6. poglavlje
DIJELJENJE VLASTITE SREĆE S DRUGIMA

Vaša želja za srećom mora obuhvaćati sreću drugih.
Služeći drugima, služimo sebi. Nemojte misliti: "Pomagat
ću drugima", već mislite: "Pomagat ću svojima, svojemu svijetu
jer drugačije ne mogu biti sretan."

Zakon je života ustrojen tako da nas pouči živjeti u skladu s
objektivnom prirodom i sa svojom istinskom, unutarnjom
prirodom.
Ako dodirnete vruću peć, opeći ćete prste. Bol koju ćete
osjetiti bit će upozorenje kojim vas priroda nastoji zaštititi
od ozljeđivanja tijela.
A ako ste neljubazni prema drugima, zauzvrat ćete primiti
neljubaznost, od drugih i od života. Štoviše, vaše će se srce
skvrčiti i otvrdnuti. Priroda na taj način upozorava ljude da
je neljubaznost nasilje prema vlastitoj usklađenosti s unutarnjim
Jastvom.
Ako poznajemo zakon i postupamo u skladu s njime, živimo
u trajnoj sreći, dobrom zdravlju i savršenom skladu sa
samima sobom i sa svim živim.

Prije nekoliko sam godina imao dobro glazbalo, esraj iz Indije.
Na njemu sam rado svirao vjersku glazbu. Jedan mu se
gost divio. Dao sam mu ga bez oklijevanja. Nekoliko godina
poslije netko me upitao: "Nije li vam bilo barem malo
žao?" "Ni trenutak!" odgovorio sam. Dijeljenje vlastite sreće
s drugima samo povećava vlastitu sreću.

Ljubavnici mogu pronaći sreću jedno u drugome ako žive
jednostavno, ne opterećujući svoj život bogatstvom, izvještačenošću
i nesmiljenom ambicijom.

Kad se dvije sebične osobe službeno povežu brakom,
mentalno će ostati odvojene dokle god su obje ograđene
samoljubljem. Zatočene u zatvorskim ćelijama sebičnosti,
zajedno nikada neće postići sreću i sklad. U pružanju, a ne
u primanju ljubavi, nalazi se ključ koji će otključati vrata
njihovih srca i donijeti im bračnu sreću.
Samoljublje je ograničeno na sebe. Kad parovi nauče proširiti
svoje sklonosti i odustanu od njihova ograničavanja na
sebe - pojedinačno, kao par ili kao obitelj, mogli bi preobraziti
svoj odnos i emocionalni nesklad prouzročen sebičnošću
u odnos nesebične, božanske ljubavi.
Nesebična je ljubav presudno važna. Parovi koji su svoju
vezu isprva određivali u kontekstu "ja i ti", s vremenom i
produbljivanjem razumijevanja nauče misliti u kontekstu
jedinstva. Tako se ljudska ljubav može razviti u Božju ljubav.
Ljudska ljubav bez Boga nije savršena. Ni jedan brak nije
istinski plodan bez "tajnog sastojka" božanske ljubavi. Zemaljska
ljubav, koja ne seže dalje od voljene osobe kako bi
obuhvatila božanskost, zapravo nije istinska ljubav. Posrijedi
je sebično štovanje ega jer proizlazi iz želje.
Istinska ljubav potječe od Boga. Samo srca pročišćena samo-razvojem
mogu prihvatiti puninu takve ljubavi. Osjećaji
srca uslijed razvoja postaju kanali kroz koje Božja ljubav
pritječe cijelom svijetu.

Ljudi koji u braku pronađu sreću zapravo ju ne nalaze jedno
u drugome. Sreća uvijek proizlazi iz njih. Kako je tužno
vidjeti kako ljudi pate samo zato jer svoja očekivanja sreće
vežu uz druge ljude!

Swami Kriyananda opisuje sljedeće iskustvo:

Pripadnica jedne od crkvi Društva za samoostvarenje došla
je Paramhansi Yoganandi izmučena sumnjom. "Učitelju",
rekla je, "neki tvrde da nitko ne bi smio biti sretan zato jer je
na svijetu toliko mnogo patnje. Ne podrazumijeva li osobno
uživanje izostanak suosjećanja za patnje drugih?"
"Isus se često opisuje kao čovjek boli'", dodala je. "Nikada
nisam čula da ga opisuju kao čovjeka radosti."
Paramhansa Yogananda je odgovorio: "Isus kojega ja poznajem
nije svladan patnjom, već je ispunjen blaženstvom!
Istina je da tuguje zbog patnji čovječanstva, ali ga njegova
tuga ne čini opsjednutim.
Kad bi doista prihvatio patnje drugih, što bi im mogao dati
osim produbiti njihovu patnju?
Božje blaženstvo čini one koji ga posjeduju suosjećajnima
prema milijunima koji su promašili smisao svojega postojanja.
Ali suosjećanje samo pridonosi njihovu unutarnjem
blaženstvu; ne umanjuje ga. Jer blaženstvo je lijek koji svi
traže, svjesno ili nesvjesno. To nije sporedno pitanje, nevezano
uz patnju. Što čovjek osjeća veće blaženstvo iznutra, to
ga više žudi dijeliti sa svima.
Božanska radost proizlazi iz samo-razvoja. Patnja je, s druge
strane, plod sebičnosti, zgrčenog ega. Radost budi suosjećanje
u srcu. Čovjeka potiče pretočiti božansko blaženstvo u
one koji plaču u tuzi."

Premda je sreća univerzalno dobro, nipošto ju ne smijemo
nametati drugima; štoviše, ne možemo ju nametnuti. Ako
nisu izvedene u skladu s božanskom voljom, reforme uzrokuju
nesklad.
Dobro koje činimo moramo nuditi s ljubavlju i poštovanjem
prema slobodnoj volji drugih. Naše poštovanje prema
njima trebalo bi, iznad svega, biti poštovanje prema
njihovoj božanskoj prirodi. Milosrđe primatelju nipošto ne
smije oduzimati dostojanstvo. Dok dajemo, trebali bismo
poticati druge da zauzvrat daju barem nešto. Trebali bismo
im dati do znanja i da smo im zahvalni za pomoć. Naša im
dobrota neće koristiti ako ju prime pasivno.

Ako želi stvoriti prelijepi dragi kamen, draguljar zna da ga
mora rezati duž njegovih prirodnih linija. Njegov rez ne
smije biti nasumičan, proizašao iz njegove neodređene zamisli.
Isto vrijedi za isticanje ljepote ljudske prirode: moramo
uvažavati istine drugih i ne pokušavati im nametnuti
vlastite.

Kad osoba uslijed duhovnoga razvoja u sebi otkrije radost
i božansku spoznaju, prirodno poželi pronaći način da svoj
blistavi osjećaj sreće i zadovoljstva podijeli s cijelim čovječanstvom.
Ali, uskoro ustanovi da stvari mora prihvatiti
onakvima kakve jesu. Primjerice, mentalnu nestabilnost
bilo koje vrste - a tuga je primjer mentalne neravnoteže
- potrebno je liječiti obazrivo, često postupno, kako iznenadni
šok, čak i radosti, ne bi pogoršao poremećaj umjesto
da ga ispravi.
Ispravno je i dobro da svatko od nas daje sve od sebe kako
bi poboljšao ovaj svijet. Sebičnost ne godi Bogu. Ako posvećenik
sebično gomila čak i milost koju prima u meditaciji,
daje moć svojemu egu, a ne svojoj duši. Ostvarenje naših
altruističnih ciljeva ne mora uvijek biti brzo ni lako. To nas
ne bi trebalo odvratiti od nastojanja da činimo dobro koje
možemo činiti. Budući da smo svi stvoreni prema Božjem
liku, u sebi nosimo potencijal njegove skrivene Moći. Stoga
živimo i radimo s osjećajem Njegova vodstva i snage u sebi,
a ne u svijesti ega.
Što više živimo u svijesti o Njegovoj prisutnosti, uslijed svakodnevne
usredotočenosti i meditacije, to više razvijamo
svoje skrivene moći. Te moći, proizašle iz naše usklađenosti,
možemo primijeniti za prevladavanje svake teškoće s kojom
se suočimo.

Vježbajte odašiljanje blistavih osmijeha prema meti tužnih
srca. Kad god metak vašega osmijeha prodre u nečije
tužno srce, pogodili ste ravno u metu. Uništite potištenost
oštricom mudrosti. Čim ugledate tužno srce, pošaljite mu
suosjećajne osmijehe i lijepe riječi. Čim opazite da su se nad
nekoga nadvili oblaci tuge, raspršite ih obilnom, neprekidnom
paljbom svojih odvažnih osmijeha.
Kad opazite tamu beznađa, odmah ju obaspite osmijesima
koji bude nadu. Ne stvarajte naviku žalovanja već naviku
smiješenja. Gorljivo odbacite uvredljivost i laka srca opraštajte
onima koji vas uvrijede te zaboravljajte uvrede. Nikada
se nemojte ljutiti. Ne dopustite si postati žrtvom tuđega
gnjeva. Svim silama nastojte prevladati teškoće, ali se smiješite
na početku, na kraju i uvijek. Nema boljeg lijeka za
tugu ni boljeg sredstva za jačanje no što je osmijeh. Iskreni
je osmijeh najveća moć za prevladavanje neuspjeha. Nema
boljega ukrasa od iskrenoga osmijeha. Ništa nije ljepše od
osmijeha mira i mudrosti koji blista na vašemu licu.

O, neka se nijemi smijeh smiješi u mojoj duši. Neka se moja
duša smiješi u mojemu srcu i neka se moje srce smiješi
kroz moje oči. O, Prinče Osmijeha, budi ustoličen pod baldahinom
mojega lica, a ja ću čuvati Tvoje nježno Jastvo u
dvorcu svoje iskrenosti kako te odmetnuto licemjerje ne bi
uništilo. Učini me Milijunašem Osmijeha kako bih Tvojim
osmijehom mogao velikodušno obasipati tužna srca posvuda!
Počevši od rane zore, danas ću svoju radost isijavati svima
koje sretnem. Bit ću mentalno sunce svima koji se danas
nađu na mojemu putu.

U grudima neveselih palit ću svijeće osmijeha. Pred neugasivom
svjetlošću moje radosti tama će pobjeći iz grudi
moje braće.

Božanska Majko, pouči me voljeti druge i služiti im. Pouči
me dosljednosti vlastitoj riječi kao što želim da drugi
budu iskreni prema meni. Pouči me voljeti druge onako
kako želim da drugi vole mene. Pouči me, Majko, usrećivati
druge - mamiti osmijehe na njihova lica. Pouči me, Majko,
pronaći sreću u tuđoj radosti.