9.          DOBRODOŠLICA BUDISTA

Budisti su izvjesno najmanje kruti i najmudriji. Istog su trenutka kad se neki budista vratio kući i ispripovijedao da se možda u Indiji inkarnirao neki novi Buddha, tragatelji došli da bi Učitelja pogledali u oči. Danas se u Sai Babinom ašramu mogu vidjeti budistički monasi koji izvode vratolomije kako bi mogli dotaći noge indijskog učitelja, dati mu na blagoslov neki zapis ili mu se pokloniti i poljubiti noge.

No zna se: budisti Boga ne poimaju kao entitet, nego streme prema božanstvenosti koju nazivaju Nirvana i slave svakoga tko u sebi nosi dah vrhunske Spoznaje. Budisti su otvoreni, jer u njihovom srcu ima mjesta za iskreno duhovno traganje bez uvjetovanosti i pritisaka. No oni ne iskušavaju: suviše su mudri i suviše dalekovidni za nas zapadnjake. Oni su možda jedini ljudi na svijetu koji putuju u istini i zbog toga je, lakše od drugih, uspijevaju prepoznati.

„Samo sam ga pogledao u oči i osjetio kako me osvojio” kaže jedan budistički monah „A kada me primio sumnje više nije bilo. Buddha se vratio”. Dirljiva je uvjerenost kojom to pripovijeda.

Kako to da neki ljudi „u letu” spoznaju istinu, dok drugi moraju proći tisuće kilometara ulicom traženja prije nego ugledaju plamičak?

Budisti i hindusi prividno nemaju što novoga naučiti jer već posjeduju temelje i pilare one filozofije koja vodi izravno do ostvarenja vrhunske Spoznaje. No ne uspijeva svima odgonetnuti sadržaj spisa, simbolizme mistika pa tako zalutaju u gustiš u kojem se lako izgubiti.

Uzrok strujama koje su nastale unutar svake religije je zapravo krivo tumačenje istina koje su otkrili ostvareni duhovni učitelji poput Buddhe, Muhameda ili Isusa. Zbog toga i jeste potrebno pouzdati se u jednog tumača spisa, nekog tko potpuno poznaje istinu i može ukazati na pravi put. Sai Baba kaže da je došao kako bi ponovno iznio na površinu istinu Veda, i ispravno je protumačio da bi čovjeku pokazao kako je jednostavno dostići Boga.

Tu njegovu tvrdnju podupire činjenica da on još od svog djetinjstva pozna sve svete spise ovog planeta, mada nije imao nikakvog učitelja ni mogućnost učenja, isto kao što sanskrt pozna bolje od bilo kojeg znanstvenika na svijetu.

I budistima i hindusima je dakle potreban voditelj i učitelj. Zbog toga žure u Puttaparthi, željni pravog tumačenja svetih simbolizama i ispravnog objašnjena parabola. Hindusima i budistima ovu potragu olakšava to što oni već imaju temelje potrebne za poimanje drevne poruke, za razliku od drugih naroda, kao što su kršćani i muslimani koji su zauvijek izgubili ono veliko učenje koje su dobili među pustinjskim dinama Srednjeg Istoka.

Ako budistima nije problem Sai Babu prihvatiti kao novog  Buddhu, i Bahai su  na istom  putu. Kao  i hinduizam i budizam i učenje Bahaija je himalajskog podrijetla. A  Baba ne poučava ničemu  što već nije sadržano u himalajskim spisima. Baba potvrđuje da je došao kako bi protumačio Vede i približio nam ih, i to je ono što radi i što je posljednjih godina doživjelo veliki zamah. Budućnost nam vjerojatno priprema ugodna iznenađenja.

Razlika između Bahai i Sai učenja je samo  u tome što  prvo  u svojoj doktrini ne razrađuje postavku reinkarnacije. No ono što ih pokreće je isto. Bahai su oni koji bi, više od svih drugih, trebali razumijevati Sai učenje. Oni su, među pripadnicima religija, najčišći.