DONOŠENJE odluka često se smatra sredstvom koje je omogućilo evoluciju.
Svaka naša odluka temelji se na našoj perspektivi ili nakanama i na kvaliteti svijesti koju unosimo u svoje misli, osjećaje i djelovanje.
Svjesna evolucija, posredstvom odgovornih i pozitivnih odluka, može poslužiti kao vrlo koristan put. Kakve veze donošenje odluka ima s jezikom?
Pozitivne odluke koje upravljaju načinom na koji govorimo ili komuniciramo s drugima pripomažu pozitivnim i plodonosnim ishodima, dok destruktivan govor najčešće dovodi do destruktivnih posljedica.

Jasnoća je sposobnost uočavanja duše na djelu u fizičkome svijetu.
Plod je svjesne odluke o učenju posredstvom mudrosti umjesto posredstvom straha i sumnje. — Gary Zukav

Govor je ogledalo duše; čovjek koji govori
također. — Pubilije Sirus

Svatko od nas doživljava stresne situacije kod kuće, u školi ili na poslu. Kad se sve ne razvija na najbolji mogući način, vrlo je lako
pribjeći pritužbama, okrivljavanju i kritiziranju drugih. Moguće je da nas tada obuzima iluzija prema kojoj nam pronalaženje mana u drugima
može pomoći da se osjećamo bolje i zadovoljnije.Često sam žalio zbog
riječi koje sam izgovorio, zbog šutnje nikada. — Pubilije Sirus

? Bismo li i dalje »cijepali drva i donosili vodu«, kao što nam nalaže drevna izreka iz Zena. Međutim, naša razina svijesti mogla bi nam pomoći da proniknemo i dalje od neposrednih problema, da dođemo do spoznaja koje su nam dotada možda bile skrivene.

Ponižavanje ili vrijeđanje drugih rijetko može poslužiti kao način rješavanja problema. Umjesto toga, takvi stavovi često samo
produbljuju jaz. S druge strane, ljubazne, obzirne riječi pune razumijevanja nude potporu. Možemo slušati sa suosjećanjem, a zatim govoriti obzirno — s pozicija poniznosti, neograničene ljubavi i proširene perspektive.

U knjizi Kad se dobrim ljudima događaju loše stvari rabin Harold
Kushner piše i o perspektivi:

Bog je stvorio svijet u kojem se događa mnogo više dobrih nego loših stvari. Životne katastrofe nas uznemiruju ne samo stoga što su bolne, nego i jer su zapravo iznimka. Većina ljudi najčešće se budi zadovoljna. Većina je bolesti izlječiva. Većina zrakoplova bez poteškoća uzlijeće i slijeće... Nesreće, pljačke, neizlječivi tumori iznimke su koje tresu same temelje života, ali su vrlo rijetke. Kad vas život povrijedi, vjerojatno vam je teško voditi računa o tim činjenicama. Kad stojite vrlo blizu velikome predmetu, vidite samo taj predmet. Tek kad se od njega malo udaljite uočit ćete i ono što je oko njega. Kad nas omami neka tragedija, vidimo i osjećamo samo tu tragediju. Tek zahvaljujući vremenu i odmaku tragediju spoznajemo u kontekstu cjeline života i cjeline svijeta.

Kad bismo nekako uspjeli voditi računa o takvome gledanju na stvari i kad nam se čini da je situacija katastrofalna, da nam remeti mir ili nas uznemiruje, kada bismo mogli tako promatrati stvari sve dok nam se ne ukaže »širi kontekst«, možda bismo mogli izbjeći mnoštvo destruktivnih riječi. Stara dobra izreka »Ako ne možeš reći nešto dobro, ne govori ništa« može poslužiti kao mjerilo za riječi koje izgovaramo tijekom dana.

Važno je priznati razloge za emocionalnu uzrujanost. Ako nismo prisni s mislima i emocijama, možda nećemo uočiti dinamiku koja je u njihovoj pozadini i posljedice tuge, žalosti, razočaranja i bijesa nećemo povezati s temeljnim uzrokom. Kako shvatiti patnje i radosti drugih ako nismo u stanju doživjeti vlastite srodne emocije?

Douglas je bio poslovni čovjek iz jugozapadnog dijela Sjedinjenih Država, pripadnik srednje klase s fakultetskom naobrazbom.

Djetinjstvo je proživio u emocionalno zahtjevnim okolnostima; odrastao
je u disfunkcionalnome domu, uz oca alkoholičara i kronično bolesnu majku. Kao odrastao muškarac, Douglas je bio bijesan, ogorčen, sklon manipuliranju, te se činilo da nije u stanju ostvariti trajne i kvalitetne odnose. Zbog svadljivosti i sklonosti verbalnom zlostavljanju, većina ljudi držala se na distanci. Čašu je prelio Douglasov temperament i njegovo neugodno držanje, zbog kojih ga je supruga napustila i zatražila razvod.

Douglas je nakon toga utonuo u dubok očaj, no ti posljednji događaji naveli su ga na intenzivno propitivanje vlastite duše. Počeo je uviđati dugogodišnje negativne obrasce i tako je odlučio suočiti se i s tim obrascima i s boli koja je oduvijek bila u njihovoj pozadini. Dok je u sebi tražio najdublje uzroke bolnoga života, život je organizirao tako da bude sam i da redovito odlazi na rehabilitacijske seanse sa stručnom osobom.

Kad je Douglas nakon nekoliko mjeseci dovršio oporavak, i na sebe i na život, kao i na svoj sustav vrijednosti, počeo je gledati bitno drukčije. U sljedećih godinu dana postao je osjećajniji i uviđavniji, pokazujući više razumijevanja za druge. Njegov se bijes istopio, postao je manje ciničan, dok se njegovo samopouzdanje uzdignulo do zdravijih razina. Do tih promjena nije došlo tek tako, bez poteškoća. Put od bijesne, arogantne osobe sklone manipuliranju do brižnijeg i obzirnijeg čovjeka obilježila je osobna bol koja je iziskivala veliku hrabrost.
Ali uspio je! Predajući se tom putovanju unutarnjeg istraživanja,
Douglas je promijenio život.

Dobro pazite da se, kad vam se dogodi loš dan, ne iskaljujete na drugima. Budite osjećajni i uviđavni. Teški će trenuci završiti, a kada dođe do toga, bilo bi dobro da nema ni nepotrebnih rana koje treba zaliječiti!

 Kod postizanja uspjeha, kralježnica je
važnija od kosti koja nam navodno »određuje
« sreću. — Frank Tyger

Ništa nije uspješno poput uspjeha. — Alexandre Dumas, St.

Uspijeva onaj tko neposrednu zadaću
promovira u važnu stvar. — William Feather