TREĆE POGLAVLJE

Downloadanje stvarnosti

Nečiji pravi život često je život koji on ne živi

Oscar Wilde

Koliki broj ljudi koji ovu priču o iluziji odbacuju kao glupost uopće zna da oni čak i ne vide svojim očima? Oni 'vide' svojim mozgom. To je je-  dino mjesto na kojem postoji 'svijet' za koji mislite da je 'oko' vas. Do ovih zaključaka nisam došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu; to je priznata znanstvena činjenica. Naše oči samo pretvaraju svjetlost u električne signale koji se neprestano šalju mozgu na interpretiranje. Ta 'vidljiva svjetlost' ograničena je na vrlo uzak djelić elektromagnetskog spektra, koji i sam čini tek 0,005 posto materije/energije u poznatom svemiru. Unutar tog mikroskop- skog frekvencijskog raspona mi deko-

diramo 'vid' u 'fizičku' stvarnost. Oči ne šalju mozgu trodimenzionalne prizore šume ili djece koja se igraju u parku, ili bilo čega drugog što mislimo da vidimo

oko sebe. One šalju električne signale.

Tek kada mozak dekodira te signale u prividnu trodimenzionalnu realnost, svijet za koji vjerujemo da je 'oko' nas počinje postojati (Slika 17). Nema svi- jeta 'oko' nas kako ga mi doživljavamo; sve se događa u našim mozgovima, ili

Primarni

vizualni korteks

 

Slika 17: Mozak stvara 'fizičku' stvarnost dekodiranjem električnih signala u trodimenzionalnu holografsku iluziju.

 

Slika 18: Jedino mjesto na kojem 'fizički' svijet postoji jest  vaš mozak. Ne postoji 'tamo vani', onako kako ga mi doživljavamo; samo  'tu  unutra'.

se barem događa na jed- noj razini iluzije.

Dok gledate ovu knji- gu zaista se čini da je ona izvan vas, ali ona postoji samo u vašoj glavi - a kao 'fizičko' tijelo, i vi također! Način na koji knjigu osje- ćate i vidite električni su signali dekodirani u va- šem mozgu, a isto vrijedi kada čujete, mirišete ili kušate. Uho, poput svih drugih organa za prima- nje podražaja, pretvara vi- bracije u električne signa- le koji se šalju u mozak na interpretaciju u zvuk. Buka je u vašoj glavi. Ne postoje čak ni boje, osim kao neuroni koji se akti- viraju na  određen način. Boje su različite valne du- žine koje mozak dekodira

iz 'bijele' svjetlosti u elektromagnetskom spektru. Mi 'vidimo' samo ono što nam mozak kaže da vidimo a to, kao što su pokusi pokazali, ovisi o tome što vjerujemo da vidimo. Ne postoji nešto kao što je Svemir, jer postoji po jedan svemir u svakom mozgu, svaki s drugačijim opažanjem (Slika 18). Električno kretanje pojedinih misli sada se može pratiti skeniranjem pomoću najnovije tehnologije, i ono što vjerujemo određuje put kojim će se misao kretati.

Obratite pažnju na tu riječ - vjerujemo. Sada možemo početi shvaćati du- blje razloge iza iluminatske kontrole 'obrazovanja' i medija, posebno televizije. Ako u ljudski mozak mogu usaditi set programiranih ideja o svijetu i tome što je stvarno, ta vjerovanja će, putem mozga, urediti ono što ljudi 'vide'. Taj proces uređivanja konstruirat će realnost na način da ona bude u skladu s onim što vjeruju da bi trebali vidjeti. Na taj način mi ubacujemo detalje koji podržavaju unaprijed stvorena vjerovanja, a izbacujemo ono što je s njima u suprotnosti.

Ono što mislimo da vidimo diktirano je unaprijed stvorenim idejama, i to je razlog zašto nam ih sustav neprestano nastoji implantirati. Kako zovemo in- formacije koje nam televizija predstavlja? Televizijski programi. Televizija nam prodaje vizije.

Smisao političkih izbora, u Americi kao i u drugim zemljama, nije ra- spravljanje o pitanjima i tome što bi kandidati radili u uredu; oni su usmjereni na usađivanje slike radi uređivanja stvarnosti birača. To su simplicističke man- tre i laži koje političari i njihovi propagandisti neprekidno ponavljaju kao pa- pige. To je toliko djelotvorno da su u studenom 2004. uspjeli uvjeriti oko pola američkog biračkog tijela da je George W. Bush čovjek koji ih najbolje može zaštititi od terorizma, iako: (a) on je sam terorist monumentalnih proporcija;

(b)    njegove odluke izazvale su smrt desetaka tisuća iračkih civila i, u vrijeme pisanja ove knjige, smrt preko 1000 američkih vojnika; i (c) šalje druge da se bore u ratovima koje je zakuhao, dok on svoj život provodi vodeći brigu da nikada ne vidi ni jedan jedini metak ispaljen u bijesu. Ali jednom kada je vjera u 'Johna Waynea Busha' usađena, mozak oblikuje stvarnost u skladu s njom. Drugi primjer je kada promatrate razgovor dvoje ljudi koji jedan o drugom imaju unaprijed stvorene ideje. Nijedan od njih ne sluša što drugi govori ili kako to govori, jer njihovo ukorijenjeno vjerovanje uređuje riječi i ton tako da se uklapaju u ono što oni vjeruju o drugoj osobi. Mi to radimo sa svakom slikom koju mislimo da vidimo.

U knjizi Priče iz Vremenske omče govorio sam o hipnotizeru koji je bio unajmljen da zabavlja goste na jednoj zabavi. Onome što se dogodilo svjedo- čio je Michael Talbot, autor izvanredne knjige Holografski svemir (TELEdisk, Zagreb, 2006.). Čovjek po imenu Tom uveden je u hipnotičko stanje i tada je dobio za jesti krumpir za koji je vjerovao da je jabuka. Tomu je on izgledao i imao okus kao jabuka, jer je vjerovanje koje mu je usadio hipnotizer oblikova- lo njegovu stvarnost dok je njegov mozak dekodirao električne signale iz jezi- ka. Hipnotička sugestija jednostavno je reinterpretirala signale, u ovom slučaju iz krumpira u jabuku. To vrijedi za svih pet osjetila. Postoji stanje zvano sine- stezija u kojem osjeti postaju pobrkani, a signale interpretiraju kriva osjetila. Gledao sam dokumentarac Britanske televizije u kojem je čovjek po imenu James Wannerton dekodirao zvuk u okus. Imao je različit okus za svaku riječ. Svaki put kad bi čuo ime 'Derek' osjećao je okus voska iz uha, a ime jednog drugog gosta u njegovom pubu izazivalo mu je okus mokrih pelena (kako to zna??). Ja bih na njegovom mjestu našao prijatelja koji mi ima okus po crnom vinu. Drugi 'sinesteti', kako ih zovu, vide boje kada čuju ili vide riječi. Gospođa

po imenu Dorothy Latham ispričala je za emisiju da kada čuje riječi, također ih vidi kao šarene vrpce koje se naizgled nalaze pred njom. Kada čuje muziku vidi vatromet boja. U ovoj stvarnosti sve je frekvencija, uključujući boju, i ono što se može dekodirati kao zvuk kroz jedno osjetilo može se dekodirati kao boja kroz drugo.

Kod sinestezije se osjeti miješaju, i to je ono što rade hipnotizeri (i Ilu- minati) - usađuju lažna vjerovanja koja utječu na mozak tako da on dekodira električne signale u skladu s njima. To je poput reprogramiranja računala, i ja sam vidio demonstracije jednostavnosti takvog reprogramiranja. To uključuje transformiranje ateista u pobožne vjernike u par sekundi; to su manipuliranja umom koja izvode evangelička 'bijela odijela' na masovnim obraćenjima' i sku- povima s 'čudesnim ozdravljenjima'. Bolesnici na pozornici, i publika u cjelini, uvode se u stanje slično transu, u kojem su otvoreni za hipnotičke sugestije. Iznenada, 'Predajem svoj život Isusu' (i svoj novac svećeniku) postaje njihova nova stvarnost. Oni kažu 'Isus je u mom srcu', a zapravo je 'bijelo odijelo' u njihovoj glavi. Mnogi lažni 'vidovnjaci' koriste iste tehnike.

Kada netko kaže da je vidovnjak bio 100 posto u pravu, to je često zato što su njegova usađena vjerovanja filtrirala sve ostalo što je bilo pogrešno.

Hipnotizer na zabavi Michaela Talbota rekao je Tomu da po povratku u budno stanje neće moći vidjeti svoju kćer. Prije nego što je pucnuo prstima, hipnotizer je doveo kćer i postavio je da stoji ravno pred svojim ocem, tako da je Tom sjedio gledajući u njen trbuh. Kada je 'izašao' iz transa pitali su ga vidi li svoju kćer u sobi. 'Ne', rekao je. Njegova kći se počela smijati, ali Tom ju nije mogao čuti. Hipnotizer je otišao iza kćeri i stavio svoju ruku uz donji dio njenih leđa. Rekao je da nešto drži u ruci i pitao Toma može li reći što je to. Tom je izgledao pomalo zbunjeno, jer se to njemu činilo sasvim očigledno. 'U ruci držite sat', rekao je. Hipnotizer ga je pitao može li pročitati posvetu na satu, što je Tom učinio. Cijelo to vrijeme njegova je kći stajala između njega i sata! Nemoguće? Fantastično? Nimalo. Hipnotički usađeno vjerovanje da njegova kći nije tamo izbrisalo ju je iz informacija koje je Tomov mozak primao, i kada je njegova 'stvarnost' bila neurološki konstruirana, nje nije bilo na vidiku. Na- kon što je kći uklonjena iz njegove osobne iluzije - ili filma - više ga ništa nije sprječavalo da vidi što je iza nje.

Bilo bi dobro da razmislite o ovoj priči kada sljedeći put bez pitanja povje- rujete u ono što vidite. Kada sam upitao Sanusija naroda Zulu, Creda Mutwu, zašto više ljudi ne može vidjeti reptilske entitete, odgovorio mi je da je to zato što oni toliko odudaraju od ljudske stvarnosti da ih mozak uklanja iz onoga

što 'vidi'. To je jedan od razloga zašto neki ljudi vide duhove, a drugi ne. Mistik Sri Aurobindo Ghose rekao je da većina ljudi ima 'mentalni paravan' koji im priječi da vide iza 'zastora materije'. To je očigledno točno, a 'zastor materije' je vidljiva svjetlost unutar elektromagnetskog spektra.

Što onda jest stvarno? Sve što vjerujete da je ili se može izmanipulirati tako da vjerujete da je. Na primjer, programirani smo da vjerujemo u oskudicu hra- ne, resursa, vode i svega ostalog. Ali kako može postojati oskudica iluzija? Samo ako u to vjerujete. Albert Einstein je rekao da mi ne vidimo prirodu onakvu kakva ona stvarno postoji, nego prirodu izloženu našim metodama opažanja. Teorije određuju što možemo i što ne možemo vidjeti. To je točno, ali mogao je otići korak dalje i reći da nema prirode kakva 'stvarno postoji', osim kao iluzija. Čovječanstvo je u hipnotičkom transu jednako kao i subjekt u hipnotizerovoj predstavi; zapravo čak i više, jer čovjeka na pozornici obrađuje samo jedan hi- pnotizer kroz kraće vrijeme. U svakodnevnom životu svi smo mi bombardirani hipnotičkim implantatima. Dok smo mladi imamo roditelje i učitelje koji nam govore što je stvarno i moguće, a kroz život imamo medije i pritisak vršnjaka koji čine to isto. Baš kao što subjektu u hipnotizerovom showu kažu da se među publikom nalazi slon ili da jede bananu kada zapravo jede limun, tako nama govore da je Osama bin Laden organizirao napade od 11. rujna i da liječnici i znanstvenici glavne struje znaju o čemu govore. On to nije učinio i oni ne znaju, ali ako vjerujemo u ta sranja, konstruirat ćemo svoju stvarnost tako da se slaže s njima. Kao rezultat, podržavat ćemo rat protiv terorizma, uzimat ćemo prepisa- ne lijekove koji nam često štete više od bolesti koju tretiraju i prihvatit ćemo da kada znanstvenik kaže da Beskrajna Svijest ne postoji, to mora biti istina.

Tehnike kao što su totalitarističko šuljanje i problem-reakcija-rješenje glavni su primjeri načina na koje Iluminati nastoje usađivati vjerovanja koja će oblikovati stvarnost tako da odgovara njihovom planu. Čovječanstvo je u transu, vidi ono što mu se kaže da vidi, baš poput onog Toma sa zabave. Mi ne moramo tražiti prosvjetljenje i istinu, već smo prosvijetljeni. Samo se moramo konačno probuditi, trgnuti se iz transa, i sjetiti se tko smo. Kao što je rekao psihijatar R. D. Laing: 'Ako ne znam da znam, mislim da ne znam.' Još jedan njegov komentar koji jezgrovito opisuje jadno stanje čovječanstva je: 'Nešto zaboravimo, a onda zaboravimo da smo zaboravili.' To opisuje kako je svijest postala zarobljena u iluziji, ili onome što ću zvati Matrix! . Jedan aspekt 'po-

1engl.'matrix'=matriks,kalup,matrica.Prim.prev.

kreta' New Age su 'ovisnici o radionicama' koji idu od seminara do seminara, od gurua do gurua, pokušavajući pronaći nešto što već imaju. Ne uspijevaju to pronaći jer su previše zauzeti traženjem. Mislimo da je prosvjetljenje kao pronalaženje igle u plastu sijena, a ono je u stvari spoznaja da nema ni igle ni sijena. Stanje transa je ono što nas sprječava da uvidimo tu istinu.

Iluzija ide čak i dublje od naših vjerovanja koja oblikuju našu stvarnost. Mislim da sam to počeo shvaćati prije nekoliko godina kad sam doživio svoje prvo iskustvo viđenja pozadine kozmičke kompjutorske igre. Bilo je to kao da gledam svijet kroz one 3D naočale koje zovu Viewmasters. Daju vam dvije ver- zije iste slike, po jednu za svako oko, pa mozak ravne fotografije pretvara u ilu- zoran trodimenzionalni prizor. Ako ste to ikada doživjeli, sjetit ćete se kako je 3D efekt bio jako naglašen, mnogo više od normalnog. Počeo sam gledati svijet na taj način, u početku nakratko, a zatim u sve dužim razdobljima. Izgledao je kao trodimenzionalna verzija nečega što možete vidjeti na Nintendu. Kada danas hodam ulicom čini mi se kao da sam u sceni iz filma Matrix. Nisam u svijetu, odvojen sam od njega - promatram, a ne sudjelujem. Uvijek me šokira kad mi se netko obrati dok doživljavam svijet na taj način, jer imam osjećaj da sam ljudima nevidljiv. Kada pogledam naizgled 'čvrste' zgrade i automobile, izgleda mi kao da bih mogao gurnuti ruku kroz njih. To može zvučati uvrnuto svakom tko prvi put sluša o tome, ali kako bi oni mogli biti išta drugo nego iluzija kad su samo električni signali koje dekodira mozak? 'Svijet' uopće nije čvrst, on je samo iluzija čvrstoće. U jednoj od svojih knjiga Carlos Castaneda citira svoj izvor, šamana 'Don Juana', koji je rekao:

'Mi smo promatrači. Mi smo svijest, mi nismo objekti, nemamo čvrstoću. Mi smo bezgranični... Mi, ili bolje rečeno naš razum, zaboravljamo [to] i tako cijele sebe zarobljavamo u začaranom krugu iz kojeg se rijetko uspijevamo osloboditi za života.'

Kvantna fizika istražuje i pokušava razumjeti subatomsku razinu stvarnosti ili, jednostavnije rečeno, proučava energiju u valnom obliku i čestice koje posto- je ispod 'fizičke' stvarnosti atoma i 'materije'. Primijećeno je da na tim razinama 'zakoni' konvencionalne fizike (koji su ionako iluzije) ne vrijede, i dokazano je da je ideja da je fizički svijet čvrst nemoguća. Fizička razina je, kažu znanstveni- ci, izgrađena od atoma. To ime potječe, kako nam kažu, od jednog starog Grka po imenu Demokrit, koji je iznio prvu zabilježenu tvrdnju da se materija sastoji od sićušnih čestica koje je on nazvao atomi. Ali čekajte malo. Ako su atomi

 

Slika  19: Atom je  prazan  za stvarnost pet osjetila, pa kako onda atomi mogu biti građevni  blokovi  našeg 'čvrstog' svijeta?

Ne mogu - 'čvrstoća' je iluzija. Elektroni i  jezgra (također 'prazni') puno su međusobno udaljeniji nego što se to može prikazati na  ovom crtežu. Jedan je pisac rekao: 'Kad bi atom bio veličine katedrale, jezgra bi bila otprilike veličine novčića od deset centi'

građevni blokovi našeg 'čvrstog' svije- ta, kako to da su atomi najmanje čvrsta tvar koju možete zamisliti? U stvari, oni uopće nisu čvrsti! (Slika 19).

Znam da nisam išao na fakultet (hvala ti, Bože), ali čak i ovako neo- brazovan (hvala ti, Bože) u stanju sam vidjeti da je ovo malo kontradiktorno. Kako nešto što nije čvrsto može biti građevni blok koji tvori ovaj 'čvrsti' zid u koji upravo gledam? Ne može - to rade naši mozgovi. S pojavom kvan- tne fizike znanost je morala priznati da atomi nisu čvrsti. Znanosti je poznato da oni sadrže još manje čestice, jezgru (sastavljenu od protona i neutrona) oko koje, izgleda, kruže elektroni. Atomi koji tvore 'fizičku' materiju najvećim su dijelom 'prazni', toliko da čak i ilustra- cije toga navode na krivu predodžbu jer u knjizi ili znanstvenom radu nema dovoljno mjesta da se točno  prikažu

omjeri veličina čestica i 'praznog prostora'. Neki je autor rekao: 'Kad bi atom bio veličine katedrale, jezgra bi bila otprilike veličine novčića od deset centi.' Ostalo je 'prazno' za percepciju pet osjetila, jer se sastoji od energije koja vibri- ra na valnim dužinama većim od 'fizičkih', a kada ulazimo dublje u subatomsku razinu pokazuje se da su i čestice prazne. Ukoliko bilo što dovoljno snažno uvećate i odete dublje od atoma, otkrit ćete da ništa nema čvrstoću. Ne, čak ni zgrade, automobili, planine ili kosti u vašem tijelu. Sve je iluuuuuuuuzija! Ako vam je teško to prihvatiti, razmislite o svojim snovima. Sanjate u trodimenzio- nalnim slikama, a ipak nitko ne tvrdi da su oni čvrsti, zar ne? Stvarnost je ista takva - svijet snova za koji vjerujemo da je stvaran.

U svoj 'Viewmaster' način gledanja ne ulazim uzimanjem droga, to se ra- zvilo bez da sam ja išta svjesno činio kako bi se to dogodilo. Ali tri prilike kada sam uzeo takozvane psihoaktivne droge potvrdile su mi do u detalje istu temu koja se stalno javlja. Živimo u kolektivnom snu, izmanipulirani tako da vjeru- jemo da je on čvrst i 'stvaran'. Kao što sam opširno opisao u knjizi Priče iz Vre-

menske omče, 2003. bio sam pozvan da održim izlaganje na jednom okupljanju u amazonskoj prašumi u Brazilu, i tu se sudionicima pružila mogućnost da iskuse psihoaktivni učinak biljke ayahuasca. Južnoamerički šamani ovu biljku već stotinama godina koriste za uvođenje ljudi u druge razine svijesti koje su inače nedostupne za naših pet osjetila. Biljka sadrži mnoge snažne haluciono- gene spojeve, uključujući dimetiltriptamin, ili DMT, sastojak koji se prirodno javlja u metabolizmu sisavaca i životinja.

Ayahuasca je poznata kao 'biljka učitelj' i 'biljka bogova', jer ljudima omo- gućava da dožive nevidljive razine i dimenzije gdje se može vrlo mnogo nau- čiti o sebi, životu i stvarnosti, i gdje mitski 'bogovi' prebivaju na frekvencijama izvan raspona pet osjetila. Zapravo, organizatori su me pozvali na taj događaj zato što su prethodni sudionici često viđali reptilske entitete i slike u svojim iz- mijenjenim stanjima svijesti. Ali opet, sve su te stvarnosti također signali koje dekodiraju frekvencijska polja koja zovemo mozak/tijelo. Droga jednostavno mijenja prirodu procesa dekodiranja i priključuje vas na drugi izvor informa- cija. Neki ljudi imaju divna iskustva s tom biljkom, dok drugi upadaju u doista mračna mentalna i emocionalna stanja. To ovisi o osobi i o tome kuda će ju odvesti njen um. Moja dva iskustva bila su nevjerojatno moćna i preobrazila su moj osjećaj stvarnosti. Dugo sam bio svjestan da je 'svijet' iluzija, ali sad su se pojavile neke ozbiljne pojedinosti.

Uzeo sam ayahuascu tijekom dvije noći u obliku pića, okusom sličnog likviriciji, iz male čaše, nakon čega bih legao na madrac usred tame, velike, okrugle, drvene građevine u tropskoj prašumi.

Nakon otprilike jednog sata počeo sam ulaziti u izmijenjeno stanje svi- jesti. U početku sam vidio vrtloženje boja kad bih zatvorio oči; išao sam sve dublje i dublje kroz razine svijesti, sve dok nisam stigao do stanja nevjerojat- nog mira i blaženstva. To je bilo izvan straha, sumnje, krivnje i žaljenja; izvan vremena, pa čak i vibracija. Sve je bilo mirno, a ponekad poput usporenog vala. Na prvoj seansi u sobi smo bili samo Zoe, koji mi je pomagao, i ja. Kad je aya- huasca počela djelovati, počeo sam govoriti glasom koji nije bio nimalo sličan mom. Riječima nisu prethodile misli, one su samo polako i snažno izvirale bez moje pomoći. Počelo je sa 'Ja sam ljubav', a zatim 'Ja sam sve i sve je ja, ja sam beskrajna mogućnost'. Nakon toga sam osjetio kako energija počinje strujati iz središta mojih grudi i ispunjavati prostoriju. Ljudsko energetsko polje u toj stvarnosti prožeto je nizom vrtloga poznatih kao 'čakre', što je drevna sanskrt- ska riječ koja znači 'svjetlosni kotači' (Slika 20). Ona u središtu grudi zove se srčana čakra, i to je pravi izvor ideje da se ljubav osjeća srcem. Nju danas sim-

bolizira fizičko srce, ali ljubav se izražava kroz srčanu čakru ili vrtlog koji nas povezuje s ljubavlju svega što postoji, a to je veza koju manipulatori očajnički pokušavaju ugušiti djelovanjem na um i mikročipovima. Naglasio bih da je sve to povezano s ovom stvarnošću, jer su i čakre također iluzija.

Snaga energije koja je prolazila kroz mene bila je fantastična. Bilo je to kao da netko steže moje grudi u točki iz koje se činilo da energija navire u sobu. Neonka na stropu počela je treperiti, a zatim su se tri neonke upalile punom snagom. Pitao sam se zašto su se svjetla upalila kad se seansa trebala održavati u potpunom mraku. Ali nitko nije dotaknuo prekidač, i ona su se upalila bez struje, napajana nekim drugim oblikom energije. Kazetofon se također palio i gasio, ali dok sam osjećao kako energija struji kroz mene mogao sam razu- mjeti zašto su strujni krugovi podivljali. Energija je promijenila tok, i osjetio sam kako tvori luk od mojih grudi

do moje glave, poput neke nevid- ljive duge. Tada sam počeo tečno govoriti u svom izmijenjenom sta- nju. Riječi su govorile o Beskrajnoj Svijesti, nazivajući je imenima 'Be- skrajno','Jednota'i'Jedno'.Sve je bilo Beskrajna Svijest, govorile su riječi. Podjele i polarnosti bile su iluzija lažne virtualne stvarnosti koju zo- vem Matrix, i iza zastora iluzija sve je bilo Jedno. Nije postojalo ja ili mi, samo Beskrajno Ja. Čak i unu- tar igre s virtualnom stvarnosti sve je bilo ista Jednota, i samo je iluzija ostavljala utisak razdvojenosti. Ra- zlika je bila između Jednote svjesne sebe i Jednote koja je zaboravila što je. Kada budem odsad nadalje govorio o Jednoti, to će se odnositi na Jednotu svjesnu sebe, za razliku od one uhvaćene u iluziju podje- la. Drevni indijski vedski tekstovi

pričaju sličnu priču. Hinduistički mistik iz osmog stoljeća, Shankara,

 

Slika 20: Sedam glavnih točaka vrtloženja ili čakri, kojepovezuju ljudsko tijelo/hologram sdrugim razinamastvarnosti.

rekao je: 'Izvan granica Maye [iluzije] nalazi se Brahman [Beskrajna Svijest]. Ne postoji ništa drugo.'

Druge noći u Brazilu iskustvo s ayahuascom bilo je još dublje i, dok je moja svijest letjela amo-tamo kroz stvarnosti, začuo sam glasan i jasan ženski glas koji je govorio vrlo dostojanstveno i razgovijetno. To, naravno, nije bila neka žena u fizičkom tijelu koja je govorila kroz glasnice. To je bila svijest koja mi se obraćala telepatski, a moj je mozak ta frekvencijska polja dekodirao u riječi koje sam mogao razumjeti. Ja sam čuo riječi na engleskom jeziku, ali da sam bio Talijan ili Pakistanac, dekodirao bih polja svijesti u te jezike. 'Davide', rekao je glas, 'odvest ćemo te tamo odakle si došao, kako bi se sjetio tko si.' S tim riječima odveden sam na razinu nevjerojatnog blaženstva, još dubljeg i čudesnijeg od onog prethodne noći. Tamo nije bilo nikakvih podjela, nikakvih polarnosti, nije bilo bijelog i crnog, nas i njih. Nije bilo vremena, mjesta, vibra- cija. Sve je samo bilo, i to je stanje postojanja koje se mora iskusiti da bi se mo- glo shvatiti. Ja nisam bio svoje tijelo; bio sam svijest, sva svijest, sve što postoji u bilo kojem obliku. Sve je jednostavno bilo. Bio sam Jednota, Svemogućnost. Ali, još sam uvijek bio svjestan sebe, bio sam 'jedinka' s vlastitom točkom pro- matranja unutar cjeline. Bio sam tu i bio sam tamo. Bio sam svugdje i nigdje, sve i ništa. Bio sam i nisam bio, i bio sam sve 'između'. To može zvučati kao hrpa besmislica, ali kasnije će postati jasno zašto je obuhvaćanje polarnosti put do Jednote, potpunosti. 'Ovo je Beskrajno, Davide', rekao je glas. 'Odavde si došao, i ovdje ćeš se «vratiti».'

Rečeno mi je da zapravo postoji samo jedna stvar koju moram znati, i mojoj su se glavi počele ponavljati ove riječi: 'Beskrajna Ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena'. Počeo sam oblikovati pitanje u svojim misli- ma: 'Stvarno misliš - sve?' Ali prije nego se misao uspjela do kraja pojaviti, glas ju je prekinuo. 'Beskrajna Ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; nema 'ali', nema izuzetaka, to je to.' Postojanje jedne Beskrajne Svijesti jedina je istina, sve je drugo mašta te Svijesti - iluzija. Također bih trebao definirati 'Ljubav', kako se koristi u ovoj knjizi. To nije verzija - 'Volim te, draga, jesi za jednog na brzaka?', ili bilo koja druga kriva interpretacija u sličnom smislu. U kontekstu Beskrajne Ljubavi, Ljubav je ravnoteža svega. Beskrajna 'Ljubav' je također Beskrajna Inteligencija, Beskrajno Znanje, Beskrajno Sve. Tako ona jest i nije; ona je svugdje i nigdje, sve i ništa. Ona je Svemogućnost u savršenoj ravnoteži.

'Glas' mi je govorio otprilike pet sati, i te se noći za mene podigao još je- dan zastor. Počeo sam shvaćati nove razine igre zahvaljujući onom što sam na-

učio u iskustvu s ayahuascom, sve dubljim uvidima koji su uslijedili, znanjima koja su mi donijeli sinkroniciteti u mom životu i načinu na koji sam sve bolje prozirao ovaj 'čvrsti' svijet iluzija. Te nove razine su središta svijesti, kontrole i manipulacije iz kojih potječu 'Reptili' i 'Iluminati'. Kroz ostatak knjige opisivat ću stvarnost onako kako sam ju počeo shvaćati kroz sve ove izvore informacija i uvida.

Velik dio toga može se potkrijepiti dokazima koji se pojavljuju na prvim linijama znanosti, posebno u dijelu koji je poznat kao kvantna fizika. Ali ja ću ići dalje od toga, zbog čega velik dio neće biti 'dokaziv' onako kako to ljudski um zahtijeva, pa će ljudi sami morati odlučiti što misle, ili još bolje, što znaju o tome što će pročitati. Ne želim bilo koga uvjeravati da je ovo istina ili mu govoriti kakva bi njegova stvarnost trebala biti; Matrix to već dovoljno dobro radi i bez moje pomoći. Dakle, krećemo u skidanje iluzorne koprene koja je bila navučena na naše iluzorne oči.

Jednota je Beskrajna Mogućnost s bezgraničnom maštom u  manifesti- ranju bilo čega i svega. Ovaj 'fizički' svijet jedan je primjer. Uzevši to u obzir, kako je glupo refleksno odbacivati priče o gmazovima koji mijenjaju oblik i drugim neljudskim entitetima samo zato što su one toliko drukčije od onoga što se doživljava kao 'normalno'. Ne postoji 'normalno' unutar Beskrajne Mo- gućnosti, i takva kratkovidnost samo pokazuje koliko je većina ljudi ograni- čenih nazora. Kao što kaže jedna naljepnica za automobil koju sam vidio u Kaliforniji: 'Smijete mi se zato što sam drugačiji; ja se smijem vama zato što ste svi jednaki.' Sedam mjeseci nakon iskustva u Brazilu naišao sam na jedan drevni hinduistički mit. U njemu se kaže da je ljudska svijest nastala kao mali val koji je odlučio napustiti ocean svijesti - 'bezvremene, besprostorne i vječ- ne'. Kad se osvijestila u svom 'odvojenom' stanju, kaže mit, zaboravila je da je bila dio beskrajnog oceana i osjetila se izoliranom i usamljenom. To je otprili- ke ono što je meni, drugim riječima, ispričao glas. Upotreba riječi me sputava, jer je puno dublje nešto osjećati ili znati, nego opisati to riječima. Ali, u biti, mašta Jednote stvorila je iluzornu razinu, jedan od bezbroj takvih 'svjetova' unutar Beskrajne Mogućnosti. Taj 'svijet' počeo je zaboravljati da je Jednota, poput sna koji zaboravlja da je sanjač. S tom amnezijom pojavio se fenomen koji zovemo strah, izraz Svemogućnosti koja se ne može manifestirati unutar ravnoteže Jednote. Strah se javlja samo s postojanjem iluzija odvojenosti i podjele, kada svijest sebe doživljava kao dio, a ne kao cjelinu. Strah je sjena iluzorne  odvojenosti.

Slika 21

 

Slika22 

 

Slika 23

 

Slike 21-26: Stvaranje Matrixa, kako ga je simbolički prikazao Neil Hague. Prvo je mašta dobila 'oblik'. S njim je došla iluzija odvojenosti; to je dovelo do pojave straha (krilati entitet) koji je počeo živjeti vlastitim životom; i svijest je postala zarobljena u iluziji koju je smatrala 'stvarnom'.

Kao što kaže jedan hinduistički mit, svijest je nastala tako što je jedan valić odlučio napustiti ocean svijesti - bezvremene, besprostorne i vječne. Kad se osvijestila u svom 'odvojenom 'stanju, zaboravila je da je bila dio beskrajnog oceana i osjetila se izoliranom i usamljenom.

 

Izvrsne slike  Neila  Haguea  (pogledati  sekciju u boji)  simboliziraju kre- tanje od Jednote do podijeljenosti i straha (Slike 21  do 26). Najprije je mašta dobila 'oblik', zatim je došla iluzija odvojenosti, za kojom je slijedilo manifesti- ranje straha koji je počeo  živjeti vlastitim  životom. Stvaranje Matrixa, svijeta snova, nije bilo ni dobro ni loše, ni ispravno ni pogrešno. Jednostavno je bilo. Problem nije toliko u strukturi Matrixa, koliko u sili koja ga kontrolira. 'Matrix' je iluzorna virtualna stvarnost koju je oteo strah, i kojom on sada vlada. Glas u Brazilu rekao je da ljudi, kad su u strahu, pronalaze utjehu u poznatom i pred- vidljivom, i to je ono što se dogodilo u Matrixu. To je za svijest bila neka vrsta fućkanja u mraku, kojim je  sebi pružala utjehu poznatog jer se bojala  onoga što  leži  iza.  Pretpostavljam  da biste ju  mogli  zamisliti kao  izgubljeno  dijete odvojeno od mame i tate. Što je najveći strah čovječanstva u njegovom sva- kodnevnom životu? Strah od nepoznatog. Wilson Bryan Key odlično je opi-

 

Slika 24

sao ljudski stav prema nepoznatom u svojoj knjizi Doba manipuliranja {The Age of Manipulation, Madison Books, SAD, 1989.):

'Ljudi mrze neizvjesnost. Neizvjes- nosti stvaraju tjeskobe. Kako bi smanjili tjeskobu, ako već ne postoji stvarna struktura, ljudi će jednostav- no izmisliti neku ili prihvatiti već go- tovu strukturu stvarnosti koju servi- raju mediji... ta su opažanja, naravno, izmaštane konstrukcije.'

Matrix je upravo to, izmaštana konstrukcija kolektivnog uma. Ova 'fizička' razina Matrixa - koju ja zo- vem Vremenska omča - stvorena je

 

Slika 25

 

Slika 26

kako bi pružila osjećaj poznatosti koji je ublažio strah od nepoznatog izazvan iluzornom odvojenošću, i ona je bila daleko ugodnije iskustvo nego što je u to našoj stvarnosti. Mogli biste zamisliti Matrix kao misaonu projekciju, kao film projiciran na kinematografsko platno. Opstanak projekcije ovisio je o pro- jektoru. Ali projekcija, čin imaginacije, zaživjela je vlastitim životom kada je dobila pristup vlastitom izvoru energije. Taj izvor, objasnio mi je glas, bio je strah. Sada je san zavladao sanjačem. Matrix - strah sa sviješću o sebi, kako ga je opisao glas - razvio je vlastiti plan i pokušavao stvoriti što je moguće više straha kako bi osnažio i proširio samoga sebe. Razlog zašto Matrixu treba strah kao izvor energije je to što on jest strah. Što njegove manipulacije stvore više straha kroz ratove, sukobe, stres, krivnju i agresivnost, to je veća njegova spo- sobnost širenja ovog ciklusa proizvodnje straha. Dok mi je opisivao sve ovo, glas mi je pokazivao prizore iz Disneyevog crtanog filma Čarobnjakov šegrt, u kojem je čarobnjak stvorio jedan entitet koji je trebao raditi sve poslove koje čarobnjak nije želio raditi, ali onda je entitet preuzeo vlast i počeo kontrolirati čarobnjaka. Priča o Frankensteinu također dobro simbolizira ono što se do- godilo. Zarobljena svijest potpala je pod kontrolu vlastitog straha u labirintu samoobmanjivanja i manipuliranih iluzija (Slika 27).

(Trebao bih objasniti kako definiram svijest za potrebe ove knjige. Sve je svijest, ali postoje različite razine svijesti u ovisnosti o tome koliko je nešto povezano s Beskrajnom Jednotom. Usporediti svijest Jednote svjesne sebe s onim što zovemo ljudski 'um' isto je kao usporediti Einsteina s pečenim zrnom graha. Zapravo, razlika je toliko fantastična da ne može biti usporedbe. Dakle, kada u ovoj knjizi govorim o svijesti, pod time mislim na svijest izvan uma, izvan Matrixa.)

Kada zaboravimo da smo Beskrajna Svijest koja živi u iluziji, sve ostalo gubi perspektivu. Jednog popodneva bio sam na trajektu katamaranu sa svo- jim sinom Jaymieom, na 15-minutnom putovanju od Engleske do našeg doma na otoku Wight. Kad smo isplovili iz luke, spustila se magla zbog koje nismo mogli vidjeti kopno ni u jednom smjeru. Trajekt obično nekoliko minuta plovi uz englesku obalu, a onda naglo skrene udesno i uputi se prema otoku. Neo- visno jedan o drugom, i Jaymie i ja počeli smo se pitati zašto ovaj put nismo skrenuli. Prošli smo pored jedne od velikih betonskih 'utvrda' u moru koja, čak i za vrijeme oseke kada trajekt plovi dužim okolnim putem, predstavlja zadnju točku na kojoj počinjemo skretati. Ali obojici nam se i dalje činilo da nastavljamo ići ravno naprijed i daleko od otoka. Baš dok smo se pitali što bi se to moglo događati, počela su se pojavljivati svjetla otočkog lukobrana i mi

 

Slle 21: 1gnLWn.IIIU:eRwlniPRi:mw an-;·e ll !timjiJT(oltJaiY'JU@fltezjje.poltJ.jeJXd tltMJ vhnogmd2.& .h.*riJ:1.11   wmjtwvjai  puJnvQit il.aaj·a.No·ilt' M2!rix.

smo shvatili da smo cijelo vrijeme plovili u pravom smjeru. Postali smo dezo- rijentirani ('izgubljeni') zato što smo ostali bez ključne koordinate - pogleda na kopno. Da smo je imali, bilo bi nam jasno što se događa i u kom smjeru plovimo. Ali kad smo ostali bez toga, sve druge koordinate, poput utvrde, iz- gubile su perspektivu. Mi smo zapravo bili skrenuli kod utvrde, ali bez kopna koje bi nam poslužilo kao referentna točka to nije bilo očigledno. To je ono što nam se događa u Matrixu. Nakon što izgubimo iz vida temeljnu koordinatu

-    da smo Beskrajna Svijest koja proživljava iluziju - gubimo referentnu točku pomoću koje možemo razumjeti sve ostalo. Mislimo da idemo u određenom pravcu (da smo ljudi u 'stvarnim' tijelima koji doživljavaju 'stvaran' svijet), dok je sve to u stvari manipulirani san. Druga stvar koju treba primijetiti je da smo i Jaymie i ja bili uhvaćeni u istu iluziju, a to je značilo da smo jedan drugom potvrđivali stvarnost, čineći je 'stvarnijom'. Tako je i s čovječanstvom - 'svi znaju da je tako'!

Frankensteinski Matrix je superhologram koji nam servira svijet snova. Dennis Gabor otkrio je hologram kasnih 1940-ih i dobio Nobelovu nagradu za svoj rad. On je trodimenzionalan objekt pretvorio u frekvencijski uzorak na fotografskom filmu i ponovno ga pretvorio u trodimenzionalnu holografsku sliku. Hologrami se stvaraju tako da se laser usmjeri na komad fotografskog filma (Slika 28). Laser se usmjerava na film kroz poluprozirno ogledalo. Jedan

Predmet

Laser

Subjektna  zraka

Razdvajač zrake (poluprozirno  ogledalo)

Na fotografskoj ploči formira se interferencijski uzorak

 

Slika 28: Hologrami se stvaraju pomoću dva dijela iste laserske zrake, jedna polovina (referentna zraka) ide skoro izravno na fotografsku ploču, a druga (objektna zraka) skreće se na predmet. Kad se ta objektna zraka ponovno skrene na film, ona zajedno s referentnom zrakom formira »interferencijski uzorak». Ako se taj uzorak osvijetli laserom, on stvara trodimenzionalnu holografsku sliku  predmeta

 

Slika 29: Valni ili 'interferencijski' uzorak na holo- grafskom  filmu.  Čini  se  nasumičan  i  besmislen  sve dok se ne osvijetli laserskom zrakom, kada se formira hologram.

dio svjetlosti odbija se u drugom smjeru i prema objektu koji želite fotografirati.  Sada  imate  lasersku svjetlost  usmjerenu  na  film  (po- znatu kao referentna zraka) i dio svjetlosti  koji  je  skrenut  prema objektu (poznat kao objektna zra- ka). Ta objektna zraka, koja nosi vibracijsku sliku snimanog objek- ta, zatim se također usmjerava na fotografski film. Kada pogodi film 'sudari' se s referentnom zrakom - svojom 'drugom polovinom' - što stvara ono što je poznato kao in-

terferencijski uzorak između dviju zraka. Princip se može usporediti s baca- njem dvaju kamenova u baru i promatranjem načina na koji se stvoreni valovi sudaraju i međusobno interferiraju. Oni formiraju uzorak koji je valni prikaz dvaju kamenova, mjesta gdje su pali i brzine kojom su pali. Interferencijski uzorak snimljen na holografskom filmu izgleda vrlo slično valovima u bari. To je niz linija koje su naizgled nasumične i besmislene (Slika 29). Ali kad taj uzorak osvijetlite istim tipom lasera, iznenada se pojavi naizgled trodimenzio- nalna slika fotografiranog objekta (Slike 30, 31, 32, 33 i 34). Slike se mogu činiti čvrstima, ali kroz njih možete gurnuti ruku, i čim isključite svjetlo hologram nestaje, jer je samo iluzija. Laseri se koriste zato što daju stabilnu, fokusiranu zraku poznatu kao 'koherentna svjetlost' i projiciraju jednu frekvenciju. Kohe- rentna svjetlost je ona čija zraka ostaje uska i na velikoj udaljenosti, i ne širi se i ne slabi kao svjetlost ručne svjetiljke.

Matrix, igra virtualne stvarnosti, je superhologram koji projicira beskraj- ne druge holograme, uključujući i ljudsko tijelo, i oni su svi, po samoj svojoj prirodi, iluzije (Slika 35). Jedna od zadivljujućih karakteristika holograma je to što je svaki dio manja verzija cjeline. Koliko god rezali film u manje i manje dijelove, kad ih osvijetlite laserom uvijek će vam dati manju cijelu sliku. Ako normalnu fotografiju izrežete na četiri dijela, svaki od njih će očigledno sadr- žavati četvrtinu cijele slike, ali kod holograma nije tako. Svaki dio filma uvijek će dati umanjenu verziju cjeline. Tako je ljudsko tijelo umanjena verzija cijelog holograma Matrixa, i pretpostavljam da bi se moglo reći da je Matrix napravio čovjeka prema vlastitoi slici. To znači da, budući da hologram ljudsko tijelo

 

Slike 30 i 31: Ova djevojka i vojnik izgledaju 'stvarno' i 'čvrsto', ali vi gledate u holograme kroz koje biste mogli gurnuti ruku. Ista je stvar i s ljudskim tijelom - njegova 'čvrstoća' je iluzija.

(Slike 'Mala Breza' i 'Stari vojnik' objavljene su uz dozvolu Studija za holografiju, Sveruski izložbeni centar, Moskva.  Više  informacija  može se pronaći na www.holography.ru)

ima mozak koji komunicira sa svim dijelovima tijela i dekodira informacije koje se vraćaju, Matrix kao cjelina također mora imati neku verziju mozga. On komunicira sa svojim 'stanicama' (ljudskim tijelima i drugim oblicima života) i obrađuje informacije koje od njih prima. To je način na koji primamo našu kolektivnu stvarnost i također ju mijenjamo kroz signale koje nesvjesno šalje- mo natrag u 'mozak' Matrixa - središnji kompjuter (Slika 36).

Svaki dio tijela je umanjena verzija cijelog tijela, i to je razlog zašto svaka stanica sadrži sve informacije potrebne za stvaranje cijelog ljudskog oblika. Kasnije ću istražiti zdravstvene implikacije toga, jer to rješava mnoge znan- stvene 'misterije'. Glavna struja znanosti nije uspjela pronaći mjesto u mozgu koje sadrži svu memoriju, jer se ono što nazivamo memorijom nalazi u cijelom mozgu i tijelu. To mora biti tako, jer je ono hologram.

Ljudi s tumorima, kojima odstrane velik dio mozga, ne gube određena sjećanja. Može se dogoditi da ih se, općenito, ne sjećaju tako dobro, zato što su prešli na nižu razinu holografske memorije na kojoj je jasnoća manja nego kad

 

Slika 32: Ono što može izgledati 

  

Slika 33:... Dakle, je li ovo tako čvrsto, zapravo nije - ovo je 'čvrsta' metalna slavina... jošjedan hologram...

  

Slika 34: Mađioničarski trik... holografske ruke koje ne biste mogli uhvatiti - osim ako vam vaš mozak ne bi rekao drukčije!

Slika 'Medina' objavljena je uz dozvolu Laser Trend Holographie, Njemačka. E-mail:  lasertrend@aol.com

Slika 'Odvrnuta slavina' objavljena je uz dozvolu 3-D Hologrammen, Amsterdam. Više detalja može sepronaći na www.3-Dhologrammen.com

Slika 'Otac' objavljena je uz dozvolu Studija za holograjiju, Sveruski izložbeni centar, Moskva. Više informacija može se pronaći na  www.holography.ru

je ona cijela. Ali ne događa se da potpuno izgube neka sjećanja i da im druga osta- nu kristalno jasna, kao što bi bilo da su im sjećanja smještena u jednom po- dručju. Hologramsko tije- lo pohranjuje  informacije dobivene  od  svih  osjetila, i zato nešto što namiriše- mo može potaknuti sje- ćanja jednako snažno kao vid ili sluh. Čak je i to još jedna razna iluzije, jer ako je mozak hologram, tako- đer mora biti iluzoran. On je, kao i sve ostalo u ovoj stvarnosti, 'fizički' izraz frekvencijskog polja ili re- zonancije. Usput rečeno, holografska priroda tijela znači da su u dekodiranje pet osjetila uključeni cijeli mozak i tijelo, a ne samo Vizualni korteks' i druga područja u mozgu koja se povezuju s ovim specifič- nim zadaćama.

Ovo je savršeno vrijeme za opisivanje strukture koja kontrolira našu stvar- nost, zato što imamo računala, internet, holografsku fotografiju i televiziju, koji su na mnoge načine slični Matrixu. Ali moram naglasiti da kada kažem da je Matrix poput kompjutera ili softverskog programa, te izraze koristim samo kako bih simbolizirao glavnu ideju onoga što mislim, jer mi današnja računal- na tehnologija pomaže u opisivanju tih koncepata. Kad se radi o Matrixu, čak su i najfantastičniji od današnjih kompjutora i programa kao da usporedite koturaljke sa svemirskim šatlom, pa čak ni taj jaz ne uspijeva dobro ilustrirati razliku. Usput, ako ne znate ništa o kompjutorima, a skloni smo pretpostaviti

 Slika 35: Naše kosti čine se tako 'čvrstima', i naša tijela valjda moraju biti 'fizička' i 'stvarna'? Ovo je  hologram  ljudske kralježnice  koji je samo iluzorna projekcija.

Slika 'Kralježnica' objavljena je uz dozvolu Jasona Sapana  iz Holographic  Studiosa, New York (pogledati detalje na kraju knjige).

da su danas svi upoznati s tim stvarima, softver je set elektroničkih instrukcija koje kompjutor čita i na koje odgovara. Još jedan bonus u opisivanju našeg iluzornog svijeta je filmski ciklus Matrix, koji je pružio briljantan vizualni prikaz virtualne stvarnosti koju doživljavamo. Nisam mogao vjerovati kad se pojavio prvi od tih filmo- va, jer je bio izvrsno sredstvo za prenošenje onoga što sam ranije pokušavao objasniti isključivo riječima. Bez toga i kompjutorskih tehnologija, bilo bi teško odlučiti odakle početi s  opisivanjem kako  funkcionira Matrix, ali s njima je puno lakše.

Živimo u visoko sofisticiranoj verziji igre virtualne stvarnosti ili, drugim riječima, holografskog Interneta koji stvara iluziju trodimenzionalnosti. Jedno od velikih pitanja koja ljudi postavljaju glasi: ako sami stvaramo svoju iluzornu stvarnost, zašto svi vidimo isti osnovni svijet u prizorima s ulice, ljudima, automobilima, ce- stama, šumama i planinama? Odgovor je da nam sila koja manipulira Matrixom šalje frekvencijske signale, a mi ih dekodiramo u kolektivnu stvarnost koju naziva- mo svijet (Slika 37). Tome dodajemo element osobnog utoliko što se razlikujemo prema našim mišljenjima o tome što zajednički 'vidimo', ali svi dijelimo istu osnov- nu stvarnost zato što dekodiramo iste signale Matrixa. Ova stvarnost nije tamo vani, ona je 'ovdje unutra' - u našim glavama. Ili, točnije rečeno, ona je u našim genet- skim bankama podataka - DNK. Kao što je rekao pisac Edgar Allan Poe: 'Sve što vidimo i što nam se pričinja samo je san unutar sna..' hologram unutar holograma.

U kasno ljeto 2004. sreo sam prijatelja Mikea Lam- berta iz klinike Shen na otoku Wight u Engleskoj. Mike je iscjelitelj koji neprestano širi granice svoje struke u potrazi za dubljim razumijevanjem. Kako obično biva, to ga nije učinilo popularnim među medicinskim au- toritetima, pa čak ni među onima koji pokušavaju dik- tirati norme unutar takozvanih alternativnih ili kom- plementarnih terapija. Još nisam vidio hijerarhiju bilo

 

Slika 36: 'Mozak' Matrixa prenosi kolektivnu stvarnost ljudskim (i svim drugim) mozgovima, koji dekodiraju signale u holografsku trodimenzionalnu iluziju. Sa svoje strane, ljudski mozgovi šalju povratne informacije Matrixu, i ta dvosmjerna omča vodi do promjena koje zovemo 'evolucija'. To je poput prepravljanja kompjutorskog programa, ali i način na koji svijest može ponovno zadobiti kontrolu nad  Matrixom.

 

Slika 37: Mi od Matrixa neprestano primamo kolektivnu stvarnost u obliku valova, i tefrekvencije dekodiramo u iluzornu trodimenzionalnu holografsku stvarnost. Mogli biste si to predočiti kao holografsku televiziju u kojoj slike koje odašiljač emitira u obliku valova televizor dekodira u pokretneprizore.

koje vrste koja ne bi pokazivala istu sklonost   kontroliranju   događaja   i obrani  statusa  quo.  Nebitno  je  što hijerarhija predstavlja; sama činjeni- ca da se radi o hijerarhiji dovodi do ponovnog   stvaranja   istog   mental- nog sklopa.  Čak se i  antihijerarhij- ske  hijerarhije  ponašaju  na  jednak način - pogledajte 'radikalne' i anar- hističke   organizacije.  'Ravno,   red, red, vaš  anarhistički  komitet  odlu- čio je kakva će biti pravila. Mučno je vidjeti da takav stav kontrolira po- dručje  alternativnih  terapija.  Kako bilo, Mike Lambert je  1980-ih napi- sao  rad  daleko  ispred  svog vreme- na o DNK ili deoksiribonukleinskoj kiselini. Ona je  genetička knjižnica tijela koja se nalazi u svakoj stanici, i svako od nas ima oko 120 milijardi milja te stvari. DNK je to što prenosi kod za naše tjelesne osobine, ali ona

je i puno više od toga. Sadrži preko 100 bilijuna puta više informacija od naših najsofisticiranijih uređaja za pohranu podataka. Poznati DNK kodovi pred- stavljaju približno samo tri do pet posto mapiranog ljudskog genoma, a ostalih 95% do 97% konvencionalna znanost još ne razumije.2 Mike mi je pokazao sa- žetak onoga što je napisao prije toliko godina, i dok sam na brzinu pregledavao dokument, dvije stvari pogodile su me kao šaka u glavu:

1)   DNK svih oblika života, svega od ljudskog bića do reptila, mačke, psa, stabla, cvijeta, ribe, kukca, svega, sastoji se od istih kodova poznatih kao A, G, C i T (adenin, guanin, citozin i timin).

2)   DNK je kristalična struktura koja prima, emitira i pojačava frekvencije 'svjetlosti'.

2   Brojke variraju ovisno o izvoru, i vidio sam da se navodi čak i 90%. Što god bilo točno, golemu većinu  DNK  znanost tek treba  objasniti.

 

Slika 39: DNK se može prikazati kao niz kodova koji se sastoje od A, G,C i T. Njihov raspored određuje prirodu 'fizičkog' oblika. Podsjeća li vas to na kodove iz filmova Matrix?

 

Slika 38: Dvostruke ljestve DNK zavojnice, kristalični prijemnik, odašiljač i pojačalo 'svjetlosnih'  frekvencija koje nas povezuju s Matrixom. DNK je softverskiprogram

koji sadrži  naše genetske podatke i ono što zovemo umom i emocijama.

Ti bokca, pomislio sam. To je to! Eto kako to rade - to je ono što nas priključuje na Matrix. DNK! Pogledate li crtež strukture DNK vidjet ćete da je ona dvostruka zavojnica koja, kad se odvije, izgleda poput dvaju ljestava {Slika 38), iako neki istraživači vjeruju da ih je nekada bilo puno više. Zavojite stube u masonskom simbolizmu odnose se na DNK koja predstavlja ključ za kontro- lu ljudi, a isti se simbol može naći u tajnim misterijskim školama drevnoga svi- jeta. Slijed baza A, G, C i T određuje genetska obilježja, kako će izgledati vaše tijelo i hoće li imati oblik miša, slona ili sunovrata (Slika 39), a u tome postoji još jedan element koji ću uskoro objasniti. Razlike u DNK između vrsta daleko su malobrojnije od njihovih sličnosti. Devedeset posto DNK kod čovjeka i miša je jednako, postoje enormne paralele između DNK čovjeka i kućne muhe. Kao što je pisalo u jednom članku San Francisco Chronidea: '...DNK je univerzalan softverski kod. Od bakterija do ljudi, osnovne instrukcije za život napisane su istim jezikom.' A taj jezik je jezik Matrixa.