Četrnaesto poglavlje

DEZINFORMACIJE

Užasnuo sam se kada mi je g. X ponosno priznao da izvodi takvu vrstu sugestivne hipnoze, ponekad toliko drogiran halucinogenima da mi je rekao:

»Ne mogu ustati s kauča ni da uzmem šalicu kave.Moram imati pomoćnika da mi je donosi.«

Rekao je da tijekom seansi pod hipnozom uvodi svoje »otete« u izmijenjeno stanje svijesti u kojem oni onda »otkrivaju« svoja potisnuta iskustva s izvanzemaljcima!

Pomislio sam, »Majko Božja! To su ugovori za knjige vrijedni više stotina tisuća dolara, istraživački programi koje financiraju Rockefelleri i saudijski princ, i sve to podvaljuje se lakovjernoj javnosti. I sve te stvari smatraju se istinitima jer imaju potpis ovog istraživača!«

Dakle, do 1993. godine postalo mi je jasno koliko je razrađena prijevara koja se vrši nad javnošću. Kao i to da je devedeset posto informacija o NLO-ima, izvanzemaljcima i susretima s izvanzemaljcima koje se nalaze u javnoj domeni u potpunosti lažne, dezinformacije — smišljene da ljude vraški prestraše.

Od 1993. godine pa do danas, osobno mi je bilo vrlo teško živjeti s tim znanjem. Suzdržavao sam se u pogledu korupcije i potpunog krivotvorenja informacija te iskustava povezanih s NLO-ima i izvanzemaljcima, koji se javnosti podvaljuju putem dezinformacijskih kampanja teških više milijuna dolara.

Međutim, dovoljno je reći da je čitavo polje istraživanja NLO-a toliko diskreditirano i korumpirano da je barem devedeset posto od svega što je o toj temi ikada izašlo u javnost potpuna izmišljotina, brižljivo skrojena dezinformacija i programiranje svojstveno psihološkom ratovanju.

G. X i ja vodili smo zanimljivu filozofsku raspravu, no zbog njegove nedosljednosti uzrokovane svim tim drogama bilo je teško zaci dublje u problem.

Ono što nije poznato je da g. X. naveliko zloupotrebljava te tvari i da je osim toga poticao ljude koji ih zloupotrebljavaju da istupe i uđu u tajfolie a deux — to zajedničko ludilo da izmišljaju susrete s izvanzemaljcima i zatim ih amenuju kao da su se stvarno dogodili.

Dakle, jedna od zanimljivih stvari o kojima smo razgovarali bilo je to kako je bio »progonjen« zbog svojih istraživanja otmica te daje on neka vrsta žrtve.

U stvarnosti, dogodilo se to da je on ne samo koristio droge na svojim subjektima nego je radio i nešto što je s etičke strane apsolutno zabranjeno: subjektima istraživanja naplaćivao je svoje vrijeme. U istraživačkom eksperimentu ne možete naplaćivati subjektima. To je krajnje nemoralno i neetično.

Jedna od stvari koje sam otkrio tijekom sastanka na rancu ]Y s Laurenceom Rockefellerom je da su David Rockefeller, iz banke Chase Manhattan, i pokojni Nelson Rockefeller, koji je bio američki potpredsjednik, bili uvelike uključeni u tajnu vladu.

Laurence Rockefeller je znao za te stvari, međutim on je u svojoj obitelji više bio »kraljfilozof « nego silnik. Bio je profesionalni filantrop koji je istinski želio jednostavno razdijeliti svoje bogatstvo prije nego što umre.

Na žalost, bio je okružen moralno neprikladnim ljudima, uključujući to leglo ljudi povezanih s CIA-om. Među njima se posebno isticala famozna »žena u crvenom«, čiji je suprug radio za CIA-u.

Dakle, u taj metež ulazi Laurence Rockefeller želeći podržati objavljivanje informacija o toj temi. No, njegov su novac presreli CIAini agenti i vječni niškoristi iz NLO zajednice te ga preusmjerili u izmišljena istraživanja otmica, zloupotrebu droga i svakojake druge ludosti.

Konkretno, jedan čovjek iz Laurenceovog kruga presreo je velika financijska  sredstva, koja su trebala biti namijenjena CSET-iju kako bi Inicijativa CE-5 dobila profesionalnu podršku, i uzeo ih za vlastiti institut da bi se zatim mogla preusmjeriti u razne tajne operacije.

To znam na temelju osobnog iskustva.

Dakle, Laurence je imao vrlo dobre namjere, no krug ljudi oko njega bio je prepun obavještajnih agenata koji su davali sve od sebe da njegova sredstva zadrže podalje od bilo kakvog konstruktivnog rada.

Njihova zadaća je bila da otvore prozor i milijune dolara bace u vjetar. To su i činili. Svjedočio sam toj tragediji iz prve ruke. Na posljetku je cjelokupno zanimanje Laurencea Rockefellera za to područje preotela ta »žena u crvenom«, čija moralnost izaziva zgražanje.

Naime, otprilike u to vrijeme bili smo sakupili niz dokumenata koji su sačinjavali takozvane »Najbolje dostupne dokaze.« U duhu kolegijalnosti otvoreno sam ih, kao rad u nastajanju, podijelio s Laurenceom i drugima.

Ispostavilo se da ih se dokopala »žena u crvenom« te uzela novac Laurencea Rockefellera i jednog od CSETI-jevih dugogodišnjih podupiratelja te unajmila jednog pisca iz NLO zajednice. On je zatim uzeo te dokumente, prepisao ih, stavio njihovo ime na njih, zaštitio autorskim pravima i ukrao ih od nas. Kasnije, kada smo pokušali te dokumente koristiti na daljnjim slobodnim i otvorenim bririnzima, unajmila je jedno od najvećih odvjetničkih društava u Washingtonu i zaprijetila da će me tužiti!

BaŠ krasno... Takvo što, nakon što su ukrali koncept, uključujući i naslov čitavog dokumenta. Bez obzira na sve te stvari, uspostavio sam blizak odnos s Laurenceom. Uživao sam u druženju s njim i njegovom divnom ženom Mary.

Sjećam se, pred kraj jedne večeri, ja i Laurence i šetali smo na drvenu terasu pokraj kolibe u kojoj smo se sastajali na tom ranču. Na terasi se nalazila skulptura američkog Indijanca na konju. Indijanac je imao perjanicu, a ruke su mu bile ispružene prema zvijezdama.

Promatrali smo nebo i razgovarali. Laurence se okrenuo prema meni i rekao:

»Shvaćate da ne postoji nijedan aspekt života na zemlji koji će ostati isti nakon što se ova stvar razotkrije. Toliko su duboke i dalekosežne njene implikacije.«

»Da, Laurence, zbog toga je to tajna i zbog toga se razotkrivanje mora dogoditi,« rekao sam. »No trebamo vašu pomoć.«

»Želim pomoći,« rekao je. »Međutim, moja obitelj me već grdi što sam se i ovoliko angažirao!«

»Svejedno trebate učiniti ispravnu stvar,« odgovorio sam.

»Preopasno je,« rekao je.

»Pa, Laurence, Bože moj: stari ste, bogati ste, i Rockefeller ste!«

Odgovorio je:»Ruke su mi vezane. Ali znajte ovo — vi to morate učiniti... Pogledajte to ovako: to je poput jata gusaka koje lete u 'V formaciji. Vi trebate biti gore na Čelu i osvajati nove teritorije, a mi ćemo biti ovdje dolje.«

»O!« nasmijao sam se. »Da, nakon što ja probijem sav otpor čeonog vjetra.«

»Ali ja moram ostati ovdje,« rekao je. »Ne mogu biti gore. Obitelj ne želi čuti za to.«

Dakle, imate ljude poput Laurencea Rockefellera koji su doista željeli učiniti pravu stvar — no on je dopustio da mu lojalnost prema obitelji podreže krila i bio je okružen hrpom tajnih agenata i nazoviistraživača koji su davali sve od sebe da monopoliziraju njegovo zanimanje i pobrinu se da, kakvu bi god potporu mogao dati, — bace u vjetar.

Dogodile su se i mnoge divne stvari, uključujući činjenicu da smo uspjeli sastaviti materijale za brifing koje je Laurence Rockefeller iskoristio da na rancu »JY« osobno brifira Billa i Hillarv Clinton.

Možda se sjećate da su prvih nekoliko Clintonovih ljeta u Bijeloj kući Clintonovi odmor provodili na Rockefellerovom rancu. Laurence je dao taj ranč senatoru Jayju Rockefelleru iz Zapadne Virginije, međutim to je i dalje bio njegov obiteljski ranč.

 Tamo su s Billom i Hillarv Clinton mogli razgovarati o prikupljenim informacijama povezanim s izvanzemaljcima. Laurence se iskreno trudio prenijeti te informacije pravim ljudima.

Kasnije sam preko prijateljice Clintonovih doznao da je predsjednik Clinton, kada se vratio u Bijelu kuću te ponovno pregledavao dokumente s brifinga, uzviknuo — prijateljica se potrudila da vjerno imitira Billa Clintona —

»Znam da je sve ovo istinito, ali Boga mu ljubim, ne žele mi ništa reći. Ama baš ništa, Boga mu ljubim!«

Kasnije su me pozvali da dođem na sastanak u New York i održim prezentaciju u domu spisateljice romana Judith Green, koja je imala stan u centru Manhattana. Nazočna je bila velika skupina ljudi, uključujući gđu Boutros Ghali, Rockefellerove predstavnike — čitava skupina ljudi iz njujorškog visokog društva.

Govorio sam o kontaktu s tim životnim oblicima i o tome što je potrebno da uspostavimo miroljubive odnose na Zemlji kako bismo mogli živjeti u harmoniji sa svojim izvanzemaljskim susjedima. Moj govor bio je odlično primljen i kasnije sam imao priliku sastati se s gđom Boutros Ghali.

Ipak, razočaralo me je što su neki sa sastanka imali zablude koje su izrazito raširene u masovnim medijima i NLO krugovima. Oni koji plasiraju iskrivljene rezultate istraživanja što se tiču sakaćenja stoke, seciranja živih ljudi, vanzemaljskih silovanja i susreta primaju ogromna sredstva od tajne skupine te njihovih prijatelja i veza u dezinformacijskom ogranku.

Oni kontroliraju i izvrću informacije te ih takve plasiraju mainstream medijima, NLO krugovima i, kako ih ja zovem, »maloprodajnim kupcima svega što je povezano s izvanzemaljskim «, koji zagrizu udicu i dobiju svoju porciju straha.

Vrlo su dobri u serviranju tih stvari i uvijek osiguraju da jedino oni dijelovi NLO subkulture koji podupiru partijsku liniju straha dobiju financijsku potporu, publicitet i tako dalje. Dakle, budući da upozoravam na to, nekim ljudima, na žalost, nisam jako drag, no stvar je u tome da ljudi moraju znati koliko je ta grupa vješta u obmanjivanju istraživača da iznose dezinformacije.

Na primjer, mnogim takozvanim istraživačima otmica te tajne skupine i njihovi suradnici dojave informacije koje ih dovedu do otetih.

Često se radi o ljudima koji su bili oteti za eksperimente kontrole uma koje u cijelosti izvode ljudske tajne paravojne skupine.

Informacije o toj temi koje dođu do javnosti u tolikoj su mjeri iskrivljene i zagađene dezinformacijama i insceniranim događajima da doslovno ne vrijede pišiva boba.

1990. godine nisam to znao, međutim do 1993. sam se u to uvjerio iz prve ruke, na najvišim i najdubljim razinama obavještajne zajednice.

Osobno sam se sretao s tim mračnim skupinama i osobama i za mene to više nije bila teorija, nego nešto za što sam znao da je istinito.

Na žalost, morao sam živjeti s ogromnim teretom dvojbe: koliko toga kazati javnosti? Znamo da će to stvoriti uragan mržnje protiv nas upravo od strane mašinerije koja želi da svijet bude obmanut. Ta golema dezinformacijska kampanja proizvodi dovoljno »lažnog zlata« da je istina — zrno pravog zlata - zakopana ispod čitave planine lažnog zlata. A većina ljudi ne radi njegovu analizu te čak ni ne pomišlja da je napravi!

Tako svi uzimaju lažno zlato i brkaju ga s pravim. Zašto? Zato što je središnja operacija, koja traje posljednjih 40 ili 50 godina, u tom vremenu izgradila lažne baze podataka i lažne sustave vjerovanja kako bi ljude zavela na krivi trag i udaljila ih od prave istine.

Ta mračna, konspirativna skupina civilnom stanovništvu nameće u potpunosti izmišljene pseudovanzemaljske događaje. Da bi taj tajni projekt mogao simulirati izvanzemaljske događaje, otmice ili sakaćenja stoke, koji izgledaju kao da »izvanzemaljci« napadaju, koriste se vrlo napredne tehnologije.

 U stvarnosti se operacije vode iz baza u Novom Meksiku i Utahu. Koriste se neobilježeni helikopteri i posebno obučeni ljudi koji upadaju poput komandosa i insceniraju te lažne događaje.

To je pomno proračunati psihološki rat. Ulozi su golemi. Cilj te propagande vrlo je jednostavan: plasirati dovoljno užasnih i zastrašujućih informacija da se u svijest masa usadi trajni strah od svega izvanzemaljskog.

Na posljetku će obmanutim masama mozak biti dovoljno ispran da podrže međuplanetarni oružani sukob.

Sve je to dio pripremnog ili »aklimatizacijskog« programa dezinformiranja i kontrole uma. Javnost se dezinformira pod krinkom informiranja. A unutar civilne zajednice istraživača NLO-a ima lakovjernika koji su, bilo svojom voljom ili protiv nje, dio toga. Većina njih su naivci koji ni ne znaju da ih se obmanjuje.

Ali, tko stoji iza svega toga? Ta vlada ne djeluje tako neposredno kao ona o kojoj ste učili na satu politike i gospodarstva! Kakva vlada? Koja vlada? Vlada u sjeni - tajna vlada.

Da li tajna vlada u sjeni izravno upravlja tim stvarima? Suptilnije je od toga. Imaju li svoje agente u civilnom NLO svijetu? Da. Zastrašujuće, ah jako mnogo njih.

Jednako zastrašuje jedan drugi način na koji ostvaruju svoje ciljeve. Plasiranjem dovoljno dezinformacija u koje se može povjerovati i inscenacijom dovoljnog broja događaja uspijevaju uvjeriti istraživače da prihvate te lažne događaje zdravo za gotovo i zatim o njima izvještavaju javnost u različitim časopisima i knjigama.

 Zlokobni krug se nastavlja — javnost automatski prihvaća te izvještaje kao stvarnost. To je složena stvar, no ljude je vrlo lako prevariti ukoliko ne znaju da postoje »falsificirani fenomeni« ili falsificirani fenomeni napravljeni tako da sliče autentičnim izvanzemaljskim fenomenima. S neograničenim financijskim sredstvima i sofisticiranom elektronikom i tehnologijama, toj odmetničkoj tajnoj skupini to lako polazi za rukom.

Ta skupina ima ogromne resurse dok s druge strane jednadžbe stoji slabo financirana, amaterska, hobistička civilna NLO zajednica. To je doista borba Davida i Golijata.

»Pravilo desne ruke« po kojem se možete ravnati je sljedeće: ako iza nečega stoji mnogo novca i ako je s tim povezano mnogo zastrašujućih, jezivih, gotovo demonskih informacija, možete biti sigurni da se radi o dezinformaciji koja je, svjesno ili nesvjesno, ponuđena javnosti.

Mnogi ljudi ne znaju da je u golemoj većini slučajeva, recimo, sakaćenja stoke, izviješćeno o neobilježenim helikopterima i jedinicama sličnim ljudskim specijalnim postrojbama kao o počiniteljima tih »događaja«.

To je u istraživačkoj zajednici dobro poznato, ali javnost se o tim činjenicama nikad ne izvijesti. Događaj se uvijek prikaže kao izvanzemaljsko sakaćenje naše nevine stoke!

Razmislite o sljedećem. Imamo javnost koja voli otići u McDonald's i jesti hamburgere. I tu javnost se obavještava da zli izvanzemaljci napadaju i muče naše jadne krave! Ma hajde!

U svemu tome je prisutna komponenta psihološkog ratovanja. Ljudi koji trguju tim jezivim scenarijima brzo otkriju da, ako krenu smjerom negativnosti, dobivaju mnogo financijskih sredstava i podrške iz određenih krugova. Ako ne idu negativno ili ako počnu govoriti istinu, sva njihova financijska potpora presuši.

Upravo to je razlog zbog kojeg CSETI i Projekt Razotkrivanje nikad nisu raspolagali ozbiljnijim financijskim sredstvima. Mi odbijamo lagati o tim stvarima. Odbijamo ići negativno. I odbijamo plasirati informacije koje prestravljuju narod.

Javno sam rekao da bih, da krenem pisati knjigu u kojoj stoji da su me oteli, živog secirali ili seksualno zlostavljali jezivi izvanzemaljci s Tau Epsilona, otišao u mirovinu kao vrlo bogat čovjek. Predujmovi za knjigu, scenariji i medijski aranžmani bili bi vrlo izdašni. To je živa istina.,

No, vratimo se na priču. S Rockefellerovog ranca otišao sam s našim vojnim savjetnikom i jednim drugim gospodinom ravno u Zrakoplovnu bazu Wright Patterson i tamo se sastao s pukovnikom Kanolom i Bruceom Ashcroftom, dužnosnikom civilne obavještajne službe koji je djelovao i kao »osoba za odnose s javnošću«.

Nismo išli tamo pogledati izvanzemaljska tijela i materijale što se tamo nalaze od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Svrha posjeta bila je izvijestiti ih o onome što radimo i o tome kako je nužno da budu spremni za promjenu. Sjećate se kako je admiral iz Združenog stožera naredio taj sastanak i kako se u stvari morao pozvati na čin kod ravnatelja Obavještajne službe zračnih snaga da bi se sastanak dogodio.

Sastanak je trajao oko sat i pol i tijekom tog vremena jasno sam im obrazložio kako smo u brojnim prilikama bili uspostavili kontakt s NLO-ima. Furiozno su zapisivah dok smo im prenosili te informacije.

Nastavili smo im objašnjavati da su te informacije već odavno trebale biti otkrivene javnosti.

U jednom trenutku pukovnik je upitao: »Što ako su ti oblici života neprijateljski nastrojeni?«

Pogledao sam ga i rekao: »Znate što? Vi i ja ne bismo vodili ovaj razgovor da su nastrojeni neprijateljski, s obzirom na činjenicu da su tehnologije koje posjeduju toliko napredne da mogu mijenjati strukturu prostor-vremena. Da su neprijateljski, Zemlja bi mogla u jednoj nanosekundi biti pretvorena u pepeo koji lebdi svemirom, i vi to znate. Nadalje, utoliko ukoliko smo mi desetljećima radili nepromišljene i opasne stvari usmjerene protiv njih, činjenica da vi i ja i dalje udišemo slobodan zemaljski zrak krajnji je dokaz njihovog nenasilja.«

Samo me je gledao.

Ostavili smo materijale za brifing u bazi VVright Patterson kod tih časnika. Kasnije je moj vojni savjetnik uspio ući u računalni sustav i vidjeti da su svi ti materijali dostupni u arhivu Obavještajne službe ratnog zrakoplovstva u VVright Pattersonu. Izvještaji o CSETI-jevim kontaktima s izvanzemaljcima te naši najbolji dostupni dokazi i procjene situacije, sve se nalazilo u tom računalnom sustavu.

Međutim, nakon što su ih počeli čitati neki viši časnici, materijali su odjednom nestali. Ti naši materijali više nikad nisu viđeni!

Mali post scriptum tom iskustvu: Kasnije smo saznali da je admiralu Crameru bilo rečeno da se više ne smije uplitati u takvu vrstu sastanaka.

Kada je naš vojni savjetnik došao ponovno posjetiti admirala, njegov pomoćnik je insistirao: »Nemojte admiralu Crameru nikad više spominjati tu temu. On ne može razgovarati o tome!«

Mislite li da smo trebali biti iznenađeni kada smo saznali da je nedugo nakon toga promaknut iz načelnika za obavještajne poslove u Združenom stožeru u direktora Obavještajne službe ratne mornarice?

Rekli su mi daje admiral Cramer bio nagrađen što je prestao forsirati tu temu. Odatle promaknuće u Obavještajnu službu ratne mornarice.

Gorka je ironija da je, nakon što je nagrađen zato što se ostavio teme, najvjerojatnije dobio više informacija o istoj temi.