Ova je knjiga niz podataka kombiniranih sa saznanjima i dojmovima koje sam stekao u kontaktima s ljudima koji pripadaju americkom narkomanskom podzemlju, austrijskim, švicarskim, danskim, nizozemskim i njemackim intelektualnim krugovima koji godinama eksperimentiraju s drogama, kao i indijskom misticnom i šamanistickom krugu. Knjiga je pisana bez ambicije da bude znanstvena i ona je odraz moje želje da neke informacije i razmišljanja prenesen vecem broju ljudi. Jer, cini mi se da ce upravo takva, rekao bih ulicna saznanja, koristiti i našoj sredini kad jednom shvati koliko joj je problem droge blizak i opasan. Dugi sam niz godina gomilao podatke o razlicitim narkoticima. Bio mi je to u neku ruku fah, jer sam teoretski dio svog magistarskog rada iz organske kemije posvetio uglavnom halucinogenim drogama.
Ipak, nisam ovdje iznosio sve što znam i što sam vidio. To bi katkada preduboko ulazilo u privatne živote ljudi koji su mi se povjeravali i kada bih i sam osjetio nelagodu pišuci o nekim sudbinama, odustajao sam od toga da pricu ukljucim u ovu knjigu.
Ovo skromno djelce nema ambicije sugerirati rješenja za problem narkomanije, jer ni ne vjerujem da nekakva konacna rješenja postoje. Osviješcivanje stanovništva glede opasnosti od pada u kandže neke droge, kucni odgoj, usmjeravanje mladih ljudi prema životnim vrijednostima koje proizlaze iz duhovne discipline, stvarno razumijevanje okoline za pritiske pod kojima se u današnje vrijeme pojedinac može naci i pomoc u svladavanju strahova koje svaka generacija živi kao žrtva projekcija svojih predaka ukratko su bitne smjernice borbe protiv droge kako ih vidim u ovom trenutku i na osnovu dosadašnjih spoznaja. Dakle, prije svega prevencija.
Kada kokain ili heroin jednom dohvate nekoga u pravom smislu te rijeci, oni ce postati sav smisao njegova življenja. Vjerovati ce da mu život ne može pružiti ništa što se može mjeriti s ushicenjem koje nastaje kada se molekule narkotika zalijepe u podrucja mozga iz kojih dolazi taj gotovo nepodnošljiv užitak. I kada užitak prijede u patnju, on ce odbijati ideju o napuštanju svog prokletstva nadajuci se da ce romansa starih dana ponovo doci. Najcešce nece željeti drugaciji život, jer ce mu ono obicno ljudsko sada izgledati kao depresivno sivilo bez ikakva dubljeg smisla. Ta ce tmina beznada potrajati satima i danima i svaka ce stanica ovisnikova tijela ceznuti za magicnom tvari.
Kada se ta tvar konacno razlije njegovim žilama, više nece osjecati onaj orgasticki vrhunac u svakoj stanici svoga tijela. On ce si samo kupiti predah do slijedece krize. Predah koji ce biti ispunjen praznom tupošcu. Droge donose desetine milijardi dolara zarade godišnje. Javna je tajna da su u ovaj izuzetno unosni i siguran biznis umiješane mnoge banke, ali i mocnici ciji pipci u nekim zemljama dopiru do samog vrha struktura vlasti. Iz mnogih se primjera može vidjeti da novac okrece svijet i kada je u pitanju profit, moralne norme odjednom postaju prilagodljive potrebama onih koji iza zastora povlace konce.
Prodaja je narkotika nesumnjivo u interesu previše onih što imaju utjecaja na upravljanje ovim svijetom, a da bi akcije koje se poduzimaju na suzbijanju jednog od najvecih zala koja su zadesila covjecanstvo dale bitne rezultate. Kao što cete vidjeti kasnije u samoj knjizi, u igri su i obavještajne službe sa specificnim strateškim interesima u nekim regijama. Prema Alfredu McCoyu, sprega podzemlja i obavještajnih agencija poznata je u povijesti od suradnje americke mornaricke obavještajne službe sa sicilijanskim mafijašima koji su Amerikancima pomogli kod iskrcavanja na svoj otok 1943. godine do uloge korzikanskih klanova iz Marseillesa u suzbijanju "crvene opasnosti" 1947. i 1949. godine. Špijuni su stvorili i antikomunisticku armiju od pripadnika plemena Hmong iz današnjeg "Zlatnog Trokuta". U slucaju potrebe gorštaci su se trebali suprotstaviti Kinezima i njihovim marionetama unutar Laosa.
Kasnije su, zašticeni svojim zaslugama i kao potencijalno dobro došli saveznici, Sicilijanci, Korzikanci i Laošani postali glavni uzgajivaci opijuma i preradivaci ove sirovine u heroin. Igre svjetskih sila su uspjele uspostaviti ravnotežu straha medu blokovima, ali uz cijenu ciju cemo visinu tek vidjeti. Oni koji su u podzemnom obracunu sudjelovali nekoliko su godina iza toga dobro naplatili svoje usluge. Tko zna tko danas naplacuje slicne usluge na isti nacin. Velike igrace ne zanimaju vaša djeca niti kako ce ona izgledati nakon što ih usiše paklena navika. Oni ni ne znaju kako ona izgledaju i vi ste možda taj koji jedini može jednostavno izbjeci da vaše dijete bude žrtvom teških narkotika. Recept je samo jedan: ne uzeti drogu. Suprotstaviti se savršenom marketingu i onoj bolesti od koje svi bolujemo - znatiželji. Vaše dijete niti vi necete postati oznojeni dršcuci ovisnik s uništenim žilama od jedne cigarete marihuane. Problem je u tome da ta jedna cigareta ne mora, ali može dovesti do onih težih droga. Paniku ne treba stvarati, ali nemojte zaboraviti ono što si nerado priznajemo. Naša djeca su licnosti, ona nisu kopija nas samih niti projekcija naših želja.
Odgoj koji sam spomenuo ranije prijateljsko je prenošenje saznanja o ovom svijetu i životu. Silom nece ici, jer s druge strane postoji dobro utemeljena subkulturna propaganda koja diskretno u svijest covjeka uvlaci uvjerenje da je "joint" potpuno bezopasan, "ecstasy" ne može nikoga ubiti, a "horse" i "kokica" se "... mogu uzimati ako ih držiš pod kontrolom...". Za nekoga je možda to zaista tako, ali onome na koga ce pasti kocka u ovom ruskom ruletu statistike više ne važe. Nemojte se zavaravati na nacin na koji to obicno cinite razmišljajuci "... meni se to ne može dogoditi..." i osjecajuci onu laganu ugodu i opuštanje kada procitate da se to dogodilo nekom drugom, a vas je ovoga puta zaobišlo. Za mene, narkomanija je bolest, a osoba koja je ovisna o nekom težem narkotiku spada u nadležnost adekvatnih medicinskih ustanova. Sigurno je bolje sprijeciti nego lijeciti, ali ako vec nastane situacija da je covjek zahvacen opasnom požudom, najbolje je obratiti se ustanovama koje se profesionalno bave rehabilitacijom ovisnika.
Autor