4. Dijagnoza i liječenje

Kada pomislimo na liječenje, obično mislimo na fizičko tijelo od krvi i mesa koje se vidi, ali drevna mudrost uči da se tijelo sastoji od dva dijela, jednog vidljivog i drugog tananog i nevidljivog. Ovo posljednje je vitalno tijelo ili "eterični dvojnik". Oba su sastavljena od fizičke materije i oba se gase kada čovjek umre. Eterično tijelo je izvor fizičke vitalnosti,
ono apsorbuje i prenosi energiju kroz sistem.
Ovaj dvojnik je tačna kopija vidljivog tijela, njegovi organi se potpuno poklapaju sa fizičkim organizmom, otuda bolest prvo počinje na eteričnom tijelu, ili na nekom od viših tijela, prije nego što napadne fizičko, tako da se može postaviti dijagnoza predstojeće bolesti.

Dva nervna sistema
Operacije na fizičkom organizmu zavise od efikasnosti funkcionisanja oba nervna sistema. Vegetativni sistem koji nije pod kontolom volje, upravlja svim automatskim funkcijama tijela, kao što su otkucaji srca i disanje, bez potrebe da mi o tome razmišljamo; naprotiv, ako bismo razmišljali, vjerovatno bismo zaustavili funkcionisanje.
Drugi nervni sistem je voljni i središte mu je u mozgu, kičmenoj moždini i solarnom pleksusu. Preko ovog sistema mi razmišljamo, osjećamo i djelujemo. Ako su ovi centri defektni na bilo koji način, čovjekovo ponašanje u fizičkom svijetu je poremećeno do
nivoa oštećenja.
Zraci boje utiču na stanje i eteričnih i fizičkih ćelija. Ovo eterično tijelo je veza između fizičkih osjećanja i viših sila, a kada je tijelo zdravo, vitalno ili eterično tijelo daje energiju fizičkom tijelu. Vidoviti ljudi ili izučeni vidovnjaci mogu da primijete auru eteričnog tijela kao svijetlo okruženje zlatne boje koje zrači u svim pravcima. Kada je osoba zdrava ovo
zračenje štiti od virusa i infekcija, ali kada nastupi bolest, eterična snaga se smanjuje i postaje nesposobna da apsorbuje dovoljnu količinu energije; tada se zračenje zbog nedostatka vitalne energije pojavljuje vidovnjacima kao iskidana linija. Tretman bojom uspijeva da ponovo izgradi eterično tijelo šaljući potrebnu vibraciju boje čakrama koje onda postaju sposobne da vitaliziraju fizičko tijelo.

Metodi i dijagnoze
Postoje tri osnovne vrste dijagnostike: fizički pregled, upotreba Kilnerovog ekrana gdje se može utvrditi stanje astralnog i eteričnog nivoa, i pomoću radiestezije ili E.S.P. preko viska.
Čula sam da izvjesne osobe mogu da naprave crtež aure uz pomoć viska. Za radiesteziste svaka boja ima posebnu vibraciju koju oni mogu konstatovati preko okretanja viska. Dijagnoza se može postaviti na osnovu sasvim male kapi krvi, vlasi kose ili čak potpisa. Pravi ekspert je u stanju da napravi potpuno ispitivanje i da izliječi pacijenta.
Obučeni medijum je svjestan različitih nivoa svijesti na kojima se čovjek ispoljava, njegovi sedmostruki potencijali se sadrže u jednom jedinstvenom, a svi sa svojom različitom radijacijom formiraju auru ili jajasto elektromagnetsko polje koje sve nas okružuje. Ovdje su svi spoljni izrazi čovjeka, njegovi psihički, emocionalni, viši i niži, mentalni i spiritualni potencijali. Medijum će primijetiti mrlje ili slab intenzitet boje pa će liječenje moći da sprovede na određenom nivou. Neki od medijuma su toliko nadareni da im nije čak ni potrebno prisustvo pacijenta, već mogu da postave dijagnozu na daljinu, ako imaju pri sebi neki predmet koji pripada toj osobi.
Što se tiče metoda dijagnostike pomoću radiestezije i radioničkih instrumenata, oni su vrlo slični ispitivanjima koje preduzimaju medijumi i naravno variraju u zavisnosti od osposobljenosti i iskustva samog dijagnostičara.

Kilnerov filter
Najzad smo došli do metoda za koji je potreban Kilnerov ekran koji je ovaj ljekar pronašao. Bio je ubijeđen da je dijagnoza mnogo efikasnija dok se simptomi odražavaju na auri, prije nego što se ispolje na fizičkom tijelu.
Kilnerov filter se sastoji od dva staklena dijela između kojih se premaže rastvor dicijanina indigo-ljubičaste boje, koji očigledno izoštrava sliku kod posmatrača. Idealno bi bilo da se napravi poseban kabinet za dijagnostiku gdje bi pacijent mogao da sjedi odjeven u crnu svilenu haljinu da bi se pojačao intenzitet slike. Tada je moguće vidjeti stanje nižih aura. Ako nije moguće obezbijediti poseban kabinet, onda dijagnostičar treba da postavi pacijenta u zamračenu prostoriju. Poslije izvjesnog vremena pojaviće se vidljiv sjaj eteričnog tijela.
Treba napomenuti da je u izuzetnim situacijama često neophodno da se dijagnosticira na osnovu simptoma, opšteg ponašanja pacijenta i njegovih navika. Zapamtite da postoje dvije osnovne boje - topla crveno-narandžasta i hladna plavo-ljubičasta, dok zelena predstavlja srednju tačku koja uspostavlja balans i harmoniju.
Uopšteno, cilj iscjelitelja je da pronađe koja od ovih suprotnih boja nedostaje pacijentu i kako izliječiti boljku.
Ako je, na primjer, osoba depresivna, sporih reakcija, nema energije ni apetita, onda su joj potrebni crveno-narandžasti zraci boje. Ako je nestrpljiv, koleričan, preterano aktivan ili ima povišenu temperaturu, potrebni su mu plavo-ljubičasti zraci da ga smire.

Lociranje oboljelog organa
Postoje dva načina liječenja: sa i bez dodira. U oba slučaja cilj liječenja je da se obnovi vitalnost eteričnog bića projekcijom zraka boje koji se potom apsorbuju kroz moćne centre koji se nalaze locirani uz kičmu. Odluka na koji centar treba usmjeriti zrake zavisi od položaja oboljelog organa.
Drugi metod je pogodan za one sa osjetljivim jagodicama prstiju ili rukama, ukoliko nisu razvijene medijumske sposobnosti. Položite desnu ruku iznad tijela dok se ne pojavi vibracija prstiju, a kod nekih ljudi se može javiti drhtanje dlana ili osjećaj toplote, koji označava da je locirano problematično mjesto. Ovo je u nekoliko slično upotrebi viska za dijagnosticiranje, pa se i ruka ili visak mogu upotrebiti da bi se odabrao obojeni zrak. Naravno za ovaj metod je potrebna karta sa velikim i jasnim izborom boja.
Tretman može da se sprovodi nad cijelim tijelom ili nad jednim dijelom. Vrlo je važan kontinuitet liječenja i većina iscjelitelja se slaže da je potrebno da tretman traje oko dvadeset i pet do trideset minuta. Tretman se sastoji u fokusiranju lampe, a u nekim slučajevima ruke služe za usmjeravanje boje pomoću snage misli, po cijelom tijelu, a
posebno na leđa. Pacijent treba da sjedi ili leži u opuštenom položaju, nepokrivenog gornjeg dijela tijela. Ovo je sjajan način za revitalizaciju i okrepljenje tijela.

Obojeni filteri
Kod liječenja samo jednog dijela se koristi lampa sa odgovarajućim filterom, koja se usmjerava samo na mjesto oboljenja. Ovaj tretman traje obično oko petnaest minuta i može biti popraćen terapijom za cijelo tijelo. Iscjelitelji uglavnom koriste lampe ili projektore u koje se mogu staviti različiti filteri. Najviše se upotrebljavaju električni
aparati za liječenje bojom, tzv. Elektro-Termolume cabinet.
Pacijent se postavlja u kabinet i kupa se u boji koja dolazi sa ekrana fiksiranih ispred samog kabineta.
Drugi metod koji je često u upotrebi je upotreba vode koja je bila izložena dejstvu određene boje i sunca. Dr. Bebit tvrdi da nije samo voda pogodna, veća takođe i mlijeko, šećer i guma arabika u prahu pošto su ove supstance potpuno neutralne, pa se mogu upotrebiti da apsorbuju bilo koju boju. Za ovaj metod je potrebno da sipate vodu u stakleni vrč ili čašu odgovarajuće boje i ostavite posudu na suncu sat ili dva, ili da stavite papir u boji preko čaše ili vrča, ponovo naravno u traženoj boji. Pacijent zatim treba da popije osunčanu vodu.

Udisanje boje
Još jedan metod je udisanje boje. Sjedite pored otvorenog prozora, opustite se i izdahnite sav vazduh iz pluća. Zatim udahnite određenu boju koju ste vizualizovali u svojim mislima. Udišite brojeći do određenog broja, zatim zadržite vazduh do tog istog broja i najzad na isti način izdahnite.
Teško je odrediti isti broj za svakoga, zato svako treba sam da pronađe broj koji mu odgovara i eventualno ga povećava kako vitalnost raste; na primjer, može da počne da udiše do broja četiri, drži vazduh i na četiri izdiše. Udisanje boje je najbolje obavljati prije
ili poslije doručka ili večere, ali nikako kao posljednju stvar uveče.
Treba vizualizovati prva tri zraka kako se penju sa zemlje do solarnog pleksusa. Posljednja tri, plavi, indigo i ljubičasti treba da se prostiru odozgo na dolje. Zeleni zrak se može vizualizovati kako pluta horizontalno.
Neki hromoterapeuti uopšte ne upotrebljavaju nikakve aparate, već samo osjetljive ruke koje usmjeravaju na izvor bola, a za to vrijeme vizualizuju potrebni obojeni zrak. Desna ruka, budući da je to pozitivna ruka, se smješta preko solarnog pleksusa, dok se lijeva ruka postavi preko čakre koja je najbliža bolnom mjestu. Ovaj veliki nervni centar je ranije više puta bio pominjan zbog njegovog značaja za zdravlje.
Kada se desna ili pozitivna ruka postavi na solarni pleksus, a u mislima se vizualizuje pravi ljekoviti zrak, ovo omogućava zraku da proteče kroz nervni sistem. Lijeva ruka iscjelitelja zatvara to kolo. Poslije otprilike pet minuta lijeva ruka može da se povuče i ponovo postavi na isto mjesto na kraju tretmana, koji traje onoliko koliko to terapeut smatra potrebnim. Kada ponovo vraćate lijevu ruku, napravite lučni potez rukom da biste
uklonili sve negativne vibracije.
Svaki vidar će vam reći da zapamtite da ruke moraju biti tople i da tretman mora da se završi kratkim usmjeravanjem boje na kičmu.
Kraća verzija je bojni prelaz, gdje se samo ruke upotrebljavaju da transmituju boju na pacijenta. Ponovo je potrebna pozitivna namjera u pogledu pacijenta, kao na primjer: "Oslobodiću bolova gospođu X i poslaću joj plavi zrak da bi povratila harmoniju." Vidar poslije koncentrisanja na ovu namjeru držeći obojeni zrak za transmisiju pravi široke kružne pokrete iznad glave pacijenta, zatim skuplja ruke i otresa ih na dolje u pravcu suprotnom od tijela pacijenta i tako odbacuje negativne vibracije svog bolesnika. Većina vidara tvrdi da izvjesna hrana pogoduje određenim zracima boje, o čemu je bilo riječi u prethodnom poglavlju.
Takođe preporučuju udisanje boje i upotrebu magnetisane vode.

Terapija na daljinu
Izgleda prilično tačno da je većina bolesti rezultat pogrešnog razmišljanja. Uobičajeno pogrešno mišljenje se utiskuje u podsvjestan um, koji ima kreativne sposobnosti i može da prouzrokuje da se dese one stvari koje neprestano vizualizujemo i utiskujemo u njega.
Liječenje stoga može da se smatra kao promjena mentalnog procesa.
Treba imati na umu da je čovjek, mnogo prije no što je razvio svoj intelekt i svijest, posjedovao podsvijest koja je bila dio univerzalnog podsvjesnog zajedničkog svemu što postoji i vuče korijene iz tamnih, prošlih vremena, i da je individualna podsvijest dio cjeline.
Kod liječenja u odsustvu terapeut obično traži od pacijenta da bude sa njim u vezi u određeno vrijeme svakoga dana. On se zatim gotovo identifikuje sa pacijentom na mentalnom nivou, pa je tako na ovaj način u stanju da utiče na pacijentovo nesvjesno i tu utisne misli o zdravlju i liječenju.
U isto vrijeme, on ka pacijentu usmjerava potrebni zrak boje. Od pacijenta se takođe traži da bude opušten i prijemčiv. S druge strane, vidaru je potrebno pozitivno usmjerenje energije, pošto on mora da prodre kroz objektivan, svjesni um pacijenta i dopre do subjektivne i nesvjesne strane da bi njegovo liječenje bilo efikasno. I pacijent i iscjelitelj su udruženi u zajedničkom naporu i treba da se prilagode jedno drugom. Iscjelitelji obično vole da imaju neki predmet koji ih povezuje sa pacijentom. Kao i kod liječenja u prisustvu pacijenta, pozitivan stav je postignut i pošto su pacijentovo ime i problem jasno urezani u svijest vidara, slijedi u svakom slučaju najvažnija stvar, a to je sposobnost vidara da je prirodno sposoban za vizualizaciju, sposoban da vidi boju i drži je u svijesti dovoljno dugo da može da je usmjeri, ili da je dobro obučen i da može koncentrišući se da to izvede.
Drugi metod kod liječenja na daljinu je da se meditira o pacijentu na pozitivan način, što će reći kao o osobi kojoj se povratilo zdravlje i sreća.
Svaki terapeut je vrlo svjestan snage misli, pa uvijek naglašava svojim pacijentima značaj eliminisanja svih negativnih i zastrašujućih misli. Misli treba da budu optimističke i pacijentu se preporučuje da sam sebe vizualizuje u srećnim okolnostima i dobrom zdravlju.
Izgleda prilično jasno da bez obzira da li je u pitanju liječenje pacijenta u direktnom kontaktu ili u odsustvu, hromoterapeut se suštinski razlikuje od ortodoksnog ljekara u tome što ovaj pristupa bolesti čisto fizički.
Kao i stručnjaci za radiesteziju, hromoterapeuti baziraju svoje dijagnoze i liječenje na postojanju raznih, za golo oko nevidljivih tijela, posebno eteričnog, emotivnog i mentalnog. I jedni i drugi vjeruju da svaka blokada ili pretjerana stimulacija (na bilo kom nivou) energije koja cirkuliše čakrama izaziva bolest.
Da bi liječenje bilo efikasno, terapeut mora da bude sposoban da postavi tačnu dijagnozu i da jasno vizualizuje, da usmjeri boju ispravno na pacijenta, pošto energija prati misli. Ovo zahtijeva ne samo sposobnost i želju da se liječi, već takođe disciplinu i vježbu od strane terapeuta.