11. Do Marsa

Katharineina pisma upućena Tesli odavala su podjednako

njezine neprestane promjene raspolo.enja, kao i postojano

zanimanje za Teslu. Uz vremenski odmak te.ko je odrediti .to

bi se trebalo zaključiti iz tih njezinih neobičnih poslanica.

Srdačne i intimne, ponekad bi prestajale trenutak prije Jiego će

se pretvoriti u prava ljubavna pisma, ali ako je Katharine i

smjerala na to, Tesla je zasigurno nije ohrabrivao.

Na prijem 3. travnja 1896. godine pozvala ga je

napominjući da ju je posljednji put kad ga je vidjela uspio

razvedriti iako je izgledao bole.ljivo, a »sada mi je opet

potrebno takvo razvedrava-nje«. Spomenula je i da se radi o

Uskrsu. »Uvijek sam se pitala znate li uopće za velike promjene

koje se događaju oko Vas«, pisala mu je. »Znate li, primjerice,

da dolazi proljeće? Nekad me sama ta spoznaja činila sretnom,

a sad mi donosi jedino tugu. To mi toliko znači da bih najradije

pobjegla... raspala se, odvojila. .eljela bih da, poput Vas, mogu

neprestano i uvijek .ivjeti jednakom rutinom, bez stanke, .iveći

svoj vlastiti .ivot onako kako Vi ka.ete da ga .ivite. Ne znam

čijim .ivotom .ivim, ali mi ne izgleda kao da je moj vlastiti.

Vidite, dakle, da se sutra uvečer jednostavno morate pojaviti.«1

Johnsonovi su jedan dio toga ljeta proveli u Maineu, no

odvojenost od izumitelja uspjela je samo uvećati Katharineinu

tugu i njezinu zabrinutost za njegovo zdravlje.

»Grije.ite, dragi moj prijatelju, i to gotovo kobno«, pisala

mu je. »Mislite da Vama nije potrebna promjena i odmor. A

zapravo ste toliko umorni da i ne znate .to Vam je

potrebno...«2

Odgovarajući na ta topla pisma, Tesla bi je zadirkivao ili bi

joj poslao cvijeće kad bi mu pao na um taj sitni znak pa.nje.

Mo.da

160

Do Marsa

je osjećao da bi se tu mogao naći na varljivom području.

Robert mu je također bio prijatelj, a Robert je volio Katharine,

pa... Ipak, u svemu tome barem nije trebao brinuti o svojim

osjećajima. Te.ko da je ikada upoznao ranjivost te vrste.

S Johnsonom se dopisivao o religiji, pjesni.tvu te o tome

hoće li ipak pozirati jednom poznatom slikaru za portret u svibanjskom

izdanju tjednika Century. Povremeno bi i njihovo

dopisivanje zahvatila iznimna srdačnost, pa bi Tesla Johnsonu,

osim »Dragi Luka«, napisao i: »Drago mi je .to vidim da me

jo. uvijek voli....«3

Iako sam nije bio vjernik koji odlazi u crkvu, Tesla je drugima preporučivao religiju kao sjajan izlaz za mnoge probleme. U tom razdoblju, kad ga je strepnja zbog raznih

izuma gotovo nepodno.ljivo ti.tala, a lisnica mu jednako

nepodno.ljivo zjapila prazna, počeo se zanimati za budizam.

Budizam i kr.ćanstvo, vjerovao je, postat će najva.nije religije

u budućnosti. Stoga je Johnsonu poslao knjigu o budizmu, na

.to mu je ovaj odgovorio: »Vite.e, nisam znao da ste se

posvetili ovoj vrsti slu.be, no po.to sam ovo pročitao, mislit ću

na Vas če.će nego inače - a to, vjerujte, nije rijetko.«4

Nakon nekoliko dana, kad su ga Johnsonovi ponovo

pozvali na večeru, zbijao je .ale na račun svoje slabosti prema

otmjeno odjevenim ljudima: »Ako bude i drugih gostiju

(običnih smrtnika), neću doći. No dolaze li vam Paderevvski,

Rontgen ili gospođa Anthonv - dolazim. Molio bih va.

odgovor.«5

Te godine Bo.ić nije predstavljao neki osobito sretan

događaj za Katherine, upravo zbog uobičajenih napora

vezanih za obiteljska okupljanja. Osjećala se uhvaćenom u

zamku. Mada je iskreno voljela svoju djecu i supruga te

obično u.ivala u dru.tvenim događanjima te vrste, činilo joj se

kako nedostaje va.an dio njezina .ivota. Vrijedi li uopće

.ivjeti samo za usporeno raspadanje koje tako sna.no osjeća u

sebi?

Dan nakon Bo.ića pisala je Tesli:

»Nekoliko puta poku.ala sam Vam zahvaliti za ru.e. Preda

mnom su i sada dok Vam ovo pi.em - tako krupne, tako

prelijepih boja... Uvijek kada Vam pi.em, moram i po

nekoliko puta

IM

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

započinjati iznova, pravi sustav potiskivanja zbog kojeg mi

nikad ne uspijeva izraziti ono .to bih .eljela reći. Pro.le večeri

nisam .eljela biti gruba prema Vama. Samo me obuzelo te.ko

razočaranje. Strahovito mi nedostajete i pitam se hoće li se

tako nastaviti i dalje, hoću li se ikada naviknuti na to da Vas

ne viđam. No drago mi je .to znam da ste dobro, da ste sretni i

uspje.ni. Upućujem Vam najbolje .elje za Novu godinu, dragi

moj prijatelju.«6

Tipično za Teslu, kad je konačno na.ao vremena za

odgovor, nastojao ju je razvedriti .alama. No samo je uspio

biti okrutan pi.ući kako nalazi da je njezina sestra, koju je

nedavno upoznao kod njih, zapravo mnogo ljep.a i ljupkija od

nje. Potom se vratio svom poslu.

Nakon predavanja odr.anih 1893. godine, na kojima je

podrobno opisao .est osnovnih uvjeta za radioprijenos i

prijem, izradio je i opremu kojom se moglo upravljati između

njegova laboratorija i različitih točaka unutar NewYorka. Po.ar

je sve to uni.tio te znatno usporio njegova istra.ivanja. Ali, u

proljeće 1897. godine, zahvaljujući financijskoj pomoći

Adamsa i sna.noj podr.ci VVesting-housea, bio je opet

spreman krenuti dalje.

Prije prijavljivanja osnovnih patenata za radio, u kolovozu

je mjesečniku Electrical Revievv najavio kako je uspje.no

okončao ispitivanja, ali sam članak zvučao je vrlo općenito:

»Već je konstruirao uređaj za prijenos i električni prijemnik

koji je i na velikim udaljenostima osjetljiv na signale

predajnika, bez obzira na zemaljska strujanja ili točke

kompasa. A to je učinio uz vrlo mali utro.ak energije.«

Ometanjem »elektrostatske ravnote.e« na bilo kojoj točki

Zemlje, obja.njavao je dalje Revievv, mogu se otkloniti smetnje

na velikim udaljenostima, pa tako »sredstva za signaliziranje i

čitanje signala postaju praktični kad su nam na raspolaganju

pravi instrumenti za to«. Tim testiranjima, navodilo se dalje u

izvje.ću, »on je uistinu postigao be.ično komuniciranje na

velike udaljenosti... i sad jo. treba samo usavr.iti uređaj kako

bi mogao raditi na bilo kojim razmacima...«7

162

Do Marsa

Tesla je svoja testiranja obavljao s broda koji je plovio du.

rijeke Hudson i na kojem je bio smje.ten set prijemnika, .to je

bilo oko četrdesetak kilometara udaljeno od njegova novog

laboratorija u ulici Houston. A to je bio samo dio onoga .to su

njegovi uređaji mogli.

Svoje osnovne primjene patenta dao je upisati 2. rujna

1897. godine pod brojevima 645 576 i 649 621, a bili su

odobreni 1900. godine. Njih će kasnije, kako smo već

spomenuli, dugotrajnim parničenjem osporavati Marconi; no

prije toga Tesla će tu.iti Talijana zbog kr.enja njegovih

prava.8

Patent pod brojem 613 809, koji mu je također odobren,

podnio je 1898. godine. Opisivao je uporabu daljinski

upravljanih vozila. Radilo se o jo. jednoj spektakularnoj

mogućnosti primjene be.ičnog prijenosa. Nestrpljivo je čekao

priliku kako bi javnosti prikazao ne samo radio ili prvi prodor

u automatizaciju već oboje odjednom.

Godinu dana prije, kad je stigao u Buffalo radi govora

povodom pu.tanja u rad elektrane na slapovima Nijagare,

odmah nakon .to je tvrtka General Eletric dovr.ila postavljanje

svojih vodova, Tesla je objavio da se nada kako će mu se sad

ispuniti najdra.i san, »naime, prijenos energije od postaje do

postaje bez uporabe ikakvih vodova koji bi ih spajali...«9

Nazočni dostojanstvenici i gosti - in.enjeri, industrijalci,

financijeri - slu.ali su ga pomije.anih osjećaja. Činilo se da je

taj nadareni luđak nakanio čitav sustav, koji je tek otvoren,

učiniti zastarjelim prije nego je proradio, i to ba. kad je počeo

obećavati dobru zaradu. No ubrzo su novine .irom svijeta

objavljivale kako je Tesla razvio opremu koja ne samo da

prenosi energiju i obavijesti kroz Zemlju na udaljenosti i do

tridesetak kilometara, već je mo.e oda.iljati be.ičnim putem

kroz zrak.10

Tesla je bio toliko uvjeren u to da je izjavio kako će za

kratico vrijeme biti moguće komunicirati i s Marsom.

Tu izjavu objavio je Electrical Revievv, opisujući kako je

gospodin Tesla izumio uređaj »za proizvodnju golemih

električnih napona koji znatno prema.uju sve .to se dotada

koristilo« i kojim se struja

f.7.

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

»mo.e dovesti do postaje na visini na kojoj prorijeđena

atmosfera mo.e slobodno provoditi posebno dobivenu struju.

Na udaljenosti na kojoj energiju treba komercijalno koristiti

potrebno je odr.avati drugu postaju na otprilike jednakoj

visini kako bi se struja oda.iljala i primala, te je potom

usmjeravati do zemlje posebnim uređajima za njezino

transformiranje i kori.tenje.«11

Uz članak su bili objavljeni i nacrti strujnih usmjerivača

koji su postizali električni napon od 2,5 milijuna volti

dobivenih iz jedne jedine zavojnice. Druga glasila prikazala su

goleme učvr.ćene balone koji bi se koristili za odr.avanje

postaja na zahtije-vanim visinama.

»Tesla sada predla.e«, nastavljao je Electrical Revievv, »da se

bez uporabe ikakvih vodova iskoriste prirodni mediji - zemlja i

zrak - za prijenos golemih količina energije na udaljenostima

od nekoliko tisuća kilometara. To se čini poput sna, poput

bajke iz ’1001 noći’. Ali, sva nevjerojatna otkrića do kojih je

Tesla do.ao tijekom niza godina napornog rada... potvrđuju da

je njegov rad na tom području nadi.ao stupanj laboratorijskih

pokusa, te da je spreman za praktična testiranja na

industrijskoj razini. Uspje.nost njegovih nastojanja znači da će

struja dobivena iz izvora kakav je Nijagara postati dostupna u

svakom dijelu svijeta, ma koliko on bio udaljen.«12

Neki od članaka koji su se pojavili u to vrijeme izvje.tavali

su o tom cilju kao o fait acompli, tj. svr.enom činu, tiskajući

naslove poput »Tesla elektrificira čitavu zemaljsku kuglu!« i

njima slične. Mihajlo Pupin pročitao je Teslinu tvrdnju o tome

kako je u stanju komunicirati s Marsom, pa je svecu

doseljenika u Ameriku uputio nijemu molitvu za zabludjelog

brata. Zajedno s ostalim kolegama iz svijeta znanosti pitao se

.to će biti sljedeće? Jo. davno, dok je kao dječak čuvao stoku

po pa.njacima vojnih pograničnih područja Kraljevine Srbije,

naučio je va.nost Zemlje kao vodiča akustične rezonancije.

On i ostali pastiri zaboli bi noću svoje no.eve u zemlju te

zaspali s u.ima posve blizu njihovim o.tricama. Tako bi ih i

najmanje kretanje stada ili pribli.avanje rumunjskih

kradljivaca kroz kukuruzi.te odmah trgnulo iz sna.

164

Do Marsa

Kasnije je Pupin shvatio da bi oscilator koji emitira

električne valove mogao premostiti mnogo veće udaljenosti

kada bi jedan od njegovih polova bio spojen sa Zemljom. No,

govoriti o slanju be.ičnih signala na Mars izgledalo je isuvi.e

besmisleno, »jer ne bi postojala akustična rezonancija Zemlje

koja bi pokrivala velike udaljenosti.«

Međutim, Teslu takva razmi.ljanja nisu zaustavljala pa je

izradio opremu koja je uistinu nadilazila sve dotad viđeno.

Oblikovao je mnoge oblike, veličine i inačice Tesline zavojnice

ili transformatora visokog napona, uključujući i plo.no-spiralni

transformator, koji je konstrukcijom i oblikom bio sjajno

pobolj.anje, a njime je mogao proizvoditi struju napona jačine

mnogo milijuna volti.

Jedan od glavnih problema vezanih za uređaje vrlo visokih

napona bio je gubitak koji je nastajao uslijed oblikovanja

korone i drugih pra.njenja, čime se ozbiljno »smanjivao«

konačni rezultat i ograničavalo postizanje najvećeg mogućeg

kapaciteta. Kako bi rije.io te probleme, Tesla je uspio razviti

vrlo jednostavna i elegantna rje.enja.

Najprihvatljivijim dizajnom smatrao je transformator koji

je imao sekundarni dio u kojemu su dijelovi, nabijeni visokim

naponom, imali velike plohe te su bili raspoređeni u prostoru

du. idealno zaobljenih povr.ina s velikim radijusima

zakrivljenosti, pri čemu su morali biti na prikladnim

razmacima, tako da posvuda osiguraju malu električnu gustoću

povr.ine. Na taj način nije moglo doći do istjecanja čak ni kad

je vodič bio ogoljen. Takav je oblik na kraju bio slu.beno

potvrđen kao plo.no-spiralna zavojnica.

U svom laboratoriju postavio je dvoobrtni primarni krug

koji je razvukao oko prostrane sobe. Upravo je tu zavojnicu, s

pripadajućim prekidačima strujnog kruga, kasnije poslao u

Colorado da pobuđuje njegovo pojačalo-oda.iljač. Primarni

krug je bio ukopan u zemlju i vjerojatno je imao posebne

osobine kao .to su vrlo veliki promjer i mno.tvo vlakana.

Uz takvu opremu osjećao je da vi.e nema granica; poruka

na Mars mo.e se odaslati gotovo jednakom lakoćom kao i u

Chicago.

1 A<;

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

»Otkrio sam da praktički nema granica za napone koji se

mogu postići«, obja.njavao je u mjesečniku Electrical Revievv, i

»otkrio sam najva.niju od svih činjenica na koju sam nai.ao

tijekom istra.ivanja ovih područja. Jedna od njih bila je da

atmosferski zrak, koji inače predstavlja sjajnu izolaciju,

slobodno provodi struje velike snage koje mogu proizvesti

ovakve zavojnice... Provodlji-vost zraka toliko je

veličanstvena da se pra.njenje koje se dobiva iz jednog

jedinog terminala pona.a onako kako bi se pona.alo kad bi

atmosfera bila razrijeđena. Druga činjenica bila je da provodljivost

ubrzano raste .to je atmosfera razrjeđenija i .to se

električni pritisak vi.e povećava, do te mjere da su na visinama,

koje vi.e ne omogućuju prolaz običnih struja kroz atmosferu,

ipak prolazile one struje koje je generirala jedna takva

zavojnica, i to takvom lakoćom kao da se radi o bakrenoj

.ici.«13

Rekao je da je slijedom toga dokazao kako bi se goleme

količine električne energije mogle prenositi kroz gornji sloj

zraka na gotovo sve zamislive udaljenosti. Shvatio je i ono .to

je smatrao jednako značajnom činjenicom: da pra.njenje

električne energije od nekoliko milijuna volti izaziva sna.no

oslobađanje du.ika iz atmosfere te ga potiče da se spaja s

kisikom i drugim elementima. »Ta energična djelovanja i

sna.na pra.njenja pona.aju se toliko neobično«, rekao je, »da

bih se često znao prepla.iti kako će na kraju zapaliti i

atmosferu, strahovita mogućnost koju je Sir Willi-am Crookes

svojim prodornim umom već razmatrao. Tko zna je li takva

nesreća zaista moguća?«

Električna rezonancija nije izvorno bila Teslina ideja, jer je

lord Kelvin prvi iznio matematički prikaz pra.njenja

kondenzatora; no Tesla je iskoristio njegovu bezličnu

matematičku jednad.bu kako bi joj udahnuo .ivot.

Kad je Electrical Revievv 1899. godine objavio članak u kojem

se Tesla pribojava mogućnosti da zapali samo nebo,

objavljeno je i nekoliko zapanjujućih fotografija koje prikazuju

izumitelja za vrijeme rada na konstruiranju uređaja.14 Jedna od

njih zabilje.ila je spektakularno izbacivanje munja jačine

otprilike osam milijuna volti u pokusu vezanom za be.ični

prijenos električne energije na

166

Do Marsa

velike udaljenosti. Druga prikazuje izumitelja kako u ruci dr.i

veliki blje.tavi vakuumizirani balon jačine 1500 svijeća, bez

ikakvih .icanih spojeva, svjetlost koja bi fotografu olak.ala

posao. Frekvencija je izmjerena u milijunima titraja u sekundi.

Treća slika prikazuje Teslu u trenutku opu.tanja sa

zavojnicom koju pobuđuju valovi oscilatora smje.tenog na

udaljenosti i ugođenog na kapacitet njegova tijela koje je

za.tićeno od ozljeda »odr.avanjem polo.aja na čvori.noj točki

na kojoj se sna.ne vibracije najslabije osjećaju«. Pritisak na

kraju zavojnice osvijedjene sna.nim tracima svjeda iznosio je

gotovo pola milijuna volti.

Posljednja fotografijia u tom stručnom i sjajnom nizu

popraćena je sljedećim opisom:

»U ovom pokusu tijelo operatora nabijeno je velikim naponom

jer se nalazi u izravnom dodiru s oscilatorom. Fotografija

prikazuje vod s limenom pločicom određene veličine koju on

dr.i u ruci. Operator se nalazi na vrhu statičkog električnog

vala, a vod i pločicu osvjedjava zrak .to ih okru.uje. Za

osvjedjavanje čitavog laboratorija koristi se samo jedna od

vakuumskih cijevi. Iako je smje.tena na znatnoj udaljenosti na

stropu, jarko svijetli pod utjecajem vibracija koje joj oda.ilje

tijelo operatera.«

Teslu su takve čarolije odu.evljavale, a za kritičare, koji bi

mogli pomisliti da ga vi.e zanimaju takvi efekti od korisnih

učinaka, uvijek bi dodao kako sve to ima i svoju praktičnu

primjenu. Pomoću sredstava kao .to su električna rezonancija

i točno sinkronizirani krugovi, rekao je, du.ik bi se mogao

ekstrahirati iz zraka i iz njega bi se moglo dobivati vrijedno

du.ično gnojivo. Pa i svjedost, »raspr.ujuća poput one koju

daje Sunce«, mogla bi se proizvoditi znatno jeftinije od one

koja se dobiva uobičajenim načinima, i to .aruljama koje

nikada neće pregorjeti.

Njegove tvrdnje zvučale su poput utopije: Zemlja bi bila

oslobođena gladi i naporna rada; čitav bi svijet međusobno

komunicirao; nadzirali bi se vremenski uvjeti; za rasvjetu ne bi

vi.e bilo granica; i na kraju, ah ne manje va.no, sve bi to

dovelo do povezivanja s raznim oblicima .ivota za koje je bio

uvjeren da postoje na drugim planetima. Za Marsovce je dr.ao

da su »statistička izvjesnost«.

1 ai

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

U međuvremenu, njegovim ovozemaljskim prijateljima

.ivot je tekao uobičajenom kolotečinom. Katharine mu je

poslala o.tro i zajedljivo pismo, pozivajući ga na jo. jedan od

svojih prijema i podsjećajući ga koliko zanemaruje prijatelje.

Djeca Johnsonovih su odrastala i ona je već mogla zamisliti

dan kad vi.e ni njima neće biti potrebna. Vrijeme je letjelo, a

nju su počele progoniti tugaljive misli o prolaznosti .ivota i

smrtnosti ljudskih du.a: »Ostavite već jednom one milijuna.e,

visoke doktorske titule koje Vas okru.uju, VValdorf i Petu

aveniju...«, pisala mu je, »i zamijenite ih jednostavnim,

običnim ljudima koji se odlikuju jedino veličinom svojih

slabosti...

Koje.ta sam čula o Vama - sigurna sam da neke od tih stvari

ne znate ni Vi sami - i umirem od .elje da Vam ih sve

ispripovijedim, ali naravno, -Vama nije stalo do toga da ih

saslu.ate. Znate li da se u proljeće, u rano proljeće, spremam

za odlazak u inozemstvo i, tko zna, mo.da me ova toliko

poznata i draga mjesta vi.e neće vidjeti. I zato, ako me niste

posve zaboravili, ili ako niste zaboravili da sam Vam draga - ja

sam zaboravila zaboraviti. Bolje Vam je da dođete sada i opet

ponovno.

Ah, kako brzo prolaze dani! Tako mi je malo dana preostalo

u ovim mojim godinama, stigla je jesen i mi se vraćamo iz

na.eg ljetnog utoči.ta, a potom će odmah proljeće i mi iznova

odlazimo, počet će jedno novo i beskonačno dugo ljeto, kao da

vi.e nema zime. Budite čovjek, budite ljubazni i dođite. Znate

da je to Rober-tov prijem. Mo.da ćete doći barem zbog

njega.«15

Izronio je iz svog laboratorija i pojavio se na prijemu. Neko

je vrijeme nastojao biti obzirniji. U pisamcu »Palači

Johnsonovih« spomenuo je Lukin »sjajan prijevod srpske

poezije« i rekao da je tri primjerka te knjige poslao na adrese

»triju kraljica - američkih kraljica, mogao bih dodati«. Ujedno

je pozvao Johnsonove na svečanost koju priređuje u

VValdorfu, »prije nego mi ponestane novca«. Poslao je i

vjetropirasto pisamce »Gospođi Johnston, ljepotici bala«, na

čijoj je omotnici mnogo godina kasnije Agnes Johnson Holden

napisala: »Teslino zadirkivanje mame namjernim

iskrivljavanjem rukopisa i njezina prezimena.«

168

Do Marsa

Neko se vrijeme činilo da su se s njegovim ponovnim

pohađanjem prijema opet vratila stara vremena. No ubrzo ga

je njegov laboratorij opet obuzeo u cijelosti. Tesla je već dugo

istra.ivao područje mehaničkih vibracija, primjerice s

vibrirajućom platformom na kojoj je Marku Tvvainu dopustio

boraviti za zabavu i iz zdravstvenih razloga. Neočekivani

učinci pojavili bi se posve iznenada i gotovo odjednom.

Jednog dana 1898. godine, testirajući siću.an elektromehanički

oscilator, bez ikakvih ga je posebnih namjera pričvrstio

na potporni .eljezni stup koji je bio postavljen kroz čitavu

zgradu u ulici East Houston br. 46, a protezao se sve do

pje.čanog poda u podrumu tog zdanja.

Uključiv.i prekidač, udobno se zavalio u naslonjač kako bi

promatrao i bilje.io sve .to će se događati. Takvi su ga uređaji

oduvijek opčinjavali, jer kako bi se brzina povećavala, oni bi

postizali rezonanciju prvo s jednim predmetom iz njegove

radionice, a potom bi se počeli redati i ostali. Tako bi se,

primjerice, neki komad opreme ili namje.taja iznenada počeo

drmusati i plesati prostorijom. Kako bi povećavao frekvenciju,

taj bi se predmet zaustavio, ali bi zato neki drugi započeo svoj

nevjerojatni ples, pa onda opet neki treći...

Tom zgodom Tesla nije bio svjestan da vibracije putuju

.eljeznim stupom prema dnu, da uvećavaju svoju snagu te da

se kroz čitavu zemljanu podlogu Manhattana prenose u svim

smjerovima. (Potresi su obično mnogo ozbiljniji na određenoj

udaljenosti od epicentra.) Zgrade iz okolice počele su se

ljuljati i tresti, prozorska stakla zvečati, a gomila građana

glavom bez obzira istrčala je na ulice tra.eći spas u susjednoj

talijanskoj i kineskoj četvrti.

U policijskoj stanici u ulici Mulberrv, gdje su na Teslu već

neko vrijeme sumnjičavo gledali, ubrzo je postalo očevidno

kako zemljotresa nema ni u kojem drugom dijelu grada.

Poslana su dva policajca da provjere mahnitog izumitelja.

Posve nesvjestan strke i kaosa koji se događao posvuda oko

njegove zgrade, upravo je počeo osjećati strahovite vibracije u

podu i zidovima koji su ga

169

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

okru.ivali. Znajući da sve treba .to hitnije zaustaviti, zgrabio

je te.ki kovački čekić i jednim zamahom smrvio mali

oscilator.

Upravo u trenutku kad su zadihani policajci banuli na vrata

laboratorija, on se okrenuo te im se dostojanstveno naklonio.

»Gospodo, .alim«, reče im, »malo ste zakasnili na moj

pokus. Morao sam ga iznenada i neočekivano prekinuti, i to

na neuobičajeni način... Ali, navratite li večeras jo. jednom,

pričvrstit ću drugi oscilator na ovu platformu i obojica ćete

moći stajati na njoj. Siguran sam da će vam to predstavljati

zanimljivo i vrlo ugodno iskustvo. Samo, sad morate otići jer

imam jo. dosta posla. Zbogom, gospodo!«16

Kad su pristigli novinari, umiljato im je objasnio da bi

takvim uređajem za svega nekoliko minuta mogao razoriti

Brooklvnski most kad bi mu se prohtjelo.

Godinama kasnije Allanu L. Bensonu pričao je o drugom

pokusu .to ga je izveo s oscilatorom koji nije bio veći od

budilice. Opisao mu je kako je oscilator pričvrstio na čelični

spoj debljine oko pet centimetara i kraći od metra. »Dosta

vremena nije se događalo ba. ni.ta... No, na kraju... veliki

čelični spoj počeo se tresti, povećavati svoj raspon ljuljanja

sve dok nije počeo poskakivati brzinom otkucaja srca i

konačno se slomio!«17

Kovački čekići to ne bi mogli učiniti, rekao je novinaru; ni

.eljezne poluge ne bi pomogle, ali u tome je uspio niz

kuckanja koja su toliko slaba.na da pojedinačno ne bi mogla

nauditi ni djetetu.

Zadovoljan takvim početkom, gurnuo je mali oscilator u

d.ep ogrtača i krenuo u potragu za nekim napola dovr.enim

čeličnim zdanjem. Prona.av.i na području Wall Streeta

čelični kostur deseterokatnice na kojoj jo. nisu započeli sa

zidarskim radovima, pričvrstio ga je na jednu od čeličnih

sipki.

»Za nekoliko minuta«, rekao je novinaru, »mogao sam već

osjetiti kako se .ipka trese. Postupno se to drmusanje

pojačavalo i .irilo kroz čitavu golemu masu čelika. Na kraju,

cijela se struktura počela ljuljati i pucketati, a građevinski

radnici počeli su u panici silaziti sa svih strana konstrukcije,

duboko uvjereni da se

170

Do Marsa

radi o potresu. Kao munja pro.irilo se govorkanje da će se

cijela konstrukcija sru.iti, pa je pozvana i policija. Ali, prije

nego se i.ta ozbiljno dogodilo, skinuo sam oscilator, strpao ga

u d.ep i udaljio se. Da sam nastavio jo. samo desetak minuta,

ta bi se zgrada sru.ila nasred ulice. Istim oscilatorom mogao

bih sru.iti i Brooklvnski most za manje od jednog sata«.

Ni to nije bilo sve. Pohvalio se Bensonu da bi na isti način

mogao raspoloviti i samu Zemlju . »rascijepiti je kao .to bi

dječak raspolovio jabuku, i tako zauvijek okončati karijeru

čovječanstva«. Oscilacije Zemlje, nastavio je, odvijaju se

periodički, u razmacima od otprilike jedan sat i četrdeset devet

minuta. »To znači da će, udarim li sad u do, val kontrakcije

proći kroz nju i vratiti se za jedan sat i četrdeset devet minuta

u obliku ekspanzije. Činjenica je da se Zemlja, kao i sve

ostalo, nalazi u stanju neprestanog vibri-ranja. Ona se bez

prestanka ste.e i .iri.

Sad pretpostavimo da točno u trenutku kad počinje njezino

stezanje izazovem eksploziju jedne tone dinamita. To bi

ubrzalo njezino stezanje, a za jedan sat i četrdeset devet

minuta do.lo bi do jednako ubrzanog vala .irenja. Kad se val

.irenja smanji, recimo da opet izazovem eksploziju druge tone

dinamita, time bih jo. vi.e povećao val stezanja. Recimo da

sve to ponavljam svaki put iznova. Ima li ikakvih dvojbi o

tome .to bi se dogodilo? U mojoj ih glavi nema. Zemlja bi se

rascijepila nadvoje. Prvi put u svojoj povijesti čovjek

posjeduje spoznaju kojom bi mogao utjecati na ono .to se

događa u svemiru!«

Kad ga je Benson upitao koliko bi mu vremena bilo

potrebno da raspolovi Zemlju na taj način, skromno je

odgovorio: »Za to bi trebali mjeseci; mo.da čak i godina ili

dvije.« Ali, nastavio je, za samo nekoliko tjedana mogao bih

Zemljinu koru dovesti u takvo stanje vibriranja da bi se ona

uzdizala i padala i stotinama metara, izbacujući rijeke iz

njihovih korita, razarajući zgrade i praktički cijelu civilizaciju.

Na veliko olak.anje običnih smrtnika, Tesla je kasnije donekle

ubla.io tu tvrdnju. Načelo zasigurno ne bi zakazalo, rekao je,

ali bi bilo nemoguće postići savr.enu mehaničku rezonanciju

Zemlje.

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Kao i obično kad bi osvanule u novinama, Tesline izjave

imale su natruhe egzibicionizma. No, isto tako, njegova su

istra.ivanja u osnovi uvijek bila na mjestu. Zapravo, nalazio se

na počecima zasnivanja nove znanosti koju je nazivao

»telegeodinamikom« koja ga je dovela do značajnih rezultata.

Zamijetio je da bi se ista načela osciliranja mogla iskoristiti za

otkrivanje udaljenih predmeta, kakvi su podmornice ili

brodovi. Također, nadao se da bi uporabom mehaničkih

vibracija - uz poznatu konstantu Zemlje -mogao otkriti način

točnog određivanja polo.aja naslaga zlata i naftnih polja.

Tako je postao začetnikom suvremenih tehnika eksploatiranja

tla.

Tesla se slo.io s teorijom koju je postavio O’Neill da bi

čitav niz međusobno povezanih .iroskopa, smje.tenih u

područjima s velikom opasno.ću od potresa, mogao u

jednakim intervalima prenositi potisne udare u Zemlju, čime

bi se postigla rezonancija u njezinim povr.inskim slojevima

koja bi stvorila neku vrstu plo.nog pritiska prije nego bi

nastali jači potresi. Danas svjedočimo o iznova pobuđenom

zanimanju seizmologa za takve tehnike otkrivanja i

onemogućavanja potresa.

Opisao je stroj (za čije je daljnje razvijanje kasnije

nastojao zagrijati i Vvestinghousea) koji bi u sebi utjelovio

umijeće telegeo-dinamike. Tvrdio je kako je uz njegovu

pomoć u zemlju odaslao mehaničke valove duge oko deset

kilometara, ali »mnogo manje amplitude od one koju imaju

valovi potresa«, pri čemu su oni na toj udaljenosti izgubili

vrlo mali dio svoje snage. Oni nisu trebali prenositi električnu

energiju, nego omogućiti prijenos poruka do bilo kojeg mjesta

na svijetu gdje bi se primale siću.nim d.epnim prijemnikom.

Takve bi poruke mogle putovati bez obzira na postojeće

vremenske uvjete. Kad su ga novinari nagovorili da im opi.e

taj uređaj, rekao je samo da se radi o cilindru izrađenom od

najfinijeg čelika - koji se u zraku odr.ava pomoću jedne vrste

energije koja je u načelu stara, ali ju je nevjerojatno pojačao

zahvaljujući tajnim postupcima - i o njegovom statorskom

dijelu. Sna.ni impulsi usmjereni na lebdeći cilindar djelovali

bi na sta-torski dio, a kroz njega i na Zemlju.

172

Do Marsa

Od te ideje nije se razvilo ni.ta. No Tesla se čitava .ivota

dr.ao mogućnosti mehaničke rezonancije kao oru.ja kojim je

prestravljenim građanima NewYorka - kroz znanost -

utjerivao strah u kosti, sličan strahu od gnjeva Bo.jega. Rekao

je novinarima da bi mogao pro.etati Empire State Buildingom

i »pretvoriti ga u vrlo kratkom vremenu u masu kr.a i

ru.evina.« Bio bi mi potreban samo maleni oscilator, »naprava

tako mala da stane u d.ep.« Da bi se taj mali oscilator

pokrenuo, potrebne su samo 2,5 konjske snage. Prvo bi, rekao

je, otpale kamene ploče s pročelja. Potom bi se uzdrmao čitav

čelični kostur nebodera, pa bi se ponos i slava Man-hattana

sru.ila kao kula od karata. U tom bi trenutku Superman

vjerojatno strpao tu sitnu napravu u d.ep i polagano se

udaljio, mo.da recitirajući odlomak iz Fausta. Tek tada bi

njegovi kritičari imali zbog čega prokleti taj dan.

.to god nastojao postići takvim pretjeranim izjavama -

obo.avanje svojih sljedbenika, zavist ostalih znanstvenika,

uzbunjivanje du.nosnika - jedno ostaje sigurno: Tesla nije

nailazio na ravnodu.nost. Uostalom, ravnodu.nost javnosti

nije si ni mogao dopustiti. Naime, sve je vi.e izgledalo da ga

sudbina neprestano prisiljava na izravno takmičenje s

majstorom opčinjavan)a javnosti, sjajnim i već ostarjelim

Čarobnjakom iz Menlo Parka.