Dopustite  djetetu  da plaće

Od samog početka dijete želi plakati i smijati se. Plač je duboka potreba u njemu. Svaki dan ono plačem prolazi kroz čišćenje.

Dijete ima mnogo frustracija. To treba tako biti, plač je potreban. Dijete nešto želi, ali ne može reći što, ne može to izraziti. Dijete nešto želi, ali roditelji nisu u mogućnosti da mu ispune želju. Majka možda nije ovdje, možda se bavi nekim drugim poslom, možda se ne brine za dijete. U tom času ne poklanjaju mu pažnju, zato ono počne plakati. Majka ga tada želi nagovoriti da prestane plakati, želi ga utješiti jer se zabrinula, i otac se zabrinuo, cijela se obitelj brine. Nitko ne želi da dijete plače, plač je znak velike uznemirenosti. Svatko želi umiriti dijete kako ne bi plakalo. Možete ga podmititi, majka mu može dati igračku, može ga nahraniti — može učiniti sve što bi skrenulo njegovu pažnju ili ga utješilo. Samo ono ne smije plakati.

Ali plač je  duboka djetetova  potreba.  Ako  dijete plače i to mu dopuštate, plač će  ga  osvježiti. Plačem ono izbacuje frustraciju. Ako ga zaustavljate u plaču, zaustavljate i njegove frustracije. Ono će i dalje gomilati potrebu za plačem, plač će se nagomilavati. Sada psiholozi kažu da je potreban iskonski vrisak djeteta. Na Zapadu se razvija terapija koja vam pomaže da vičete tako snažno da u tome sudjeluje svaka stanica vašega tijela. Ako možete vikati tako silno da u tome sudjeluje svaka stanica vašega tijela, bit ćete oslobođeni mnogog bola, mnoge patnje  koja se nagomilala  u vama.

Vježbanje   tjelesne   čistoće

Velika šteta nastaje kad se vježba održavanje tjelesne čistoće. Djecu se prisiljava da prazne crijeva ili mjehur u određeno vrijeme. No djeca ne mogu kontrolirati svoja crijeva. Potrebno je vrijeme da to nauče. Sto onda rade? Jednostavno prisiljavaju, zatvaraju svoj analni mehanizam i zato postaju koncentrirani na analni mehanizam.

Zbog toga u svijetu postoji tako mnogo konstipacije. Samo čovjek pati od konstipacije, ni jedna životinja od toga ne pati. Konstipacija je psihološka pojava, ona uništava mpladhara čakru. A zbog konstipacije u ljudskom umu nastaje i mnogo drugih stvari.

Čovjek počne stvarati zalihe, gomila znanje, novac, vrline, na taj način  postaje  škrtac.  Ne  može  ostaviti  ništa što zgrabi. Sve čvrsto drži. A s tim naglašavanjem analnoga, nastaje velika šteta u čakri mpladhara. Jer muškarac ili žena mora se sada latiti genitalija. Ako su koncentrirani na analno ili oralno, nikad se ne usredotočuju na genitalije.

Usredotočenost na analno postaje tako važna da genitalije postaju manje važne. Zato ima tako mnogo homoseksualaca. Homoseksualnost neće nestati sa svijeta ako i dok ne nestane analna koncentriranost.

Kad  je  dijete  bolesno

Od samoga djetinjstva jedna stvar se uvijek pretvara u zlo, a to je ovo — kad god je dijete bolesno, obraća mu se veća pozornost. To stvara pogrešnu emociju: majka ga tada više voli, otac se za njega više brine. Sva obitelj stavlja dijete u centar, ono postaje najvažnija osoba.

Inače se za dijete nitko ne brine ako je zdravo. A kad je bolesno, ono postaje diktator i diktira svoje termine. Kad jednom nauči taj trik - da kad god je bolesno, na neki način postaje nešto posebno, svi naročito paze na njega jer kad ne bi obraćali pozornost, osjećali bi se krivima. I nitko mu ne može prigovarati, jer nitko ne može reći da je netko odgovoran što je bolestan.

Ako dijete učini nešto loše, vi uvijek možete reći: "Ti si odgovoran." No ako je dijete bolesno, vi mu ne možete ništa prigovoriti jer bolest se nikako ne brine za njega — što on može učiniti? Ali vi ne znate ove činjenice: devedeset devet posto bolesti stvorili ste vi, izazvali ste ih vi kako biste privukli pozornost, sklonost, kako biste postali važni. A dijete vrlo lako nauči taj trik. Osnovni problem koji ono stalno osjeća jest da je bespomoćno, a svi ostali su moćni. A kad je dijete bolesno, ono postaje moćno, a svi ostali su bespomoćni. Dijete to brzo shvati.

Dijete je vrlo osjetljivo u spoznaji stvari. Ono shvaća da "čak ni otac ne predstavlja ništa, ni majka nije važna — nitko nije ništa preda mnom kad sam bolestan." Tako bolest postaje nešto važno, ona postaje investicija. Kad god se takav čovjek osjeti zapostavljen u životu, kad god osjeti da je bespomoćan, on će se prepustiti bolesti, on će je stvoriti. A u tome je problem, jer što on sada može učiniti kad je bolestan? Kad je dijete bolesno, svi moraju na to obratiti pozornost.

Ali sada psiholozi savjetuju da kad god je dijete bolesno, moramo se brinuti o njemu, ali ne smijemo mu posvećivati previše pažnje. Treba ga zbrinuti liječnički, ali ne i psihološki. Nemojte u njegovu umu stvoriti nikakvu asocijaciju da se bolest isplati, inače će cijelog života biti bolesno kad god osjeti da je nešto pogriješio. Tada mu njegova žena neće moći prigovarati, nitko ga neće moći okrivljavati zato jer je bolestan. I svi će ga morati žaliti.