u znatnoj je mjeri ovisno o količini uzeta alkaloida. Niskom se dozom smatra 5-6,5 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a ta će količina čovjeku omogućiti uvid u mehanizme koji su doveli do njegova današnjeg ponašanja koje želi promijeniti. Niska doza usporava rijeku unutrašnjih slika koje kod veće koncentracije droge naviru mnogo brže. Uz upućena psihoterapeuta, ovaj doživljaj može biti izuzetno koristan, a ako osoba želi aktivnije sudjelovati u istraživanju vlastite podsvijesti i u svoje probleme zaviriti dublje, preporuča se srednja doza koja varira od 8-11 miligrama po kilogramu tjelesne težine. Visoka se doza od 10-20 miligrama primjenjuje u liječenju ovisnosti o opojnim drogama. Taub napominje da neki istraživači koriste i dva puta veću dozu kada su u pitanju narkomani, no to je tako u slučaju primjene sintetičkog ibogaina čije djelovanje, kako se čini, nije tako dramatično kao ono od ekstrakta iz prirodnog materijala.

Stanoviti Frank Roche opisuje svoju seansu s ibogainom kao eksperiment s vlastitom sviješću: “Ibogain me zaintrigirao jer sam uvježbavao lucidno, svjesno sanjanje. Ono što sam o njemu pročitao, uklapalo se u ono čime sam se bavio. Privuklo me isto što i domoroce koje je droga vodila natrag do Izvora i pomogla im da postanu majstori sanjanja.

Imao sam problema s pićem, uglavnom pivom. Kada sam jednom počeo, teško bih prestao, ali sam znao prestati i na više tjedana, uglavnom onda kada su mamurluci postali suviše neugodni. Piću bih se vraćao nakon stanovitih iskustava, ili kad bih se razljutio. Koji puta bih to učinio kada bi se osjećao osobito dobro.

Otkada sam uzeo ibogain, uopće više nemam želje za pićem. Taj impuls se sasvim izgubio. Veći sam optimist glede svojih akcija u životu. Ako me nešto uznemiri, više mi se ne čini da je sve beznadno. Moj je život ispunjen s više samopouzdanja.

Uzeo sam srednju dozu ibogaina u 11,30 sati. Nisam osjećao mučninu, ili bilo kakvu drugu nelagodu. Droga je počela djelovati nakon dvadesetak minuta i terapeut mi je preporučio da legnem. Učinak ibogaina u prvih sat vremena bio je vrlo jak. Vidio sam kako zrake plavobijelog svjetla prodiru u različite dijelove mog mozga. Ti bi dijelovi svjetlili poput krijesnica, paleći se i gaseći.. U tom bih trenutku mogao primati informacije od dijela mozga koji je svjetlio. Sve se odvijalo tako brzo da sam mogao hvatati samo djeliće cjeline koje su strujile mojim umom. Na primjer: kada sam pogledao terapeutkinju, istovremeno sam vidio njeno sadašnje lice i lice iz njena dva prethodna života. Tako sam ih bar ja doživljavao. Kasnije mi je potvrdila da je bila svijesna tih svojih ranijih života. Ono što sam vidio, ličilo je na golemi dosije kojem sam imao pristup. I druga sam bića u tom dosijeu vidio na isti način–njihova lica onako kako ih poznajem, a zatim i lica kakva su imali nekoć.

Ovakve i slične sekvence odvijale su se za vrijeme vrhunca iskustva, otprilike četiri sata.

Prije seanse razgovarao sam s terapeutom o podvojenosti. Osjećao sam da imam dr. Jekylla i Mr Hydea u sebi, da se pretvaram od vrlo drage osobe u najhladniju ličnost na planeti.