III
MISAO
/Ćitta-vaggo/  

33
Usplahirenu, nepostojanu misao,
koju je teško zadržati i obuzdati,
mudrac izoštrava kao kovač; strijelu.

34
Kao riba izvučena iz vode i bačena na kopno
tako se trza i misao
onoga tko napušta carstvo Smrti.

35
Vrijedno je zavladati mišlju
nepokornom, lakoumnom,
povodljivom za užitkom.
Ukroćena misao je izvor sreće.

36
Mudrac neka pazi na misao,
ishitrenu i jedva zamjetnu,
povodljivu za užitkom.
Zaštićena misao je izvor sreće.

37
Lutalicu, samotarku,
bestjelesnu, prikrivenu,
tko ne pušta misao iz vida,
oslobađa se spona umiranja.

38
Kad misao nije ustaljena
ni istina ispravno shvaćena,
kada osjetila nisu bistra,
tada ni mudrost nije potpuna.

39
Kome misao nije pristrasna
ni osujećena težnja
da napusti zlo i dobro
- tko bdije, taj se ne boji.

40
Tko je uvidio krhkost tijela
i učvrstio misao k'o tvrđavu,
mačem mudrosti krši Rušioca
i tako štiti pobjedu beskućnika.

41
Uskoro će ovo tijelo
pasti srušeno na zemlju,
napušteno, bez svijesti,
kao beskorisna klada.

42
Što poželi dušman dušmaninu,
mrzovoljan omraženu,
manje je štetno od misli
usmjerene na vlastito zlo.

43
Ni otac, ni mati, ni svojta
ne mogu nam ugoditi
onoliko k'o misao
usmjerena na dobrobit.