STAROST
/Darra-vaggo/
146
Čemu smijeh, otkud radost
gdje požar neprekidno bukti?
- Obuzeti gustom tamom
zar ne tragate za svjetlom?
147
Pogledaj tu krasnu lutku
- drskost žive rane tijela,
mnogih briga i nevolja,
gdje ništa stalno ne prebiva.
148
Izmoždeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti
odakle gnjilež prska, gdje smrt dokončava život.
149
A kad budu razasute kao tikve u jeseni -
ove požutjele kosti - tko će im se obradovati?
150
Grad sagrađen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju,
a u njemu utvrđeni nemoć i smrt, prezir i ponos.
151
I kićena kraljevska kola će sagnjeti;
tako će i ovo tijelo ophrvati nemoć.
No ispravnost bića nemoć ne satire.
Tako barem propovijedaju znalci.
152
Neznalica odraste kao vô;
mišići mu se razviju, al' pamet se ne razvije.
153
Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja,
al' mi neprimijećen osta graditelj tih zdanja.
Bolna je trajnost preporađanja.
154
Graditelju, sada si primijećen!
Više me nećeš kućiti!
Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.
Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.
155
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj k'o oronuli vodomar premišlja nad barom
iz koje su pohvatane ribe.
156
Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago,
taj kao odbačene strijele žali promašene ciljeve.
Objavio Neven Ilak 7th December 2012