Dosezi
Predstavljeni postupak oslobađanja i slični postupci do sad su uspješno provedeni nad tisućama ljudi. No bez obzira na to, evidentirana postignuća nisu znanstveno priznata, a po svemu sudeći neće skoro ni biti. Razlog tome je tzv. "tvrda znanost" koja insistira na materijalističkom poimanju stvarnosti, te stoga metode i rezultate oslobađanja može samo proglasiti znanstveno neutemeljenima. Zbog općenito prevladavajuće materijalističke misli, ova oblast i njeni dosezi (koji se ponekad očituju na dramatične, da ne kažemo čudotvorne načine) imat će puno protivnika ・ a ne bi smjelo biti teško pronaći odgovor na pitanje:
Cui bono?1
Omalovažavanje rezultata ovakvog postupka prirodno je očekivati iz redova npr. klasične psihoanalize, koji će svojim pristupom određenim tzv. psihičkim oboljenjima (koja su često simptomi postojanja nakačenog entiteta) nekada trebati i godine rada za dobivanje vrlo upitnih krajnjih rezultata. Dr. med. S. Sagan otvoreno kaže da metode psihoterapije, od psihoanalize do regresije, mogu u najboljem slučaju pomoći da osoba osvijesti postojanje nakačenja i da se s njim nastave bolje nositi u životu, ali je jasno vidljiva njihova neučinkovitost kada je u pitanju uklanjanje.
Postupak oslobađanja često može taj proces svesti na svega nekoliko seansi u trajanju od po par sati, što napore klasičnih postupaka čini pomalo naivnim, a ukupne troškove neopravdanim.
Druga, bitno jača opozicija, koja već ima solidnu povijest eutanaziranja niza izuzetnih tehnika pomoći u izlječenju, je farmakološka industrija. Ona ne samo da godišnje ubire milijarde dolara od psihoaktivnih lijekova, nego svojom "inovativnošću" brine da kriteriji za početak uzimanja istih, svakim danom budu sve niži.
Točnije čine nas, po svojim kriterijima, iako zdrave ・ bolesnima.
Ovdje nikako ne smijemo zaboraviti prirodu pomoći takvih supstanci koje se bave simptomima, a nikako uzrocima.
O uzrocima
1 Lat. "u čiju korist?" ・ pratiti "trag novca" odnosno tko profitira preporučljiva je praksa svakog istraživačkog (i detektivskog) rada kada motivi nisu očiti.
Često postoje samo određene teorije, po kojima ispada da su (na njihovu sreću) uglavnom izvan dosega "moderne znanosti i medicine", pa je onda jedino moguće "držanje simptoma pod kontrolom".
U toj se situaciji "terapija" često svodi samo na doživotno uzimanje jednom propisanog lijeka za određeno stanje. Ovakav pristup nerijetko nas u konačnici zaista i učini bolesnima, ako zbog ničeg drugog, onda zbog povećanja broja "lijekova" koje uzimamo i koji ostavljaju tragove i na tijelu i na psihi.
Vratimo se na sam postupak oslobađanja i njegove pionire.
Svi autori koji su spomenuti u ovim tekstovima su doktori medicine i psihijatri s licenciranim praksama u SAD. O njihovim dosezima i uspjesima na svoj način govori činjenica, da su opisanu metodu profesionalno koristili desetljećima bez konfliktnih situacija i sumnji zbog šarlatanstva, što bi po američkoj pravnoj regulaciji bilo brzo sankcionirano. Treba znati da su svi oni počeli primjenjivati ovakav postupak s iskrenom željom da se pacijentima koje su susretali u svojoj kliničkoj praksi pomogne u izlasku iz stanja zbog kojih su patili oni, ali i njihova okolina. Modi u svojoj knjizi Remarkable Healings, koja je i po naslovu znakovita (Znamenita izlječenja), kaže sljedeće:
"Ne znam jesu li te prizemljene duše koje opisuju moji pacijenti stvarne ili ne. Mislim da ne možemo dokazati njihovo postojanje.
Radeći kao psihijatar sa pacijentima koji se muče s emocionalnim i fizičkim problemima, jedina stvar koja mi je važna su rezultati. I kroz godine, vidjela sam zapanjujuće rezultate zbog terapije duhovnog oslobađanja. Prema mom iskustvu, gotovo 80% primarnih i otprilike 30% sekundarnih simptoma, uvjetovani su ljudskim ili demonskim nakačenjima, a njihovim oslobađanjem nestajali su i simptomi u pacijenata."
Bez obzira na pozitivne terapijske učinke ovakav rad i dalje je marginaliziran i na njega "znanstvena zajednica" (obilato sponzorirana farmaceutskim korporacijama) gleda kao na egzotiku. Neki bi rekli i da se ovdje radi o "modernom šamanizmu", ne bi li se na taj Remarkable Healings: A Psychiatrist Discovers Unsuspected Roots of Mental and Physical Illness, Hampton Roads Publishing Company, način obezvrijedili njegovi dosezi (obzirom da smo programirani da na riječ "šaman" reagiramo kao na nešto primitivno i prapovijesno).
Dr. R. Allison, pionir u proučavanju poremećaja višestruke osobnosti, završio je svoj aktivan rad kao tipičan disident kojeg su kolege izbjegavale zbog njegovog nastojanja da se uzme u obzir mogućnost postojanja nakačenih nevidljivih entiteta na ljude.
Temeljem zabilježenog niza poboljšanja simptoma, iz vlastitog iskustva (zasada još vrlo ograničenog) mogu ustvrditi da su rezultati postupka oslobađanja i više nego obećavajući i ohrabrujući, posebno ako osobi, bivšem domaćinu nakačenih entiteta, postupak pomogne u shvaćanju naše duhovne realnosti i potakne ga na daljnje promjene u životu, koje će mu skrenuti pažnju s materijalističko-potrošačkog na duhovne aspekte ljudskog bića te razvoja i napretka u tom smjeru.
Baldwin u raspravi na kraju svog tehničkog priručnika navodi i rezultate svog kliničkog istraživanja o dosezima postupka oslobađanja, koji se temelje na informacijama o 62 osobe koje su mu se obratile za pomoć
U više od 80% slučajeva primijećeni su simptomi postojanja nakačenih entiteta. Nakon prve seanse 74% ih je prijavilo promjene vezane za stanje zbog kojega su mu se primarno javili. Baldwin spominje i nekoliko slučajeva koji vrijede puno više od samog broja u statistici, kao što su slučajevi dva transseksualca pred operacijom promjene spola od kojih se jedan nakon prvog susreta jednostavno preporodio i odustao od operacije
Drugi se prvotno obratio psihologinji koja je bila upoznata s mogućnošću postojanja nakačenja i koja ga je oslobodila bez dobivanja prethodnog pristanka i bez ispraćaja u Svjetlo. Domaćin se osjećao preporođeno kratko vrijeme, točnije sve dok se prizemljena duša žene po imenu Shirley nije ponovo vratila (prvi put mu se nakačila još dok je bio u majčinoj utrobi). Nakon toga odlučio je nastaviti s konvencionalnom seksualnom terapijom i godinama je odbijao odvajanje od Shirley. Ostaje nam razmisliti: čije su to stvarno bile misli i želje. Primjer uklanjanja stanja spolne disforije daje i Fiore.
Dobar primjer dosega ovakvog postupka može biti nagla promjena nekog ovisničkog ponašanja, posebice ako ovisnost nije iz kategorije onih koje stvaraju fizičku ovisnost, što bi produžilo vrijeme oporavka zbog detoksifikacije tijela od određene supstance, pa bi tako za primjer mogli uzeti ovisnost o pornografskim sadržajima.
Ovakva ovisnost može biti uvjetovana prizemljenom dušom bivšeg ovisnika o takvim sadržajima, ali prije će biti riječ o demonskom utjecaju. Nakon uspješno provedenog procesa oslobađanja bivši domaćin može početi pokazivati potpunu nezainteresiranost, pa čak i gađenje prema sadržajima bez kojih nije do tada mogao živjeti. Tvrdnja da "nije mogao živjeti" mogla bi se nekome učiniti pretjeranom, ali pokušajte se prisjetiti izjava osoba koje npr. čitav život puše i istovremeno govore da bi se toga odmah riješile samo da požele, ili alkoholičara koji svoju predanost čašici opisuje sportskim ili romantičnim atributima, ali nikako nečim čega se ne može riješiti. Isto to vrijedi i za prije spomenut primjer ovisnosti o pornografiji, koju se u današnje vrijeme može konzumirati u neograničenim količinama, ali se to relativizira izjavama poput,
"samo pogledam što ima novoga (na mojim omiljenim web stranicama)".
Naposljetku treba reći da na postupak oslobađanja nikako ne treba gledati kao na panaceju, ali bi njegovi pozitivni učinci mogli napokon otvoriti novi prostor za daljnji rad i omogućiti promjene ili odustajanje od određenih obrazaca iz prošlosti, koji su izazivali neželjena stanja.
Učinci oslobađanja od nakačenih entiteta trebali bi omogućiti i dobivanje određenih uvida koji bi osobi mogli pomoći, između ostalog, i za sljedeće:
• Opraštanje drugima ima poseban smisao u slučaju da se tijekom postupka pronađe npr. neka tuđa misaona forma, jer takva osoba je često istu kreirala potpuno nesvjesno, odnosno iz neznanja. Vjerojatno bi bilo puno teže oprostiti nekome tko je svjesnom namjerom (magijski) kreirao opterećujuću misaonu formu. Ona bi mu se ionako u postupku trebala vratiti, a treba razmisliti i koju će stvarnu cijenu takva osoba platiti zbog negativnog djelovanja.
• Opraštanje sebi, osjećati se kao "nov", "preporođen", česta je reakcija osobito nakon oslobađanja od nekog ozbiljnijeg entiteta, ali nakon toga bi kod nekih osoba mogla uslijediti reakcija grižnje savjesti, zbog pomisli na to kome su sve učinili nažao, prisjećajući se situacija u kojima nisu ispravno reagirali. Nisu niti znali da je na njihovu reakciju dijelom utjecala i neka druga svijest, što sad nakon postupka oslobađanja znaju. Ovakvo razmišljanje može biti kontraproduktivno i utjecati na ponovno otvaranje našeg štita. Oprostiti sebi, iako često vrlo težak korak, postaje vrlo važno u ovakvim situacijama, jer se treba pomiriti s time da ponekad nismo bili "svoji". Ovo je isto tako i trenutak u kojem bi bilo dobro razmisliti što ćemo sve napraviti ubuduće, kako ne bi ponovno došli u situaciju da se otvorimo prema novim nakačenjima i svemu ostalome što bi nas moglo vratiti u neželjenu situaciju.
• Započinjanje novog djelovanja – odlazak entiteta i s njime povezanih simptoma otvara mogućnost za određena djelovanja, za koja osoba može tvrditi da ranije nije imala vremena, dovoljno energije/ snage, hrabrosti, itd., a što je tvrdila zbog utjecaja entiteta. Započinjanje s novim djelatnostima, osobito ako su one vezane za suštinski (duhovni) napredak i rast, zasigurno će na svoj način pridonijeti dosezanju većeg stupnja svjesnosti, pa time i zaštite od mogućih daljnjih otvaranja prema novim nakačenjima.
154
bglavac
edin.kecanovic
