Dobrovoljna nakačenja
Mislim da neće biti teško u nastavku teksta uvidjeti da je velik broj razloga za dobrovoljna nakačenja posljedica čovjekova traganja i potrebe za duhovnim (nematerijalnim) ostvarenjem. Isto u manjoj ili većoj mjeri uključuje i naše duhovno "otvaranje" kojim se povećava potencijal i za neželjene posljedice, kao što su nakačenja različitih entiteta. Ovo nikako ne znači da bi čovjek zbog takve mogućnosti trebao prestati s duhovnim praksama, već smatram da bi znanje o mogućnostima nakačenja entiteta trebalo biti pomoć i zaštita, a nikako sredstvo zaplašivanja. Ovdje bi trebalo ponoviti da znanje oslobađa. Pored znanja, svakako treba još jednom ponoviti važnost cilja, gdje će znanje (ne vjerovanje) omogućiti promjenu naše svjesnosti iz koje postavljamo i naše ciljeve. Nedostatak adekvatnogznanja/svjesnosti razlog je i postojanja izreke "put u pakao popločan je dobrim namjerama". Iako na prvi pogled nešto može biti dobronamjerno, uz veće znanje moguće će biti lakše uvidjeti i postojanje sebičnih ciljeva, pa tako izraz i djelovanje "nesebične ljubavi", s kojom se mnogi deklarativno nabacuju, postaje ponekad manifestacija samodopadnosti i egomanije.
Ouija ploča, automatsko pisanje, kanaliziranje i slične aktivnosti mogu biti incirane znatiželjom, a zbog neznanja postoji mogućnost da "znatiželja ubije mačku". Pozvani entitet nakon seanse može ostati nakačen na neku od prisutnih osoba. Nije nužno da to bude osoba koja je pozvala entitete, može se raditi o prisutnoj osobi pogodnoj za ulazak entiteta (zbog oslabljene zaštite, itd.).
Baldwin i Modi spominju mogućnost nakačenja prilikom igranja "
Dungeons & Dragons" ili sličnih igara, koje su izgleda popularne u SAD. Ne znam da li je nešto slično adaptirano i na našim prostorima, ali u osnovi se radi o igrama imaginacije gdje igrači zamišljaju (i dozivaju!) svoje pomagače koji bi im svojim moćima omogućili pobjedu nad protivničkim igračima. De facto se ovo svodi na kreiranje misaonih formi koje mogu imati porazne učinke na suigrače, a samo pozivanje "moćnih bića" otvoren je poziv za nakačenje.
Ovdje dolazimo i do nešto modernijeg hita, sveprisutnog Harry Pottera gdje se na romantičan i nadasve "čaroban" način nudi čitav
niz čarolija i suptilno ohrabruje najosjetljivije da kroz igru upadnu u zamke magijskih djelovanja.
M. Martin kritizira i eneagram kojeg smatra kao jedno od najpogubnijih novijih sredstava koja su na raspolaganju za moguće tzv. potpuno posjednuće i kritizira i crkvene teologe i učitelje koji su ga propagirali. Eneagram je za njega hereza i smatra ga nastavkom od crkve osuđenog pelagijanizma.
Martin navodi dva "grijeha" eneagrama: prvi koji se temelji na postavci da je čovjek, moralno gledajući, u prilici sam postići savršenstvo unutar jedne od devet ponuđenih osobnosti, što nije moguće bez božanske milosti, jer sami ne možemo pobjeći od naše grješne prirode. Druga moralno pogrešna postavka nastavlja se na štetnosti prve pretpostavke, gdje osoba fatalistički prihvaća jedan od ponuđenih modela osobnosti i radi na usavršavanju istoga. To otvara i čini dušu povodljivom u očekivanju postizanja obećane samospoznaje prikladne njezinoj osobnosti. Na ovakav način duša postaje prijemčiva, tzv. usisna praznina (engl.
aspiring vacuum) spremna na upad entiteta koji je češće podmukao i mračan nego "anđeo iz Svjetla"
Magijski obredi i izbor mračne staze: Određene osobe svjesno i svojevoljno ulaze u pakt s mračnim silama kako bi došle do određenih osobnih dobitaka i moći. Za to koriste razne obrede koji u najdrastičnijem obliku, sudeći po mnogim izvorima uključuju i seksualno zlostavljanje i ubijanje djece.
To bi moglo biti objašnjenje za dio misterija nestanka i do 0,5% dječje populacije godišnje, o kojem se i dalje ne priča puno. Ljudsko biće u osnovi ne može sudjelovati u ovakvim radnjama, bez jedne ili više nakačenosti demonske prirode s visokim stupnjem posjednuća, koje dobiju kroz magijske inicijacijske obrede.
Velik broj mladih ljudi se npr. pod utjecajem filmografije ili glazbene scene razmeće okultnim simbolima i izrazima, otvoreno se na određeni način hvale i ponose imenima i slikama Zloga, ismijavajući (prazno)vjernike. Istovremeno ne mogu pojmiti svoju depresivnost i anksioznost, pretjeranu agresivnost, sklonost prema alkoholu, narkoticima, perverznoj seksualnosti, jer ta negacija života postaje "stil" života, a sudeći po izjavama nekih od njihovih idola, sasvim je moguće da su isti pod utjecajem nakačenih entiteta.
Ireland-Frey iznosi u sedam točaka što mogu očekivati neuki koji su privučeni hodanjem po mračnoj stazi:
Pozivate i povećavate u sebi tamne sile i energije kao što su ljutnja, mržnja, ljubomora, neprijateljstvo, ali i strah.
°Ono što pošaljete drugima, to je ono što sijete, a što posijete to ćete na kraju i požeti: povrijeđenost, jad, strah i zlu sreću.
Koliko god povećali svoju moć, trebate znati da su snage Svjetla veće i pad vaše moći je predodređen.
°Postoji uvijek točka odluke, bez obzira koliko duboko zagazili u tamu i aroganciju, u bilo kojem trenutku možete odlučiti želite li nastaviti dalje hodati "lijevom stazom" ili se zaustaviti i vratiti nazad.
Ako ipak odlučite nastaviti mračnom stazom, znači da ste se namjerno odmakli od Svjetla i ispred vas će biti tamna sjenka, vaša vlastita. Ta sjena donosi zbunjenost, iluzornost i osjećaj grandioznosti, jer sjenka izgleda velika, tako velika kolika je vaša vlastita predstava o vašoj moći i prenapuhanom egu.
Ako se odlučite vratiti s tog puta, zaboravite sebe i svoju sjenku. Mislite o Svjetlosti i promjeni, a iako bi povratak mogao potrajati, znajte da budete li se kretali putem povratka, možete računati na dalje vodstvo, zaštitu i osjećaj
topline, te Svjetlo kao putokaz.
Okretanjem od mračne staze spremni ste na prvo pravilo staze Svjetla koje glasi: "Ne činite zla" (nadodao bih da će za to trebati puno svjesnog napora, novih znanja i iskustava, jer ne smijemo zaboraviti da je i "put do pakla popločen dobrim namjerama").
Primjer koliko je duhovna sfera i naša suštinska priroda banalizirana, na svoj je način prikazano u filmu
Hladne duše (Cold Souls, 2009.), fiktivnoj priči o ljudima koji se žele riješiti duše. Pokušajte pretražiti internet na temu prodavanja duše pa ćete vidjeti da je ponuda sve veća. Veći je i broj onih koji su spremni vlastoručno potpisati prodaju svoje duše, ne znajući koja je prava težina takvog akta, ali to itekako dobro znaju oni koji im za to nude određene materijalne i prolazne vrijednosti. Većinu zadovoljnih korisnika ovakvih ponuda čine mlađe osobe koje su potpuno izgubile kontakt sa svojom suštinom. Možda bi se u slučaju aktivnog zanimanja za demone i crno magijske prakse trebalo postaviti pitanje "što je bilo prije, jaje ili kokoš"; je li postojanje nekog nakačenja potaklo zanimanje kod domaćina ili je domaćin sam iz znatiželje, pomodarstva ili jednostavno želje za moći koja mu se tako čini dohvatljivom izabrao mračan put?
Ako je samo puka znatiželja bila razlog ulaska u ovakve vode, izgleda da takvi znatiželjnici uvlače ruku u rupu sa zmijama, a da se nisu prethodno raspitali jesu li otrovne i bez da imaju pri ruci protuotrov.
Jedan o stavova o pristupanju tamnoj strani stiže od strane Crkve koja gotovo sve ・ ili one s kojima nema uspostavljene diplomatske odnose ・ proglašava opasnima. Takav pristup ovoj tematici mogao bi pridonijeti dodatnoj zbrci i zbunjenosti, prije nego procesu kritičke procjene realnosti. Msgr. M. Bolobanić u okultizam i magiju, kao moguće putove ka demonskim nakačenjima uključuje između ostaloga i jogu, zenbudizam, judo, karate, akupunkturu, kiropraktiku, a u nastavku iste teme dodaje:
"Mnogi, jer je to danas trend, ulaze u razne sekte kao što su: hare-Krišna, sljedbenici Saibabe, mahariši, svjedoci Jehove, kvekeri, mormoni ・ crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, adventisti sedmog dana, novoapostolska crkva, the Christian Science ・ kršćanska znanost,bahaisti, Kristova općina, pentokostalci, itd." (originalni,neispravljani citat, op. a.)
Po čemu su spomenute prakse i "sekte" više demonske nego npr. pedofilija ili idolopoklonstvo i megalomanija u vlastitim redovima Bolobanić ne objašnjava.
Osjećaj tuge i nedostajanja preminule bliske osobe:
Neke se osobe ne mogu nositi s gubitkom voljene osobe. To može rezultirati tugom i osjećajem nedostatka i ispraznosti, a takva neželjena stanja mogu otvoriti put za nakačenje entiteta.
U nekim slučajevima to čak može biti i prizemljena duša preminuloga, koja zbog svog emotivnog naboja i sažaljenja nad voljenom osobom u patnji ne ode u Svjetlo. Takve osobe bi mogle tvrditi kako ne mogu prežaliti odlazak jer tu osobu jako, jako vole, ali isto tako u sljedećem trenutku pokazivati i razočarenje pa i ljutnju zato što su ostavljene, što je još jedno od stanja koje osobu čini ranjivom i otvorenom za nakačenja.
Meditacija je danas izreklamirana kao poželjna aktivnost kroz novi val duhovnosti i New age pokret (iako meditacija nije aktivnost i pozicija "činiti", već jednostavno "biti"). Čini se da su i ovdje prisutni "sitni detalji", koji su česti razlozi nastanka nakačenja: neznanje i sebični ciljevi. Za neznanje bi se moglo reći da se manifestira kroz naivnu znatiželju.
Za neupućene praktikante meditacija se pretvorila u obred koji je sam sebi svrha, pa se nekritički prakticiraju najrazličitije metode koje se nude pod zvučnim pojmom meditacije, pod geslom ・ sve je bolje nego nikakvo prakticiranje. Moguće da to i nije samo sebi svrha, postoji mogućnost da su takve M. Bolobanić: Kako prepoznati zamke Zloga, Zadar, M. Bolobanić, 2005., str.96
"Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati." (Isus prema evanđelju po Mateju 7,16):
Braćo i sestre: Biskupi grade palaču od poludragog kamena?!, Danas.hr,
22.02.11, viđeno: 09.03.2011."tehnike" samo neke iz niza manipulacija.
Tako oni skloni meditiranju po svaku cijenu nekritički privaćaju najrazličitije sadržaje koji im se nude, ne shvaćajući da meditacijom analitički um ostaje po strani (biva "utišan") i da smo otvoreniji, tj. skloni sugestiji. Na ovaj način se lako može dogoditi da se prihvati uspostavljanje kontakta s bićima koja će se predstavljati kao razni uzašli majstori, svemirska braća i tome slično ・ što ona vrlo često nisu, ali ih praktikant jednostavno ne može (zbog neznanja) ili ne želi (zbog sebične potrebe za posebnošću) prepoznati. Takva praksa može dovesti do toga da osoba postane domaćin posjetiteljima koji će je uvjeravati kako je upravo ona Izabrana, te ima posebnu misiju.
Naravno, kao Izabrani s misijom svakako mogu računati na poseban položaj u novom dobu (i poretku). Treba se samo prisjetiti da su npr. demonski entiteti lažljivi i da im ništa nije "sveto" i da će iskoristiti bilo kakvu obmanu samo da bi utjecali na što veći broj ljudi.
Dobar primjer korupcije meditacije su zbivanja oko transcendentalne meditacije (skraćeno TM) gdje je meditacija iskorištena kao jedan od načina programiranja uma. Vremenom je transcendentalna meditacija postala gotovo religijski pokret sa svim "dobrobitima" za istinski napredak pojedinca.
O dosezima TM pokreta na svoj način govori i proglas njihovog hrvatskog ogranka koji se ponosi projektom "Nepobjediva Hrvatska", a koji bi mogao dati neke naznake s kakvim programima i entitetima praktikanti dolaze u kontakt. Tako npr. kao prvu točku svog projekta stavljaju nepobjedivost nacije i nacionalnu osviještenost. Protiv koga se oni to bore ili natječu? Naše "trupe Ljubavi i mira", protiv Vaših?
Drugi primjer jest redatelj D. Lynch, TM propagandist i dugogodišnji praktičar, a sudeći prema filmovima koje je potpisao i koji vrve bizarnošću, nasiljem, mračnim temama, također se postavlja pitanje tko je njegov izvor inspiracije i kako i koliko može imati veze sa Svjetlom, obzirom da prije nudi potvrdu postojanja "urođene" ljudske zloće nego što pomaže u razumijevanju Zloga i njegovih mehanizama.
Sebični ciljevi se svode na nekritičko traženje i kreiranje poželjne stvarnosti, grubo ignorirajući dinamiku odnosa na širem planu, odnosno prakticiranje meditacije kao nečega bez čega neće biti duhovni, tj. neće moći prosperirati na duhovnom planu ili biti uskraćeni za pristup izvoru inspiracije (D. Lynch se svojevremeno pobrinuo da bude što bliže "vatri" uplaćivanjem tečaja u trajanju od četiri tjedna za simboličnih 1 mil. USD
27). Očekivanje bilo kakve dobiti je ovdje ključno, iako vrlo često zamagljeno pojmovima poput duhovnog rasta i razvoja.
•
Duhovne obnove: Vrijedilo bi istražiti što se točno događa
za vrijeme tzv. masovnih duhovnih obnova, gdje se u gomili
znaju vidjeti osobe koje pokazuju znakove nakačenja (i to
demonskog), a što se često interpretira kao silazak "duha svetog"
na njih (zbog npr.glosolalije) ili iznimno i kao slučajeve
posjednuća (zbog npr. grčenja i trzaja tijela). Što ako je
upravo duhovno otvaranje koje se događa u ovakvim obredima
razlog stvaranja novih nakačenja, zbog neprimjerene
zaštite (koja je uglavnom posljedica neznanja)? I što ako se
ljudi kod kojih se nešto takvo manifestira, nakon završenog
seminara vraćaju svojim životima u potpunosti nesvjesni što
im se dogodilo?
bglavac
edin.kecanovic
