DHAMMA-PADAM PUT TSPRAVNOSTI

Antologija buddhisticke etike

S pali jezika preveo

CEDOMTL VELJACTC

SADRZAJ

Cedomil Veljaeic: Uvod

DHAMMA-PADAM

I                        Parovi /Yamaka-vaggo/

II                      Pazljivost /Appamada-vaggo/

III                     Misao /Citta-vaggo/

IV                    Cvijece /Puppha-vaggo/

V                      Budala /Bala-vaggo/

VI                    Pametan eovjek /Pandita-vaggo/

VII                  Usavrseni /Arahanta-vaggo/

VIII                 Tisuce /Sahassa-vaggo/

IX                    Zlodjelo /Papa-vaggo/

X                      Batina /Danda-vaggo/

XI                    Starost /Dara-vaggo/

XII                  0 samome sebi /Atta-vaggo/

XIII                 Svijet /Loka-vaggo/

XIV                Budni /Buddha-vaggo/

XV                  Sreca  /Sukha-vaggo/

XVI                Prijatnost /Piya-vaggo/ XVII     Gnjev /Kodha-vaggo/ XVIII Mane /Mala-vaggo/

XIX            0 pravedniku /Dhamatta-vaggo/ XX    Put /Magga-vaggo/

XXI             Razno /Pakinnaka-vaggo/ XXII Pakao /Niraya-vaggo/ XXIII  Slon /Nagavaggo/

XXN           Zeda za zivotom /Tanha-vaggo/ XXV   Isposnik  /Bhikkhu-vaggo/

XXVI          Brahmanski svecenik /Brahmana-vaggo/

Cedomil Veljacic

UVOD

Dhamma-padu nazivamo antologijom buddhistieke etike zato sto se od ukupno 423 izreke u stihovima ove zbirke 152 nalaze u drugim djelima osnovne kanonske buddhistieke knjizevnosti, a neke se strofe nalaze i u drugim, kasnijim djelima buddhistieke i ostale indijske klasiene knjizevnosti, medu ostalim dvadesetak u Mahabharati. U tom smislu Dhamma-padam sadrzi nesumnjivo najvazniji i najneposredniji dio ueenja Gotame Buddhe kroz stoljeca i tisucljeca. (Buddho se rodio 563. g. pr.n.e. u Juznom Nepalu, u mjestu Kapilavatthu, manje od 200 kilometara sjeverno od Benaresa, a umro je 483. pr.n.e. u osamdesetoj godini, na povratku u svoj rodni kraj. Godine 1956. slavljena je 2500-godisnjica buddhizma.)

U "dugaekom govoru" koji opisuje posljednje razdoblje Buddhina putovanja (Maha- parinibbana-suttam u zbirci Digha-nikayo, 16) Buddho pita svoga najblizeg ueenika Anandu: ")to jos oeekuje redovnieka zajednica od mene?. . . Ja sam, uostalom, star, pod teretom godina, oronuo, ispunio sam svoje vrijeme. 0samdeset mi je godina. 0 Anando, ja sam kao stara kola, eije se osovine jos drze povezane konopima. I tijelo Usavrsenoga jos koraea kao da je povezano konopima.

Jedan od prvih europskih prevodilaca, Max Muller, prevodi naslov ove antologije sa "Put kreposti" ("Path of virtue"), K. E. Neumann, prvi i najbolji estetski prijevod na njemaeki, sa "Put istine" ("Der Wahrheitspfad"). U pali jeziku originala pada znaei "put", a dhamma (sanskrit: dharma) oznaeava Buddhinu nauku u cjelini. 0snovna buddhistieka knjizevnost, kanon na pali jeziku, vrlo je obimna, podijeljena na tri osnovna dijela: Ti-pitakam, "tri kosare":

-  Vinaya-pitakam, djela koja se odnose na redovnieku disciplinu Buddhine zajednice (sangho);

-  Sutta-pitakam, glavni Buddhini govori koji izlazu njegovu pouku (desana) u proznim govorima i razgovorima (suttam) ili u stihovima (gatha);

-   Abhidhamma-pitakam - sedam knjiga o kanonski sistematiziranim metafiziekim  pitanjima. Naziv abhi-dhamma se moze prevesti na greki peri phainomena, a zbirka je dodata kanonu u vrijeme vladavine slavnog vladara Asoke u 3. vijeku pr.n.e.

Dhamma-padam spada u Sutta-pitaku, sredisnju i najvazniju "kosaru", eiji su glavni dijelovi, svaki u nekoliko knjiga:

1)   Digha-nikayo, zbirka od 34 "duga govora", prosjeeno oko 20 stranica, 3 knjige.

2)   Matltlhima-nikayo, 152 govora "srednje duzine", 3 knjige.

3)   Samyutta-nikayo, zbirka govora o povezanim temama, 5 knjiga.

4)    Anguttara-nikayo, zbirka govora slozenih po broju pojmovnih elemenata koje povezuje u razne strukturalne cjeline, od 1-11, 5 knjiga.

5)   Kuddaka-nikayo, niz kracih zbirki, medu koje spada i Dhamma-padam. U istu skupinu zbirki spada i Sutta-nipato, "Splet pjesama", povezanih ponekad i proznim dijelovima. U prvom dijelu te zbirke medu najpoznatije buddhistieke pjesnieke tekstove spadaju poeme "Nosorog" i "Utihnuli mudrac" (muni). U Kuddaku spada i glavna zbirka indijskih priea uopce Dataka. To su 547 priea

svrstanih oko teme Buddhinih prethodnih zivota. Teme su velikim dijelom starije od buddhizma. Jedna od vise priea koje nalazimo i kod Ezopa je priea o magarcu u lavovskoj kozi.

U Kuddaka-nikayu ubrajaju se takoder pjesme Buddhinih ueenika i ueenica Thera-gatha i Theri- gatha. Veci dio tih zbirki (bez ponavljanja) sa dodacima o njihovim zivotima i pojavama u drugim, proznim tekstovima (koji u strogom smislu nisu hagiografije) preveden je u mojoj knjizi "Pjesme prosjaka i prosjakinja" (Sarajevo, Logos, 1977).

Najblize tim kanonskim zbirkama je djelo Milinda-panha iz 2. st. pr.n.e., razgovori buddhistiekog redovnika Nagasene sa greko-baktrijskim vladarom Menandrom o filozofskim pitanjima dozrelim u to vrijeme.

Najugledniji komentator Ti-pitake bio je Buddhaghosa, koji je u 5. st.n.e. dosao iz Indije u Sri Lanku. Njegovo je glavno sistematsko djelo Visuddhi-maggo, "Put proeiscenja", do danas ostalo najmjerodavniji i najpotpuniji priruenik tzv. "buddhistieke meditacije". (Buddhistieki termin za tu vrstu "proeiscenja" duha je bhavana, termin koji znaei "njegu" ili "oplemenjivanje", a niposto tek "tehniku" ili tehnikalizaciju kako se danas najeesce i najpovrsnije interpretiraju razne vrste yoge.

Dhamma-padam je bio prvi pali tekst objavljen u Europi. 0bjavio ga je uz latinski prijevod danski indolog V. Fausboll 1855. u Kopenhagenu. Prije spomenuto izdanje Maxa Mullera sa engleskim prijevodom izaslo je u 0xfordu 1881. kao deseti svezak euvene zbirke "Sacred Books of the East". Iste godine osnovano je u Londonu "The Pali Text Society" koje od tada do danas izdaje pali tekstove u originalu, prilagodene latinskom alfabetu kojim se stampaju i sanskritski tekstovi. Drustvo je osnovao T. W. Rhys-Davids koji je kao engleski sudac zivio godinama u engleskoj koloniji na Cejlonu. Drustvo je do danas ostalo najvaznija nauena ustanova svoje vrste. Izdalo je oko 200 knjiga originalnih tekstova, mnoge i u obnovljenim izdanjima i prijevodima, te rjeenik koji se smatra standardnim i do sada najpotpunijim. Povodom 2500-godisnjice buddhizma izdao je indijski ueenjak i tadasnji obnovitelj najveceg srednjovjekovnog buddhistiekog univerziteta u Nalandi, Bhikkhu Kasjapa, cijeli kanon s osnovnim komentarskim djelima u 40 knjiga klasienim staroindijskim pismom devanagari. Povodom novog koncila koji je tada odrzan u Burmi, objavljeno je i medunarodno izdanje istog materijala. 0d kraja 19. vijeka istieu se do danas medu estetski najljepsima prijevodi K. E. Neumanna na njemaeki. Njegov prijatelj i suradnik G. de Lorenzo iz Napulja objavio je u 20. vijeku neke osnovne tekstove na talijanskom jeziku. Za razliku od vecine engleskih prijevoda De Lorenzov rad se istiee najizrazitijim podvlaeenjem neposrednih estetskih prednosti Buddhina izvornog stila (osobito u svome osnovnom djelu "India e buddhismo antico", 5. izd., Bari, 1926).

0d kasnijih prijevoda na engleski jos je uvijek najpopularniji, najvise prevoden na druge jezike,

S. Radhakrishnanov, vec po bogatstvu komparativno-filozofskih usporedbi i uvodnog eseja povodom kojeg je 1938. primljen za elana Britanske Akademije, iako se tim povodom opcenito zamjerio buddhistiekom svijetu Azije zbog tipienog hinduistiekog svodenja buddhizma na zajednieke nazivnike vedante, priznate za prvobitnu nacionalnu filozofiju Indije. )ankara je (u 6. ili

8.  st.n.e.) bio prisiljen da i sam kaze: "0vako nijegovorio Buddha."

0d prijevoda na slavenske jezike poslije drugog svjetskog rata prvi je, koji mi je poznat, bio eeski prijevod koji je u Pragu objavio poznati indolog V. Lesny 1946. Uskoro za tim, 1948. pojavilo se 2. izd. poljskog prijevoda prof. S. F. Michalskog "Sciezka Prawdy". Ruski sam prijevod dobio tek oko 1960. od svjetski najpoznatijeg cejlonskog profesora palija G. P. Malalasekere, koji je u doba Hruseovljeve vlade bio ambasador u Moskvi, istovremeno sa Radhakrishnanom. Malalasekera je istovremeno predavao pali u moskovskoj Akademiji i tamo je sa svojim ruskim suradnicima

obnovio jos iz 19. vijeka svjetski euvenu petrogradsku Bibliotheca Buddhica. Prva knjiga nove serije bio je prijevod Dhamma-pade, koja, koliko mi je poznato, ranije nije bila prevodena na ruski u cjelini. Za svog istovremenog sluzbovanja u Moskvi Radhakrishnan je objavio (u Londonu) svoj uzorni prijevod "Principal Upanisads". Malalasekera je pedesetih godina osnovao svjetsku organizaciju "World Fellowship of Buddhists". Kao student u Londonu, oko 1920, bio je kolega i prijatelj s Pavlom Jevticem, prvim jugoslavenskim redovno skolovanim sanskritistom, koji je ostao poznat osobito po prvom prijevodu Bhagavad Gite.

Dhamma-padu je u cjelini prvi put kod nas prevela Vesna Krmpotic u okviru svoje estetski, a i po sadrzajnom izboru vrijedne antologije "Hiljadu lotosa" (Nolit, Beograd, 1973, 2. izd.). Izgleda da je i taj prijevod, kao i vecina drugih prijevoda ovog osnovnog djela u svjetskim knjizevnostima poslije 1950, prireden na osnovu spomenutog Radhakrishnanovog tadasnjeg rada, u prijevodu s engleskog. U prijevodu s originala ja sam se sluzio jednim od najpoznatijih engleskih prijevoda cejlonskog maha-there Narade, jednog od prvih buddhistiekih misionara na Zapadu od vremena drugog svjetskog rata. Najnezavisniji od ostalih u to vrijeme jos mi se uvijek eini prijevod najuglednijeg cejlonskog pali gramatieara i autora rjeenika Mahathere Buddhadatte, koji sam konzultirao na svim spornim mjestima, tipienim za europske i eurocentrieke prevodioce.

Pali jezik osnovnih buddhistiekih tekstova na kojem je saeuvan prvobitni kanon Tipitakam odnosi se prema sanskritu kao talijanski prema latinskom. Usporedba se osniva na slienosti zakona glasovne asimilacije. Evo nekoliko primjera koji ujedno pokazuju i neobiene slienosti sa nasim

jezikom: Sanskrit	Pali	Hrvatski
puspati agni pria laghu iksana	pupphati aggi piya lahu akkhi	pupati oganj prijatan lako, lagano oko
Dodajem i svoje redovnieko ime Nanajivako:
d  ana	ana	znanje
jivakah	jivako	onaj tko zivi (doslovnije Zivko) u skladu sa, ili prema. . .

Pali je mrtvi knjizevni jezik (doslovno jezik "tekstova") kao i sanskrit, a najsrodniji je jeziku magadhi koji je u Buddhino doba bio govorni jezik istog podrueja srednje Indije, na jugu od rijeke Gange, jednom od najvaznijih sredista indijske kulture toga vremena. Po dijalektalnoj srodnosti istog podrueja Buddho u nizu razgovora sa dainskim "golim mudracima", od kojih se i sam odmetnuo, razgovara istim jezikom, koji se u novijoj filologiji naziva kao i pali "srednjeindijskim".

Rad na ovom prijevodu poeeo sam prije 1950. u Rimu kad sam jos kao samouk poeeo ueiti pali uz sanskrit. Redovnije studije sam nastavio na univerzitetu u Bonnu i privatno sa svojim profesorom do 1956. Prvi prijevod Dhamma-pade zavrsio sam u Beogradu oko 1952. S tim sam prijevodom zelio napisati prvu knjigu buddhistiekih tekstova tako da sam uz pojedine izreke Dhamma-pade dodavao prozne citate iz Buddhinih govora. - 1954. g. uspio sam od svega toga objaviti oko jednu trecinu osnovnih izreka u zagrebaekoj "Republici", povodom proslave 2500- godisnjice buddhizma u cijelom svijetu. Rad na ponovnom prevodenju zapoeinjao sam i kasnije nekoliko puta u toku svog redovniekog zivota na Sri Lanki. Rukopis prvobitnog prijevoda dostavila mi je u Kaliforniju tek 1989. godine moja unuka Maja Akpinar. Tada sam vec radio na ovom

posljednjem prijevodu, zahvaljujuci inicijativi urednika biblioteke "Religija i mistika" da svojim ostalim objavljenim prijevodima dodam i potpuni prijevod ove osnovne zbir,ke Buddhinih izreka u stihovima, svrstanih u 26 poglavlja o glavnim temama njegovog ueenja. U prilozima svojim ranijim knjigama uvrstavao sam pojedina poglavlja Dhamma-pade koja su u ovom konaenom prijevodu djelomieno preradena.

U okviru buddhistiekih zemalja u koji se moze obuhvatiti veci dio Azije, Sri Lanka, Burma i Siam predstavljaju posebnu grupu. To su zemlje u kojima je Buddhino ueenje saeuvano historijski najtoenije u okviru ortodoksnih skola theravado za razliku od tzv. sjevernih skola mahayanam koje su se razvile kasnije pod utjecajem indijskog vedantinskog idealizma. Thera-vado znaei "ueenje starih", tj. prvobitnih Buddhinih ueenika, sakupljeno u knjige Ti-pitake na izvornom pali jeziku, a maha-yanam znaei "velika kola", ueenje prosireno i razradeno mnogostruko u sanskritskim obradama polaznih postavki. Zauzimajuci zbog toga superiorno stanoviste, mahayanisti su u toku stoljeca izvorno ueenje "pali kanona" nazivali hinayana ili "mala kola". To se razlikovanje u klasifikaciji skola odrzalo do danas, osobito u popularnim religijama koje su se prilagodile narodnim vjerama raznih zemalja. Sam Buddho je jos za zivota predvidio mogucnosti i nemogucnosti razdora i sizmi u svome ueenju sazeto ovako: Povodom smrti svoga starijeg dainskog takmaca Mahavire, ueenici su ga izvijestili o rasulu i sporovima medu njegovim sljedbenicima i izrazili strah da se tako ne dogodi i poslije Buddhine smrti, a Buddho im je na to pouzdano odgovorio da to nije moguce u osnovnim shvacanjima o "eetiri plemenite istine" na kojima se osniva njegov pogled na svijet: patnja, nastanak patnje, dokoneanje patnje i osmeroelani put koji vodi do dokoneanja patnje. Ti su faktori oplemenjenja ljudskog bica (bhavana - izraz koji se u najsirem a i najvulgarnijem smislu prevodi sa "meditacija"):

-  4 podrueja postojanosti paznje (sati-patthana): "u tijelu paznja nad tijelom, . . . u osjecajima nad osjecajima, . . . u mislima nad mislima, . . . u pojavama nad pojavama (dhamma).

-  4 ispravna napora: da se ne pojave pogresne i zlonamjerne predodzbe, da se odrze, proeiste, umnoze, prosire, razviju, usavrse ispravne i dobronamjerne predodzbe.

-   4 sposobnosti koncentracije:. . u svrhovitosti, . . u intelektualnom radu, . . . u odrzavanju energije, . . u istrazivalaekom naporu.

-   5 sposobnosti tjelesnih i duhovnih moci. (Duhovne su moci: pouzdanje, snaga, paznja, sabranost i uvid.)

-  7 spona probudenja: paznja, istrazivanje, snaga, zanos, smirenost, ravnodusnost.

-   0smeroelani put oslobodenja od egzistencijalne patnje: ispravni nazori, ispravne namjere, ispravan govor, ispravna djelatnost, ispravan naein zivota, ispravan napor, ispravna paznja, ispravna meditativna sabranost (samadhi). (Posljednja tri stava se odnose na Buddhino ueenje o meditaciji.)

Istim je povodom Buddhin intelektualno najistaknutiji ueenik Sariputto formulirao cjelinu njegovog kosmoloskog pogleda na zivot  i  svijet  prema broju elemenata koji determiniraju komplekse psihofiziekih pojava, od jedne do deset komponenata, u dva govora koji saeinjavaju posljednja dva poglavlja zbirke dugih govora (Digha-nikayo 33 i 34), od kojih prvi, Sangiti suttanta, obuhvaca u standardnom engleskom prijevodu 49 stranica. Princip cjeline te filozofije egzistencije izrazio je Buddho u 22. govoru zbirke srednje duzine (Matltlhima-nikayo 22) izrekom:

"Mene koji ovako govorim, ovako naueavam, optuzuju neki askete i brahmani bezrazlozno, proizvoljno, lazno i neopravdano ovako: 'Rusilac je isposnik Gotamo; on propovijeda rusenje,

unistenje i odricanje pravog zivota.' - A ja, ueenici, naueavam samo jedno, danas kao i ranije: patnju i iskorjenjivanje patnje."1

Vec je Schopenhauer, u doba kad izvorno proueavanje indijske kulture u Europi poeinje da se ozbiljno razvija, nazvao buddhizam "ateistiekom religijom". Taj se naziv odrzao do danas. Ne zalazeci u granice opravdanosti takvih klasifikacija, smatram ipak da vec nekoliko navedenih obiljezja opravdava svracanje paznje na njegov pristup buddhizmu, s kojim se i sam eesto puta izrazito suglasava.2

0tkad sam prvi put poeeo prevoditi Dhamma-padu, oko 1950, ostali tekstovi kojima sam zelio nadopuniti pojedine izreke potjecali su pretezno iz De Lorenzovog talijanskog prijevoda Matltlhima-nikaye, zbirke Buddhinih govora "srednje duzine", koja za mene predstavlja estetski najljepsi, iako ne najtoeniji, europski prijevod. Danas mi se eini da sav tadasnji materijal u biljeskama nije neophodan, pogotovo ne iz prevodilaekog izvora na koji sam tada bio pretezno ogranieen. Dugogodisnjim iskustvom dosao sam do zakljueka da je najbitnije da se uvodno osvrnem upravo na prvu rijee prve izreke ovog teksta - mano. 0snova je te rijeei u paliju kao i u sanskritu: manas. Ista je osnova, i bitno najopcenitije i najsire znaeenje, saeuvana do danas u latinskoj rijeei mens u opsegu znaeenja preuzetom i u engleski mind. U nasem jeziku kao i u njemaekom i francuskom postoje samo izvedenice iz imenice "mentalitet". U europskoj filozofiji najsiri opseg je taj pojam dobio kod Kanta i kao "teorijski um" i kao "praktieki um", pa i "rasudna moc", shvaceni u zajedniekoj cjelini sistema eija je osnova, ne u teorijskoj, nego u praktiekoj komponenti.3 Engleska rijee mind ima nesumnjivo najvise srodnosti sa terminom manas u indijskoj filozofiji uopce, ne samo u buddhistiekoj, pa ipak standardni rjeenik koji je izdalo Pali Text Society opravdano napominje da i u tom slueaju treba gdjekada prevoditi ovaj termin i sa "misljenje" (thought). Ukoliko postoji sklonost u europskim jezicima da se manas prevodi sa "duh", treba imati na umu poteskocu da manas predstavlja sesto podrueje osjetne svijesti ravnopravno sa osjetnih pet dozivljajnih podrueja tjelesnih organa, pa je u vezi s njima izrazito usmjeren prema fenomenalnoj svijesti i vezan iskljueivo za njena predmetna podrueja. U tom je smislu "misljenje" klasificirano kao "sesti organ" organske svijesti shvacanja objektivnog smisla podrueja i elemenata fenomenalne datosti (Ayatanam, dhatu). Zato ga je psiholoski adekvatnije prevoditi sa "razum" nego sa "duh". Zato u europskoj komparativnoj filozofiji postoji dovoljna suglasnost (koju je dovoljno izrazito dokumentirao Schopenhauerov sljedbenik Paul Deussen u tri knjige povijesti indijske filozofije) da je tek Kantov kritieki fenomenalizam stvorio adekvatnu osnovu za komparativnu filozofiju prema pretpostavkama starog indijskog umovanja. To najizrazitije vrijedi za buddhizam, iako se vedantinska filozofija upanisadi redovno interpretira u usporedbi s kantovskim idealizmom.

1  U zbirci Majjhima-nikayo, govor 104, dalje razraden u Digha-nikayo, govor 22 i dalje.

2  Usp. moju knjigu "Schopenhauer and Buddhism", Buddhist Publication Society, Kandy, 1970, No. 144-146, 0. 22, str. 32; opsirnije u izdanju istog eseja u mojoj knjizi "Studies in Comparative Philosophy", Colombo, 1983, vol. I, str, 34, 0. 14.

3  Usp. moju studiju "The Ethos of Knowledge in Kantian and in Buddhist Philosophy" u Kant Studien 77/1, 1986.