Dosada je stvarni početak

Osho,

Otkrio sam da se dosađujem i da život nema svoju draž. Ti si rekao da prihvatimo sebe onakve kakvi jesmo. Ja nisam spreman da prihvatim život - znajući da sam izgubio unutarnju radost. Što da radim?

Čuli smo da postoji novi tip trankvilajzera koji te ne može opustiti - samo te još više čini napetim.

Pokušaj. Pokušaj, pokušaj i pokušaj ponovo. Budi pravi Amerikanac, ali ne više od tri puta. Pokušaj, pokušaj i pokušaj ponovo, a zatim stani - nema smisla biti glup.

Ti si me pitao:

Otkrio sam da se dosađujem...

To je veliko otkriće. Tek nekoliko ljudi je svjesno da se dosađuju, i da su se dosađivali, beskrajno dosađivali. Sve drugo se može znati bez to.  Spoznavši da se dosađuješ je stvarni početak: Zato se mora izmijeniti nekoliko pojašnjenja.

Čovjek je jedina životinja koja osjeća dosadu: to je velika prednost, to je dio časti ljudskog bića. Da li si vidio da se neki bufalo dosađuje, da se magarac dosađuje? Oni se ne dosađuju. Dosada jednostavno znači da način na koji si živio nije dobar: možda to može postati veliki događaj - da razumiješ kao “Ja sam se dosađivao i sada treba nešto uraditi, neki preporod je potreban.” Zato nemoj da misliš da je loše to što osjećaš dosadu - to je dobar znak, dobar početak, veoma sretan početak. Ali nemoj ostati na tome.

Zašto netko osjeća dosadu? Dosadu osjeća onaj kome je život bio od strane drugih dat u obliku zamiranja. Okani se tih klišeja, izađi iz tih šablona. Počni da živiš po svome. Samo autentična osoba ne poznaje dosadu, licemjeru je ostavljena dosada. Kršćanima će biti dosadno, džainima će biti dosadno, parsima će biti dosadno, i komunisti će se dosađivati jer su svi oni podijelili svoj život na dva dijela. Njihov stvarni život biva potiskivan a oni nastoje pretendirati ka nekakvom nestvarnom životu. Takav nestvarni život stvara dosadu. Ukoliko radiš u životu ono što misliš da trebaš raditi nećeš osjećati dosadu.

Kada sam napustio dom da bih pošao na studije, moji roditelji, moj otac, moja porodica su željeli da postanem naučnik - jer je znatno jasnija budućnost za naučnike, ili liječnika, ili inženjera - Što sam sve odbio. Rekao sam im: “Živjet ću život koji želim da živim, jer ne želim da se dosađujem. Kao naučnik bih uspio - stekao poštovanje, novac, moć, prestiž - ali, duboko u duši bih se dosađivao jer to nije ono što sam oduvijek želio da radim.”

Oni su bili šokirani jer nisu vidjeli nikakvu budućnost u studijama filozofije; filozofija je najsiromašniji predmet na univerzitetu. Nevoljno su pristali vjerujući da ću protratiti svoju budućnost, no na kraju su otkrili da nisu bili u pravu.

Nije u pitanju novac, moć i prestiž - stvar je u tome što ti suštinski želiš da radiš. Radi to, ne očekujući rezultate, i tvoja dosada će nestati. Ti moraš provoditi tuđe ideje, moraš raditi stvari na pravi način, moraš raditi ono što oni rade. To je kamen temeljac dosade.

Čitavo čovječanstvo se dosađuje jer obično čovjek koji bi trebalo da Buddhe mistik, mora biti matematičar; osoba koja bi trebalo da je pjesnik mora biti biznismen, a osoba koja treba da Buddhe matematičar je - političar. Svatko je nešto drugo, nitko nije tamo gdje bi trebalo da Buddhe. Pojedinac mora da rizikuje. Dosada bi iščezla u trenutku ukoliko bi bio spreman da rizikuješ.

Ti me pitaš:

Otkrio sam da se dosađujem. . .

Ti te dosađuješ jer nisi bio načisto sa sobom, nisi bio pošten prema sebi, nisi poštovao vlastito biće.

I kažeš: život nema svoju draž.

Kako da osjetiš draž? Draž se osjeća samo onda kada radiš stvari koje želiš da radiš, ma kakve one bile.

Vinsent Van Gog je bio beskrajno sretan što je slikao. Nikada ni jednu sliku nije prodao, nitko ga nije cijenio: a bio je gladan, umirao je - jer mu je brat davao samo malu sumu, toliko da je doslovce samo mogao preživjeti. Tri dana u nedjelji je jeo da bi druga četiri dana gladovao. On je morao da gladuje kako bi od toga novca kupio platna, boje i kičice. No on je bio beskrajno sretan - draž u njemu je rasla.

On je umro kada je imao svega trideset i tri godine. Izvršio je samoubistvo, ali njegovo samoubistvo je daleko bolje nego tvoje takozvano življenje - jer je izvršio samoubistvo kada je naslikao slike koje je želio da naslika. Onog dana. kada je završio svoje platno zalaska sunca, što je bilo njegovo dugotrajno htjenje. on je napisao pismo: “Moj posao je obavljen, ja sam ispunjen. Ja sam živio ovaj život beskrajno zadovoljan.” On je počinio samoubistvo, ali ja to ne bih nazvao samoubistvom. On je živio potpuno, spalio je svoju životnu svijeću sa svake strane u nevjerojatnom intenzitetu.

Ti možeš živjeti i stotinu godina, ali tvoj život će biti suhoparan, težak, smrtno težak. Ti kažeš:

Osho, . . ti si rekao da prihvatimo sebe onakve kakvi jesmo. Ja nisam spreman da prihvatim život - znajući da sam izgubio unutrašnju radost.

Kada kažem da prihvatite sebe ja ne kažem da treba da prihvatite svoja načela o životu - ne pokušavaj da me loše shvatiš. Kada kažem da prihvaćaš sebe, ja kažem da odbacuješ sve drugo: Prihvati sebe. No, ti imaš interpretaciju na svoj način. Tako stvari tu idu... ja nisam rekao ono što si ti razumio.

Odbaci sve što je bilo nametnuto - ja nisam rekao da prihvatiš to. Prihvati svoje najviše biće koje je dospjelo iz dubine egzistencije i tada nećeš osjećati da bilo što gubiš. Trenutkom prihvaćanja sebe bez ikakvih uvjeta, iznenada će se neki izljev radosti dogoditi. Tvoja draž će početi nadolaziti, život će stvarno postati ekstatičan.

Prijatelji jednog mladog čovjeka su objavili da je on umro iako je on samo bio u komi. Kada je, u trenutku njegovog spaljivanja, on pokazao znake života, bio je upitan kako se čovjek osjeća kada je mrtav.

“Mrtav!” on je uzviknuo. “Ja nisam bio uopće mrtav. Ja znam sve što se događalo. I znao sam da nisam mrtav, također, jer su mi noge bile hladne i bio sam gladan.”

“Ali kako se to dogodilo da si ti još živ?”- upitao je jedan zainteresirani.

“Pa, ja sam znao da ako sam u raju ne bi trebao da sam gladan, a da sam na drugom mjestu, moje noge ne bi bile hladne.”

Pojedinac treba da Buddhe siguran da nije još mrtav: da si gladan, da su ti noge hladne. Treba samo da ustaneš i da napraviš mali džoging.

Siromašni čovjek, lišen obrazovanja i svih društvenih pogodnosti, zaljubio se  u kćerku miliunera. Ona ga je pozvala svojoj kući da upozna njene roditelje u njihovom luksuznom obitavalištu. Čovjek je bio zadivljen bogatim namještajem, poslugom i svim drugim znacima bogatstva. Ali, kako da izvede da se osjeća opušteno dok počne večera? Sjedeći za masivnim stolom, opčinjen efektima dobrog vina, on je glasno prdnuo. Djevojkin otac je podigao pogled i podviknuo na svog psa koji je ležao pored siromahovih nogu. “Skitnico” - viknuo je on u prijekornom tonu.

Siromah je povjerovao da je prijekor bio upućen psu i poslije nekoliko minuta to isto ponovi.

Njegov domaćin. ponovo pogleda prema psu i viknu: “Skitnico!”

Siromah je bio siguran da je prijekor bio upućen psu i poslije nekoliko minuta i po treći put glasno prdne.

Bogataševo lice se razvuče bijesno. On riknu: “Skitnico, idi dovraga odatle prije no što te taj usere!”

Ima još vremena - iziđi iz tog ropstva u kojem si živio do sada. Zato je potrebno samo malo hrabrosti, samo malo hrabrosti kockara. I ništa nećeš izgubiti, zapamti. Možeš samo izgubiti svoje lance ropstva - možeš izgubiti svoju dosadu, možeš izgubiti

svoje stalno osjećanje, koje dolazi iznutra, da nešto nedostaje. Što drugo ima tu da se izgubi? Iskoči iz usmjerenja i potvrdi svoje biće - nasuprot Mojsija, Iissa, Buddhe,   Mahavira, Krisne, i bilo kog drugog. Potvrdi samo sebe. Ti nemaš odgovornosti prema Budi, Zaratustri, ili Kabiru, ili Nanaku, tvoja odgovornost je samo prema sebi.

Budi odgovoran a kada kažem “odgovoran”, molim te zapamti da ne griješiš u tome. Ja ne govorim o dužnostima, odgovornostima, ja samo koristim tu riječ u duhu jezika: odgovori na stvarnost, budi odgovor, budi u prilici da možeš govoriti.

Mora da si ti živio u neodgovornom životu, ispunjenom svakojakim  odgovornostima za koje su drugi očekivali da ćeš ih ispuniti. Što ima da se izgubi? Tebi je dosadno - to je dobra prilika. Izgubio si draž i što još treba da izađeš iz zatvora? Iskoči iz toga, ne gledaj pozadi, ne osvrći se!

Oni kažu: Razmisli dva puta prije no što skočiš. Ja kažem: Prvo skoči, a onda razmišljaj koliko god hoćeš.