13. POGLAVLJE
DEMONSKI MAJSTOR PJEVAČ
LOVAC NA ŠTAKORE IZ PRENOĆIŠTA
"Hitlerovo gestikuliranje, žestina njegovih govora kojom bi sam sebe tjerao do granica histerije i vrišteći izbacivao svoj bijes, u njegovih su slušatelja postizali isto djelovanje. Način na koji je uspijevao raspomamiti svoje slušatelje često je opisivan. Muškarci bi stenjali ili zviždali, žene bi nehotično počinjale jecati; pa i ako su si time samo htjeli dati oduška, ipak su se nalazili u vlasti povišenih osjećaja mržnje i oduševljenja, gdje se gubilo svako ustručavanje...
Njegova moć da očara svoju publiku uspoređivana je s okultnim vještinama afričkog vrača ili azijskih šamana; drugi su je uspoređivali s osjetljivošću nekog medija i magnetizmom hipnotizera."
Alan Bullock:
Hitler. Studija o tiranijiHanisch, jedan od drugova iz utočišta za beskućnike u Beču, ispričao je kako se Hitler tada, dok je još bio mlad, siromašan i nepoznat, mogao opijati snagom izgovorene riječi.
"Jedne večeri", izvješćuje Hanisch, "Adolf Hitler je otišao u kino gdje je trebao biti prikazan Kelermannov
Tunel. U tom filmu nastupa neki agitator koji svojim govorima potiče radničke mase. Hitler se gotovo raspametio.Dojam što ga je ta scena ostavila na njega bio je toliko snažan da danima potom nije pričao ni o čemu drugom nego o moći retorike."
Još kao mladić Hitler se oduševljavao velikim govornicima. Gusti Kubizek pričao je kako je snaga rječitosti, tako dramatično slavljena u Wagnerovoj operi
Rienzi, Hitlera navela da uzbuđeno prizna kako bi i on jednoga dana magičnom snagom riječi htio osvajati mase.Hitler u
Mein Kampfu govori o važnosti govorničke vještine: "No, sila što je pokrenula velike političke lavine religiozne i političke vrste odvajkada je bila čarobna moć izgovorene riječi. Prvenstveno široke mase nekog naroda uvijek podliježu sili riječi. No, svi su veliki pokreti narodni pokreti, vulkanske erupcije ljudskih strasti i duševnih osjećaja, uskomešanih ili okrutnom božicom nevolje ili među mase ubačenom bakljom riječi..."I Hitler je čak blizu tomu da izda nešto od magične govorničke tehnike kada priča kako prevladati otpor što ga čovjek osjeti na nekom pučkom skupu. On kaže da se to ne može učiniti argumentima, već samo apeliranjem na "skrivene sile". "Govornik masu uvijek mora pratiti na taj način da ga žive reakcije slušatelja neprestano nadahnjuju na riječi koje su mu potrebne, kako bi ih ponovno mogao vratiti u srca svojih slušatelja."
Otto Strasser, koji je i sam bio sjajan govornik, no nikad nije pripadao nacističkoj hijerarhiji, shvaćao je ponešto o magičnoj moći na kojoj se zasnivala Hitlerova sposobnost da svom slušateljstvu sugerira najbješnje strasti:
"Hitler reagira na titraje ljudskog srca s preciznošću seizmografa ili radioprijamnika, i on funkcionira poput zvučnika koji proglašava najtajnije želje, najneprihvatljivije instinkte, patnje i nezadovoljstva cijele jedne nacije."
Strasser ne drži mnogo do Hitlerove intelektualne argumentacije što ju je pronašao u knjigama, ali i krivo shvatio. "Ali pusti ga samo neka odbaci svoje štake, te neka hrabro istupi i govori kako ga duh upravo nadahnjuje, i on se odmah pretvara u jednog od najvećih govornika stoljeća...
Adolf Hitler ulazi u prostoriju za skupove. Njuši atmosferu. Oklijeva jednu minutu, ispipava teren, upija atmosferu. A onda probija iz njega. Njegove riječi poput strjelica pogađaju cilj, dira svaku otvorenu ranu, nesvjesno oslobađa masu tako što izražava njene najintimnije želje i govori upravo ono što ona želi čuti."
Profesor Bullock možda je znatno bliže istini kada piše: "Hitlerova moć da očara svoju publiku uspoređivana je s majstorijama afričkih vračeva ili azijskih šamana; drugi su je uspoređivali s osjetljivošću nekog medija ili magnetizmom hipnotizera." No, samo vanjsko promatranje nikada
52
Otto Strasser: Hitler i ja.ne može otkriti istinski izvor viših sila s kojima je Hitler njemačkom narodu u srca ubacio goruću baklju riječi i ohrabrio ga da se priključi rasnim progonima.
Vidovnjačke sposobnosti Adolfa Hitlera, zasnovane na ritualnom "otvaranju" njegovih centara vizije, bile su atavističke prirode. To znači da svojim vizijama nije mogao niti vladati niti upravljati. Njegova opažanja još su bila neposredno povezana s duhovnim realnostima, koje su pripadale jedinstvenom svijetu stvari. Aktiviranje centara u Hitlerovom astralnom organizmu događalo se nenamjerno, kada bi se sam doveo u stanje najvećeg uzbuđenja. Možda se njegova vizija s određenim opravdanjem može uspoređivati sa stanjem opijenosti izazvanim meskalinom ili LSDom, pri čemu se čovjek nalazi u pokretnom kontinuumu boja što se neprestano mijenjaju, budući da svaka vibrirajuća
čakra daje osobit doprinos totalnom transcendentalnom doživljaju. Slijedimo li istinski put ka gralu, te se snage razvijaju meditacijskim vježbama u kojima čiste misli i osjećaji potiču na klijanje i rast organe vizije, kao što sunce i voda hrane sjeme neke biljke. Očigledna paralela između uživanja tih čakri i zakona rasta u prirodi sve do razvijanja cvjetova, stare su potakli da te organe vidovnjačkog viđenja nazovu "lotosovim cvijetom".Ta pritajena svojstva bude se razvijanjem posebnih sposobnosti, stjecanjem određenih moralnih kvaliteta i ovladavanjem skrivenim funkcijama duše. Svaki centar aktivira se u onom stupnju u kojem je ispunjen određen broj zahtjeva. Primjerice, budistički "osmerostruki put" vodi do stjecanja osam sposobnosti, kojima lotosov cvijet s osam listova, povezan sa štitnjačom, biva potaknut na rast i aktiviran.
Svaki od tih organa, povezan sa sedam endokrinih žlijezda, omogućava različite vrste vizija. Primjerice, čakra koja pripada prsnoj žlijezdi uzrokuje da se može vidjeti kako se mijenjaju osjećaji i raspoloženja drugih ljudi, nasuprot čemu nas deseterolisni organ, koji se nalazi u solarnom pleksusu, osposobljava za prepoznavanje talenata i sposobnosti drugih i omogućava nam komunikaciju s višim duhovnim bićima. Drugi centri otvaraju skrivene misli i tajne motive i razotkrivaju namjere potpuno nepoznatih osoba, tako da ih možemo čitati kao otvorenu knjigu.
Ukratko smo prikazali prijeporan i potpuno neprihvatljiv način kojim su, pod vodstvom Dietricha Eckarta i najužeg kruga društva Thula, opscenim i sadističkim inicijacijskim ritualima otvoreni centri Adolfa Hitlera. I ne može se sumnjati da su te skrivene sile buđene tijekom Hit lerovih zazivajućih napada govorništva, tako da je poput lovaca na štakore i Hamelna instinktivno vladao svojom publikom; orijentalni šaman što izvikuje svoje smrtonosne mantre kako bi svoju publiku naveo na neobuzdane izljeve osjećaja.
Za razliku od drugih suvremenih materijalista, Hitler dar govora nikada nije promatrao trezveno i nemaštovito kao jedan od mnogih mogućihnačina ljudskog izražavanja. Razvijanje njegova govorničkog dara moglo bi se svesti i na Eschenbachova
Parzivala, kojega je do najsitnijih detalja iznenađujuće dobro poznavao.U tom fascinantnom srednjovjekovnom epu koji i sâm predstavlja dalekosežan inicijacijski dokument, postoji prekrasan opis da i riječ može biti shvaćena kao mač što izlijeće iz usta čovjeka. Opisuje se i kao "mač riječi" koji je sada postao star i tup i izgubio svoju moć. Taj "mač riječi" može se obnoviti samo pronađe li se izvor njegove prvobitne snage.
O tom tajnom izvoru govori se na jednom važnom mjestu u
Parzivalu:"Mač tako uvijek ostaje neoštećen pri prvom udarcu - pri drugom se raspada. Doneseš li ga tada do izvora, od mlaza vode ponovno će postati cjelovit.
Ali moraš uzeti vodu pri izlazu izvora, neposredno ispod stijene, prije nego je dan obasja. Izvor se dakle zove Lac. Ukoliko se od komada mača ništa nije izgubilo i drži li ih netko ispravno jedan uz drugi, dočim ga izvorska voda nakvasi, mač će opet biti cjelovit, dapače fuge i oštrice bit će snažnije i bolje nego prije, a gravure neće izgubiti svoj sjaj. Naravno, maču su potrebne riječi blagoslova, a plašim se da si ih ostavio ondje. No, ako si ih naučio izgovarati, snaga sreće u tebe uvijek raste i klija..."
Trubadur kasnije opisuje zdenac Kunneware što ga štiti zmaj kao porijeklo magičnog izvora. Povrh izvora nalazila se kugla na kojoj je sjedio zmaj.
U toj prekrasnoj gralskoj simbolici zdenac predstavlja spolne žlijezde - gonade. Ovdje se nalazi kugla (ili
čakra), najviši duhovni organ što su ga stari narodi obilježavali četverokrakim kukastim križem.Zmaj koji čuva zdenac simbolizira neobuzdanu divljinu u krvi rase, najprimitivnije seksualne instinkte koje treba prevladati i preobraziti prije nego što će izvor vršiti svoju moć - stvaralačku i iscjeljujuću snagu riječi.
Ovdje, na zdencu Kunneware, čovjek mora ne samo prevladati duboko ukorijenjen egoizam i rasni ponos, nego mora i sastaviti slomljene komade mača. Ti se komadi moraju poklapati tako da svaki dođe na pravo mjesto te da s ostalim znakovima tvori Zodijak - neku vrstu duhovne slagalice, u kojoj se utvrđene konstelacije moraju pojavljivati u ispravnompoložaju i redoslijedu. "Nijedan se komad ne smije izgubiti."
Vitez grala tu zadaću ispod stijene mora obaviti prije nego što svane.
To znači da je on mora riješiti u transcendentalnoj svijesti, bez svjetlosti trodimenzionalnog svijeta osjetila što se bude.
Prikladno je da ovaj dio teksta slijedi gotovo neposredno Parsifalovom prvom bezuspješnom posjetu Gralsburgu, prilikom kojega propušta ranjenom Amfortasu postaviti sažalno pitanje: Brate, što te boli? Jer magična formula, koja ponovno spaja razlomljeni mač riječi, glasi LJUBAV.
Kristova ljubav, utjelovljena riječ. I samo kroz takvu ljubav, koja prevladava sve predrasude rase, boje, nacije, vjere i spola, može biti rođen duh individualnog čovjeka.
Hitler, koji je bio dobro upoznat s pričom i pozadinom
Parzivala, znao je za srednjovjekovno učenje o harmoniji makrokozma i mikrokozma, koje čovjeka shvaća kao umanjenu sliku cijelog kozmosa, i spoznao je kako je stvaralački princip (riječi) unijet u univerzum čovječanstva i dolazi do izražaja u silnom daru ljudskoga govora.Bit će da je Hitler bez pitanja znao da je slomljeni mač riječi s na njemu ugraviranim zviježđem bio čovjek sâm. Ali on nije htio krenuti putem kršćanske obnove, čime bi se riječ sve više i više pretvarala u moralnu inspiraciju i iscjeljujuću snagu ljubavi. On je magične sile, svojstvene za riječ, htio koristiti u destruktivne svrhe, kako bi među ljudima posijao mržnju, neslogu i neprijateljstvo.
Hitler je uz pomoć sila nacionalsocijalizma ljude htio spriječiti u razvijanju ljudskoga duha. U njegovim bezumnim govorima, koji su onomu tko ima oči u glavi bili javno izlaganje astrološke magije, on je budio brutalne instinkte i primitivnu okrutnost u krvi rase. Jedini motiv luciferskog duha, koji je s Hitlerovom zabludjelom dušom raspolagao kao s marionetom, bio je zavesti njemački narod i odreći se svog prava duhovnog prvorođenca u korist zavodljive ideje rasne nadmoći.
"Ljudi nas drže neprijateljima duha. Mi to i jesmo. Ali u jednom daleko dubljem značenju nego što su to uobražene građanske glave ikada mogle i sanjati. Što me se tiče kršćansko učenje o tom koliko je beskonačno značajan individualni duh i osobna moralna odgovornost? Hladna razuma suprotstavljam im spasonosno učenje o ništavnosti i totalnoj beznačajnosti individue i tvrdim da se njegovo daljnje postojanje može iščitati samo u nestajućoj krvi njegove rase... Oslobađam čovjeka od zahtjeva za duhovnom slobodom i osobnom neovisnošću, koju ionako može ispuniti tek mali dio njih... Njemačko kršćanstvo je proturječnost sâmo po sebi. Ili smo Nijemci ili kršćani."
(Izvadak iz Hitlerovih razgovora s njegovim gaulajterima)
Genijalnom dramskom intuicijom Richard Wagner od lika Klingora stvorio je čarobnjaka crne magije koji Kopljem sudbine maše kao silnim faličkim štapom. A u svjetlu vagnerijanske gralske opere shvaćamo kako Adolf Hitler kao Klingor dvadesetog stoljeća stupa na političku scenu kako bi nad čovječanstvom izlio rijeke magično inspiriranog otrova i time ih učinio slijepima prema značenju individualne sudbine u povijesnom procesu.
53 Uspoređujemo li Hitlera s Landulfom od Capue, začudo ćemo ustanoviti da taj vojvoda Terrae de Labur za svoje đavolske svrhe nije priželjkivao samo koplje, nego je i izmijenjenu svastiku, kukasti križ, izabrao za svoj grb.Predaje i legende oko Klingorova lika preživjele su deveto stoljeće, jer ime Klingorovo ponovno se pojavljuje tijekom nadmetanja pjevača na Wartburgu, godine 1207. Izvjesni biskup Klingor navodno je u tom nadmetanju nadmašio sve
Minnesängere Europe, čak i Wolframa von Eschenbacha.U izvješću o nadmetanju pjevača na Wartburgu, koje je Wagnera nadahnuto za njegovu operu
Tannhäuser, natuknuto je da se biskup Klingor povezao s đavolskim silama koje su ga slušale. Duh Lucifera, izvor njegovih zbunjujućih sposobnosti, bio je poznat kao Nazim ili Nasion. Von Eschenbach, koji je pjevao iz plemenitih osjećaja čista srca, nije mogao opstati protiv njegove okultne mudrosti i magijskih vještina.Nijedan povjesničar do sada nije jasno identificirao taj lik biskupa Klingora, no pretpostavlja se da je on bio grof od Acerre, gospodar Terrae di Labur i Capue.
53
U jednoj sceni te opere Klingor dobacuje Koplje Parsifalu, koji ga hvata. Parsifal, predstavnik individualnog ljudskog duha, zaštićen je od Klingorovih magičnih sila. U Parsifalovim rukama Koplje služi silama Duha Svetoga.Za grofa od Acerre zna se da je bio zao čovjek i posvećenik magije.
Šuškalo se da je njegova sestra Sybilla, kraljica Sicilije, poklonila život sinu začetom tijekom demonskih obreda. Kada je pred carem Henrikom VI pobjegla u planinski dvorac Kallath-el-Bellut, tražeći zaštitu, otkrivena je njena jeziva tajna. Njen je sin kastriran, a grof od Acerre, koji je nečistog duha dozvao i stvorio, osuđen je na strašnu smrt. Iako se vjerovalo kako je godine 1195. umro na klupi za mučenje, u isto su vrijeme kružile glasine koje su tvrdile da je pobjegao i našao utočište u Mađarskoj.
Klingor od Mađarske, kao i Landulf II, bio je četiri stoljeća ranije središnji lik kruga posvećenih, među kojima su se nalazile vodeće crkvene ličnosti tog doba. Taj krug bio je začetak inkvizicije.
Biskup Klingor raspolagao je darom vidovnjaštva i prorekao je rođenje svete Elizabete od Thiiringije, koja je postala poznata kao neka vrsta sestre svetog Franje Asiškoga. Posredstvom njenog ispovjednika izbio je prvi val inkvizicije. Zatiranje albigenza i katara zbilo se godinu dana nakon sukoba pjevača na Wartburgu. Sedam godina kasnije (1215) na Lateranskom su koncilu prihvaćeni zakoni o herezi.
Za života biskupa Klingora pojavila se legenda o lovcu na štakore u srednjoj Europi, a neki povjesničari njezin su nastanak pripisivali njemu.
U njoj se priča o lovcu na štakore kojega je spopao bijes prema cijelom stanovništvu Hamelna, koje mu je, nakon što ih je oslobodio napasti štakora, uskraćivalo nagradu. Kako bi im se osvetio, počeo je svirati na svojoj flauti, a oko njega su se okupila sva djeca iz okolice. Hipnotizirani čarobnim zvucima njegove glazbe, slijedili su ga preko gradskih zidina sve do duboke pećine u planinama gdje su bez traga nestali. Ta bajka što opisuje ubojstvo nedužne djece simbolički poručuje da
u povijesti vladaju skrivene sile što ljude pokušavaju skrenuti od njihovog istinskog duhovnog cilja. Istovremeno ona sadrži proročansku aluziju na magičnu rječitost kojom će Adolf Hitler njemački narod spriječiti u ispunjenju njegove istinske sudbine time što će mu oteti neovisnost i pomoću krivotvorenih rasnih ideologija izložiti ga moralnoj sramoti.Iz vrlo značajnog izvora saznali smo da se Adolf Hitler smatrao reinkarnacijom grofa od Acerre. Nakon što se domogao vlasti i uspostavio Treći Reich, Hermanna Göringa poslao je u posebnu misiju znamenitom švedskom liječniku i piscu dr. Axelu Muntheu, koji je ponovno sagradio hram cara Tiberija na uzvisinama Caprija, s pogledom na napuljski zaljev.
Axel Munthe, autor predratne uspješnice
Das Buch von San Michele, počeo je obnavljati Tiberijev antički hram, iako je bio gotovo oslijepio, a vid je izgubio prije nego što je uspio okončati svoje djelo. Tako nikada nije mogao vidjeti ljepotu ponovno uskrslog San Michelea u koji je uložio toliko truda.U kolovozu 1937, prilikom jednog posjeta Rimu gdje su se trebali održati pregovori s talijanskim ministrom vanjskih poslova, grofom Cianom, Göring se kriomice, u civilnom odijelu, odvezao u Napulj i odande parobrodom krenuo za Capri.
Munthe je bio zaprepašten posjetom čovjeka koji je stvorio Gestapo, i oklijevao je primiti ga. Ali nakon što ga je Göring uvjerio da dolazi po Hitlerovu nalogu kako bi mu podastro ponudu za kupnju San Michelea, Munthe je ipak pristao primiti ga. Šveđanin je bio iznenađen Göringovim znatnim poznavanjem povijesti i umjetnosti i obojica su zapala u višesatnu raspravu.
Kasnije iste godine, prilikom kratkog posjeta Londonu, gdje se nakon izbijanja rata dr. Munthe nastanio, posjetio je svog starog prijatelja dr. Waltera Johannesa Steina u njegovu stanu u Kensingtonu i potanko mu prepričao neobičan razgovor s Hermannom Göringom.
Nakon što je Göring ustanovio da je Munthe i sâm okultist te da raspolaže sposobnostima proširene percepcije, očigledno je otvoreno govorio o tom zašto Hitler želi kupiti San Michele, a vjerojatno je i spomenuo da ondje želi provesti starost.
Hitler, tako je rekao Göring, ne smatra se samo reinkarnacijom Landulfa II i grofa Acerre, koji su bili gospodari Napulja i Caprija (Terra di Labur), nego se smatra i ponovno rođenim carem Tiberijem, koji se nekoć povukao na otok kako bi ondje proveo posljednju godinu svoga života.
Tijekom njihovih danima dugih razgovora Göring je ponosno objasnio da su njegove inkarnacije uvijek pratile Führerove. Tvrdio je kako je on grof Boese55, osobni prijatelj i pouzdanik Landulfa II u devetom stoljeću.
54
Adolf Hitler Muntheu je za San Michele ponudio vrlo visok iznos. Dr. Stein pričao mi je da se Axel Munthe protivio prodaji jer je vjerovao kako je on sâm reinkarnacija Tiberija, a mogao je ukazati i na transcendentalna sjećanja na taj život.55
Hermann Göring dao si je izraditi potpuno izmišljeno rodoslovlje, kojim je dokazivao da njegovi preci potječu od grofa Boesea, plemića kraljevske karolinške krvi, i Konrada von Marburga, ispovjednika Elizabete Thurinške. To krivotvorenoU trinaestom je stoljeću, kaže, ponovno rođen kao Konrad od Marburga, bliski pouzdanik biskupa Klingora. U istom kontekstu spominje se Goebbels kao reinkarnacija Eckberta od Merana, dakle biskupa iz Bamberga pod čijom je sudskom vlašću na Wartburgu održano nadmetanje pjevača.
Göring je 1921, u vrijeme što ga je proveo u Švedskoj, bio aktivan član "Društva runolist", ogranka "Golden Dawna". Ono je pak očekivalo pojavu nordijskog mesije. Otkako je Hitlera čuo po prvi puta govoriti, za njega više nije bilo sumnje da sluša "spasitelja Njemačke". "Hitlerova razmišljanja od riječi do riječi dolaze iz moje duše", govorio je. "Kada sam se predstavio, Hitler je kazao kako je to što smo se susreli čudna volja sudbine.
Odmah smo se upustili u razgovor o stvarima koje su nam bile važne."
No onaj koji će, nakon što je Hitlera po prvi puta čuo govoriti na partijskom skupu u Bambergu, postati prorok Führera i njegov novi majstor pjevač, bio je Goebbels. Šepavi student, sin tiskara iz Rheydta, s uspjehom se natjecao za stipendiju Društva Albertus Magnus, kojom je mogao financirati svoj studij. Studirao je povijest i književnost na pet različitih sveučilišta.
Kada je ljeti 1918. bio u Freiburgu, izradio je studiju o povijesti srednjeg vijeka i njegovom povezivanju s misterijem Svetog grala. Tijekom studija počeo je pisati roman pod nazivom
Michael; bila je to neka vrsta dnevnika čiji je glavni lik istovremeno vojnik, pjesnik, ljubavnik, patriot i revolucionar, "mladić koji se svakom žilicom svog bića čvrsto drži života". Junak svu odgovornost za jadan položaj poražene Njemačke svaljuje na Židove: "Oni su oskvrnuli naš narod, okaljali naše ideale, oslabili snagu naše nacije, iskvarili običaje i uništili moral... Oni su gnojni čir na bolesnom tijelu našeg narodnog bića... Njihov intelekt zatrovao je naš narod." Kada je junak došao do razloga svog očaja nad sudbinom njemačkog naroda, najednom se pojavom mesijanskog govornika budi nova nada:"Sjedim u dvorani u kojoj još nikad nisam bio. Usred meni potpuno nepoznatih ljudi. Siromašnih, ojađenih vojnika, časnika, studenata... Jedva primjećujem kako gore najednom netko stoji i počinje govoriti. U početku zapinjući i sramežljivo, kao da traži riječi za stvari koje su prevelike da bi ih se moglo stisnuti u uske kalupe.
rodoslovlje spominje većina Göringovih biografa, ali nitko od njih nije otkrio stvaran razlog zbog kojeg ga je dao izraditi.
A onda se najednom razlijeva bujica riječi. Zaokuplja me, pozorno osluškujem.
Onaj gore ubrzava. Iznad njega kao da blista svjetlo.
Čast? Rad? Stijeg? Što to čujem? Postoji li još takvo što u narodu od kojega je Bog digao svoju blagoslivljajuću ruku?
Ljudi se ozaruju. Na izranjenim, sivim licima blistaju zrake nade. Netko ustaje i podiže stisnutu šaku... Pored njega sjedi stari časnik i plače poput djeteta.
Prolaze me hladni trnci. Ne znam što se sa mnom zbiva. Najednom kao da čujem grmljavinu topova. Kao kroz maglu vidim da nekoliko vojnika ustaje i uzvikuje 'hura. Nitko to ne primjećuje.
Onaj gore govori... Ono što je godinama živjelo u meni ovdje se utjelovljuje i poprima oblik.
Objava! Objava!
Usred ruševina stoji netko i uzdiže stijeg. Oko mene najednom više ne sjede neznanci. Sve su to braća...
Krećem... tjera me prema pozornici. Dugo stojim tu i gledam tom Nekom u lice.
Nije to govornik. To je prorok!
Znoj mu se u potocima slijeva s čela. Na tom sivom, blijedom licu sijevaju blistave zjenice. Oko njega se stežu šake. Poput Sudnjeg dana grmi riječ po riječ, rečenica po rečenica.
Više ne znam što radim. Kao da nisam pri sebi. Vičem 'hura'! Nitko se tomu ne čudi.
Onaj gore na trenutak me gleda. Te plave zjenice pogađaju me poput jezičaka vatre. To je zapovijed!
Od toga trenutka osjećam se kao da sam iznova rođen... Znam kuda moj put vodi. Put sazrijevanja... Kao da sam opijen... Znam još samo jedno: polažem svoju ruku u mušku ruku koja me tapša. Bio je to zavjet za život. A moje oči gube se u dvjema velikim, plavim zvijezdama."
Na taj način mladi Goebbels preduhitrio je svoj sudbinom predodređen susret s Adolfom Hitlerom, uskrslim demonskim majstorom pjevačem Wartburga.
O dojmu što ga je Adolf Hitler ostavio na Goebbelsa kada su se u Bambergu stvarno prvi puta sreli, možemo čitati u dnevniku ministra propagande što ga je saveznička obavještajna služba zaplijenila nakon pada Berlina 1945:
"Zahvaljujem sudbini što takav čovjek postoji!... On je stvaralačko oruđe sudbine i bogova. Duboko dirnut stojim uz njega... Tako je to... Bezuvjetno ga priznajem kao svog Führera... Tako je dubok i mističan. On zna izraziti beskonačnu istinu... On je poput nekog proroka iz davnina. A na nebu kao da veliki bijeli oblak poprima oblik kukastog križa. Je li to znak sudbine?
Koliko li elementarne snage, usporedimo li ga s intelektualcima, izlazi iz tog čovjeka! I povrh toga, ta impozantna ličnost!... S takvim čovjekom moguće je osvojiti svijet. Osjećam se duboko povezan s njim. Moje se dvojbe gube... Ne bih mogao podnijeti da moram posumnjati u tog čovjeka. Neka živi Njemačka.
Heil Hitler!
bglavac
edin.kecanovic
