11. Do Marsa
Katharineina pisma upućena Tesli odavala su podjednako
njezine neprestane promjene raspolo.enja, kao i postojano
zanimanje za Teslu. Uz vremenski odmak te.ko je odrediti .to
bi se trebalo zaključiti iz tih njezinih neobičnih poslanica.
Srdačne i intimne, ponekad bi prestajale trenutak prije Jiego će
se pretvoriti u prava ljubavna pisma, ali ako je Katharine i
smjerala na to, Tesla je zasigurno nije ohrabrivao.
Na prijem 3. travnja 1896. godine pozvala ga je
napominjući da ju je posljednji put kad ga je vidjela uspio
razvedriti iako je izgledao bole.ljivo, a »sada mi je opet
potrebno takvo razvedrava-nje«. Spomenula je i da se radi o
Uskrsu. »Uvijek sam se pitala znate li uopće za velike promjene
koje se događaju oko Vas«, pisala mu je. »Znate li, primjerice,
da dolazi proljeće? Nekad me sama ta spoznaja činila sretnom,
a sad mi donosi jedino tugu. To mi toliko znači da bih najradije
pobjegla... raspala se, odvojila. .eljela bih da, poput Vas, mogu
neprestano i uvijek .ivjeti jednakom rutinom, bez stanke, .iveći
svoj vlastiti .ivot onako kako Vi ka.ete da ga .ivite. Ne znam
čijim .ivotom .ivim, ali mi ne izgleda kao da je moj vlastiti.
Vidite, dakle, da se sutra uvečer jednostavno morate pojaviti.«1
Johnsonovi su jedan dio toga ljeta proveli u Maineu, no
odvojenost od izumitelja uspjela je samo uvećati Katharineinu
tugu i njezinu zabrinutost za njegovo zdravlje.
»Grije.ite, dragi moj prijatelju, i to gotovo kobno«, pisala
mu je. »Mislite da Vama nije potrebna promjena i odmor. A
zapravo ste toliko umorni da i ne znate .to Vam je
potrebno...«2
Odgovarajući na ta topla pisma, Tesla bi je zadirkivao ili bi
joj poslao cvijeće kad bi mu pao na um taj sitni znak pa.nje.
Mo.da
160
Do Marsa
je osjećao da bi se tu mogao naći na varljivom području.
Robert mu je također bio prijatelj, a Robert je volio Katharine,
pa... Ipak, u svemu tome barem nije trebao brinuti o svojim
osjećajima. Te.ko da je ikada upoznao ranjivost te vrste.
S Johnsonom se dopisivao o religiji, pjesni.tvu te o tome
hoće li ipak pozirati jednom poznatom slikaru za portret u svibanjskom
izdanju tjednika Century. Povremeno bi i njihovo
dopisivanje zahvatila iznimna srdačnost, pa bi Tesla Johnsonu,
osim »Dragi Luka«, napisao i: »Drago mi je .to vidim da me
jo. uvijek voli....«3
Iako sam nije bio vjernik koji odlazi u crkvu, Tesla je drugima preporučivao religiju kao sjajan izlaz za mnoge probleme. U tom razdoblju, kad ga je strepnja zbog raznih
izuma gotovo nepodno.ljivo ti.tala, a lisnica mu jednako
nepodno.ljivo zjapila prazna, počeo se zanimati za budizam.
Budizam i kr.ćanstvo, vjerovao je, postat će najva.nije religije
u budućnosti. Stoga je Johnsonu poslao knjigu o budizmu, na
.to mu je ovaj odgovorio: »Vite.e, nisam znao da ste se
posvetili ovoj vrsti slu.be, no po.to sam ovo pročitao, mislit ću
na Vas če.će nego inače - a to, vjerujte, nije rijetko.«4
Nakon nekoliko dana, kad su ga Johnsonovi ponovo
pozvali na večeru, zbijao je .ale na račun svoje slabosti prema
otmjeno odjevenim ljudima: »Ako bude i drugih gostiju
(običnih smrtnika), neću doći. No dolaze li vam Paderevvski,
Rontgen ili gospođa Anthonv - dolazim. Molio bih va.
odgovor.«5
Te godine Bo.ić nije predstavljao neki osobito sretan
događaj za Katherine, upravo zbog uobičajenih napora
vezanih za obiteljska okupljanja. Osjećala se uhvaćenom u
zamku. Mada je iskreno voljela svoju djecu i supruga te
obično u.ivala u dru.tvenim događanjima te vrste, činilo joj se
kako nedostaje va.an dio njezina .ivota. Vrijedi li uopće
.ivjeti samo za usporeno raspadanje koje tako sna.no osjeća u
sebi?
Dan nakon Bo.ića pisala je Tesli:
»Nekoliko puta poku.ala sam Vam zahvaliti za ru.e. Preda
mnom su i sada dok Vam ovo pi.em - tako krupne, tako
prelijepih boja... Uvijek kada Vam pi.em, moram i po
nekoliko puta
IM
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
započinjati iznova, pravi sustav potiskivanja zbog kojeg mi
nikad ne uspijeva izraziti ono .to bih .eljela reći. Pro.le večeri
nisam .eljela biti gruba prema Vama. Samo me obuzelo te.ko
razočaranje. Strahovito mi nedostajete i pitam se hoće li se
tako nastaviti i dalje, hoću li se ikada naviknuti na to da Vas
ne viđam. No drago mi je .to znam da ste dobro, da ste sretni i
uspje.ni. Upućujem Vam najbolje .elje za Novu godinu, dragi
moj prijatelju.«6
Tipično za Teslu, kad je konačno na.ao vremena za
odgovor, nastojao ju je razvedriti .alama. No samo je uspio
biti okrutan pi.ući kako nalazi da je njezina sestra, koju je
nedavno upoznao kod njih, zapravo mnogo ljep.a i ljupkija od
nje. Potom se vratio svom poslu.
Nakon predavanja odr.anih 1893. godine, na kojima je
podrobno opisao .est osnovnih uvjeta za radioprijenos i
prijem, izradio je i opremu kojom se moglo upravljati između
njegova laboratorija i različitih točaka unutar NewYorka. Po.ar
je sve to uni.tio te znatno usporio njegova istra.ivanja. Ali, u
proljeće 1897. godine, zahvaljujući financijskoj pomoći
Adamsa i sna.noj podr.ci VVesting-housea, bio je opet
spreman krenuti dalje.
Prije prijavljivanja osnovnih patenata za radio, u kolovozu
je mjesečniku Electrical Revievv najavio kako je uspje.no
okončao ispitivanja, ali sam članak zvučao je vrlo općenito:
»Već je konstruirao uređaj za prijenos i električni prijemnik
koji je i na velikim udaljenostima osjetljiv na signale
predajnika, bez obzira na zemaljska strujanja ili točke
kompasa. A to je učinio uz vrlo mali utro.ak energije.«
Ometanjem »elektrostatske ravnote.e« na bilo kojoj točki
Zemlje, obja.njavao je dalje Revievv, mogu se otkloniti smetnje
na velikim udaljenostima, pa tako »sredstva za signaliziranje i
čitanje signala postaju praktični kad su nam na raspolaganju
pravi instrumenti za to«. Tim testiranjima, navodilo se dalje u
izvje.ću, »on je uistinu postigao be.ično komuniciranje na
velike udaljenosti... i sad jo. treba samo usavr.iti uređaj kako
bi mogao raditi na bilo kojim razmacima...«7
162
Do Marsa
Tesla je svoja testiranja obavljao s broda koji je plovio du.
rijeke Hudson i na kojem je bio smje.ten set prijemnika, .to je
bilo oko četrdesetak kilometara udaljeno od njegova novog
laboratorija u ulici Houston. A to je bio samo dio onoga .to su
njegovi uređaji mogli.
Svoje osnovne primjene patenta dao je upisati 2. rujna
1897. godine pod brojevima 645 576 i 649 621, a bili su
odobreni 1900. godine. Njih će kasnije, kako smo već
spomenuli, dugotrajnim parničenjem osporavati Marconi; no
prije toga Tesla će tu.iti Talijana zbog kr.enja njegovih
prava.8
Patent pod brojem 613 809, koji mu je također odobren,
podnio je 1898. godine. Opisivao je uporabu daljinski
upravljanih vozila. Radilo se o jo. jednoj spektakularnoj
mogućnosti primjene be.ičnog prijenosa. Nestrpljivo je čekao
priliku kako bi javnosti prikazao ne samo radio ili prvi prodor
u automatizaciju već oboje odjednom.
Godinu dana prije, kad je stigao u Buffalo radi govora
povodom pu.tanja u rad elektrane na slapovima Nijagare,
odmah nakon .to je tvrtka General Eletric dovr.ila postavljanje
svojih vodova, Tesla je objavio da se nada kako će mu se sad
ispuniti najdra.i san, »naime, prijenos energije od postaje do
postaje bez uporabe ikakvih vodova koji bi ih spajali...«9
Nazočni dostojanstvenici i gosti - in.enjeri, industrijalci,
financijeri - slu.ali su ga pomije.anih osjećaja. Činilo se da je
taj nadareni luđak nakanio čitav sustav, koji je tek otvoren,
učiniti zastarjelim prije nego je proradio, i to ba. kad je počeo
obećavati dobru zaradu. No ubrzo su novine .irom svijeta
objavljivale kako je Tesla razvio opremu koja ne samo da
prenosi energiju i obavijesti kroz Zemlju na udaljenosti i do
tridesetak kilometara, već je mo.e oda.iljati be.ičnim putem
kroz zrak.10
Tesla je bio toliko uvjeren u to da je izjavio kako će za
kratico vrijeme biti moguće komunicirati i s Marsom.
Tu izjavu objavio je Electrical Revievv, opisujući kako je
gospodin Tesla izumio uređaj »za proizvodnju golemih
električnih napona koji znatno prema.uju sve .to se dotada
koristilo« i kojim se struja
f.7.
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
»mo.e dovesti do postaje na visini na kojoj prorijeđena
atmosfera mo.e slobodno provoditi posebno dobivenu struju.
Na udaljenosti na kojoj energiju treba komercijalno koristiti
potrebno je odr.avati drugu postaju na otprilike jednakoj
visini kako bi se struja oda.iljala i primala, te je potom
usmjeravati do zemlje posebnim uređajima za njezino
transformiranje i kori.tenje.«11
Uz članak su bili objavljeni i nacrti strujnih usmjerivača
koji su postizali električni napon od 2,5 milijuna volti
dobivenih iz jedne jedine zavojnice. Druga glasila prikazala su
goleme učvr.ćene balone koji bi se koristili za odr.avanje
postaja na zahtije-vanim visinama.
»Tesla sada predla.e«, nastavljao je Electrical Revievv, »da se
bez uporabe ikakvih vodova iskoriste prirodni mediji - zemlja i
zrak - za prijenos golemih količina energije na udaljenostima
od nekoliko tisuća kilometara. To se čini poput sna, poput
bajke iz ’1001 noći’. Ali, sva nevjerojatna otkrića do kojih je
Tesla do.ao tijekom niza godina napornog rada... potvrđuju da
je njegov rad na tom području nadi.ao stupanj laboratorijskih
pokusa, te da je spreman za praktična testiranja na
industrijskoj razini. Uspje.nost njegovih nastojanja znači da će
struja dobivena iz izvora kakav je Nijagara postati dostupna u
svakom dijelu svijeta, ma koliko on bio udaljen.«12
Neki od članaka koji su se pojavili u to vrijeme izvje.tavali
su o tom cilju kao o fait acompli, tj. svr.enom činu, tiskajući
naslove poput »Tesla elektrificira čitavu zemaljsku kuglu!« i
njima slične. Mihajlo Pupin pročitao je Teslinu tvrdnju o tome
kako je u stanju komunicirati s Marsom, pa je svecu
doseljenika u Ameriku uputio nijemu molitvu za zabludjelog
brata. Zajedno s ostalim kolegama iz svijeta znanosti pitao se
.to će biti sljedeće? Jo. davno, dok je kao dječak čuvao stoku
po pa.njacima vojnih pograničnih područja Kraljevine Srbije,
naučio je va.nost Zemlje kao vodiča akustične rezonancije.
On i ostali pastiri zaboli bi noću svoje no.eve u zemlju te
zaspali s u.ima posve blizu njihovim o.tricama. Tako bi ih i
najmanje kretanje stada ili pribli.avanje rumunjskih
kradljivaca kroz kukuruzi.te odmah trgnulo iz sna.
164
Do Marsa
Kasnije je Pupin shvatio da bi oscilator koji emitira
električne valove mogao premostiti mnogo veće udaljenosti
kada bi jedan od njegovih polova bio spojen sa Zemljom. No,
govoriti o slanju be.ičnih signala na Mars izgledalo je isuvi.e
besmisleno, »jer ne bi postojala akustična rezonancija Zemlje
koja bi pokrivala velike udaljenosti.«
Međutim, Teslu takva razmi.ljanja nisu zaustavljala pa je
izradio opremu koja je uistinu nadilazila sve dotad viđeno.
Oblikovao je mnoge oblike, veličine i inačice Tesline zavojnice
ili transformatora visokog napona, uključujući i plo.no-spiralni
transformator, koji je konstrukcijom i oblikom bio sjajno
pobolj.anje, a njime je mogao proizvoditi struju napona jačine
mnogo milijuna volti.
Jedan od glavnih problema vezanih za uređaje vrlo visokih
napona bio je gubitak koji je nastajao uslijed oblikovanja
korone i drugih pra.njenja, čime se ozbiljno »smanjivao«
konačni rezultat i ograničavalo postizanje najvećeg mogućeg
kapaciteta. Kako bi rije.io te probleme, Tesla je uspio razviti
vrlo jednostavna i elegantna rje.enja.
Najprihvatljivijim dizajnom smatrao je transformator koji
je imao sekundarni dio u kojemu su dijelovi, nabijeni visokim
naponom, imali velike plohe te su bili raspoređeni u prostoru
du. idealno zaobljenih povr.ina s velikim radijusima
zakrivljenosti, pri čemu su morali biti na prikladnim
razmacima, tako da posvuda osiguraju malu električnu gustoću
povr.ine. Na taj način nije moglo doći do istjecanja čak ni kad
je vodič bio ogoljen. Takav je oblik na kraju bio slu.beno
potvrđen kao plo.no-spiralna zavojnica.
U svom laboratoriju postavio je dvoobrtni primarni krug
koji je razvukao oko prostrane sobe. Upravo je tu zavojnicu, s
pripadajućim prekidačima strujnog kruga, kasnije poslao u
Colorado da pobuđuje njegovo pojačalo-oda.iljač. Primarni
krug je bio ukopan u zemlju i vjerojatno je imao posebne
osobine kao .to su vrlo veliki promjer i mno.tvo vlakana.
Uz takvu opremu osjećao je da vi.e nema granica; poruka
na Mars mo.e se odaslati gotovo jednakom lakoćom kao i u
Chicago.
1 A<;
TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA
»Otkrio sam da praktički nema granica za napone koji se
mogu postići«, obja.njavao je u mjesečniku Electrical Revievv, i
»otkrio sam najva.niju od svih činjenica na koju sam nai.ao
tijekom istra.ivanja ovih područja. Jedna od njih bila je da
atmosferski zrak, koji inače predstavlja sjajnu izolaciju,
slobodno provodi struje velike snage koje mogu proizvesti
ovakve zavojnice... Provodlji-vost zraka toliko je
veličanstvena da se pra.njenje koje se dobiva iz jednog
jedinog terminala pona.a onako kako bi se pona.alo kad bi
atmosfera bila razrijeđena. Druga činjenica bila je da provodljivost
ubrzano raste .to je atmosfera razrjeđenija i .to se
električni pritisak vi.e povećava, do te mjere da su na visinama,
koje vi.e ne omogućuju prolaz običnih struja kroz atmosferu,
ipak prolazile one struje koje je generirala jedna takva
zavojnica, i to takvom lakoćom kao da se radi o bakrenoj
.ici.«13
Rekao je da je slijedom toga dokazao kako bi se goleme
količine električne energije mogle prenositi kroz gornji sloj
zraka na gotovo sve zamislive udaljenosti. Shvatio je i ono .to
je smatrao jednako značajnom činjenicom: da pra.njenje
električne energije od nekoliko milijuna volti izaziva sna.no
oslobađanje du.ika iz atmosfere te ga potiče da se spaja s
kisikom i drugim elementima. »Ta energična djelovanja i
sna.na pra.njenja pona.aju se toliko neobično«, rekao je, »da
bih se često znao prepla.iti kako će na kraju zapaliti i
atmosferu, strahovita mogućnost koju je Sir Willi-am Crookes
svojim prodornim umom već razmatrao. Tko zna je li takva
nesreća zaista moguća?«
Električna rezonancija nije izvorno bila Teslina ideja, jer je
lord Kelvin prvi iznio matematički prikaz pra.njenja
kondenzatora; no Tesla je iskoristio njegovu bezličnu
matematičku jednad.bu kako bi joj udahnuo .ivot.
Kad je Electrical Revievv 1899. godine objavio članak u kojem
se Tesla pribojava mogućnosti da zapali samo nebo,
objavljeno je i nekoliko zapanjujućih fotografija koje prikazuju
izumitelja za vrijeme rada na konstruiranju uređaja.14 Jedna od
njih zabilje.ila je spektakularno izbacivanje munja jačine
otprilike osam milijuna volti u pokusu vezanom za be.ični
prijenos električne energije na
166
Do Marsa
velike udaljenosti. Druga prikazuje izumitelja kako u ruci dr.i
veliki blje.tavi vakuumizirani balon jačine 1500 svijeća, bez
ikakvih .icanih spojeva, svjetlost koja bi fotografu olak.ala
posao. Frekvencija je izmjerena u milijunima titraja u sekundi.
Treća slika prikazuje Teslu u trenutku opu.tanja sa
zavojnicom koju pobuđuju valovi oscilatora smje.tenog na
udaljenosti i ugođenog na kapacitet njegova tijela koje je
za.tićeno od ozljeda »odr.avanjem polo.aja na čvori.noj točki
na kojoj se sna.ne vibracije najslabije osjećaju«. Pritisak na
kraju zavojnice osvijedjene sna.nim tracima svjeda iznosio je
gotovo pola milijuna volti.
Posljednja fotografijia u tom stručnom i sjajnom nizu
popraćena je sljedećim opisom:
»U ovom pokusu tijelo operatora nabijeno je velikim naponom
jer se nalazi u izravnom dodiru s oscilatorom. Fotografija
prikazuje vod s limenom pločicom određene veličine koju on
dr.i u ruci. Operator se nalazi na vrhu statičkog električnog
vala, a vod i pločicu osvjedjava zrak .to ih okru.uje. Za
osvjedjavanje čitavog laboratorija koristi se samo jedna od
vakuumskih cijevi. Iako je smje.tena na znatnoj udaljenosti na
stropu, jarko svijetli pod utjecajem vibracija koje joj oda.ilje
tijelo operatera.«
Teslu su takve čarolije odu.evljavale, a za kritičare, koji bi
mogli pomisliti da ga vi.e zanimaju takvi efekti od korisnih
učinaka, uvijek bi dodao kako sve to ima i svoju praktičnu
primjenu. Pomoću sredstava kao .to su električna rezonancija
i točno sinkronizirani krugovi, rekao je, du.ik bi se mogao
ekstrahirati iz zraka i iz njega bi se moglo dobivati vrijedno
du.ično gnojivo. Pa i svjedost, »raspr.ujuća poput one koju
daje Sunce«, mogla bi se proizvoditi znatno jeftinije od one
koja se dobiva uobičajenim načinima, i to .aruljama koje
nikada neće pregorjeti.
Njegove tvrdnje zvučale su poput utopije: Zemlja bi bila
oslobođena gladi i naporna rada; čitav bi svijet međusobno
komunicirao; nadzirali bi se vremenski uvjeti; za rasvjetu ne bi
vi.e bilo granica; i na kraju, ah ne manje va.no, sve bi to
dovelo do povezivanja s raznim oblicima .ivota za koje je bio
uvjeren da postoje na drugim planetima. Za Marsovce je dr.ao
da su »statistička izvjesnost«.
1 ai
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
U međuvremenu, njegovim ovozemaljskim prijateljima
.ivot je tekao uobičajenom kolotečinom. Katharine mu je
poslala o.tro i zajedljivo pismo, pozivajući ga na jo. jedan od
svojih prijema i podsjećajući ga koliko zanemaruje prijatelje.
Djeca Johnsonovih su odrastala i ona je već mogla zamisliti
dan kad vi.e ni njima neće biti potrebna. Vrijeme je letjelo, a
nju su počele progoniti tugaljive misli o prolaznosti .ivota i
smrtnosti ljudskih du.a: »Ostavite već jednom one milijuna.e,
visoke doktorske titule koje Vas okru.uju, VValdorf i Petu
aveniju...«, pisala mu je, »i zamijenite ih jednostavnim,
običnim ljudima koji se odlikuju jedino veličinom svojih
slabosti...
Koje.ta sam čula o Vama - sigurna sam da neke od tih stvari
ne znate ni Vi sami - i umirem od .elje da Vam ih sve
ispripovijedim, ali naravno, -Vama nije stalo do toga da ih
saslu.ate. Znate li da se u proljeće, u rano proljeće, spremam
za odlazak u inozemstvo i, tko zna, mo.da me ova toliko
poznata i draga mjesta vi.e neće vidjeti. I zato, ako me niste
posve zaboravili, ili ako niste zaboravili da sam Vam draga - ja
sam zaboravila zaboraviti. Bolje Vam je da dođete sada i opet
ponovno.
Ah, kako brzo prolaze dani! Tako mi je malo dana preostalo
u ovim mojim godinama, stigla je jesen i mi se vraćamo iz
na.eg ljetnog utoči.ta, a potom će odmah proljeće i mi iznova
odlazimo, počet će jedno novo i beskonačno dugo ljeto, kao da
vi.e nema zime. Budite čovjek, budite ljubazni i dođite. Znate
da je to Rober-tov prijem. Mo.da ćete doći barem zbog
njega.«15
Izronio je iz svog laboratorija i pojavio se na prijemu. Neko
je vrijeme nastojao biti obzirniji. U pisamcu »Palači
Johnsonovih« spomenuo je Lukin »sjajan prijevod srpske
poezije« i rekao da je tri primjerka te knjige poslao na adrese
»triju kraljica - američkih kraljica, mogao bih dodati«. Ujedno
je pozvao Johnsonove na svečanost koju priređuje u
VValdorfu, »prije nego mi ponestane novca«. Poslao je i
vjetropirasto pisamce »Gospođi Johnston, ljepotici bala«, na
čijoj je omotnici mnogo godina kasnije Agnes Johnson Holden
napisala: »Teslino zadirkivanje mame namjernim
iskrivljavanjem rukopisa i njezina prezimena.«
168
Do Marsa
Neko se vrijeme činilo da su se s njegovim ponovnim
pohađanjem prijema opet vratila stara vremena. No ubrzo ga
je njegov laboratorij opet obuzeo u cijelosti. Tesla je već dugo
istra.ivao područje mehaničkih vibracija, primjerice s
vibrirajućom platformom na kojoj je Marku Tvvainu dopustio
boraviti za zabavu i iz zdravstvenih razloga. Neočekivani
učinci pojavili bi se posve iznenada i gotovo odjednom.
Jednog dana 1898. godine, testirajući siću.an elektromehanički
oscilator, bez ikakvih ga je posebnih namjera pričvrstio
na potporni .eljezni stup koji je bio postavljen kroz čitavu
zgradu u ulici East Houston br. 46, a protezao se sve do
pje.čanog poda u podrumu tog zdanja.
Uključiv.i prekidač, udobno se zavalio u naslonjač kako bi
promatrao i bilje.io sve .to će se događati. Takvi su ga uređaji
oduvijek opčinjavali, jer kako bi se brzina povećavala, oni bi
postizali rezonanciju prvo s jednim predmetom iz njegove
radionice, a potom bi se počeli redati i ostali. Tako bi se,
primjerice, neki komad opreme ili namje.taja iznenada počeo
drmusati i plesati prostorijom. Kako bi povećavao frekvenciju,
taj bi se predmet zaustavio, ali bi zato neki drugi započeo svoj
nevjerojatni ples, pa onda opet neki treći...
Tom zgodom Tesla nije bio svjestan da vibracije putuju
.eljeznim stupom prema dnu, da uvećavaju svoju snagu te da
se kroz čitavu zemljanu podlogu Manhattana prenose u svim
smjerovima. (Potresi su obično mnogo ozbiljniji na određenoj
udaljenosti od epicentra.) Zgrade iz okolice počele su se
ljuljati i tresti, prozorska stakla zvečati, a gomila građana
glavom bez obzira istrčala je na ulice tra.eći spas u susjednoj
talijanskoj i kineskoj četvrti.
U policijskoj stanici u ulici Mulberrv, gdje su na Teslu već
neko vrijeme sumnjičavo gledali, ubrzo je postalo očevidno
kako zemljotresa nema ni u kojem drugom dijelu grada.
Poslana su dva policajca da provjere mahnitog izumitelja.
Posve nesvjestan strke i kaosa koji se događao posvuda oko
njegove zgrade, upravo je počeo osjećati strahovite vibracije u
podu i zidovima koji su ga
169
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
okru.ivali. Znajući da sve treba .to hitnije zaustaviti, zgrabio
je te.ki kovački čekić i jednim zamahom smrvio mali
oscilator.
Upravo u trenutku kad su zadihani policajci banuli na vrata
laboratorija, on se okrenuo te im se dostojanstveno naklonio.
»Gospodo, .alim«, reče im, »malo ste zakasnili na moj
pokus. Morao sam ga iznenada i neočekivano prekinuti, i to
na neuobičajeni način... Ali, navratite li večeras jo. jednom,
pričvrstit ću drugi oscilator na ovu platformu i obojica ćete
moći stajati na njoj. Siguran sam da će vam to predstavljati
zanimljivo i vrlo ugodno iskustvo. Samo, sad morate otići jer
imam jo. dosta posla. Zbogom, gospodo!«16
Kad su pristigli novinari, umiljato im je objasnio da bi
takvim uređajem za svega nekoliko minuta mogao razoriti
Brooklvnski most kad bi mu se prohtjelo.
Godinama kasnije Allanu L. Bensonu pričao je o drugom
pokusu .to ga je izveo s oscilatorom koji nije bio veći od
budilice. Opisao mu je kako je oscilator pričvrstio na čelični
spoj debljine oko pet centimetara i kraći od metra. »Dosta
vremena nije se događalo ba. ni.ta... No, na kraju... veliki
čelični spoj počeo se tresti, povećavati svoj raspon ljuljanja
sve dok nije počeo poskakivati brzinom otkucaja srca i
konačno se slomio!«17
Kovački čekići to ne bi mogli učiniti, rekao je novinaru; ni
.eljezne poluge ne bi pomogle, ali u tome je uspio niz
kuckanja koja su toliko slaba.na da pojedinačno ne bi mogla
nauditi ni djetetu.
Zadovoljan takvim početkom, gurnuo je mali oscilator u
d.ep ogrtača i krenuo u potragu za nekim napola dovr.enim
čeličnim zdanjem. Prona.av.i na području Wall Streeta
čelični kostur deseterokatnice na kojoj jo. nisu započeli sa
zidarskim radovima, pričvrstio ga je na jednu od čeličnih
sipki.
»Za nekoliko minuta«, rekao je novinaru, »mogao sam već
osjetiti kako se .ipka trese. Postupno se to drmusanje
pojačavalo i .irilo kroz čitavu golemu masu čelika. Na kraju,
cijela se struktura počela ljuljati i pucketati, a građevinski
radnici počeli su u panici silaziti sa svih strana konstrukcije,
duboko uvjereni da se
170
Do Marsa
radi o potresu. Kao munja pro.irilo se govorkanje da će se
cijela konstrukcija sru.iti, pa je pozvana i policija. Ali, prije
nego se i.ta ozbiljno dogodilo, skinuo sam oscilator, strpao ga
u d.ep i udaljio se. Da sam nastavio jo. samo desetak minuta,
ta bi se zgrada sru.ila nasred ulice. Istim oscilatorom mogao
bih sru.iti i Brooklvnski most za manje od jednog sata«.
Ni to nije bilo sve. Pohvalio se Bensonu da bi na isti način
mogao raspoloviti i samu Zemlju . »rascijepiti je kao .to bi
dječak raspolovio jabuku, i tako zauvijek okončati karijeru
čovječanstva«. Oscilacije Zemlje, nastavio je, odvijaju se
periodički, u razmacima od otprilike jedan sat i četrdeset devet
minuta. »To znači da će, udarim li sad u do, val kontrakcije
proći kroz nju i vratiti se za jedan sat i četrdeset devet minuta
u obliku ekspanzije. Činjenica je da se Zemlja, kao i sve
ostalo, nalazi u stanju neprestanog vibri-ranja. Ona se bez
prestanka ste.e i .iri.
Sad pretpostavimo da točno u trenutku kad počinje njezino
stezanje izazovem eksploziju jedne tone dinamita. To bi
ubrzalo njezino stezanje, a za jedan sat i četrdeset devet
minuta do.lo bi do jednako ubrzanog vala .irenja. Kad se val
.irenja smanji, recimo da opet izazovem eksploziju druge tone
dinamita, time bih jo. vi.e povećao val stezanja. Recimo da
sve to ponavljam svaki put iznova. Ima li ikakvih dvojbi o
tome .to bi se dogodilo? U mojoj ih glavi nema. Zemlja bi se
rascijepila nadvoje. Prvi put u svojoj povijesti čovjek
posjeduje spoznaju kojom bi mogao utjecati na ono .to se
događa u svemiru!«
Kad ga je Benson upitao koliko bi mu vremena bilo
potrebno da raspolovi Zemlju na taj način, skromno je
odgovorio: »Za to bi trebali mjeseci; mo.da čak i godina ili
dvije.« Ali, nastavio je, za samo nekoliko tjedana mogao bih
Zemljinu koru dovesti u takvo stanje vibriranja da bi se ona
uzdizala i padala i stotinama metara, izbacujući rijeke iz
njihovih korita, razarajući zgrade i praktički cijelu civilizaciju.
Na veliko olak.anje običnih smrtnika, Tesla je kasnije donekle
ubla.io tu tvrdnju. Načelo zasigurno ne bi zakazalo, rekao je,
ali bi bilo nemoguće postići savr.enu mehaničku rezonanciju
Zemlje.
TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA
Kao i obično kad bi osvanule u novinama, Tesline izjave
imale su natruhe egzibicionizma. No, isto tako, njegova su
istra.ivanja u osnovi uvijek bila na mjestu. Zapravo, nalazio se
na počecima zasnivanja nove znanosti koju je nazivao
»telegeodinamikom« koja ga je dovela do značajnih rezultata.
Zamijetio je da bi se ista načela osciliranja mogla iskoristiti za
otkrivanje udaljenih predmeta, kakvi su podmornice ili
brodovi. Također, nadao se da bi uporabom mehaničkih
vibracija - uz poznatu konstantu Zemlje -mogao otkriti način
točnog određivanja polo.aja naslaga zlata i naftnih polja.
Tako je postao začetnikom suvremenih tehnika eksploatiranja
tla.
Tesla se slo.io s teorijom koju je postavio O’Neill da bi
čitav niz međusobno povezanih .iroskopa, smje.tenih u
područjima s velikom opasno.ću od potresa, mogao u
jednakim intervalima prenositi potisne udare u Zemlju, čime
bi se postigla rezonancija u njezinim povr.inskim slojevima
koja bi stvorila neku vrstu plo.nog pritiska prije nego bi
nastali jači potresi. Danas svjedočimo o iznova pobuđenom
zanimanju seizmologa za takve tehnike otkrivanja i
onemogućavanja potresa.
Opisao je stroj (za čije je daljnje razvijanje kasnije
nastojao zagrijati i Vvestinghousea) koji bi u sebi utjelovio
umijeće telegeo-dinamike. Tvrdio je kako je uz njegovu
pomoć u zemlju odaslao mehaničke valove duge oko deset
kilometara, ali »mnogo manje amplitude od one koju imaju
valovi potresa«, pri čemu su oni na toj udaljenosti izgubili
vrlo mali dio svoje snage. Oni nisu trebali prenositi električnu
energiju, nego omogućiti prijenos poruka do bilo kojeg mjesta
na svijetu gdje bi se primale siću.nim d.epnim prijemnikom.
Takve bi poruke mogle putovati bez obzira na postojeće
vremenske uvjete. Kad su ga novinari nagovorili da im opi.e
taj uređaj, rekao je samo da se radi o cilindru izrađenom od
najfinijeg čelika - koji se u zraku odr.ava pomoću jedne vrste
energije koja je u načelu stara, ali ju je nevjerojatno pojačao
zahvaljujući tajnim postupcima - i o njegovom statorskom
dijelu. Sna.ni impulsi usmjereni na lebdeći cilindar djelovali
bi na sta-torski dio, a kroz njega i na Zemlju.
172
Do Marsa
Od te ideje nije se razvilo ni.ta. No Tesla se čitava .ivota
dr.ao mogućnosti mehaničke rezonancije kao oru.ja kojim je
prestravljenim građanima NewYorka - kroz znanost -
utjerivao strah u kosti, sličan strahu od gnjeva Bo.jega. Rekao
je novinarima da bi mogao pro.etati Empire State Buildingom
i »pretvoriti ga u vrlo kratkom vremenu u masu kr.a i
ru.evina.« Bio bi mi potreban samo maleni oscilator, »naprava
tako mala da stane u d.ep.« Da bi se taj mali oscilator
pokrenuo, potrebne su samo 2,5 konjske snage. Prvo bi, rekao
je, otpale kamene ploče s pročelja. Potom bi se uzdrmao čitav
čelični kostur nebodera, pa bi se ponos i slava Man-hattana
sru.ila kao kula od karata. U tom bi trenutku Superman
vjerojatno strpao tu sitnu napravu u d.ep i polagano se
udaljio, mo.da recitirajući odlomak iz Fausta. Tek tada bi
njegovi kritičari imali zbog čega prokleti taj dan.
.to god nastojao postići takvim pretjeranim izjavama -
obo.avanje svojih sljedbenika, zavist ostalih znanstvenika,
uzbunjivanje du.nosnika - jedno ostaje sigurno: Tesla nije
nailazio na ravnodu.nost. Uostalom, ravnodu.nost javnosti
nije si ni mogao dopustiti. Naime, sve je vi.e izgledalo da ga
sudbina neprestano prisiljava na izravno takmičenje s
majstorom opčinjavan)a javnosti, sjajnim i već ostarjelim
Čarobnjakom iz Menlo Parka.