Dijete može biti veliki učitelj na tvome putu prema višoj svjesno-sti. Malo dijete ti može pružiti neprekidnu demonstraciju kako to izgleda živjeti ovdje i sada, prije nego racionalni um zahvati tok svjesnosti. Dijete može usmjeriti svoju svijest potpuno i spontano

na svaku novu situaciju u životu.

Ken Keys, Jr. - HANDBOOK TO HIGHER CONSCIOUSNESS, 1975

Ukratko, škole ulažu svoje napore u poučavanju djece ŠTO MISLITI, a ne uspijevaju u važnijoj stvari poučavati ih KAKO MISLITI. U obrazovanju ništa nije važnije od toga - i ipak to se najviše zanema-ruje. . .U više od osamdeset zema-lja svijeta, u tisućama gradova i sela na ovome planetu, mala djeca bivaju indoktrinirana sa bilo kojom svrhom ili glupošću koju njihovi odrasli žele. Iskustvo je pokazalo da skoro nema ograni-čenja apsurdnostima koja mala djeca mogu progutati. Djeca koja su poučavana ŠTO MISLITI ali ne i KAKO MISLITI mogu samo pona-vljati greške koje su ljudi činili stoljećima. Umjesto da zrelo pro-cjenjuju njihove verbalne smjer-nice i smjernice drugih ljudi oni se mogu samo sukobljavati u vezi toga. Svatko je od nas imao iskustvo kad se je usprotivio: “To nije tako” nakon čega smo bili odalamljeni. Ovo je u mikroko-zmosu oblik rata. . .  Kako ćemo učiti našu djecu? Kako možemo prenijeti vrijedna iskustva i velike tradicije prošlosti, i u isto vrijeme potaknuti dolazeću generaciju da ih prilagodi svijetu budućnosti? . . Ja i moja žena našu djecu pouča-vamo o “ispravnom” i “krivom” onako kako mi to vidimo. Ona će otpočeti sa stavovima koje ima-mo. Mi osjećamo da im moramo pružiti određeni moral; da im moramo dati neke ideje kako se ponašati u svijetu; da ih moramo upoznati sa našim “prijateljima” i “neprijateljima”. Ali mi ne osje-ćamo da je ispravno da ona mo-raju nastaviti sa našim prijatelj-stvima ili svađama. Naša djeca uče da koriste oruđa za razmi-šljanje. Mi ih učimo da su naše ideje najbolje, ono što smo mi bili sposobni shvatiti. Ali ona isto tako uče da je to do njih samih da razrade ideje koje su primili od nas i prenesu ih u boljem obliku svojoj djeci. Mi stavljamo njima u zadatak i obavezu da razrade i promjene ideje kojima smo ih mi poučavali kada pronađu da te ideje ne odgovaraju njihovim životnim činjenicama. . . Mi im govorimo: “Mi smo imali mnogo više iskustva od onoga što ćete vi pronaći iz naših verbalnih uput-stava. . .  Ali u ovom promje-njivom svijetu okolnosti se mje-njanju. Kako vi sazrijevate, vi ćete morati početi stvarati vlastita mišljenja”. Ken Keys Jr.- TAMING YOUR MIND, 1975

Ja poučavam moje dijete, i kada mi se pruži prilika, ja govorim svoj drugoj djeci svih godišta - predškolskoj, u školi, na univerzi-tetu: Da ništa nije konačno uči-njeno ispravno. Da ništa nije spo-znato pozitivno i potpuno. Da je cijeli svijet njihov u potpunosti. . . . . . Njima je drago kao i meni, da je nešto ostalo za njih da otkriju, kažu, misle i obave. Nešto? Sve je ostavljeno mladima da preuzmu, i to je nadahnuće za njih kada ja priznajem za sve odrasle: Mi za sada nemamo i nikada u povijesti svijeta nismo imali dobru vladu. . . Da najbolja slika još nije bila nacrtana, najljepša pjesma još nije otpjevana, najupečatljiviji roman još nije napisan; najbožanstvenija muzika još nije bila komponirana. . . . U nauci, možda devedeset i devet posto moguće poznatoga još treba biti otkriveno. 

Lincoln Steffens - LINCOLN STEFFENS SPEAKING, 1936

Poučavanje je najplemenitija pro-fesija - ako bi se to uopće moglo nazvati profesijom. To je umje-tnost koja zahtijeva, ne samo intelektualna dostignuća, već i beskonačno strpljenje i ljubav.

Biti istinski obrazovan znači razu -mijeti naš odnos sa svim stva-rima - novcem, imovinom, ljudi-ma, prirodi - u velikom polju na-šeg postojanja. J. Krishnamurti

- Biti senzitivan znači voljeti. Riječ “ljubav” nije ljubav. Ljubav se ne može podijeliti kao ljubav Božja ili ljubav čovjekova, niti se može mjeriti kao ljubav prema jednom ili svima. Ljubav sebe daje u obilju kao što cvijet daje svoj miris; ali mi uvijek mjerimo ljubav u našim uzajamnim među-odnosima i tako je uništavamo. Ljubav nije roba reformatora ili socijalnog radnika, to nije politi-čki instrument sa kojim možemo potaknuti akciju.

Kada političar, reformator govore o ljubavi, oni koriste riječ i ne dotiču stvarnost toga, jer se ljubav ne može koristiti kao sredstvo za ostvarenje cilja, bilo u bliskoj ili dalekoj budućnosti. Ljubav je za cijelu zemlju, a ne za određeno polje ili šumu.

Ljubav prema stvarnosti nije obuhvaćena ni jednom religi-jom, i kada organizirane religije to koriste, onda ona nestaje. Društva, organizirane religije i diktatorske vlade, uporni u svojim raznim aktivnostima, neznajući uništavaju ljubav što postaje strast u akciji. U potpunom razvitku ljudskog bića kroz ispravno obrazovanje, kva-liteta ljubavi mora biti hranjena i podržavana od samog početka.

Ljubav nije sentimentalnost, niti je to obožavanje. Ona je jaka kao i smrt. Ljubav se ne može doseći kroz znanje; a um koji teži znanju bez ljubavi je um koji se bavi okrutnošću i efika-snošću.

Tako onaj koji odgaja mora od samog početka razmatrati ljubav, koja je poniznost, ljubaznost, bri-ga, strpljenje i uljudnost. Umjere-nost i uljudnost su urođene u čovjeku koji je ispravno odgojen; on se prema svima odnosi sa po-štovanjem, uključujući životinje i biljke, a ovo se ispoljava u njego-vom ponašanju i načinu govora. 

J. Krishnamurti 1895-1986

Zbog nedostatka dobrote, mi dije-limo svijet na pojedinca i kolektiv, i kolektiv (društvo) dalje dijelimo na bezbrojne grupe prema religiji, nacionalnosti i klasi. Nakon što smo stvorili ove podijele pokuša-vamo ih prevazići stvaranjem no-vih grupa koje se ponovo dijele na nove grupe.

Mi vidimo da sve velike religije postoje kako se pretpostavlja da donesu bratstvo čovjeka, a ustva-ri, što je činjenica - to sprečavaju. Mi uvijek pokušavamo reformirati ono što je već iskvareno. Mi ne odstranjujemo iskvarenost u svo-joj osnovi već to jednostavno preu -redimo na drugi način.

J. Krishnamurti - The Urgency of Change 'Awareness'

Oni koji su sljedili Krista nisu naučili voljeti svoje neprijatelje ili im okrenuti drugi obraz. Oni su umjesto toga naučili koristiti Inkviziciju i lomaču, da podvr-gnu ljudski intelekt ropstvu neu-kog i netolerantnog svećenstva, da degradiraju umjetnost i ušu-tkaju znanost za tisuće godina.

 Bertrand Russell 

Ego ima način da najuzvišenije aktivnosti preokrene u smeće ako mu se dopusti da slobodno djeluje.  Henepola Gunaratana

Egoizam stvara veliku prepreku između osobnog ja i Istine - to je majka svih poroka. 

Helena P. Blavatsky 1831-1891

LJUBAV sebe nikada ne može ispoljiti kroz nametanje patnje drugima.  Mahatma Gandhi

- Kukavičluk je kamen temeljac svih religija; to je isto kamen temeljac humora. George Mikes

- HOW TO BE A GURU, 1984

Kukavica nije u stanju iskazati ljubav;  to  je  povlastica  hra-brih. Mahatma Gandhi 1869-1948 

Budi moralan, budi hrabar. Budi srčan čovjek. Striktno mo-ralan, hrabar do kraja. Ne opte-rećuj svoju glavu religioznim teorijama. Samo kukavice grije-še, hrabri ljudi nikada, ne, čak ni u umu. Pokušaj voljeti bilo koga i svakoga.        Swami Vivekananda (Iz pisma  za Shri Yajneshwar Bhattacharya, 1890) 

Tko krši moralna načela (načela yame i niyame), ne smije dobiti priliku da predstavlja ljude.

P. R. Sarkar

- . . . čovjek koji ne mrzi nikoga doseže Boga. . . - Usmjereno pria-njanje za voljeni objekt, bez kojeg se stvarna ljubav ne može razvi-jati, je isto tako vrlo često uzrok obezvrijeđivanja svega drugoga.

Svi slabi i nerazvijeni umovi u svakoj religiji ili zemlji izraža-vaju samo jedan način voljenja svog vlastitog ideala, to jest, mrzeći svaki drugi ideal. U ovo-me je objašnjenje zašto isti čovjek koji sa ljubaznošću prianja za svoj vlastiti ideal religije, postaje urla-jući fanatik čim čuje ili vidi bilo što od drugih ideala. 

Swami Vivekananda

Ljubav kao neprekidno stanje je još uvijek vrlo rijetka - rijetka kao i svjesno ljudsko biće.

Eckhart Tolle - Moć sadašnjeg trenutka

 “Nepismen” u Indiji ne znači “nekulturan”, ili, prema riječima sir Thomasa Munroa (engleskog odgajatelja koji je u XIX vijeku živio u Indiji), s kojim se potpuno slažem da “su Indijske mase zapravo najkulturnije na svijetu.” Sanskrtski izraz za obrazovanog čovjeka je Bahusruta, “onaj koji je čuo mnogo mudrosti”. Ljudska narav prijemčivija je na uticaj okoline nego na uticaj knjiga. Na Zapadu je pismenost rasprostranje -na, ali prosječan čovjek, na žalost, ne poznaje Bibliju, a ni svoju kul-turnu baštinu - Homera, Platona, Dantea, Miltona, Shakespearea. . . Indijski seljak, iako nepismen, do -bro poznaje svoja epska djela. Iz ustiju roditelja i starijih, od putu-jućih pjevača koji na vjerskim sajmovima i svečanostima reciti-raju moralne balade, te obavlja-jući obrede godišnjih doba koji-ma se izražava zahvalnost za da-rove prirode, slušajući svakodnev -ne savjete seoskog svećenika i učitelja, gledajući simbole i umje-tnost u hramovima kao i brojne predstave na jednostavnim seo-skim pozornicama su glavna tema obično događaji iz života proroka, i najsiromašnije hindusko dijete rano upija moralna, društvena i religiozna učenja svetih spisa.

Trajna veličina naroda zavisi od shvaćanja osnovnog duhovnog tkiva života. B. K. Chatterjee s pravom kaže (u Kalyana-Kalpataru): “Te istine - da je ludost na ovom svijetu očekivati potpunu sreću; da čovjek mora da snosi posljedice svojih djela; da kroz ljude, životinje, pa čak i drveće teče ista univerzalna dušev -na suština; da se duša razlikuje od tijela i da je besmrtna; da u životu ispunjenje nije u bogatstvu i čulnim užicima nego u pronala-ženju Boga koji je jedan, svemo-gući vječan, i da za pronalaženje Boga nije najvažnije bogatstvo ili učenost nego spoznaja njegove volje i predavanje toj volji - te poj -move u Indiji razumiju i panditi i nepismeni seljaci.”

- Mnogi mathovi i ostala sjedišta visokog obrazovanja mogu da se pohvale učiteljskim naslijeđem starim više od 1000 godina.

Slavan univerzitet u Nalandi se održavao doprinosima 100 sela. Nije naplaćivao školarinu, a 3000 ljudi koji se u njemu boravili, imali su besplatan stan, hranu i ostale potrebne stvari. Na univer-zitetu je studiralo 10.000 studena-ta. Okolna sela su se ponosila što su veliku školu snabdjevala ri-žom, mlijekom, maslacem, orasi-ma, voćem, itd.

Kraljevi, bogati trgovci i takozva-ni mali ljudi, rado su pomagali svaku kulturnu ustanovu, koja us-prkos tome nije podlegala nika-kvoj vanjskoj konroli. Čak ni kraljevi nisu mogli da zapovjedaju guruima i ostalim poštovanim oso -bama iz svijeta obrazovanja.

Paramahansa Yogananda

AUTOBIOGRAPHY OF YOGI

Istinsko obrazovanje se nikada ne može uliti ljevkom izvani. Prije bi se moglo reći da ono mora  po-moći da beskonačna unutrašnja mudrost sama od sebe izroni na površinu.  Rabindranath Tagore

Mi zajedno živimo, zajedno radi-mo, i reagiramo jedni na druge; ali smo uvijek i u svim okruženjima sami. Mučenici ulaze u arenu drže -ći se za ruke; razapinju ih same. U zagrljaju, ljubavnici očajnički pokušavaju stopiti svoje izolirane ekstaze u jedinstvenu samo trans-cendentnost; uzalud. Samom svo-jom prirodom svaki utjelovljeni duh osuđen je da pati i uživa sam. Osjeti, osjećaji, uvidi, sklonosti - svi su oni osobni i, osim kroz simbole i iz druge ruke, nepreno-sivi. Možemo sakupljati informa-cije o doživljajima, ali nikad sa-me doživljaje. Vidjeti sebe kako nas drugi vide jeste najkorisniji dar. Ništa manje nije važna spo-sobnost vidjeti druge kao što oni vide sami sebe. Aldous Huxley

Ljudi jasnoga uma prodiru u Sve, razotkrivši i posvuda bivajući u jedinstvu sa sveprisutnim Duhom     

UPANIŠADE

"On" koji je jedan, iznad svih boja, i koji svojim mnogostrukim moćima osigurava prirodne potre-be ljudi svih boja, koji je na poče- tku i na kraju svijeta, božanski je, i neka nas on ujedini kroz odnos ispunjen dobrom voljom. VEDE

Dobiti istinu znači priznati podi -jeljenost, ali biti istinit znači postati jedno s istinom.

Rabindranath Tagore 1861-1941

Čovjek će se jasno ocrtati pred tobom, srce moje, ako zatvoriš vrata žudnjama.

Indijski seoski pjevač

Preobrazba iskustva: to je čista umjetnost.  Rebecca Horn

Umjetnost nije stvar to je put.

Elbert Hubbard

Najfinija djela umjetnosti jesu dragocjena, između drugih razlo-ga, jer nam ona omogućuju da spoznamo, čak i nesavršeno i za neko vrijeme, što to ustvari osje-ća kako misliti suptilno i osjećati plemenito.  Aldous Huxley

Umjetnost je jedan od načina pomoću kojih čovjek traži da oslobodi život koji se doživljava kao kaotičan, bezosjećajan, i pre-težno zao.  Aldous Huxley

Umjetnost je jedino čista stvar na zemlji, osim svetosti.

Joris Karl Huysmans

Umjetnost je stvorena da se živi, bude viđen i osjećan.  James Kay

Bez osjećaja, umjetnost je beži-votna; bez intelekta umjetnost je bezoblična.  Charles Johnson

Postoji, u bilo kojoj umjetnosti,  sklonost da se vlastite naklonosti pretvore u fiksnu teoriju.

Pauline Kael

Umjetnosti zadiru jedne u druge, i iz ispravnog korištenja ovog ispre-plitanja će nastati umjetnost koja je uistinu veličanstvena.   

Wassily Kandinsky

To je umjetnost koja stvara život, stvara interes, stvara važnost i ja ne znam za bilo koju drugu za-mjenu za snagu i ljepotu toga procesa.  Henry James

Najsigurniji način da se izbjegne svijet jeste kroz umjetnost; i naj-sigurniji način da se bude povezan sa svijetom jeste kroz umjetnost.

Randall Jarrell

U Louvreu visi slika Meditation du Philosophe, čija simbolička te-ma ništa manje do ljudski um, sa svojim mnogobrojnim tamama, svojim trenucima intelektualnog i vizionarskog prosvjetljenja, svo-jim tajanstvenim stubištima koja se penju i spuštaju u nepoznato. Meditirajući filozof sjedi tamo na svom otoku unutarnjeg prosvje-tljenja; a, na suprotnom kraju simboličke prostorije, na drugom rumenijem otoku, jedna starica čuči pokraj ognjišta. Svjetlost va-tre dodiruje i preobražava njeno lice, i vidimo, konkretno prika-zan, najviši paradoks i vrhovnu istinu - da percepcija jest (ili bar može biti, treba biti) isto što i ot-krivenje, da stvarnost sjaji iz sva-ke pojave, da je Jedno potpuno, beskrajno prisut­no u svim djelići-ma. Uz natprirodno svjetlo i boje, dragulje i stalno smjenjujuće uzor-ke, posjetioci antipoda uma otkri-vaju svijet vrhunski lijepih pejza-ža, žive arhitekture i ju­načkih likova. Moć prenošenja mnogih umjetničkih djela može se pripi-sati činjenici da su njihovi tvorci naslikali scene, likove i predmete koji podsjećaju gle­datelja na ono što, svjesno ili nesvjesno, zna o Drugom svijetu iz pozadine svog uma. Da počnemo s ljudskim ili, bolje, više nego ljud­skim stanovni -cima tih udaljenih područja.

Blake ih je zvao kerubinima. A, u stvari, to je ono što oni, bez sumnje, i jesu - psihološki izvori onih bića koja, u teologiji svake religije, služe kao posrednici između čovjeka i Čiste svjetlosti. Ove, više nego ljudske oso­be iz vizionarskih doživljaja nikada "ne rade nešto". (Slično tome blaženi nikad "ne rade ništa" u raju.

Dovoljno im je da postoje. Pod mnogim imenima i odjeveni u beskrajan niz raznih kostima, ti junački likovi ljudskog vizionar­skog doživljaja javljali su se u religioznoj umjetnosti svake kultu -re. Ponekad ih prikazuju nepomi-čne, pone­kad u povijesnom ili mitološkom djelovanju. Ali dje­lo-vanje, kao što smo vidjeli, nije prirodna stvar za sta­novnike anti-poda uma. Biti zaposlen je zakon našeg postojanja. Zakon njihovog je ne raditi ništa. Kada prisilimo te mirne strance da igraju ulogu u nekoj od naših suviše ljudskih drama, izdajemo vizionarsku istinu. Zbog toga najveću moć prijenosa posjeduju djela (ne neophodno i najljepša), koja predstavljaju "kerubine" i prikazuju ih onakvi-ma kakvi su u svojoj sredini - ne radeći ništa. A to objašnjava sve-obuhvatni, više nego samo estet-ski dojam koji na gledaoca osta-vljaju velika sta­tična remek-djela religiozne umjetnosti. Isklesane fi­gure egipatskih bogova i bogo-kraljeva, Madonne i pantokratori bizantskih mozaika, bodhisattve i lohani Kine, sjedeće Buddhe Khmera, stele i kipovi Copa­na (grad Maya) drveni idoli tropske Afrike - svi imaju jednu zajed­ni-čku karakteristiku: izraženu mir-noću. A upravo je to ono što im daje njihovu duhovnost, njihovu moć da prenesu gledatelja izvan Starog svijeta njegovog svako-dnevnog iskustva, daleko, prema vizionarskim antipodima ljudske psihe. Nema, naravno, ništa priro-dno izuzetno u sta­tičnoj umjetno-sti. Statično ili dinamično, loše djelo je uvijek loše djelo. Samo želim napomenuti da, uko­liko je sve ostalo isto, nepomični junački lik ima veću prenosivu moć od onog prikazanog u pokretu. Keru-bini žive u Raju i Novom Jeruzale -mu - dru­gim riječima, među ogro -mnim građevinama smješte­nim u bogate, sjajne vrtove s dalekim panoramama ravnice i planine, rije -ka i mora. To je stvar neposred­nog doživljaja, psihološka činjenica koja je zabilježe­na u narodnoj predaji i religioznoj umjetnosti svakog doba i zemlje. Nije, među-tim, bila zabilježena u li­kovnoj umjetnosti. Proučavajući niz ljud-skih kultura, nalazimo da pejzažno slikarstvo ili ne postoji, ili je u začetku, ili se tek nedavno razvilo. U Europi potpuno razvijena umje-tnost slikanja pejzaža postoji tek nekih četiri do pet stoljeća, u Kini ne više od tisuću godina, u Indiji, praktično rečeno, nikad.

To je čudna činjenica koja zahti-jeva objašnjenje. Zašto bi pejzaži ušli u vizionarsku literaturu neke dane epohe i dane kulture, ali ne u slikarstvo? Postavljeno na taj na-čin, pitanje samo sebi pruža naj-bolji odgo­vor. Ljudi se mogu za-dovoljiti samo verbalnim izražava -­njem ovog aspekta svog vizio-narskog doživljaja i ne osjećaju potrebu za njegovim prenošenjem u sli­kovne termine. Da se to često događa u pojedinačnim slučajevi­ma je sigurno. Blake je, na pri-mjer, vidio vizionarske pejzaže, "razgovjetnije od bilo čega što smrtna i pro­lazna priroda može proizvesti" i "beskrajno savršeni-je i podrobnije uređene od ičeg što je vidjelo smrtno oko". . . Evo opisa jednog takvog vizionarskog pejzaža koji je Blake opisao na jednoj od večernjih zabava go-spođe Aders: "Neku večer, šetaju-ći, naišao sam na livadu i na nje-nom kraju ugledao stado janjadi. Kad sam krenuo prema njemu, zemlja se zarumenila cvije­ćem, a tor od pruća i njegovi runasti stanovnici bili su izrazito pasto-ralno lijepi. Ali kad sam pogledao ponovo, ispostavilo se da to nije živo stado, već pre­divna skulptu-ra". Izvedena bojama, ta vizija bi izgledala, pretpo­stavljam, kao ne-ki nepojmljivo lijep spoj jedne od Constableovih najsvježijih skica u ulju sa slikama životinja u ma-gično realističnom stilu Zurbara-novog svetog janjeta koje je sada u Muzeju San Diega. Ali Blake nikada nije učinio ništa što bi i izdaleka sličilo na takvu sliku.

Bilo mu je dovoljno govoriti i pisati o svojim vizijama pejzaža, i u svom se slikarstvu usre­dotočiti na "kerubine". Ono što je istinito za pojedinačnog umjetnika može biti istinito za cijelu školu. Po-stoji mnoštvo stvari koje ljudi iskuse, ali ne odluče izraziti; ili mogu pokušati izraziti ono što su doživjeli, ali u samo jed­noj od svo -jih umjetnosti. A u nekim drugim sluča­jevima izrazit će se na načine koji nemaju neposred­nu prepozna-tljivu sličnost s originalnim doži-vljajem. U tom posljednjem kon-tekstu dr. A. K. Coomaras­wamy (Transformacija prirode u umje-tnosti, str. 40)  može saopćiti neke zanimljive stvari o mis­tičnoj umje -tnosti Dalekog istoka - umjetnosti u kojoj se "denotacija i konotacija ne mogu razdvojiti" i "ne osjeća se nikakva razlika između onoga što stvar "jest" i onoga što "znači". Vrhunski primjer takve mistične umjetnosti je pejzažno slikarstvo inspirirano zenom, koje se pojavi­lo u Kini u razdoblju Sung i po-novo rodilo u Japanu četiri sto-ljeća kasnije. Indija i Bliski istok nemaju mis­tično pejzažno slikar-stvo; ali imaju njegove ekviva­lente - "Vaisnava slikarstvo, poezi -ja i glazba u Indiji, s temom se-ksualne ljubavi; i sufistička poe-zija i glazba u Perziji, posvećena pohvali pijanstva". "Krevet je", kao što sočno izražava talijanska po­slovica, "siromahova opera".

Analogno tome, seks je hinduski Sung; vino je perzijski impresio-nizam. Razlog za to je, naravno, činjenica da doživljaji seksu­alnog sjedinjenja i pijanstva dijele onu osnovnu dru­gačijost svojstvenu svim vizijama, uključujući i vizi­je pejzaža. Ukoliko su, u bilo koje vrijeme, ljudi nalazili za­dovolj-stvo u nekoj vrsti aktivnosti, treba pretpostavi­ti da je, u razdobljima kada se takva aktivnost nije odvi-jala, morala za nju postojati neka vrsta ekvivalen­ta. U srednjem vije -ku, na primjer, ljudi su bili preo-ku­pirani na opsesivan, skoro mani -jakalan način riječima i simbo-lima. Sve bi se u prirodi odmah kao konkretna ilustracija neke za-misli oblikovane u jednoj od knji-ga ili legendi koje su u tom trenu-tku smatrane svetima. Pa ipak, u drugim povijesnim razdobljima ljudi su nalazili duboko zadovolj-stvo u prepoznavanju au­tonomne drugačijosti prirode, uključujući i mnoge as­pekte ljudske prirode.

Doživljaj te drugosti izražavao se u okvirima umjetnosti, religije ili znanosti. Što su bili srednjovje-kovni ekvivalenti Constablea i eko -lo­gije, promatranja ptica i Eleus-isa, mikroskopije i svet­kovina Dioniza i japanskog haikua? Nala-zili su se, pretpostavljam, u satur-nalijskim orgijama na jednom kraju ljestvice i mističnim doži-vljajem na drugom. Poklade, svibanjske svečanosti, karnevali - svi su oni omogućavali neposre-dan doživljaj životinjske drugo­sti koja leži ispod osobnog i društve-nog identiteta. Nadahnuto proma-tranje otkrivalo je još drugačiju drugačijost božanske Nesvijesti. A negdje između dvije krajnosti bili su doživljaji vizionara i vizionar­ske umjetnosti, pomoću koje se pokušavalo ponovo uhvatiti i po-novo stvoriti te doživljaje – umje-tnost zlatara, majstora vitraja, tkalaca tapiserija, slikara, pjesnika i glazbenika. Unatoč Prirodnoj povijesti koja nije bila ništa nego skup beživotnih moralističkih sim-bola, u čeljustima teologije koja je, umjesto da riječi smatra znako-vima stvari, tretirala stvari i doga-đaje kao znakove bib­lijskih ili aristotelovskih riječi, naši preci su uspjeli relativno sačuvati svoj zdrav razum. A taj podvig su po-stigli povremenim bijegom iz za-gušljivog zatvora svoje uobražene racionalističke filozofije, svoje antro­pomorfističke, autoritativne i ne-eksperimentalne zna­nosti, svoje i previše artikulirane religije - u neverbal­ne, drugačije svjetove od ljudskih, nastanjene njiho­vim instinktima, vizionarskom faunom antipoda nji­hovog uma i, dalje od toga, a ipak unutar svega osta­log, sveprisutnim Duhom. S ove široke, ali neophodne digresije, vratimo se na određeni slučaj od kojeg smo krenuli. Pejzaži su, kao što smo vidjeli, redovni dio vizionar-skog doživ­ljaja. Opisi vizionar-skih pejzaža javljaju se u drevnoj literaturi folklora i religije; ali slike pejzaža nisu se pojavile sve do relativno nedavnog vremena. . .

- Do sada sam govorio samo o blaženom vizionarskom doživlja-ju i njegovom tumačenju u termi-nima teologije, njegovom preno-šenju u umjetnost. Ali vizionarski doživljaj nije uvijek blaženstvo. Ponekad je stravičan. Postoji i pa-kao i raj. Kao i raj, vizionarski pakao ima svoju natprirodnu svjetlost i svoj natprirodni značaj. Ali je značaj urođeno grozan, a svjetlost je "mutno svjetlo" Tibe-tanske knjige mrtvih, Miltonova "tama vidljiva". U Journal d'une Scizophrene, autobiografskom za-pisu prolaza jedne mlade dje-vojke kroz ludilo, svijet shizofre-ničara je nazvan le Pays d'Eclai-rement - "zemlja rasvjetljenosti". To je ime koje bi mistik mogao upotrijebiti da obilježi svoj raj. Ali za jadnu Renee, shizofreničarku, osvjetljenje je pakleno - intenziv-no električno blještavilo bez sjena, sveprisutno i neumoljivo. Sve što je, za zdrave vizionare, izvor bla-ženstva, donosi Rene  samo strah i košmarni osjećaj nestvarnosti. Ljetno sunce je zloćudno; odsjaj poliranih površina podsjeća, ne na dragulje, već na strojeve i pocin-čani lim; intenzitet postojanja koji udahnjuje život svakom predmetu kad se vidi izbliza i izvan svog utilitarnog konteksta, osjeća kao prijetnju. A tu je i užas beskraja. Za zdravog vizionara, per­cepcija beskonačnog u konačnom detalju je otkrivenje božanske sveprisutno -sti; za Renee - to je bilo otkrive­nje onog što ona naziva "Susta-vom", ogromnog koz­mičkog meha -nizma koji postoji samo da bi određivao krivicu i kaznu, usa-mljenost i nestvarnost. Zdrav ra-zum je pitanje stupnjevanja, a ima mnogo vizionara koji vide svijet onako kako ga Renee vidi, ali uspijevaju, unatoč tome, živjeti izvan umobolnice. Za njih, kao i za pozitivnog vizionara, univer-zum je preoblikovan - ali na gore. Sve u njemu, od zvijezda na nebu do prašine pod njihovim nogama, neizrecivo je zloslutno ili odvra-tno; svaki događaj je nabijen omr-znutim značajem; svaki predmet iskazuje prisust­vo Unutrašnjeg uža -sa, beskrajnog, svemoćnog, vječ­nog. Ovaj negativno preoblikova-ni svijet nalazio je put, s vremena na vrijeme, u literaturu i umje-tnost. Grčio se i prijetio u Van Goghovim kasnijim pejza­žima; bio je mjesto i tema svih Kafkinih priča; bio je Gericaultov "duhovni dom"; bio je Goyino obitavali­šte u godinama njegove gluhoće i osa-me; vidio ga je Browning kada je napisao Childea Rolanda; imao je svoje mjesto, naspram bogoja-vljenja, u romanima Charlesa Williamsa. - Vizionarski doživljaj nije isto što i mistični do­življaj. Mistični doživljaj je izvan podru-čja suprot­nosti. Vizionarski doži-vljaj još je unutar tog područ­ja. Raj nameće pakao, a "odlazak u raj" ništa više ne oslobađa od silaska u užas. Raj je tek prednost s koje se božansko Tlo može vidje -ti jasnije nego na razini svakodnev-nog individualiziranog postojanja. 

Aldous Huxley – VRATA PERCEPCIJE - Raj i Pakao, 1954

Ne "objava" koja čeka već naše ne -zasjenjene oči. Emily Dickinson

-Kada su vrata percepcije pročišće

-na, ti ćeš početi vidjeti nevidljivi svijet - čarobnjakov svijet. - U tebi postoji izvor života gdje ti možeš ići za pročišćavanje i preobrazbu. - Pročišćavanje se sastoji od oslo-bađanja otrova u svome životu: otrovnih emocija, otrovnih misli, otrovnih odnosa.

- Sva živa tijela, fizička i fina, su skupine energije koja može biti direktno opažena. Deepak Chopra

 PUT ČAROBNJAKA, 1995