Kad biste DNK vidjeli pod vrlo velikim povećanjem, ona bi izgledala po- put zmije (Slika 40) i, nimalo slučajno, jedan od glavnih simbola diljem drev- nog svijeta bila je slika dviju uvijenih zmija, danas poznata kao kaducej (Slika 41). Simbol je to medicinske struke. DNK, temelj 'fizičkog' oblika, izgleda poput gmaza, a najstariji dio ljudskog mozga poznat je kao R-kompleks ili reptilski mozak. U sljedećem poglavlju objasnit ću kako se u sve ovo uklapaju Gmazovi i Iluminati. Ono što nazivamo 'fizičkim' zapravo je holografska iluzija, i osnov- ni oblik DNK, kao i sve ostalo, frekvencijsko je polje, neka vrsta floppy-diska ili CD-a na kojem se nalazi genetski program. Moramo razmišljati u kompjutor- skim pojmovima da bismo najjednostavnije razumjeli kako to funkcionira.
Kod razmnožavanja fizički izraz toga vidimo kao očeve spermatozoide koji se spajaju s majčinom jajnom stanicom i bebu koja se razvija iz tog sjedi- njenja. Ali na energetskoj razini, iza holografskog trodimenzionalnog prikaza, to su dva softverska programa koji se kopiraju na novi disk. DNK oca i majke se downloadaju (engl. 'to download' = snimiti, «skinuti» podatke s interneta ili kompjutorske mreže. Prim. prev.), a rezultat je 'disk' ili program koji sadrži njihovu fuziju - bebu. To je način na koji se prenose genetska obilježja i defek- ti. Downloadani materijal koji sadrži kompjutorski virus ili grešku prenijet će se na novi 'disk', na 'sljedeću generaciju'. Tijelo se stvara od jednog oplođenog jajeta (programa), i to se kopira i kopira sve dok u odraslom čovjeku ne bude
Slika 40: DNK ima nešto reptilsko kad se gleda pod vrlo jakim povećanjem.
Slika 41: Drevna slika dviju uvijenih zmija, danas poznata kao kaducej, simbolizira DNK i, prikladno, današnju medicinsku profesiju.
između 50 i 100 bilijuna stanica. Svaka od njih sadrži istu knjižnicu instrukcija koje se čitaju ovisno o njihovoj funkciji, baš kao što računalo čita softver.
Čitač tjelesnog softvera zove se RNK, ili ribonukleinska kiselina, koja se obično javlja u obliku jednog lanca. Jed- nostavno rečeno, DNK je poput diska ili šablone, a RNK je poput lasera koji čita informacije s diska i prenosi ih stanica- ma (Slika 42). RNK određuje funkciju stanice izborom informacija koje prepi- suje s DNK i predaje stanici. Ako prepiše jedan set podataka ili 'jezika' s DNK bit će moždana stanica; ako izabere dru- gi odsječak bit će stanica u jetri. Jedan dio RNK dekodira informacije DNK, a drugi dio odlučuje koje će informacije dekodirati. Glavna struja znanosti još je daleko od potpunog razumijevanja RNK
- načina na koji ona djeluje i što utječe na odluke o dekodiranju. Ali ovdje leži još jedan veliki ključ za stvaranje stvar- nosti. Na spomenute odluke RNK može utjecati Matrix preko DNK ili kroz in- tervenciju svijesti radi zaobilaženja tjele-
Slika 42: RNK laser'čita DNK 'softver' i prenosi informacije stanicama. Koji će dio DNK 'diska' čitati i prenositi određuje sila koja kontrolira RNK - program ili svijest, ovisno o našem stanju svijesti i povezanosti.
snog programa. Na njih također djeluju mentalni i emocionalni utjecaji poput stresa i trauma te elektromagnetska i kemijska zagađenost, uključujući aditive u našoj hrani i piću. Oni mogu destabilizirati proces čitanja RNK i uzrokovati pogreške u dekodiranju koje vode do bolesti.
Svi ovi faktori, pa i drugi, mogu utjecati na način na koji RNK čita DNK, što je od temeljne važnosti za fizičko i mentalno zdravlje i naše doživljavanje stvarnosti. To je važno razumjeti, jer iako DNK pohranjuje podatke, RNK je ta koja određuje koji će podaci biti izabrani i upotrijebljeni. Računalo može imati tvrdi disk, ali kompjutorski operater odlučuje koje će informacije s diska aktivirati i upotrijebiti. RNK je laserski čitač koji odlučuje kakav ćemo doživ- ljaj stvarnosti iskusiti - kao u primjeru hipnotiziranog Toma koji nije mogao
vidjeti svoju kćer. RNK je čitala njegovu stvarnost kroz DNK u skladu s nje- govim programiranim uvjerenjem da ona nije u sobi. Kako RNK čita DNK također određuje naše fizičko i mentalno zdravlje. Ona može odlučiti hoće li pročitati genetsku grešku ili će je zanemariti. Zato kada u daljnjem tekstu bu- dem govorio o DNK ili o DNK mreži, pod tim ću podrazumijevati i rad RNK i njene odluke što će transkribirati i prenijeti.
Usput, kaže se da 'praksa čini majstora' i to je istina, jer su um i tijelo poput kompjutora koji čita softver. Kada nogometaš uporno vježba neku vještinu, nastali podaci snimaju se na 'disk' i mogu se upotrijebiti kasnije za vrijeme uta- kmice. Kada dobije loptu u određenoj situaciji, 'kompjutor' će reagirati prema snimljenim podacima. Ako dobro vježbate imate dobre rezultate, i obrnuto. Kada treniram svoga sina Jaymiea na golu, uvijek mu govorim da vježba onako kako bi htio igrati, jer računalo ne prepoznaje razliku između vježbe i utakmi- ce - on samo reagira na ulazne podatke koje je snimio za određenu situaciju. Ista je stvar s bilo kojom vještinom koju želite razviti, iako, bez obzira koliko vježbali, neki će imati veću 'prirodnu' spretnost u nekim stvarima od drugih zbog temeljnog programa koji su 'naslijedili' u startu.
Ono što me najviše zapanjilo u radu Mikea Lamberta bio je odnos izme- đu DNK te primanja i prijenosa informacija. Kako je istaknuo, DNK je kristal koji emitira svjetlosnu energiju u obliku fotona do te mjere da ga neki uspo- ređuju s 'ultraslabim laserom' (isto vrijedi za RNK). Predvodnici znanstvenog istraživanja počinju shvaćati da je DNK savršena antena i odašiljač. U jednom se članku na internetu tvrdi:
'Svojim karakterističnim oblikom - isprepletenom dvostrukom zavojnicom - golema molekula DNK predstavlja gotovo idealnu elektromagnetsku antenu. S jedne je strane izdužena, čime predstavlja štapnu antenu, koja može vrlo dobro primati električne impulse. S druge strane, gledana odozgo, prstenastog je oblika i time vrlo dobra magnetska antena.'
Preko tog prijemnika/odašiljača povezani smo s Matrixom. Već dvije go- dine govorim i pišem da je naša stvarnost poput holografskog interneta. Naša tijela slična su računalima povezanim na World Wide Web (Slika 43). Kompju- tor može putovati kroz kolektivnu stvarnost koju zovemo internet, posjećivati stranice s vijestima, sportom, stranice o okolišu, pornografiji, bilo što. Preko mreže također može komunicirati s drugim kompjutorima kroz ono što zove- mo e-mail i networking, kada se računala povezu i rade zajedno. Svi kompjutori
Slika 43: Nali mozgovi i DNK/RNK su poput kompjutorskih terminala koji primaju i šalju podatke. Te informacije razmjenjuju se s mozgom Matrixa te s drugim ljudima i oblicima života. Mi živimo u holografskoj verziji interneta.
na svijetu koji su spojeni na internet dijele istu kolektivnu stvarnost, isti ma- triks. I ljudi dijele kolektivnu stvarnost, i mi možemo surfati kroz naše iluzorne holografske zemlje, ljude i interese. Možemo pratiti vijesti (stranice s vijestima), igrati sport (sportske stranice), djelovati u grupama za zaštitu okoliša (stranice o okolišu) ili pokušavati povaliti svakog muškarca ili ženu koja nam se sviđa (pornografske stranice). Princip je potpuno isti. Naša kolektivna 'fizička' stvar- nost je poput holografskog interneta, a naša tijela su biološki kompjutori. Po- znato nam je da je World Wide Web izgrađen od telefonskih linija i kablovskih mreža, ali mene je zanimalo kako se stvara naša kolektivna stvarnost. Kad sam
pročitao da je DNK kristalični odašiljač i prijemnik laserskog tipa svjetlosti, dobio sam odgovor na svoje pitanje. Matrix je bio razotkriven.
Kad se ta spoznaja razvila, uvidi su počeli preplavljivati moj um. DNK je zapravo kompjutorski terminal preko kojeg smo logirani u Matrix i primamo njegovu kolektivnu stvarnost - iluzije koje nas drže u ropstvu. Einstein je rekao: 'Stvarnost je iluzija, iako prilično tvrdokorna.' Tvrdokorni dio je igra virtualne stvarnosti koju superhologram Matrix šalje tjelesnom hologramu preko DNK. RNK zatim odlučuje koji će dio programa čitati i manifestirati kao 'stvarnost', a odluka se donosi kroz kombinaciju programiranja, mentalnog i emocional- nog stanja, vjerovanja i, za one koji se bude - svijesti. Odavna sam govorio da je većina ljudi u svojim mislima, odgovorima i reakcijama pod nadzorom genetskih osobina njihovih tijela, softverskog programa koji nasljeđujemo od naših roditelja i genetske linije. Tijelo sam doživljavao kao divljeg konja kojeg naša svijest treba ukrotiti i uskladiti, namećući svoju stvarnost preko one koju je tijelo ili 'konj' naslijedio genetski ili kroz društveno programiranje. Osjećao sam da njihove akcije i reakcije kontrolira 'konj' (DNK), a ne 'jahač' (svijest koja doživljava ovaj svijet kroz tijelo). Kod takvih ljudi naslijeđene genetske osobine poput alkoholizma ponavljale su se u njihovom iskustvu, dok su oni sa sviješću snažnijom od DNK programiranja bili u stanju zaobići naslijeđeno i izbjeći ponavljanje (kada bi RNK odlučila pročitati program drugačije nego kod roditelja alkoholičara).
DNK i RNK su poput računala koji reagiraju na podatke koje primaju. Ti podaci mogu dolaziti od Matrixa, naše svijesti, ili kroz programe koji djeluju na druge programe. U potonje spada način na koji je ljudsko društvo izma- nipulirano da programira ljude lažnom stvarnošću. U Pričama iz Vremenske omče opisao sam kako sam jednom šetao u izmijenjenom stanju svijesti. Bio je to jedini slučaj koji već nisam spomenuo da sam uzeo psihoaktivnu tvar, a ovaj put su to bile 'čarobne gljive'. Glas mi se opet obratio kad sam naišao na priko- licu za konja parkiranu na cesti, s konjem i jahačem kraj nje. Glas je rekao da je analogija o konju i jahaču - tijelu i svijesti - bila ispravna. 'Zamisli' - rekao je
- 'kako se 'dolazeća' svijest mora nositi sa svim tim naslijeđenim programima, vjerovanjima i pretpostavkama o stvarnosti koje prenosi DNK'. Rekao je: 'Ču- diš li se još uvijek što je ljudima tako lako manipulirati kad od početka naslje- đuju takvo genetsko programiranje?' Većina ljudi potrošila je toliko energije noseći se sa svojim naslijeđenim odgovorima, reakcijama, željama i zahtjevima njihove DNK da im je preostalo malo snage da dignu pogled i vide iza iluzije. DNK dekodira signale iz Matrixa u holografski iluzorni svijet i također se po-
vezuje s DNK drugih ljudi i životnih oblika, stvarajući kolektivni ljudski um. Taj je holografski internet - Matrix - ono što zovemo 'Kreacija'.
Naša DNK ne sadrži samo naslijeđeni genetski softver. Njega neprestano mijenjaju i dopunjuju poruke koje prima iz Matrixa, svijest i programiranje 'društva'. To je ono što se zove 'evolucija'! Na primjer, mozak/DNK i njego- va informacijska omča sa središnjim računalom Matrixa ono je što izaziva promjene kod životinja radi usklađivanja s njihovim promjenjivim okolišem i okolnostima. U početku bijaše Riječ - Microsoft Word3 - i priča se neprestano mijenja kao odgovor na informacije koje šalje i prima Matrix i drugi izvori. DNK/RNK je biološki kompjutor koji čita interaktivne softverske programe na isti način na koji kristalični mozak dekodira električne signale iz osjetila i pretvara ih u vid, zvuk, miris, okus i dodir - iluzorni holografski svijet koji postoji samo u našim glavama. Mozak je tijelu ono što je središnja jedinica za obradu podataka računalu. Središnja jedinica za obradu podataka, ili središnji procesor, zadužen je za kontroliranje i čitanje svog informacijskog prometa, i najvažniji je dio kompjutorskog sustava. U jednom objašnjenju procesora koje sam vidio zapravo ga se naziva 'mozak kompjutora', a ljudski je mozak proce- sor tjelesnog kompjutora. Akupunktura, umijeće iscjeljivanja ubadanjem igala, temelji se na energetskim linijama tijela zvanim meridijani. Na slici 44 možete vidjeti sustav meridijana snimljen gama kamerom nakon što su u akupunktur- ne točke ubrizgani radioaktivni markeri.
Ovo je kompjutorski obrađena verzija slike dobivene prilikom istraživanja u pariškoj bolnici Necker, u suradnji s ekološkim laboratorijem Vojne bolnice. Znam na što me ti meridijani podsjećaju - na ploču s kompjutorskim sklopovi- ma. Ta energija, u akupunkturi poznata kao chi, sastoji se od fotona koji preno- se informacije po tjelesnom kompjutoru pod nadzorom središnje jedinice za obradu podataka - mozga. Sustav čakri također je povezan s ovom mrežom.
Završivši pisanje ovog poglavlja, naišao sam na istraživanje sa Sveučilišta u Floridi koje je dodatno potvrdilo 'kompjutorsku' prirodu DNK. Oni su u laboratoriju uzgojili 'mozak' od 25.000 živčanih stanica izvađenih iz jednog štakorskog embrija, i naučili ga da upravlja simulatorom mlaznog aviona F-22! To je bilo u sklopu projekta usmjerenog na razvoj nove vrste 'živih' računala sa sposobnošću 'razmišljanja'. Štakorske stanice moguće je naučiti da uprav- ljaju mlažnjakom na isti način kao kada snimate softver na kompjutor. Neu-
3engl.'word'= riječ. Prim. prev.
Slika 44: Kompjutorski obrađena slika meridijanskog sustava snimljenog gama kamerom nakon ubrizgavanja radioaktivnih markera u akupunkturne točke. To je sklopovna ploča tjelesnog kompjutora. Energija koja struji meridijanima, u akupunkturi poznata kao chi, sastoji se odfotona koji prenose informacije po tijelu. Sustav čakri također je povezan s ovom mrežom, i kada je tok energije (informacija) blokiran ili prigušen, javlja se bolest. Akupunkturne igle koriste se za održavanje protoka i ravnoteže energije - a time i tjelesnog zdravlja.
roni su bili uronjeni u posebnu tekuću suspenziju kako bi ih se održalo na ži- votu, i raspoređeni su po mreži od 60 elektroda u maloj staklenoj zdjeli. Pod mikroskopom su, u početku, izgledali kao tisuće zrnaca pijeska, ali ubrzo su se stanice počele povezivati i formira- ti ono što znanstvenici zovu 'živi ra- čunalni uređaj' ili 'mozak'. Povezali su ga sa simulatorom mlažnjaka i, preko stolnog kompjutora, naučili kontrolira- ti avion, čak i po orkanskom vjetru. Dr. Thomas DeMarse, jedan od znanstve- nika uključenih u projekt, rekao je:
'Kad smo ih prvi put priključili, avion se stalno «rušio», ali... neuronska mreža polako se prilagođava dok mozak uči kontrolirati nagib i ljuljanje aviona. Nakon nekog vremena počinje stvarati lijepu ravnu putanju ujednačene visine. Mreža prima informacije o nagibu i ljuljanju u obliku stimulacijskih impul- sa, a njegove se reakcije s vremenom mijenjaju. Mi smo njegovi vanjski učitelji dok to uči.'
To je ono što se svakodnevno događa ljudima. Naše stanice s DNK kompjutorom downloadaju podatke iz Matrixa i 'društva', i uče reagirati prema programu, baš kao štakorske stanice priključene na simulator. Jedini način zaobilaženja ovog DNK programiranja je putem intervencije svijesti.
Kada to činimo, rezonancija tjele- snog holograma povećava se s brzinom vrtnje čestica kako one reagiraju na
višu svijest s kojom se povezujemo. Tada svijest, a ne program niskih vibracija, diktira događaje kroz DNK. Uzgred, razvoj bioloških kompjutora koji mogu 'misliti' opasan je pravac, a moguće posljedice izvrsno su prikazane u filmovi- ma ciklusa Matrix kada su svijet preuzeli strojevi koji su bili u stanju misliti. (Stvarno, da se to nije već dogodilo?) Preuzimanje vlasti od strane bioloških kompjutorskih strojeva u tim filmovima odražava način na koji je Matrixom zavladao strah svjestan sebe.
Između DNK kompjutora ljudi, životinja i svega što je živo neprestano se razmjenjuju poruke, i tako se Matrix dalje širi i izražava. Zahvaljujući tome možemo bez riječi komunicirati sa životinjama, stablima i cvijećem, kao što su pokazali pokusi, te primati dobre ili loše 'vibre' od ljudi, bez obzira kakvo je nji- hovo vanjsko držanje. To je, valjda, pomalo kao slanje vibratornih DNK e-ma- ilova ili 'd'-mailova, moglo bi se reći. Primili ste d-mail - tip na drugom kraju sobe je prevarant. 'Hej, Ethel, hvatam loše 'vibre' od onog tipa na drugoj strani sobe.' Te veze DNK-kompjutorskih terminala ono su što zovemo kolektivni um ili, kako je to nazvao švicarski psiholog Carl Jung, 'kolektivno nesvjesno'.
Često sam pisao o takozvanom sindromu 'stotog majmuna'. To je bilo ot- kriće da kada nekoliko članova neke vrste nauči nešto novo, iznenada svi, ili skoro svi primjerci iste vrste, počinju instinktivno raditi to isto bez da im je itko pokazao. Mogu nam tumačiti da se radi o misterioznoj pojavi, ali zapravo je vrlo jednostavna, još i više kada shvatimo prirodu DNK 'interneta'. Maj- muni, ili bilo koja druga vrsta, nova znanja prenose preko svoje DNK samim činom učenja i spoznavanja. To je poput otkrivanja nove informacije i njenog objavljivanja na Webu kako bi bila dostupna svima koji su ulogirani. U ovom slučaju, 'svi' su ostali pripadnici vrste koji koriste iste DNK kodove i istu fre- kvenciju emitiranja. To je način na koji komuniciraju sve vrste, ali i razlog zašto uspješnije komuniciraju međusobno nego s drugom vrstom. Dijele, naime, iste DNK kodove, te emitiraju i primaju na istoj valnoj dužini. To se događa i kod ljudi, i sustav nas nastoji održati podijeljenima kako bi umanjio sposobnost kolektivnog nesvjesnog da prepravlja stvarnost.
Kao što sam spomenuo, imamo 120 milijardi milja DNK i naša su tijela monumentalni kompjutorski terminali sposobni obraditi nevjerojatne količi- ne informacija koje ulaze i izlaze iz njih. U stvari, više nego što je dovoljno da primamo i smatramo očiglednom kolektivnu iluziju koju zovemo svijetom ili kozmosom. Matrix kontrolira svijest zarobljenu unutar svojih vibracijskih zidova, zadržavajući je u lažnoj stvarnosti koju ona smatra stvarnom. To se postiže neprestanim emitiranjem 'svijeta' kao frekvencijskih ili valnih polja
DNK kompjutorskim terminalima, a DNK, putem mozga/RNK, dekodira te emisije u holografski oblik koji zovemo fizičkim - ili petosjetilnim, svemirom. Neki istraživači objašnjavaju da su sinapse, koje prenose informacije između živčanih stanica u mozgu, na vrlo važan način uključene u ovaj proces. Prin- cip je sličan televiziji, koja dekodira frekvencije, ili valove - a koje prima od odašiljača - u slike na ekranu. Jedina stvarna razlika je što DNK/RNK to čini holografski kako bi stvorila iluziju trodimenzionalnosti - iako se već govori i o holografskoj televiziji.
Otkrića Francuza Jeana B. J. Fouriera iz 18. stoljeća dovela su i do televizije i do pronalaska holograma. On je razvio proces zvan Fourierova transformaci- ja, matematičku metodu pretvaranja uzoraka u jednostavne valove i obrnuto, pruživši mogućnost televizijskoj kameri da pretvara slike u elektromagnetske frekvencije, i televiziji da ih ponovno pretvara u slike. Znanstvenici su otkrili da ljudski mozak funkcionira na principima Fourierove transformacije - on je frekvencijski dekoder. Upravo tako! Krajem 1970-ih istraživanja Russela i Karen DeValois, dvoje neurofiziologa sa Sveučilišta u Berkeleyu, iznjedrila su uvjer- ljive dokaze, koje su otada podržali nebrojeni znanstvenici iz cijeloga svijeta, da mozak dekodira frekvencijske uzorke i pretvara ih u holografske slike koje 'vidimo' (ili mislimo da vidimo). Stanice vizualnog korteksa u mozgu reagiraju na različite frekvencijske uzorke i aktiviraju se u skladu s tipom frekvencija koje primaju. Po mom mišljenju, on dekodira frekvencijske signale, valove koje emitira Matrix, u iluzorne holograme 'fizičkog' svijeta, iako bih rekao da je u to uključen cijeli mozak, a ne samo vizualni korteks. U stvari, uključeno je i više od samog mozga. Cijelo tijelo, svih 120 milijardi milja DNK (zajedno s RNK), uključeno je u proces dekodiranja. Već više od sto godina poznato je da je uho frekvencijski dekoder, a pokusi Georga von Bekesya, još jednog dobitnika Nobelove nagrade, odavno su potvrdili da koža reagira na frekvencije. Glas u Brazilu rekao mi je da svih pet osjetila dekodira frekvencije, a sada možemo vidjeti i zašto - dekoder je mozak i DNK/RNK koje djeluju u svakoj stanici.
Kao što sam već rekao, DNK (poput RNK) emitira svjetlosnu energiju u obliku fotona do te mjere da su je neki uspoređivali s 'ultraslabim laserom'. Ona stvara koherentnu svjetlost na isti način kao naši tehnološki laseri - laseri koji stvaraju holograme. Matrix emitira svoje signale u valnim ili interferen- cijskim uzorcima, i moguće je da je laserska svjetlost koju emitira DNK/RNK dio procesa njihovog pretvaranja u holografske prikaze tih valova - ljude, ži- votinje, kuće, ulice, šume i pejzaže. To je prizor iz kompjutorske igre koji sve češće vidim dok hodam ili vozim automobil. Jedna od zagonetki kvantne fizike
je kako se čestice mogu manifestirati u 'valnom' obliku (nefizičkom) ili kao čestica (prividno 'fizička'), a valni oblici postaju čestice samo kad su proma- trani - kada ih gledamo. Ono što se zapravo događa je da DNK/RNK/mozak uzrokuje da valni oblik ili interferencijski uzorak projicira iluzorni hologram. Čin 'promatranja' - fokus - projicira hologram iz valnog oblika, i kad se to događa kvantni fizičari vide kako valni oblici 'postaju' čestice. I valni oblik i če- stica (valni oblik opažen kao hologram od strane DNK/RNK/mozga) postoje istovremeno, oni ne prelaze iz jednog stanja u drugo. Kad se laserom osvijetli fotografski interferencijski uzorak kako bi se stvorio hologram, jedno ne za- mjenjuje drugo. I valni oblik i hologram (čestice) postoje istovremeno. Stvar je u tome da promatrač vidi hologram kao primarnu stvarnost. Valni oblik je mogućnost; čestica je 'fizičko' iskustvo. Karl Pribram, neurofiziolog sa Sveučili- šta Stanford, predvodnik je u tumačenju holografske prirode fizičke stvarnosti. Michael Talbot piše o njegovim zaključcima u knjizi Holografski svemir.
'...[Karl] Pribram [uvidio je] da objektivni svijet ne postoji, barem ne na način kako smo navikli vjerovati. Oko nas nalazi se golemi ocean valova i frekvencija, a stvarnost nam se čini opipljivom samo zato što su naši mozgovi u stanju pri- mati tu holografsku maglu i pretvarati je u štapove, kamenje i druge poznate predmete od kojih se sastoji naš svijet...
'...Drugim riječima, glatkoća komada finog porculana i osjećaj pijeska pod našim stopalima na plaži samo su razrađene verzije sindroma fantomskog uda [kada osobe «osjećaju» neki ud dugo nakon što im je bio amputiran].
'Prema Pribramu, to ne znači da izvan nas ne postoje porculanske šalice i zrnca pijeska s plaže. To jednostavno znači da porculanska šalica ima dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kad je filtrirana kroz leće našeg mozga manifestira se kao šalica. Ali kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo ju kao interferencijski uzorak. Što je stvarno, a što je iluzija? «Za mene je i jedno i drugo stvarno« - kaže Pribram - «ili, ako vam je tako draže, nijedno od dvoga nije stvarno.«'
Znam da će konvencionalni znanstvenici ismijati ideju da je laser emiti- ran iz DNK/RNK dovoljno jak da bi mogao biti uključen u stvaranje hologra- ma, uključujući i njegovo vlastito 'tijelo'. Tvrdi se da DNK ima lasersku moć jedne jedine svijeće, ali s tim u vezi treba reći dvije stvari. Kao prvo, DNK laser je koherentna svjetlost, fokusirana i koncentrirana, za razliku od svijeće, koja
raspršuje svoju svjetlost i snagu; i kao drugo, DNK laser je daleko snažniji od jedne svijeće, što će znanost jednog dana otkriti. Sposobnost mjerenja nečega ovisi o razvijenosti tehnologije koja se koristi pri mjerenju. Pokušajte izmjeriti preciznost najnaprednijeg računala pomoću računaljke s kuglicama na žici. Prava snaga DNK/RNK djeluje na frekvencijama koje ljudska tehnologija još ne može izmjeriti i na načine koje ne razumije. Ako kotačić na vašem radiju nije dobro namješten na stanicu, ona može zvučati slabo, tiho i nejasno, ali pronađete li pravu frekvenciju ista stanica može vam probiti bubnjiće.
Znanost može smatrati da je napredna u svom poznavanju DNK, načina na koji ona funkcionira i snage njenih laserskih emisija, ali, u usporedbi sa svim onim što se može saznati, glavna struja znanosti još uvijek lovi mamute i viče 'Ug, ug'. Da raščistimo jednu stvar. Znanstvenici razumiju, ili misle da razumiju, samo tri do pet posto naše DNK. O ostalih 95 do 97% oni zapravo ne znaju baš ništa. Kako onda mogu pametovati o tome što DNK može i što ne može - kao i RNK? Tih preostalih do 97% zovu 'DNK otpad', kao da nema nikakvu bitnu ulogu. Ponovit ću vam to još jednom, za slučaj da možda niste razumjeli ili još uvijek pokušavate dići vilicu s poda. Preostalih do 97% zovu 'DNK otpad', kao da nema nikakvu bitnu ulogu. Zašto je onda tu? Možda se 'Bog' zafrkavao? 'Znanost' odbija vidjeti slona u dnevnom boravku koliko god on srao po tepihu - službenoj verziji stvarnosti (Slika 45). U stvari, što on više sere, to 'znanstvenici' iz establishmenta više stišću svoje nosove, pokrivaju uši i zure u pod. Na primjer, pogledajte ovog profesora. Mislite li da bi ove stvari mogle biti povezane??
• Mi ne možemo opažati, čak ni pomoću tehnologije, barem 95 posto mase svemira poznate kao tamna energija i materija, a ono što 'vidimo' svojim očima samo je sićušan dio onoga što postoji.
• 95% aktivnosti mozga nije povezano s budnim stanjem ili 'fizičkom stvarnošću'.
• Znanstvenici nekih 95 do 97 posto DNK zovu 'DNK otpad' zato što ne znaju čemu služi.
Istina je da su ove brojke približne, ali zar vam se ne čini da bi možda ovih 95% DNK otpada i 95% aktivnosti mozga koja nije povezana s budnim stanjem moglo biti povezano s 95 (ili više) posto materije koju ne možemo opažati? I da bi nas to moglo povezivati s razinama svijesti koje djeluju izvan
razine vidljive elektromagnetske svjetlosti, kao što je simbolizirano na slici 46?
Hej, upravo sam vidio tu veli- ku sivu stvar s dugim nosom kako sjedi na kauču - jeste li i vi to vi- djeli?
To je divan primjer kako glavna struja znanosti ignorira i odbacuje sve što potkopava njene pretpostavke. Najprije dolazi do zaključka, a onda 'dokaze' uskla- đuje tako da se uklapaju. DNK prima, emitira i obrađuje tako puno materijala za koji mi ne zna- mo zato što je 'znanstveno' istra- živanje ograničeno na frekvencij- ski raspon koji njeni instrumenti mogu mjeriti. Izvan tog (sićušnog) raspona oni su u biti nemoćni. Ne postoji 'DNK otpad'; svi njeni di- jelovi imaju svoju svrhu, a to je
Slika 45: 'Slon? Kakav slon?
Ja sam se školovao na Harvardu i Oxfordu, i da je u
ovoj sobi neki slon, ja bih ga prvi vidio'
(barem) 97% više svrhe nego što je nama poznato! Samo mozak prima 400 mi- lijardi jedinica informacija svake sekunde, ali mi smo svjesni samo njih 2.000. Osim toga, eksperimenti su pokazali da električni signali potrebni za pokreta- nje nekog uda, otvaranje usta ili za bilo kakvu 'fizičku' akciju, počinju oko pola sekunde prije nego što senzorni signali stignu u mozak kako bi bili prevedeni u akciju. Tko ili što ovdje tipka po tastaturi?
Kaže se da koristimo samo mali dio kapaciteta svog mozga, manje od deset posto u većini slučajeva. Ja kažem da taj 'neupotrijebljeni' kapacitet radi na frekvencijama koje znanost još nije izmjerila i povezuje nas s razinama daleko izvan elektromagnetske svjetlosti (ili je to ono za što bi trebao služiti). To je veza koju manipulatori nastoje ugušiti. Moje je mišljenje da je u tome od ključne važnosti žuljevito tijelo (corpus callosum) koje povezuje obje moždane hemisfere i regulira informacije koje one razmjenjuju. Ono također određuje koja će hemisfera upravljati opažanjem i ponašanjem u određenom trenutku. Lijeva strana (koja dominira 'modernim' društvom) bavi se 'logičnim', ana-
stw., '":!JSpom 'DNk ; flSJI04'0rmiJJ-
}«ir.Jko t:Ji'ico
ntJ w (ili ·t11t61Jii) s Spom fo'JIJWi,ftu -wu ¥,_ ··k
rmi.t)'(}n
litičkim, prosudbenim i verbalnim; desna je povezana s kreativnim, umjet- ničkim, intuitivnim, vizualnim i emocionalnim. Očito je da je žuljevito tijelo od ključne važnosti za proces integriranja ove dvojnosti mozga u ujedinjenu cjelinu ili naše zadržavanje u 'podvojenosti uma'. Ukoliko se guše informacije koje prelaze iz desne u lijevu hemisferu, osoba će biti okrenuta 'ovom svijetu' i daleko manje intuitivna. Vrijedi ukazati na činjenicu da je 'obrazovni' sustav gotovo potpuno usmjeren na lijevu stranu, a stimulatori desne strane, kao što su glazba i umjetnost, na dnu su liste prioriteta i nastavljaju gubiti na važnosti. Zbog toga su najuspješniji studenti zarobljenici lijevog mozga, i oni su ti koji nastavljaju upravljati sustavom kroz politiku, bankarstvo, trgovinu, medicinu, znanost i medije. Ne iznenađuje što održavaju 'društvo lijevog mozga' koje Iluminati nastoje nametnuti. U žuljevitom tijelu postoje milijarde neurona koje su za znanstvenike misterij, nemaju pojma čemu služe. Jednog će dana shvatiti da je taj 'moždani most' dio sustava za emitiranje i primanje koji nas povezuje s onim 'vani' i jedne s drugima - kao u sindromu stotog majmuna (Slika 47).
Hipotalamus pri bazi mozga još je jedan vitalni regulator tijela, a djeluje u tijesnoj suradnji s hipofizom, glavnom žlijezdom' endokrinog sustava, i epi- fizom, takozvanim 'trećim okom', kroz koju se manifestira 'psihički vid'. Endo- krine žlijezde povezuju tijelo
sa sustavom čakri, pri čemu ta mreža spaja našu 'fizičku' stvarnost sa širim svemirom nevidljive energije. Ono što se naziva psihoaktivnim droga- ma - poput ayahuasce - otva- ra našu svijest za one dijelove
mozga i DNK koji su u inte-
rakciji s tim drugim razina- ma.
Corpus
Callosum
Hipotalamus
U vezi s DNK treba na-
glasiti još jednu ključnu stvar: ona je također dom onoga što zovemo um i emocije. To je najveća od svih prijevara koje nas drže u ropstvu Matrixa, jer prihvaćamo da naši instin-
Slika 47: Hipotalamus u mozgu ključni je regulator naših emocionalnih stanja, on organizira i kontrolira osjećaje
i raspoloženja, kao i glad, apetit i unos hrane, i sve što je povezano s konceptom uživanja i kreativne aktivnosti. Hipotalamus je od najveće važnosti za ravnotežu tijela, uma i emocija i, kao što ćemo vidjeti kasnije, na njega utječu kemikalie kojese koriste u hrani i pićima široke potrošnje.
ktivni odgovori i reakcije moraju potjecati od nas; one moraju biti ono što mi stvarno jesmo. Kao što sam rekao, sve je svijest, ali postoje različite razine svi- jesti. Kada koristim riječ 'um', podrazumijevam misli koje se emitiraju kroz i iz DNK, a ne svijest u svom stanju 'Jednote'. Um je softverski program povezan s Matrixom, kao i emocije. Mi vjerujemo da su naše misli i emocije naše vlastite, ali one su program koji reproducira snimljene odgovore i reakcije. Primijetit ćete da kada osjećamo emocije dolazi do trenutne fizičke reakcije. Naše srce ubrzava ritam, usta se suše ili osjećamo mučninu u želucu. Emocije uzrokuju reakcije u tijelu zato što se tamo i nalaze - u DNK. Da ponovim, hipotalamus u mozgu primarni je regulator našeg emocionalnog stanja. Jedno objašnjenje s interneta kaže:
'...Hipotalamus organizira i kontrolira mnoge kompleksne emocije, osjećaje i raspoloženja, kao i sva motivacijska stanja, uključujući glad, apetit i unos hrane, i sve što je povezano s konceptom uživanja, uključujući zadovoljstvo, udobnost i kreativne aktivnosti. Neuroni u hipotalamusu stvaraju hipotalamičke neu- rotransmitere koji prenose informacije i upute do svih dijelova tijela... Hipotala- mus... igra važnu ulogu u integraciji svih fizioloških stimulacija, svih 5 osjetila... koje onda prevodi, sažima i slaže u jedan razumljiv «paket» sa svim značajkama nekog iskustva...'
Hipotalamus je odličan primjer kako se fizičko, mentalno i emocionalno ('sve značajke nekog iskustva') obrađuju u istom izvoru - DNK/mozgu. Trebao bih definirati što podrazumijevam pod izrazom emocije u ovoj knjizi, jer znam da neki pisci vjeruju da su emocije ili naša veza s Jednim, ili da je Jedno njihov izvor. Čuo sam da neki kažu da se s Jednotom povezujemo kroz emocije radosti i sreće, ali ja to ne smatram emocijama. Tvrdim da su prava radost i blaženstvo prirodna stanja Jednote - kao što sam iskusio u Brazilu - i nije im potrebno ime koje će ih opisati kao emocije'. Oni jednostavno jesu. Jednota je blaženstvo i radost... ljubav. Kad se otvorimo Jednoti izvan programa, mi doživljavamo ta stanja zato što su ona priroda Jednoga. To nisu emocije, to je stanje Jednote. Prema mojoj definiciji, emocije su programirane reakcije koje nas odvajaju od svjesnosti Jednog, i mi u Matrixovoj muholovci ne znamo što su prava ra- dost, blaženstvo i sreća, osim ako se ne povežemo s Jednim. Svoje stanje 'sreće' procjenjujemo prema razini naše nesreće. 'Oh, danas se osjećam puno manje nesretno, znači da sam sretan.' Ta vrsta sreće je emocija, ali ne i sreća Jednote koju je nemoguće karakterizirati. Smatram da su ono što mi podrazumijevamo
pod emocijama (uključujući i iluzornu 'sreću') softverski programi stvoreni kako bi nas porobili, no kasnije ću detaljnije obraditi tu temu.
Emocije su fenomeni DNK holograma. Ako pokušate dlanovima trljati svoje tijelo i pritiskati prstima, obično ćete pronaći mjesta na kojima osjećate neugodnost, iako nema 'racionalnog' razloga za to. Alternativni iscjelitelji koji se bave bodyworkom ili kineziologijorn vrlo vješto lociraju takva mjesta, i ona mogu biti stvarno bolna. Te točke neugodnosti neprerađene su emocije na- gomilane u tijelu (često kao toksini), a kad se te točke masiraju, oslobođene emocije često se izražavaju kroz bijes, suze i tako dalje. Te nagomilane emocije zapravo su informacije zadržane u hologramu, i mogu se usporediti s poda- cima pohranjenim na tvrdom disku računala. To je kao kada kompjutorski operater spremi nešto s čime se ne želi odmah pozabaviti. Bodywork iscjelitelji, praktično, pritišću tipku za brisanje.
Ljudi govore stvari kao 'Ja sam samo čovjek' i raspravljaju o 'ljudskoj pri- rodi', kao da je to ono što jesu. Ali nije. Oni su svijest o Beskrajnoj Mogućnosti, a ono što zovemo 'čovjek' su DNK um, emocije i holografsko 'tijelo'. Ono što nas čini 'ljudima' je Matrixov interaktivni softverski program u DNK, i to brka- mo s onim što mi uistinu jesmo. To je također ono što nas čini muškarcima, že- nama, crncima, bijelcima, mladima ili starima. To su programi, a nesporazum je u samoj srži iluzije. Mi nismo naša tijela, um ili emocije. Mi smo Beskrajna Svijest.
U jednom članku u novinama The Scotsman iz 2004. opisano je istraživa- nje Davida Hamiltona, znanstvenika koji je promijenio svoj pogled na život nakon što je iskusio hod po vatri. Bilo je jasno da ukoliko možete hodati kroz vatru bez da se pritom opečete, mora postojati još nešto što trebamo naučiti o prirodi stvarnosti. Članak je objasnio kako je Hamilton postao uvjeren da naša mentalna i emocionalna stanja mogu ne samo djelovati na naše zdravlje, nego i promijeniti DNK. Da, mogu, a razlog je taj što ona jesu DNK. Promijeni li se jedan dio kompjutora, to djeluje na cijeli kompjutor jer se mijenjaju podaci koji prolaze kroz sustav. Ista je stvar s našim promjenama mentalnih i emocio- nalnih stanja koja djeluju na ravnotežu DNK, a time i na naše 'fizičko' zdravlje. Tako djeluje placebo efekt kada ljudi ozdrave nakon što popiju tabletu od še- ćera za koju vjeruju da je snažan lijek. Vjera u 'lijek' mijenja DNK (i/ili govori RNK da pročita program u skladu s vjerovanjem) i dovodi do 'izlječenja' za koje su vjerovali da će terapija donijeti. David Hamilton je rekao da je prona- šao petstotinjak znanstvenih radova u stručnim časopisima glavne znanstvene struje koji su potvrdili djelovanje misli, osjećaja i vjere (vjerovanja) na tjelesne
sustave, posebno istaknuvši rad Erica Kandela, jednog od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 2000. godine. Kandel je zaključio da na brojne genetske razlike među ljudima utječu društvo i uvjetovanje, te da one nisu jednostavno naslijeđene od roditelja. Ti su utjecaji doveli do uključivanja ili isključivanja određenih gena, što je bila reakcija DNK kompjutorskog sustava na promjenu ulaznih podataka. Hamilton je citirao znanstvenu studiju o mladuncima šta- kora koja je pokazala da se dva posebna hormona rasta isključuju kod onih štakora kojima je uskraćen majčin dodir. Dalje objašnjava:
'Postoji cijela grana medicine zvana psihoneuroimunologija koja proučava djelovanje misli i emocija na našu biokemiju. Biokemija je tijesno povezana s DNK, pa ako na te... komponente djeluju misli i emocije, tada misli i emocije moraju djelovati i na našu DNK.'
Da, zato što one jesu DNK! Briljantan rad japanskog znanstvenika Masa- rua Emotoa s I. H. M. instituta u Tokiju pokazao je koliko snažno riječi, misli i emocije - što su sve valni oblici - djeluju na vodu. On i njegov tim izlagali su vodu raznim vrstama glazbe, raznim riječima i izrazima, a zatim su je zaledili kako bi dobili kristale vode. Kad su ih analizirali pod mikroskopom, reakcija vode bila je zadivljujuća. Na slikama 48 i 49 možete vidjeti kako su kristali re- agirali na riječi i misli (vibracije): 'Ljubav i zahvalnost' i 'Gadiš mi se - ubit ću te'. Zamislite na koji način naše riječi i postupci utječu na tjelesni hologram, s obzirom da se sastoji od oko 70% vode (taj postotak varira ovisno o dobi i te- žini). Ti stavovi i stanja postojanja mijenjaju DNK na isti način kao što utječu na vodene kristale. (Moram se nasmijati kad čujem ljude koji kažu da planeti ne djeluju na nas - unutar iluzije - kad je 70% naših tijela voda, a sam Mjesec može pomicati plime po cijielim oceanima!) Usput rečeno, ono što djeluje nisu riječi, nego namjera koja stoji iza njih. Kad biste rekli 'Ubit ću te' bez ljutnje i u šali, učinak ne bi bio isti kao da ste to ozbiljno mislili ili izgovorili sa zlom namjerom. Misli i emocije stvaraju valne oblike, a jasno je da to radi i glazba. Glazba može biti iscjeljujuća i inspirativna ili ekstremno štetna, ovisno o nje- nom vibracijskom učinku.
Gledao sam jedan dokumentarac u kojem je prikazano kako mozak for- mira mreže električnih veza kao odgovor na mentalna i emocionalna stanja. Što duže traju ta stanja, poput depresije i zabrinutosti, to se ta mreža više 'učvr- šćuje' i postaje sustav refleksnih odgovora mozga. Doslovce kao programiranje računala: mozak prepravlja stvarnost u skladu s programom koji su mental-
Slike 48 i 49: Zapanjujuće djelovanje misli i riječi na kristale vode. Kristal na slici 48 formirao se nakon što je voda bila izložena riječima 'Ljubav i zahvalnost'; na slici 49 riječi su bile 'Gadiš mi se - ubit ću te'. Iz razlike se jasno vidi koliko snažno riječi, misli i emocije djeluju na svijet, kao i na ljudsko tijelo koje je, u ovoj stvarnosti, uglavnom voda.
(Više primjera može se pronaći u knjigama Poruke iz vode I i 2 [Messages from Water, vol. i i 2], Masarua Ernotoa)
na i emocionalna stanja downloadala. Ali u trenutku kada promijenimo naše misli i emocije, recimo u entuzijazam i optimizam, te električne veze pucaju i ponovno se formiraju na način da odražavaju novi stav. Misli i emocije mogu se mjeriti kao kemijske reakcije zato što hipofiza, reagirajući na emocionalne promjene, u interakciji s hipotalamusom otpušta spojeve poznate kao peptidi, a ti se spojevi vežu za receptore na stanicama. Bez obzira radi li se o kemij- skom obliku onoga što zovemo 'ljubav' (u ljudskom smislu), ili o 'mržnji', ili čak o drogi poput heroina, svi se oni povezuju sa stanicama preko istih receptora.
U drugim sam knjigama pisao o onom što nazivam emocionalna ovi- snost, pojavi kada ljudi traže redovnu dozu neke emocije, bio to bijes, depresija ili 'ljubav'. Glavni razlog za to je ovisnost o spojevima koje luči mreža hiputa- lamus/DNK dok se emocije proživljavaju. U tekstu pjesme Roberta Palmera, na primjer, ljudi mogu biti 'ovisni o ljubavi'. Kao i kod svih ovisnosti, može se pojaviti potreba za konstantnim povećavanjem doze kako bi se postigao isti učinak, pa ljudi podsvjesno u svojim životima stvaraju situacije koje im daju emocionalni 'fiks'. Takvi će ljudi stvarati okolnosti u kojima mogu postati bi- jesni, zabrinuti ili depresivni, dok će drugi skakati od partnera do partnera uz riječi: 'Baš sam zaljubljive prirode'. Oni su ovisni o melodrami, jer su ovisni o kemijskom 'fiksu' koji ona donosi. Dr. Candice Pert, autorica knjige Molekule
emocija: Znanost iza medicine tijela i uma (Molecules ofEmotion: The Science Behind Mind-Body Medicine, Scribner Book Company, 1999.), kaže: 'U svakom trenutku naše je tijelo u našem umu, a naš um je u našem tijelu.' To je zato što su um i tijelo - i emocije - izrazi iste DNK. Ono što zovemo 'ličnost' (um i emocije) u stvari je program DNK, a nas su nasanjkali da vjerujemo da smo to mi. Jašemo li konja zbog toga ne mislimo da smo konj, zar ne? Ali kad se radi o tijelu, njegovom umu i emocijama, to mislimo.
Čuo sam da psiholozi tvrde da postoji samo mali broj onoga što oni nazi- vaju arhetipskim 'ličnostima'. Neki kažu da ih nema više od 12 osnovnih. Švi- carski psihijatar Carl Jung nastojao je povezati te arhetipove s genetskim nasli- jeđem, smatrajući ih instinktivnima. Ustvrdio je da se rađamo s tim obrascima koji strukturiraju našu maštu i čine je izrazito ljudskom, iznijevši mišljenje da su ti arhetipovi blisko povezani s našim tijelima. Jung je identificirao ar- hetipske obrasce u svim kulturama i razdobljima ljudske povijesti i otkrio da su oni uvijek odražavali iste arhetipske 'zakone'. Sugerirao je da iza svega stoji 'Univerzalno nesvjesno'. Ljudi nemaju odvojene ili osobne podsvjesne umove, umjesto toga dijele Univerzalnu podsvijest. - rekao je Jung. Ono što mi zovemo svjesni um, ukorijenjeno je u tome - vjerovao je - a po njemu je um oblikovan prema univerzalnim obrascima. Rekao bih da je bio u pravu u svim tim pret- postavkama, ali da arhetipski obrasci potječu od Matrixa preko DNK/mozga. Na ovoj razini stvarnosti, Matrix je Jungovo Univerzalno nesvjesno - energija/ materija koju ne možemo vidjeti, ali koja je u stalnoj interakciji s 95% možda- nih aktivnosti nepovezanih s budnim stanjem i s otprilike 95% 'DNK otpada'.4 To je razlog, kako je rekao, zašto se obrasci ličnosti nasljeđuju i zašto su blisko povezani s tijelom. Itekako su povezani - kroz DNK. To su obrasci koji nas, kako se izrazio, čine 'izrazito ljudskima'. Oni su ljudski softverski program. Kao
i sve u ovoj stvarnosti, ljudi su kompjutorske konstrukcije, a ne ono što stvarno jesmo. Psihijatri i terapeuti glavne struje koji rade s 'ljudskim umom' su poput kompjutorskih servisera, a hipnotizeri su reprogrameri. Oni ne rade sa sviješću kako je ona definirana u ovoj knjizi, već s umom ~ softverskim programom.
Jednota je Svemogućnost, pa ipak ljudi u velikoj većini spadaju u nekoliko osnovnih arhetipskih ličnosti. Kako je to moguće? Takvu kontradikciju susre- ćemo zato što arhetipovi nisu Jednota svjesna sebe; oni su softverski programi koje downloada i čita DNK/RNK. Pogledajte klasične reakcije kao što je 'borba
4Opet naglašavam da su te brojke približne.
ili bijeg' koje potječu iz reptilskog mozga. Kad se ljudi ili životinje nađu pred opasnošću, oni ili biježe ili se s njom suočavaju. Jesu li to doista jedine moguć- nosti u takvoj situaciji unutar Beskrajne Mogućnosti? Ne, naravno da nisu. To su programirane reakcije. Naše emocionalne reakcije iz istog su razloga gotovo u potpunosti predvidljive. Poznavao sam ljude u vrlo burnim odnosima koji su jednostavno reagirali jedno na drugo prema DNK programu. Jedno drugom su 'pritiskali tipke' i svaki put reagirali na isti način. To je kao da utipkavate podatke u nečije računalo i pritisnete tipku 'Enter'. Matrix želi da reagiramo na taj način zato što to vodi do sukoba i instinktivnih (programiranih) ponašanja koja stvaraju energiju koja pokreće sustav. Kad bi neki od tih temperamentnih parova uvidjeli što se događa i prestali reagirati prema programu - bingo! - oluja bi završila. Njihov odnos počela bi voditi njihova svijest umjesto njihovih DNK programa koji reagiraju kroz ono što zovemo instinkti.
Kao što sam spomenuo, električna aktivnost nužna za bilo kakvo 'fizičko' djelovanje počinje oko pola sekunde prije nego što svjesni um donese 'odluku' da će djelovati. Benjamin Libet i Bertram Feinstein, neurofiziolozi iz bolnice Mount Zion u San Franciscu, zatražili su od ljudi da pritisnu tipku kad ih se do- dirne. Rezultat je bio da je mozak reagirao na dodir za 0,0001 sekundu, a tipka bi bila pritisnuta za 0,1 sekundu. Ali osoba ne bi bila svjesna da je osjetila do- dir ili pritisnula tipku punih pola sekunde. Podsvjesno programiranje donosi odluke, dok svjesna razina promatra i reagira - osim ako svijest ne intervenira. Bez toga, svjesni i podsvjesni um - oba izražena kroz DNK - reagirat će prema programu, odnosno onome što neki zovu 'arhetip'.
Kada zaustavite programiranje koje upravlja vašim mentalnim i emocio- nalnim reakcijama, viša svijest - Beskrajna Mogućnost - može ući i istisnuti arhetip. I više od toga, može prepraviti DNK/RNK program i ugoditi ga na Jednotu, umjesto na Matrix. Iluminati nemilosrdno iskorištavaju te progra- mirane arhetipske reakcije. Znaju da će, ubace li nešto poput 11. rujna, dobiti predvidljive DNK/RNK reakcije kojima mogu manipulirati kako bi pomogli provedbu svog plana. Vidio sam stari plakat za regrutiranje iz Prvog svjetskog rata koji je pozivao muškarce s otoka Wight na sastanak na kojem ih je trebalo nagovoriti da se dobrovoljno odu boriti za svoju zemlju. Pisalo je: 'Pjevat će se domoljubne pjesme'; naravno, s ciljem da ih se emocionalno izmanipulira kako bi reagirali na 'ljubav prema domovini' tako što će potpisati svoju smrt. Emocije su glavni pristupni kod za tjelesni kompjutor, uključujući i um. Sada imamo televiziju s brojnim kanalima, holivudske filmove i medije općenito
koji potpiruju emocionalne reakcije na događaje, što ljude navodi da se 'bore za svoju zemlju' i podržavaju vlade koje ih šalju da ubijaju i budu ubijeni.
Ne počnemo li djelovati s razine svijesti koja je iznad emocionalnih re- akcija, Matrix će nastaviti oblikovati našu stvarnost. Uspjeh taktike Problem- reakcija-rješenje 100% ovisi o tom sustavu reagiranja, a program Strah da neću preživjeti smješten u reptilskom mozgu, njezin je središnji cilj. Hoćemo li do- pustiti Matrixu da diktira naš život kroz našu DNK, ili ćemo se otvoriti za svijest izvan Iluzije i manifestirati tu razinu svijesti? Kada se odlučujemo za ovo drugo mi smo u ovom svijetu, ali ne i od njega, što ću objasniti u završnom poglavlju. Već sam spomenuo kako je mistik Sri Aurobindo Ghose rekao da većina ljudi ima mentalni paravan koji ih sprječava da vide iz zastora materije. Taj paravan je DNK/RNK i način na koji interpretira stvarnost kroz središnji procesor tijela, mozak, unutar uskog frekvencijskog raspona zvanog vidljiva elektromagnetska svjetlost. Astrofizičarka i istraživačica ezoterije, Giuliana Conforto, u svojoj knjizi Organski svemir (Organic Universe, Edizioni Noesis, Italija, 2004.) je napisala:
'Moramo se sjetiti da je luminozna materija koju promatramo pomoću naših instrumenata samo 0,5 posto ukupne izračunate mase. Ono što vidimo svojim očima još je manje od toga. «Stvarnost» je tanak «film» [elektromagnet- ske] svjetlosti, vidljiva matrica s kojom naše biološko tijelo ili robot može stu- pati u interakciju; takvo tijelo samo je «kostim» koji nam omogućuje da neko vrijeme sudjelujemo u samom «filmu»; ono nije naš pravi identitet ili «ja».'
Što je, dakle, Matrix? On je informacija, unaprijed pripremljeni svijet i sustav vjerovanja koji se šalje DNK kao frekvencije, i dekodira u holografsku trodimenzionalnu kolektivnu stvarnost. On djeluje kao glas u našim glavama koji nam govori što da smatramo stvarnim. Kad su u filmovima ciklusa Ma- trix pogledali kompjutorske ekrane pune pokretnih zelenih kodova, vidjeli su prizore s ulice i ljude. Isto je i s našom iluzornom stvarnošću. Znanstvenici i istraživači ezoterije identificirali su matematičke kodove poput Fibonaccije- vog niza, koji se stalno ponavljaju u prirodi. To uključuje zbrajanje posljednja dva člana u nizu kako bi se dobio sljedeći, kao u 1,1,2,3,5,8,13,21... Ovaj se niz može pronaći u svemu, od proporcija ljudskog tijela do načina na koji biljke rastu. Među drugim matematičkim i geometrijskim kodovima i sveprisutnim nizovima su Phi proporcije, Zlatna sredina, takozvana 'sveta geometrija', nume- rologija, kineski I Ching, astrologija i mnoge druge. To je matematika Matrixa koja se, barem u ovoj stvarnosti, može svesti na brojeve i kodove, kao i DNK.
Primjereno, a ne slučajno, to je način na koji funkcionira računalo. Sve što vidite na kompjutorskom monitoru, uključujući i boje, nizovi su brojeva u bi- narnom sustavu baziranom na 1 i 0. Izraz je to dvojnosti i polarnosti Matrixa, poput negativnog i pozitivnog, yina i yanga. Mnogi od simbola Iluminata koje sam identificirao u drugim knjigama, poput pentagrama, kodovi su koji se odnose na matematiku Matrixa i utječu na način na koji DNK interpretira stvarnost. Njih postavljaju posvuda' oko nas kako bi manipulirali načinom na koji dekodiramo našu stvarnost u holografsko iskustvo. Kao što smo ja i drugi autori već davno detaljno objasnili, gradovi i velegradovi poput Washingtona
D. C. uređeni su prema geometriji Matrixa. Vrtložne točke diljem cijelog pla- neta, koje stvaraju savršene mrežaste uzorke, također su dio ove matematičke tvorevine, i na tim se lokacijama može manipulirati Matrixom. Krugovi od kamenja kao što su Stonehenge i Avebury te hramovi iluminatskih tajnih dru- štava podignuti su na tim vrtlozima, a na njima se vrše i sotonistički rituali. Unutar Matrixa sve se može izraziti brojevima. Stephen Marquardt, američki liječnik koji je proučavao Fibonaccijev niz u vezi s ljudskim licem, ispravno je zaključio: 'Sav život je biologija. Sva biologija je fiziologija. Sva fiziologija je kemija. Sva kemija je fizika. Sva fizika je matematika.' Mogao je dodati da je sva matematika energija i da je sva energija svijest.
DNK/RNK mreža u činu 'promatranja' transformira valne uzorke u holo- grafske iluzije. Drevni grčki filozof Platon bio je potpuno u pravu kad je rekao da su ljudska bića poput ljudi koji sjede u pećini uvijek okrenuti prema zidu. Svemir su sjene koje padaju na zid - iluzije koje ljudi pogrešno smatraju stvar- nošću. To je savršen opis onoga što ovdje pokušavam izložiti. Sve što mislite da vidite, uključujući i vaše tijelo, samo je hologram, trodimenzionalna iluzija koja vam se prikazuje kako bi zarobila vašu svijest u hipnotiziranom ropstvu. Sjetite se moljca. Sjetite se svjetiljke. To smo mi i to je Matrix.
Zapanjujuće.
bglavac
edin.kecanovic
