6.   POGLAVLJE

Dokaz o postojanju napredne kulture u drevnim epohama

Većina dokaza koje smo do sada iznijeli, navodi na zaključak da su ljudi, čak i da su živjeli u dalekoj prošlosti, u izvjesnoj mjeri zadr­ žali primitivnu razinu kulturnog i tehnološkog napretka. Netko  bi mogao postaviti sljedeće pitanje: "Ako su ljudi  dugo  usavršavali svoje vještine, zašto nismo otkrili drevne  artefakte koji svjedoče o civilizacijskom  razvoju?"

Charles Lyell je 1863., u knjizi Antiquity of Man, izrazio svoje dvojbe: "umjesto najprimitivnije lončarije ili kremenog oruđa ... tre­ bali bismo otkrivati vješto oblikovane predmete, koji ljepotom nad- mašuju remek-djela Fidije ili Praksitela;  zakopane željezničke pruge ili električne telegrafe, iz kojih bi najbolji suvremeni inženjeri mo­ gli steći dragocjeno znanje; astronomske instrumente i mikroskope mnogo naprednije od svih danas poznatih u Europi, te druge nazna­ ke usavršene umjetnosti i znanosti." Iako sljedeća izvješća ne odgo­ varaju potpuno takvim standardima, neki opisani predmeti doista pružaju navještaj  o neočekivanim  postignućima.

Osim što su neki predmeti mnogo napredniji od kamenog oruđa, mnogi od njih su otkriveni i u mnogo starijim geološkim konteksti­ ma od onih o kojima smo do sada razgovarali.

Izvješća o tom nevjerojatnom dokazu dolaze, uz neke iznimke, iz neznanstvenih izvora. A često je i nemoguće locirati same arte­ fakte, budući da se nisu pohranjivali u prirodoslovnim muzejima.

Osobno nismo sigurni koliki se značaj može pridodati tom izni­ mno neuobičajenom dokazu. No, uključili smo ga radi potpunosti i mogućnosti daljnjeg istraživanja.

U ovom ćemo poglavlju predstaviti samo dio objavljenog mate­ rijala, kojim smo raspolagali. A, s obzirom na nedosljednost izvješća i činjenicu da su se ta neuobičajena otkrića rijetko pohranjivala, po­ sve je moguće kako danas postojeći korpus izvješća, predstavlja

samo mali dio ukupnog dokaza skupljenog tijekom posljednjih ne­ koliko  stoljeća.

ARTEFAKTI IZ AIX-EN-PROVENCEA U FRANCUSKOJ

U svojoj knjizi Mineralogy ("Mineralogija"), grof Bournon navodi veoma zanimljivo otkriće francuskih radnika iz druge polovice 18. st. Opisujući pojedinosti tog otkrića, Bournon je napisao: "Godine 1786., 1787. i 1788., u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj, isko­ pavali su kamenje za veliki projekt obnove Palače pravde. Bila je riječ o tipu vapnenačkog kamena tamnosive boje, koji nakon isko­ pavanja omekša, no uslijed izloženosti zraku očvrsne. Slojevi su bili međusobno odvojeni slojem pijeska izmiješanog s ilovačom, više ili manje vapnenastom. U prvima nisu uočena nikakva strana tijela, no nakon što su radnici uklonili deset prvih slojeva, iznenađeno su us­ tanovili kako je površina jedanaestog, na dubini od 12 ili 15 m, pre­ krivena školjkama. Nakon što su uklonili kamen s tog ležišta i sloj glinastog pijeska, koji je razdvajao jedanaesti i dvanaesti sloj, otkri­ li su ostatke stupova i komadiće dijelom obrađenog kamenja, koje je bilo identično onom iz kamenoloma; osim toga, otkrili su kovanice, ručke čekića i druge alate ili komade drvenog oruđa. No, pozornost im je najviše privukla daska debela oko 2,54 cm i duga 2 ili 2,4 m. Bila je slomljena na mnogo komadića, od kojih nijedan nije nedo­ stajao, tako da su se svi mogli međusobno spojiti u izvoran oblik daske ili ploče, koja je podsjećala na one koje upotrebljavaju zidari ili kamenolomci - bila je na isti način istrošena, zaobljena i imala je krivudave rubove."

Grof Bournon potom nastavlja:  "Kamenje  koje je  bilo potpuno ili dijelom obrađeno, uopće nije promijenilo sastav,  no  komadići ploče i oruđe, te dijelovi drvenog alata, postali su veoma fin ahat odgovarajuće boje. Dakle, imamo tragove ljudskog rada, na dubini od 15 m, prekrivene s jedanaest slojeva kompaktnog vapnenca: sve je ukazivalo na to da se taj rad događao na mjestu na kojemu su ot­ kriveni tragovi.  Prema tome, čovjek je tu postojao prije  oblikovanja ovog kamena i to veoma dugo nakon što je dosegnuo taj stupanj civi­ lizacije u kojem je stekao vještine, te je oblikovao kamen i iz njega izradio  stupove."

Navedeni odlomci objavljeni su u American Journal of Science 1820.; no, mala je vjerojatnost da bi se takvo izvješće moglo pojavi­ ti u nekom današnjem znanstvenom časopisu. Znanstvenici jednos­ tavno ne shvaćaju ozbiljno takva otkrića.

SLOVA U  MRAMORNOM  BLOKU,  PHILADELPHIA

Godine   1830.,  u kamenolomu  uda­ ljenom  20-ak  km od  Philadelphije, otkriven  je  čvrst mramorni blok sa znakovima     nalik slovima.  Ta  mra­ morna ploča izva­ đena je  iz  dubine

od oko 18-21 m. To otkriće je objav­ ljeno 1831. u Ame­ rican  Journal  of

 

SLIKA 6.1. Okomiti znakovi u obliku slova, ot­

kriveni u mramornom bloku iz kamenoloma u bli­ zini Philadelphije, Pennsylvania. Mramorni blok iskopan je iz dubine od 18-21 m.

Science. Prije nego su stigli do sloja iz kojeg su iskopali taj blok, ka- menolomci su uklonili slojeve gnajsa (kristalastog škriljevca), tinj- častog škriljevca, amfibole (ili rogovače), milovkastog škriljavca (magnezij  hidrosilikata)  i osnovnog glinenog škriljevca.

Dok su pilili mramorni blok, radnici su uočili pravokutan usjek širok oko 4 cm i visok 1,5 cm, na kojemu su se nalazila dva okomita znaka (Slika 6.1.). Na nalazište su pozvana neka ugledna gospoda iz obližnjeg Norristowna, Pennsylvanija, kako bi pregledala pred­ met. Budući da ti znakovi, kako se čini, nisu mogli nastati djelova­ njem nekih prirodnih fizičkih procesa, nameće se pretpostavka da su ih izradili inteligentni ljudi u dalekoj prošlosti.

ČAVAO U DEVONSKOM PJEŠČENJAKU, ŠKOTSKA

Sir David Brewster je 1844. god izvijestio o otkriću čavla čvrsto ukopanog u bloku pješčenjaka iz kamenoloma Kingoodie (MyIn­ field) u Škotskoj. Dr. A. W. Medd, iz Britanskog instituta za geološ-

ka mjerenja, napisao nam je u pismu 1985., da taj pješčenjak potje­ če iz "donjeg starog crvenog pješčenjaka" (devon, prije otprilike 360-408 milijuna godina). Brewster je bio  slavni  škotski  fizičar, koji je osnovao Britansko društvo za razvoj znanosti i odgovoran je za neka značajna otkrića na polju optike.

U izvješću koje je podnio Britanskom društvu za razvoj znanosti, Brewster je napisao: "Kamen iz kamenoloma Kingoodie sastoji se od više slojeva čvrstog kamena i mekane, glinaste tvari koja se zove 'til'; kamenje na različitim mjestima debeo od 15 cm do čak 1,8 m. Blok u kojem je otkriven čavao, bio je debeo oko 23 cm, a u postup­ ku čišćenja hrapavog bloka radi tesanja, otkriven je vrh čavla (prili­ čno zahrđao) koji je prodirao oko 1,3 cm duboko u 'til', dok mu je drugi dio ležao uz površinu kamena otprilike 2,5 cm od glave, koja je bila duboko ukopana u kamenu jezgru." Čini se kako činjenica da je glava čavla bila zakopana u bloku pješčenjaka, isključuje moguć­ nost da je čavao zabijen u blok nakon njegova iskopavanja.

ZLATNA NIT U KAMENU IZ KARBONA, ENGLESKA

U londonskim novinama Times, 22. lipnja 1844 pojavio se sljedeći neobičan izvještaj: "Prije nekoliko dana, neki radnici koji su isko­ pavali kamenje u blizini Tweeda, oko četiristo metara ispod tvor­ nice Rutherford, otkrivena je zlatna nit ukopana u kamenu koji se nalazio na dubini od 2,4 m." Dr. A. W. Medd s Britanskog instituta za geološka mjerenja, napisao nam je 1985., da taj kamen potječe iz ranog karbona (320-360 milijuna godina prije sadašnjosti).

METALNA VAZA IZ PRETKAMBRIJSKE STIJENE U DORCHESTERU, MASSACHUSETTS

U časopisu Scientific American (5. lipnja 1852.), pojavio se sljedeći članak  naslovljen  "Predmet  iz  drevne  prošlosti":  "Prije  nekoliko dana,  snažnom  eksplozijom je  izbušena  stijena  u  Meeting  House Hillu u Dorchesteru, nekoliko jardi južno od molitvenog doma vlč. gosp. Halla. Eksplozijom je izbačena golema kamena masa, neki ko­ madi težili su nekoliko tona, a krhotine su se raspršile u svim smje­ rovima. Među njima su otkrivena dva dijela metalne posude, koja se prepolovila uslijed eksplozije. Polovice su zajedno oblikovale zvo- noliku posudu visoku 11,3 cm, s bazom 16,5 cm, visoke 6,35 cm i

debele oko 0,3 cm. Boja posude ukazuje na to da je vjerojatno izra­ đena od cinka ili mješavine metala s velikim udjelom srebra. Na stranama je prikazano šest cvjetova ili buket, prekrasno obloženih srebrom, dok je niži dio posude obrubljen, također srebrom opto­ čenim, prikazom vinove loze ili vijenca. Cizeliranje, rezbarenje i oblaganje srebrom proizvod je rada nekog vještog umjetnika. Ova neobična i nepoznata posuda, izbačena je eksplozijom iz čvrstog, glomaznog kamena, iz dubine od 4,5 m. Danas se nalazi u vlasni­ štvu gosp. Johna Kettela. Dr. J. V. C. Smith, koji je nedavno putovao Istokom i proučavao, te izradio crteže stotine neobičnih svakod­ nevnih predmeta, nije nikada vidio nešto nalik toj posudi. Zato ju je nacrtao i precizno izmjerio, kako bi se mogla znanstveno procijeniti. Posve je sigurno daje ovaj neobičan predmet izbačen eksplozijom iz stijene, kako je naprijed spomenuto; no, hoće li nam prof. Agassiz i neki drugi znanstvenici objasniti kako je ondje stigla? Taj problem zaslužuje istraživanje i nije riječ o prijevari."

Urednici časopisa Scientific American ironično su primijetili: "Navedeni odlomak potječe iz bostonskog Transcript-a, pa nas jako zanima kako je Transcript mogao pretpostaviti  da je prof. Agassiz kvalificiraniji da objasni kako je ondje dospjela od kovača Johna Doy- lea. To nije pitanje zoologije, botanike ili geologije, nego se odnosi na drevnu metalnu posudu, koju je  vjerojatno izradio  Tubal Kain, prvi  stanovnik Dorchestera."

Prema novoj karti područja Bostona i Dorchestera, koju je izra­ dio Američki institut za geološka mjerenja, glomazni kamen, koji se danas zove Roxbury-konglomerat, potječe iz pretkambrija - prije 600 milijuna godina. Prema standardnoj teoriji, u pretkambriju se život na ovom planetu tek počeo oblikovati. No, posuda iz Dorche­ stera nas navodi na pretpostavku da su u Sjevernoj Americi, više od 600 milijuna godina prije Leifa Eriksona, postojali umjetnici koji su proizvodili metalne predmete.

KUGLA OD KREDE IZ TERCIJARA, LAON, FRANCUSKA

U časopisu The Geologist je u travnju  1862., objavljen engleski

prijevod zanimljivog izvješća Maximiliena Mellevillea, potpred­ sjednika Akademskog društva u Laonu, Francuska. U njemu je Meli-

eville opisao kuglicu od krede (slika 6.2.), otkrivenu u blizini Laona, na dubini od 75 m, u slojevima lignita iz ranog tercijara.

Lignit (koji se nekad zove i pepeo) je vrsta mekog drvenog uglje­ na. Ležišta lignita u Montaiguu pokraj Laona, nalaze se u podnožju brda i kroz njih prodiru vodoravna rudarska okna. Glavno okno prodire 600 m duboko u sloj lignita.

U kolovozu 1861., radni­ ci koji su iskopavali na naj­ udaljenijem kraju okna, 67,5 m ispod površine brda, vi­ djeli su kako s vrha iskopa pada okrugao predmet. Pro­ mjer mu je iznosio oko 6 cm i bio je težak 310 g.

Melleville je rekao: "Pre­ gledavali su kako bi vidjeli u kojem se točno sloju na­ lazila, pa su utvrdili da nije

stigla iz unutrašnjosti 'pe­ pela', nego da je bila uko­ pana na mjestu na kojemu se ono spaja s krovom ru­ dnika, gdje je ostavila i du-

 

SLIKA 6.2.: Ova kugla od krede otkrivena je pokraj francuskog grada Laona, u sloju lignita iz ranog eocena. Na temelju nje­ zinog stratigrafskog položaja, pretpostavlja se da je stara 45-55 milijuna godina.

bok trag." Radnici su odnijeli kuglu od krede dr. Lejeuneu, koji je o tome  obavijestio  Mellevillea.

Melleville dalje piše: "Dugo prije ovog otkrića, radnici u kameno­ lomu su mi rekli da su mnogo puta pronašli komadiće drveta pretvore­ ne u kamen ... s tragovima ljudskog rada. Danas žalim što nisam zahti­ jevao da mi ih pokažu, no tada još nisam vjerovao u tu mogućnost."

Melleville je isključio svaku mogućnost da je kugla od krede kri­ votvorena: "Doista je prekrivena crnom, bituminoznom bojom, koja se uzdiže gotovo Četiri petine njezine visine, pretvarajući se prema vrhu u žuti krug, što je očito rezultat dodira s lignitom u kojemu je toliko dugo bila ukopana. S druge strane, gornji dio, koji je do­ dirivao vanjski sloj, sačuvao je svoju prirodnu boju - blijedo bijelu boju krede ... Što se tiče kamena u kojem je otkrivena, odlučno tvrdim

da je posve netaknut i da nema nikakve drevne tragove iskopavanja. I krov kamenoloma je netaknut i na njemu ne postoji nikakva puko­ tina ili neka druga šupljina, koja bi upućivala na to da je kugla možda pala s viših slojeva."

Što se tiče mogućnosti da je ta kugla od krede artefakt. Melleville je bio oprezan. Napisao je: "ne želim na temelju jedne, čak ni tako dobro utvrđene činjenice,  izvoditi ekstreman zaključak da je čovjek živio u istom razdoblju iz kojeg potječe lignit Pariškog bazena ... Jedini mi je cilj bio da objavim ovo doista neobično otkriće, bez obzira na njegov značaj i bez ikakvih pretenzija za objašnjavanjem. Zadovoljavam se predati ga znanosti i očekujem njezino mišljenje o tome kao i daljnja otkrića, koja će mi omogućiti da cijenim vrijednost ovog predmeta iz Montaigua."

Urednici časopisa The Geologist su napisali: "Smatramo mudrom njegovo oklijevanje donošenja ishitrenog zaključka  o  podrijetlu čovjeka iz nižeg tercijara  Pariškog bazena, bez daljnjih potvrdnih dokaza." Godine 1883., Gabriel de Mortillet je iznio pretpostavku da su komadić bijele krede donijeli valovi tercijarnih mora, koji su ga oblikovali u kuglu i ostavili na mjestu na kojemu je otkriven.

Međutim, čini se da to nije točno. Prije svega, kugla sadrži trago­ ve koji ne odgovaraju djelovanju valova. Melleville je napisao: "Tri velike krhotine oštrih kutova, također upućuju na to da je pri obradi bila priljubljena uz kameni blok iz kojeg je oblikovana, te da je od njega odvojena tek nakon što je bila dovršena, i to udarcem, koji je proizveo tu pukotinu." Prihvati li se objašnjenje da je predmet okru- gao zbog djelovanja valova, moramo imati na umu da bi se oštri ru­ bovi koje opisuje Melleville, u tom slučaju istupili. Osim toga, koma­ dić krede vjerojatno bi se raspao pod učestalom izloženošću valovima.

De Mortillet je rekao da je kugla otkrivena u sloju iz ranog eocena. To znači da su ljudi, koji su je možda izradili, živjeli u Francuskoj prije 45-55 milijuna godina. Iako se ta mogućnost možda čini nevje­ rojatnom zagovornicima standardne teorije o evoluciji, ona se ukla­ pa u dokaze koje razmatramo u ovoj knjizi.

PREDMETI IZ MINERALNIH VRELA ILLINOISA

Godine 1871., William E. Dubois s Instituta Smithsonian, izvijestio je o otkriću nekoliko umjetno izrađenih predmeta duboko ispod povr-

šine Illinoisa. Prvi od njih bio je bakreni predmet nalik kovanici (sli­ ka 6.3.) iz Lawn Ridgea u okrugu Marshall, Illinois. U pismu koje je poslao Institutu Smithsonian, J. W. Moffit je tvrdio da je u kolovozu 1870. bušio izvor s "običnom velikom bušilicom". Izvadivši bušilicu iz dubine od 37,5 m, uočio je na njoj predmet nalik kovanici.

Da bi prodro svrdlom na dubinu od 37,5 m, Moffit je  morao izbušiti sljedeće slojeve: 1 m zemlje; 3 m žute gline; 13,2 m plave gli­ ne; 1,2 m gline, pijeska i šljunka; 5,7 m ljubičaste gline; 3 m čvrsto­ ga smeđega zdravca; 2,5 m zelene gline; 60 cm zemlje crnice; 75 cm žute gline; 60 cm čvrstog žutog zdravca; i 6 m miješane ilovače.

Predmet nalik novčiću opisao je 1881. i A. Winchell. On je spo­ menuo pismo W. H. Wilmota, koji je naveo popis slijeda slojeva, koji se dijelom razlikovao od Moffitova. Wilmot je napisao da je taj predmet otkriven u mineralnom vrelu, na dubini od 34, a ne 37,5 m.

Državni institut za geološka istraživanja u Illinoisu nam je, na temelju Winchellova popisa slojeva, utvrdio približnu starost taloga na dubini od 34 m. Oni su se vjerojatno oblikovali tijekom Yarmouthi-

an-interglacijala   "prije   oko 200 000 i 400 000 godina".

W. E. Dubois je rekao da je taj predmet nalik kovanici "višekutan i gotovo okrugao", te da na obje strane sadrži grube prikaze likova i slova. Dubois nije mogao odgonet­ nuti o kojem pismu je riječ, a ta navodna kovanica razli­ kovala se od svih poznatih.

Dubois je zaključio  da je

 

SLIKA 6.3.: Ovaj predmet nalik kova­ nici iz mineralnog vrela pokraj Lawn Ridgea u Illinoisu, navodno je otkriven na dubini od oko 34 m ispod površine. Prema podatku Državnog instituta za geološka mjerenja u Illinoisu, naslage u kojima se kovanica nalazila, stare su iz­ među 200 000 i 400 000 godina.

novčić vjerojatno izrađen u radionici. Uočivši njegovu jednoliku debljinu, ustvrdio je da je kovanica vjerojatno: "obrađena u valjaonici;  a ako su Indijanci posjedovali takvu napravu, ona je zacije­ lo  bila  pretpovijesna."  Du-

bois je potom rekao da se kovanica vjerojatno rezala škarama ili dli­ jetom, a rubovi postupno oblikovali.

Opisana "kovanica" ukazuje na postojanje civilizacije u Sjever­ noj Americi, prije najmanje 200 000 godina. No. općenito se smatra da inteligentna bića sposobna za izradu i uporabu kovanica (Homo sapiens sapiens), nisu postojala prije 100 000. pr. Kr. Prema prihva­ ćenom nauku, metalni novčići prvi su se put počeli upotrebljavati u Maloj Aziji u 8. st. pr. Kr.

Moffit je izvijestio da su u obližnjem okrugu Whiteside u Illinoi- su, otkriveni i drugi predmeti. Radnici su na dubini od 36 m otkrili "veliki bakreni prsten ili okov, nalik onima na jarbolima današnjih brodova ... Otkrili su i nešto što izgleda kao brodska čaklja." Gospo­ din Moffit je dodao: "Mnogo drevnih predmeta otkriveno je i na nižim dubinama. Željezna sjekira u obliku koplja otkrivena je u slo­ ju gline na dubini od 12 m; kamene cijevi i lončarija iskopani su iz dubina od 3 do 15 m, na različitim mjestima." U rujnu 1984., dobili smo pismo od Državnog instituta za geološka mjerenja u Illinoisu, u kojemu je pisalo da su naslage otkrivene na dubini od 36 m u White- sideu, različite starosti. Na nekim mjestima na toj dubini, talozi su stari samo 50 000 godina, dok se na drugima nalaze silurska ležišta stara 410 milijuna godina.

GLINENI KIPIĆ IZ NAMPE,  IDAHO

Vješto oblikovan glineni kipić čovjeka, otkriven je 1889. u Nam- pi u Idahu (slika 6.4.). Kipić je otkriven u mineralnom vrelu na du­ bini od 90 m. G. F. Wright

je 1912. napisao: "Iz zapisa

o izvoru proizlazi da su, prije nego su stigli do sloja u kojemu je otkriven pri­ kaz, morali prodrijeti kroz gotovo 15 m zemlje, 4,5 m bazalta i potom kroz slojeve ilovače, te živog pijeska ...

do dubine od oko 90 m, gdje je pumpa počela izbacivati mnoštvo glinenih kugli, od

 

SLIKA 6.4.: Kipić iz izvora u Nampi, Ida­ ho. Ovaj predmet potječe iz plio-pleisto- cena, pa je star oko 2 milijuna godina.

kojih su neke imale promjer veći od 5 cm i bile su presvučene debe­ lim slojem željeznog oksida. U nižem dijelu tog sloja, nalazili su se tragovi površine spaljene zemlje iznad koje se u maloj mjeri nagomi­ lala crnica. Upravo je od tamo navedeni kipić dospio na dubinu od 96 m. Nekoliko metara niže nalazio se pješčani kamen."

Što se tiče kipića, Wright je napisao: "Navedeni kip izrađen je od istog materijala kao i spomenute glinene lopte i dugačak je oko 4 cm; i nevjerojatan je jer savršeno portretira čovjeka ... Riječ je o  liku žene s realnim fizičkim značajkama, koje se uočavaju na dovršenim dijelovima, dostojnim čak i klasičnih središta umjetnosti."

"Nakon što je predmet predstavljen profesoru F. W. Putnamu", napisao je Wright, "on je odmah obratio pozornost na površinske taloge željeza, za koje je smatrao da svjedoče o prilično drevnom podrijetlu predmeta. Na zaštićenim mjestima nalazili su se tragovi anhidritnog crvenog željeznog oksida, koji se ne mogu umjetno stvoriti. Kada sam 1890. posjetio to nalazište, osobito sam se potru­ dio da na površini usporedim diskoloraciju oksida na kipiću i glinenim loptama, koje su se još uvijek nalazile među ostacima iz vrela, te sam ustanovio da su gotovo identične. Ti uvjerljivi dokazi, kao  i veoma zadovoljavajući dokaz koji su priložili pronalazači, a koji je potvrdio gosp. G. M. Cumming iz Bostona (koji je tada bio nadzor­ nik tog odsjeka Oregon Short Line Railroad-a i osobno je poznavao sve sudionike otkrića, a nalazio se ondje dan-dva nakon otkrića) potpuno potvrđuju autentičnost nalaza. Tom dokazu treba dodati i činjenicu da se taj predmet općenito podudara s drugim artefaktima,

koji su otkriveni ispod naslaga lave na obali Tihog oceana. Ne može se izbjeći zapanjujuća sličnost između navedenog prikaza i brojnih 'aurignacijenskih kipića' otkrivenih u pretpo­ vijesnim špiljama u Francuskoj, Belgiji  i Mo- raviji. Osobito je nevjerojatna njegova sličnost s 'Bestidnom Venerom' iz Laugerie-Bassea." Ki­ pić iz Name veoma nalikuje i slavnoj Veneri Willendorfskoj,  za koju se pretpostavlja da je

 

SLIKA 6.5.: Venera iz Willendorfa, stara 30 000 godina.

stara 30000 godina (slika 6.5.).

Wright je proučio i rupu u bušotini kako bi ustanovio je li kipić možda pao s više razine.

Izjavio je: "Odgovor na to zahtijeva mnogo potpunije izlaganje či­ njenica. Promjer okna iznosio je 15,2 cm, a probušen je teškim že­ ljeznim cijevima, koje su se ponirale s vrha i međusobno postupno spajale, dio po dio. Tako je bilo nemoguće da nešto unutra uđe sa strane. Nakon prodora u sloj lave uz površinu, nije upotrijebljena bušilica, no cijev je porinuta i materijal u njoj se s vremena na vrije­ me vadio pješčanom crpkom."

Na našu molbu, Američki institut za geološka mjerenja nam je dostavio podatak da je sloj gline na dubini većoj od 90 m: "vjeroja­ tno iz Glenns Ferry-formacije, koja pripada skupini gornjeg Idaha. za koju se općenito smatra da potječe iz plio-pleistocena." Pretpo­ stavlja se da bazalt iznad formacije Glenns Ferry, potječe iz srednjeg pleistocena.

Nije poznato jesu li drugi hominidi, osim Homo sapiens sapien- sa, stvarali umjetnička djela nalik kipiću iz Nampe. Prema tome, dokaz upućuje na to da su u Americi prije 2 milijuna godina, između pliocena i pleistocena, živjeli  ljudi suvremenog tipa.

W. H. Holmes s Instituta Smithsonian, istaknuo je da kipić iz Nampe ozbiljno uzdrmava teoriju o evoluciji. Holmes je 1919., u svojoj knjizi Handbook of Aboriginal American Antiquities ("Pri­ ručnik o starinama američkih domorodaca"), napisao: "Prema Em- monsu, formacija u kojoj je djelovala crpka, potječe iz kasnog ter­ cijara ili ranog kvartara; a očito nevjerojatna činjenica da se vješto izrađen kipić čovjeka nalazio u tako drevnim slojevima, izazvao je velike dvojbe oko njegove autentičnosti. Zanimljivo je spomenuti da starost tog predmeta, pretpostavimo li da je izvoran, odgovara starosti pračovjeka, čije je kosti 1892. otkrio Dubois u formacijama iz tercijara ili ranog kvartara na Javi."

Dakle, iznova nailazimo na slučaj kada se otkriće javanskog čo­ vjeka, koje je samo po sebi sporno, upotrijebilo za odbacivanje do­ kaza o postojanju suvremenog tipa čovjeka u veoma drevno doba. Hipoteza o evoluciji očito uživa povlašten položaj, budući da se go­ tovo automatski može odbaciti svaki dokaz koji joj protuslovi. No, iako je Holmes sumnjao da su u doba primitivnog čovjekolikog maj­ muna iz Jave, postojala bića sposobna stvoriti kipić iz Nampe, u Africi danas postoje ljudi različitih stupnjeva tehnološkog napretka, koji žive zajedno s gorilama i čimpanzama.

Holmes dalje govori: "Kao što je slučaj s otkrićima iz zlatonos- nog pijeska u Kaliforniji, razmatra li se uzorak prema njegovoj no­ minalnoj vrijednosti, on će svjedočiti o toliko velikoj starosti neo­ litske kulture u Americi, da ćemo ga oklijevati prihvatiti bez daljnjih potvrda. Iako je on možda doista otkriven na način opisan u izvješ­ ću, ostaje mogućnost da se izvorno nije nalazio ispod lave. Posve je moguće da se takav predmet spustio s površine kroz neku pukotinu ili vodu koja je prodirala kroz slojeve lave, te putovao naslagama živog pijeska podzemnim vodama, do mjesta koje je dotaknula bušilica." Vrijedi istaknuti do koje će mjere znanstvenik poput Holmesa biti spreman opovrgavati dokaz koji ne prihvaća. Međutim, treba imati na umu da se na isti način može pobiti svaki dokaz, uključujući one koji danas općenito podupiru teoriju o evoluciji.

No, pretpostavka da su kipić iz Nampe izradili Indijanci u novije doba, nakon čega se na neki način spustio s površine, nailazi na pre­ preku u sljedećoj Holmesovoj izjavi: "Međutim, treba imati na umu da se oblici umjetnosti analogni ovom kipiću rijetko pronalaze, tako da ni na pacifičkoj padini na zapadu ni u području Puebla na jugu, ne postoje oblikovani prikazi čovjeka takvog tipa ili slične umjetničke vrijednosti."

ZLATNI LANAC U UGLJENU IZ KARBONA IZ  MORRISONVILLEA,  ILLINOIS

U The Morrisonville Times-u je 11. lipnja  1891. objavljena sljedeća vijest: "Gđa. S. W. Culp je prošlog utorka ujutro naišla na neobično otkriće. Lomeći velik komad ugljena kako bi ga stavila u kantu, uo­ čila je u jednoj od krhotina, čvrsto i u obliku kruga, ukopan zlatan lanac dug oko 25 cm, neobičnog i drevnog izgleda. Gđa Culp je is­ prva pomislila da je lanac nedavno slučajno upao među ugljen, no kada ga je pokušala izvaditi,  istog trenutka je shvatila da je pogri­ ješila. Naime, kada je gruda ugljena pukla, gotovo se prelomila po sredini, čime su se dva kraja okruglog lanca spojila, a nakon što se prelomila, središnji dio lanca se oslobodio, dok su krajevi ostali čvrsto priljubljeni uz ugljen. To je problem za studente arheologije koji vole zagonetke  o  geološkom  sastavu  Zemlje  u  čijim  se  drevnim  dubi­ nama neprestano otkrivaju neobične stvari. Gruda ugljena u kojoj je otkriven lanac, navodno je izvađena iz rudnika u Taylorvilleu ili Pa-

ni [južni Illinois], a gotovo nam oduzima dah pomisao o tome ko­ liko je dugo Zemlja oblikovala sloj po sloj u kojima je od naših pogle­ da skrivala zlatne površine. Lanac je izrađen od osam-karatnog zlata i bio je težak kao osam penija."

Gospođa Vernon W. Lauer, odnedavno urednica novina The Mor- risonville Times, napisala je u pismu Ronu Calaisu: "Gosp. Culp je 1891. bio urednik i izdavač Times-a. Gospoda Culp koja je otkrila predmet, preselila se u Taylorville nakon njegove smrti - preudala se i umrla 3. veljače 1959." Calais je rekao našem novinaru-istraži- vaču (Stephenu Bernathu) da posjeduje podatak da je lanac predan jednom od rođaka gđe. Culp nakon njezine smrti, no Calais ga nije mogao pronaći."

Institut za geološka mjerenja u Illinoisu rekao je da je ugljen u kojemu je otkriven zlatan lanac, star 260-320 milijuna godina. To otvara mogućnost da je u sjevernoj Americi u to doba postojala na­ predna kultura.

IZREZBARENO KAMENJE IZ RUDNIKA U LEHIGHU POKRAJU WEBSTERA, IOWA

U novinama Daily News iz Omahe u Nebraski, 2. travnja 1897. ob­ javljen je članak naslovljen "Izrezbareno kamenje zakopano u ru­ dniku", u kojem je opisan predmet iz rudnika u blizini Webster Cityja u Iowi. U članku je pisalo sljedeće: "Iskopavajući danas ug­ ljen u rudniku Lehigh, na dubini od 39 m, jedan od rudara naišao je na komadić kamena, koji ga je zbunio jer nije mogao objasniti zašto se nalazio na dnu rudnika ugljena. Kamen je tamno sive boje i dug oko 60, širok 30 i debeo 10 cm. Na površini kamena, koja je veoma čvrsta, urezane su crte pod kutovima u obliku savršenih dijamana­ ta. U središtu svakog dijamanta nalaze se međusobno nevjerojatno slični prikazi starca s neobičnom oznakom na čelu. Sve glave na pri­ kazu, osim dvije, okrenute su udesno. Rudari ni ne pokušavaju obja­ sniti kako je kamen stigao na mjesto ispod sloja pješčenjaka na dubini od 39 m. No, sigurni su da je zemlja na tom mjestu potpuno netaknuta." Ispitivanja Instituta za očuvanje povijesti države Iowe i Odsjeka za arheologiju pri Sveučilištu u Iowi, nisu otkrila ništa novo. Ugljen iz Lehigha vjerojatno potječe iz razdoblja karbona.

ŽELJEZNI PEHAR IZ RUDNIKA U OKLAHOMI

Robert Nordling je 10. siječnja 1949., poslao fotografiju željeznog pehara Franku L. Marshu sa Sveučilišta Andrews u Berrien Springsu, Michigan. Nordling je napisao: "Posjetio sam prijateljev muzej u južnom Missouriju. Među njegovim kuriozitetima, nalazio se željezni pehar prikazan na priloženoj fotografiji."

Uz željezni pehar, koji je bio izložen u privatnom muzeju, nalazi­ la se i sljedeća izjava, koju je potpisao Frank J. Kenwood u Sulphur Springsu u Arkansasu, 27. studenog 1948.: "Dok sam 1912. radio u gradskoj Električnoj tvornici u Thomasu u Okli, naišao sam na čvr­ stu grudu ugljena, koja je bila suviše velika za uporabu. Slomio sam je maljem. Ovaj željezni vrč ispao je iz središta ugljena, ostavivši u njemu otisak ili kalup. Jim Stall (radnik u tvrtki) svjedočio je lom- ljenu ugljena i vidio je kada je iz njega ispao vrč. Poslije sam usta­ novio da je komad ugljena iskopan iz rudnika u Wilburtonu, Okla­ homa." Prema Robertu O. Fayu s Instituta za geološka mjerenja u Oklahomi, ugljen iz rudnika u Wilburtonu star je oko 312 milijuna godina. Marsh Rusch, profesor biologije na Koledžu Concordia u Ann Arboru, Michigan, izjavio je 1966.: "Priloženo je pismo i foto­ grafija koje mi je prije otprilike 17 godina poslao Robert Nordling. Kada sam se nešto više zainteresirao za taj 'vrč' (čija se veličina može približno utvrditi na temelju veličine plohe na kojoj je bila izložena), godinu ili dvije poslije saznao sam da je taj Nordlingov 'prijatelj' umro i njegov mali muzej porušen. Nordling nije znao što se dogodilo s željeznim peharom. Čak bi ga i najvještijem detektivu bilo teško pronaći... Ako je ovaj pehar doista ono što se o njemu tvrdi, onda je riječ o veoma značajnom artefaktu." Žalosna je činjenica da se dokaz, kao što je taj željezni pehar, izgubi zato što se prenosi me­ đu ljudima koji ne uviđaju njegovu pravu vrijednost.

OTISAK CIPELE IZ NEVADE

Tjednik American Weekly, koji je izlazio u sklopu New York Sunday American-a, objavio je 8. listopada 1922. zanimljiv članak naslovljen "Tajna okamenjenog 'đona' starog 5 000 000 godina", autora dr. W.

H. Balloua. On je napisao: "Prije izvjesnog vremena, dok je tragao za fosilima u Nevadi, ugledan rudarski inženjer i geolog John T.

Reid, potpuno se iznenadio i zaprepastio kada je ugledao jedan kamen pod svojim stopalima. Naime, kamen je izgledao kao otisak ljudskog stopala! [Slika 6.6.] Podrobnijim proučavanjem ustanovio je kako nije riječ o otisku golog stopala, nego đona cipele, koji se pretvorio u kamen. Iako je prednji dio nedostajao, sačuvan je obris barem dvije trećine đona, oko kojeg je bila utisnuta istkana nit kojom je, kako se čini, cipela bila šivana uz obrub. Nešto dalje nalazila se druga nit, a u središtu, gdje je vjerojatno počivalo stopalo, ako je doista riječ o đonu cipele, uočavao se urez, poput onog koji bi nas­ tao pritiskanjem kosti pete i trošenjem materijala od kojeg je izra­ đen đon. Tako je otkriven fosil koji danas predstavlja najveću zago­ netku znanosti. Naime, kamen u kojemu je otkriven, star je barem 5 000 000 godina."

Reid je taj uzorak odnio u New York, gdje je na njega pokušao privući pozornost drugih znanstvenika. Napisao je: "U New Yorku sam fosil pokazao dr. Jamesu F. Kempu, geologu sa Sveučilišta Co- lumbija; profesorima H. F. Osbornu, W. D. Matthewu i E. O. Hoveyu iz Američkog prirodoslovnog muzeja. Svi su isto zaključili, naime, 'da je to najnevjerojatnija prirodna imitacija  umjetnog  predmeta, koju su ikad vidjeli'. Međutim, ti stručnjaci su se složili da je navede­

ni kamen iz trijasa, a proiz­ vođači  cipela su tvrdili  da je uzorak izvorno bio rukom obrubljen đon.  U svom sa­ žetom  izvještaju  o  otkriću, dr. W. D. Matthew je napi­ sao  da,  iako  postoje  neke sličnosti  s  cipelom,  uklju­ čujući  niti  tkanine  od  koje je izrađena, riječ je samo o nevjerojatnoj       imitaciji,          o lusus naturae - igri prirode." Zanimljivo je  spomenuti  da nam  je  Američki   prirodo­ slovni muzej  odgovorio da u njihovim arhivima ne po­ stoji  Matthewovo  izvješće.

 

No, Reid je ustrajao usprkos Matthewovim tvrdnjama: "Nakon toga sam stupio u vezu s mikrofotografom i kemijskim analitičarom s Instituta Rockefeller, koji mi je neslužbeno izradio fotografije i analizirao uzorak. Analize su dokazale [otklonile svaku dvojbu] da je otisak đona fosiliziran u trijasu ... Mikrofotografije su dvadeset puta veće od samog uzorka, te su na njima vidljive i najmanje pojedinosti niti, što jasno dokazuje da nije riječ o imitaciji đona, nego o ruko­ tvorini. Dijelovi niti i potpuno simetrični obrisi đona, vidljivi su čak i golim okom. Unutar tog obruba i usporedo s njim, nalazi se linija na kojoj su vidljive pravilne perforacije, poput šavova iglom. Dodao bih da su najmanje dva geologa, čija će imena jednog dana biti ob­ javljena, priznala da je riječ o izvornom đonu, fosiliziranom otisku u kamenu iz trijasa." Danas je utvrđeno da je kamen iz trijasa, u ko­ jem je otkriven otisak đona, star više od 5 milijuna godina. Trijas je epoha od prije 213-248 milijuna godina.

ZIDNI BLOK U  RUDNIKU  U  OKLAHOMI

W. W. McCormick iz Abilenea u Texasu, naveo je izvješće svog dje­ da, koji je otkrio kameni zidni blok duboko u rudniku ugljena: "Go­ dine 1928., ja, Atlas Almon Mathis, radio sam u rudniku br. 5., koji se nalazi 3,2 km sjeverno od Heavenera u Oklahomi. To je bilo rudarsko okno za koje su nam rekli da je duboko 3,2 km. Rudnik je bio toliko dubok da smo se u njega spustili liftom ... Bio je toliko dubok da su do nas puštali zrak." To izvješće je objavljeno u knjizi Brada Steigera. Jedne večeri, Mathis je razbijao ugljen iskopan eks­ plozivima u 'sobi 24' tog rudnika. "Sljedećeg jutra", rekao je Ma­ this, "na dnu sobe je ležalo nekoliko betonskih blokova. To su bile kocke debele 30 cm, toliko glatke i ispolirane da je svih šest strana moglo poslužiti kao ogledalo. No, bile su pune šljunka jer sam jednu od njih odlomio pijukom, a unutra se nalazio čisti beton." Dodao je: "Dok sam postavljao drvene potpornje, soba se urušila; jedva sam se spasio. No, kada sam se vratio, ugledao sam zid sastavljen od tih glatkih blokova. Otprilike 90-135 m niže od naše zračne jezgre, drugi rudar je naišao na takav isti ili veoma sličan zid." Ugljen u ru­ dniku vjerojatno je potjecao iz karbona, što znači da je zid star naj­ manje 286 milijuna godina.

Mathis je izjavio da su službenici rudarske tvrtke odmah naložili radnicima da izađu iz rudnika i zabranili im da govore o onome što su vidjeli. Rudnik je zatvoren u jesen 1928., a rudari su premješteni u rudnik br. 24, koji se nalazio pokraj Wilburtona u Oklahomi.

Mathis je rekao da su rudari iz Wilburtona pripovijedali kako su otkrili: "čvrsti srebrni blok u obliku bačve .. s otiscima dužica." Ugljen iz Wilburtona oblikovao se prije 280-320 milijuna godina.

Iako treba priznati da su te priče veoma bizarne i da se ne mogu uvjerljivo dokazati, one se iznova pripovijedaju i možemo se zapi­ tati koliko ih ima i je li ijedna od njih točna.

Nedavno smo u knjizi M. K. Jessupa, naišli na sljedeću priču o zidu u rudniku ugljena: "Objavljeno je ... da su James Parsons i nje­ gova dva sina, 1868. iskopali zid od škriljevca u rudniku ugljena u Hammondvilleu, Ohio. Bio je to dug i gladak zid, koji je otkriven kada je s njega otpao velik komad ugljena. Na površini zida bilo je izrezbareno nekoliko hijeroglifa." Naravno, takve su priče možda doista izmišljene, no mogle bi predstavljati i tragove za zanimljiva istraživanja.

Sljedeći  primjeri  otkrića,  koja ukazuju na postojanje  civilizacije s relativno visokim stupnjem kulture, izvješća su objavljena u 19. i početkom 20. st, iako se slična pojavljuju i danas. Razmotrit ćemo neka od njih.

METALNE CIJEVI IZ KREDE U FRANCUSKOJ

Y.  Druet i H.  Salfati objavili su 1968.,  otkriće  polu-jajolikih met­ alnih cijevi istog oblika, ali razli­ čitih  veličina,  u  sloju  krede  iz krede  (slika 6.7.).  Izvor iz kojeg navodimo  to  izvješće,  knjiga je Williama   R.   Corlissa,   Ancient Man:  A   Handbook  of Puzzling Artifacts (Drevni čovjek: Priručnik

zagonetnih artefakata). Pretposta­ vlja se da je sloj krede iz kame­ noloma u Saint-Jeanu de Livetu u Francuskoj, star najmanje 65 mi-

 

 

SLIKA 6.7.: Metalna cijev otkri­ vena u Jean de Livetu, Francuska, u sloju krede starom 65 milijuna godina.

lijuna godina. Nakon što su razmotrili i isključili nekoliko hipoteza, Druet i Salfati su zaključili da su prije 65 milijuna godina na Zemlji živjela inteligentna bića.

Kako bismo saznali nešto više o tome, obratili smo se geomorfo- loškom laboratoriju Sveučilišta u Caenu, kojem su Druet i Salfati navodno dostavili svoje primjerke. No, nismo dobili odgovor. Pozi­ vamo čitatelje da nam pruže bilo kakvu informaciju o tome i sličnim slučajevima, kojom možda raspolažu, kako bismo je uključili u slje­ deća izdanja ove knjige.

OTISAK CIPELE U ŠKRILJEVCU IZ UTAHA

Godine 1968., tehnički crtač i amaterski sakupljač trilobita, William

J. Meister, izvijestio je da je otkrio otisak cipele u Wheelerovom

škriljevcu u blizini Antelope Springa,  Utah.  Meister  je ugledao taj otisak nalik đonu (slika 6.8.)  i njegov kalup, kada je  prelomio  blok  od škriljevca. Na otisku su bili jasno vidljivi ostaci trilobita, izumrlih morskih člankono- žaca. To znači da škriljevac s otiskom i fosilima trilobi­ ta, potječe iz kambrija - pri­ je 505-590 milijuna godina.

Meister je opisao drevni otisak nalik cipeli u članku u novinama Creation Rese­

arch Society Quaterly: "Oti­

 

SLIKA 6.8.: Lijevo:  Otisak nalik pot­

platu koji je otkrio William Meister u kambrijskom škriljevcu u blizini Ante­ lope Springa u Utahu (naša fotografija). Otisak cipele, ako je izvoran, vjerojatno je star više od 505 milijuna godina. De­ sno: Meisterov otisak, ocrtan bijelom bo­ jom, ne razlikuje se od oblika suvreme­ ne cipele.

sak pete bio je oko 3 mm dublji od otiska potplata. Bilo je očito da je otisak nožnog prsta pripadao desnom sto­ palu, budući da je sandala bila na karakterističan način istrošenija na desnoj strani pete."

Meister je naveo i sljedeći bitan podatak: "Na dan 4. srpnja, pra­ tio sam do mjesta otkrića dr. Clarencea Coombsa s Koledža Colum­ bia Union u Tacomi, Maryland, te Mauricea Carlislea. diplomiranog geologa sa Sveučilišta Colorado u Boulderu. Nakon nekoliko sati iskopavanja, dr. Carlisle je otkrio blatnu ploču, koja ga je, kako je rekao, uvjerila u veliku mogućnost otkrivanja fosilnih tragova na tom mjestu, budući da je to otkriće pokazalo kako se formacija nekoć nalazila na površini."

Neki znanstvenici kojima je objavljeno Meisterovo otkriće, pri- jezirno su ga odbacili. To saznajemo iz pisma, koje nam je dostavio George F. Howe s Baptističkog koledža u Los Angelesu, koji je za­ htijevao da ne objavimo ime njegova autora. Geolog sa Sveučilišta Brigham Young, koji je veoma dobro poznavao područje Antelope Springsa, napisao je 1981. da taj trag predstavlja: "neobičan primjer trošenja pod utjecajem vremena, koju neobaviješteni ljudi pogrešno tumače kao fosilne oblike."

Profesor evolucijske biologije sa sveučilišta u Michiganu, odgo­ vorio je sljedeće na pitanje o Meisterovu otisku: "Nisam upoznat sa slučajem trilobita ... no, veoma bih se iznenadio da nije riječ o još jednom slučaju krivotvorine ili svjesnog pogrešnog tumačenja. Sla­ ganje takvog tipa do danas nije potvrđeno u nijednom slučaju. Fo­ silni zapis je do sada jedan od najboljih testova evolucije. Kreacio- niste i one koji vjeruju u plosnatu Zemlju, smještam u istu kategoriju. Oni jednostavno ne žele vjerovati u činjenice i čvrste dokaze. S tak­ vim ljudima ne možete mnogo učiniti... Posljednjih godina nije pre­ dloženo ništa što bi opovrgnulo činjenicu da se evolucija dogodila, kao što se još uvijek nastavlja, bez obzira na tvrdnje samoprozvanih kreacionističkih 'znanstvenika'. Ne prestaje me zaprepašćivati či­ njenica kako se neki pojedinci našeg društva, svjesno ili nesvjesno, daju obmanjivati i ispirati svoje mozgove od strane masovnih medija i izvjesnih vođa."

Evolucionistički biolog je priznao da se prije zaključivanja o Meisterovom otisku sandale, nije upoznao s "činjenicama i čvrstim dokazom". Zato je kriv za isti grijeh koji je pripisao kreacionistima. Iako Meisterov otisak ne prihvaćamo nužno kao izvoran, vjerujemo da se on mora procijeniti s obzirom na njegove značajke, a ne na te­ melju krutih predodžbi.

Lee Stokes, biolog i geolog sa Sveučilišta u Utahu, pregledao je Meisterov otisak nedugo nakon otkrića. Stokes je izjavio: "Nakon što sam vidio uzorak, objasnio sam gosp. Meisteru zašto ga ne mogu smatrati otiskom stopala i zašto ga geolozi općenito ne bi prihvatili. Naime, da je riječ o pravom otisku stopala, očekivalo bi se da postoji slijed koji pokazuje desni i lijevi otisak, otprilike jednako razma­ knute, iste veličine i istosmjerne ... Veoma je bitna činjenica da nije otkriven nijedan drugi sukladan otisak. Nisam upoznat s ni jednim slučajem u kojemu bi se samo jedan osobit otisak prihvatio kao au­ tentičan otisak stopala i kao takav objavio u znanstvenom časopisu, bez obzira koliko je dobro sačuvan." No, 1969. je u članku u Scien­ tific American, H. de Lumley opisao otkriće jednog čovjekolikog otiska stopala u nalazištu naseobine iz srednjeg pleistocena, u Terra Amati u južnoj Francuskoj.

Stokes dalje tvrdi: "Izvoran otisak stopala pokazivao bi i tragove pomaknuća ili istiskivanja na mekanom materijalu koji pritišće sto­ palo ... Nakon što sam osobno pregledao ovaj primjerak, zaključio sam da nema dokaza o stiskanju ili istiskivanju kalupa."

Godine 1984., jedan od autora (Thompson) posjetio je Meistera u Utahu. Nakon što je podrobno pregledao otisak, zaključio je da nema očitog razloga zbog kojeg se ne bi mogao smatrati autentičnim. Što se tiče istiskivanja kalupa, mnogo toga ovisi o njegovoj čvrsto­ ći i predmetu kojim je načinjen otisak. Okrugli obrisi golog stopala mnogo bi više istisnuli kalup od oštrih rubova potplata cipele. Ustanovili smo da cipele i sandale mogu ostaviti veoma oštre tra­ gove u relativno kompaktnom, vlažnom pijesku, uz gotovo nevidljive znakove istiskivanja kalupa. Škriljevac, kamen u kojem je otkriven Meisterov otisak, oblikovan je od krute smjese gline, blata ili silta. Mikroskopskim pregledom građe škriljevca u području otiska, moglo bi se utvrditi je li moguće da otisak nije nastao pritiskom odozgo.

Stokes je zaključio da je Meisterov uzorak nastao razlamanjem, prirodnim lomljenjem kamena, te je rekao kako se u zbirci Geološkog odsjeka sveučilišta u Utahu, nalazi nekoliko tako odlomljenih kame­ na, od kojih neki nalikuju otiscima stopala. Morali bismo vidjeti te uzorke kako bismo se uvjerili da doista nalikuju otiscima stopala. Oblik Meisterova otiska, kako su pokazala naša promatranja i kom­ pjutorske analize, gotovo posve nalikuje otisku suvremene cipele.

Osim toga, razlamanje se obično događa na površini kamenja. No, Meisterov otisak je otkriven u unutrašnjosti prelomljenog bloka škriljevca. Zanimljivo je spomenuti da je škriljevac oko otiska, grubljeg sastava od onog u drugim dijelovima površine prelomlje­ nog bloka. To navodi na pretpostavku da se kamen nije slučajno pre­ lomio na tom mjestu, nego upravo zato što se ondje nalazi crta sla­ bosti, koja dijeli dvije teksture. Prema tome, mogli bismo zaključi­ ti da je tu slabu površinu proizveo pritisak drevne cipele. No, isto tako, ta površina je možda nastala i nekim drugim, nepoznatim uzrokom, u kojem slučaju je oblik nalik otisku cipele, posve slučajna tvorevina. To bi doista bila nevjerojatna igra prirode, jer se oblik otiska nimalo ne razlikuje od suvremenog.

Dvojbeno je, je li Meisterov otisak dokaz o postojanju čovjeka u dalekoj prošlosti. Neki znanstvenici su ga odbacili nakon samo po­ vršnog pregleda. Drugi su ga odbacili bez ikakvog pregleda, jedno­ stavno zato što zbog svog kambrijskog podrijetla izlazi iz očekivanih obrazaca teorije o evoluciji. Mi, pak, tvrdimo da nisu posve isko­ rišteni svi empirijski izvori, te da Meisterov otisak zahtijeva daljnja istraživanja.

IZBRAZDANA KUGLA IZ JUŽNE AFRIKE

Tijekom  posljednjih  neko­ liko desetljeća, južnoafrički rudari su otkrili stotine me­ talnih kugli, od kojih barem jedna ima tri paralelne bra­ zde urezane oko svog sredi­ šta (slika 6.9.). J. Jimison je u svom članku napisao da postoji  dva tipa tih  kugli: "jedne su izrađene od plavi- častog metala s bijelim mr­

ljama, a druge su šuplje lopte ispunjene bijelom, spužvas- tom tvari." Roelf Marx, kus­ tos muzeja u Klerksdorpu u

 

SLIKA 6.9.: Metalna kugla iz Južne Af­ rike, s tri paralelna utora oko središta. Ku­ gla je otkrivena u mineralnom sloju iz pretkambrija, starom 2,8 milijardi godina.

Južnoj Africi, gdje su pohranjene neke od kugli, rekao je: "Kugle su veoma zagonetne. Izgledaju kao da ih je izradio čovjek, no u raz­ doblju Zemljine povijesti u kojem su dospjele u ovaj kamen, nisu postojala inteligentna stvorenja. Posve su drukčije od svega što sam do sada vidio."

Zamolili smo Roelfa Marxa da nam kaže nešto više o tim kugla­ ma. U svom pismu od 12. rujna 1984., odgovorio nam je sljedeće: "O tim kuglama nije objavljeno ništa znanstveno, no činjenice su sljedeće: Otkrivene su u pirofilitu* iskopanom u blizini gradića Ottosdal u sjevernom Transvaalu. Taj pirofilit je prilično mekana sekundarna ruda, koja zauzima tek 3. mjesto na Mohsovoj ljestvici, a oblikovao se sedimentacijom prije oko 2,8 milijardi godina. S druge strane, kugle čija je unutrašnjost, obavijena ljuskom, ispunjena vlaknastom tvari, veoma su čvrste i ne mogu se razbiti čak ni čeli­ kom." Mohsova ljestvica čvrstoće nosi ime Friedricha Mohsa, koji je odabrao deset minerala kao referentne točke za utvrđivanje čvr­ stoće, od kojih se talk smatra najmekšim (1), a dijamant najčvršćim (10).

Marx nam je u pismu napisao da mu je A. Bisschoff, profesor geologije na Sveučilištu u Potchefstroomu, rekao da su kugle: "kon- krementi limonita". Limonit je vrsta željezne rudače. Konkrement je skrućena, zaobljena kamena masa oblikovana lokaliziranim učvrš­ ćivanjem oko jezgre.

No, hipoteza da su kugle konkrementi limonita, suočena je s pro­ blemom njihove čvrstoće. Kako je gore spomenuto, površina metal­ nih kugli ne može se zagrebati čeličnom oštricom, što znači da su veoma čvrste. No, prema Mohsovoj ljestvici čvrstoće ruda, limonit zauzima samo 4.-5,5. mjesto, što je prilično nizak stupanj čvrstoće. Dalje, limoniti se obično pojavljuju u skupinama, poput zbijene mase mjehurića sapuna. Kako se čini, obično se ne pojavljuju odvojeni i savršeno okruglog oblika, kakve su navedene kugle. Isto tako, obi­ čno ne sadrže vodoravne brazde oko svog središta (slika 6.9.).

Što se tiče našeg istraživanja, osobito je zanimljiva kugla s tri vodoravne  brazde  oko  središta.  Čak  i  da  pretpostavimo  kako je

*   pirofilit - mineral masna opipa, aluminijev silikat

kugla konkrement limonita, moramo objasniti tri vodoravne brazde. U nedostatku zadovoljavajućeg prirodnog objašnjenja, dokaz je prilično tajanstven i otvara mogućnost da je izbrazdanu kuglu  iz Južne Afrike - otkrivenu u mineralnom talogu starom 2,8 milijardi godina - izradilo inteligentno biće.