Onima koji se daju na proučavanje istine, njihovi učitelji neprekidno ponavljaju neka stupe u dodir s Bogom, neka spoznaju Njegovu prisutnost, pronađu Boga u sebi, neka se oslone na Krista koji je u njima; i tako dalje Mnogima je, međutim, značenje tih riječi prilično nejasno, pa neće biti zgorega razmotriti što one zapravo znače.

Boga ne možemo vidjeti fizičkim očima, niti ga do dirnuti rukama. Očito je da u dodir s njim možemo stupiti samo u mislima. U dodir s Bogom stupamo svaki put kad pomislimo na Njega. To je značenje izraza pronaći Boga u sebi. U Svetom Pismu riječ »unutra« znači misao, a »izvan« ili »vani« označava svijet materijalnoga.

Razmišljamo li o Bogu tiho, ponavljajući u sebi sve ono što znamo o Njemu, uskoro ćemo otkriti da nam ta istina postaje sve bliža, da to više nije puka teorija. To je spoznaja, a kod spoznaje se uvijek radi o tome u kojem smo je stupnju stekli. Te smo istine u pojedinim razdobljima svjesniji nego u drugima, a onda kad je jače osjećamo spoznaja nam je bolja i ima veću iscjeliteljsku moć.

Najvažnija od svih istina je ta da je Bog uvijek uz nas, premda mi nismo toga svjesni, ili to trenutačno zaboravljamo. Podsjetiti se na Njegovo prisustvo i u nekoj mjeri spoznati tu činjenicu, znači pronaći Boga u sebi.

Božje prisustvo s nama (u nama) ponekad se naziva prisutnošću Kristovom ili unutrašnjim Kristom, a vjerovati da smo jedno s tim prisustvom, imati vjere u njegovu spasonosnu, iscjeliteljsku i nadahnjujuću moć, znači oslanjati se na nj.

Imati vjere da će to prisustvo riješiti određeni problem znači prebaciti teret na Krista u sebi.

Dat će mu se ime Emanuel, što znači, Bog je s nama. Matej 1; 23